Vojni časnici u Gabonu u srijedu su svrgnuli i uhitili predsjednika zemlje, čija je obitelj vladala od 1967. To je četvrti državni udar u bivšoj francuskoj afričkoj koloniji u posljednje tri godine dok pritisak na Pariz raste.
Vojna vlada u Niameyu naredila je francuskim trupama da odu do 2. rujna. Macron odbija povući se i podupire moguću vojnu intervenciju ECOWAS-a, napetosti rastu.
Većina zemalja Sahela bila je pod francuskom vlašću gotovo jedno stoljeće prije nego što su izašle iz izravnog kolonijalizma 1960., samo da bi skliznule u neokolonijalne strukture koje postoje i danas, piše Vijay Prashad.
Niger se suočava s "neurednom" situacijom, a ne s revolucionarnom situacijom. Možda se primjećuju određeni bonapartistički elementi — za koje, naravno, ima dosta krivnji, piše MK Bhadrakumar.
Svako carstvo pada, a fantazija američke iznimnosti ne izuzima SAD, piše Wilmer J. Leon, III. Ipak, posrnuti hegemon ponaša se kao da još uvijek kontrolira događaje, ali umjesto toga stvara svjetsku opasnost.
O neprijateljstvima prema Francuzima u inozemstvu među Nigercima naširoko se izvještava. Ali povijest je samo dio priče, i to ne najveći. Oni koji su vodili državni udar u Nigeru okrenuti su prema naprijed, a ne prema natrag.
Umjesto da pošalju trupe kao odgovor na državni udar, čini se da Francuska i SAD preferiraju rješenje tipa "Ruanda" primijenjeno u Mozambiku, piše Vijay Prashad. Samo što bi ovaj put ECOWAS primijenio silu.
Ekonomska zajednica zapadnoafričkih država nameće stroge ekonomske mjere koje je odobrio Zapad i koje su potaknule nalet vojnih pobuna diljem regije, piše Alan MacLeod.
Francuska i SAD su zaslijepljene javnom potporom puču u Nigeru, dok trend prema multipolarnosti ohrabruje Afrikance da se suoče s neokolonijalnom eksploatacijom, piše MK Bhadrakumar.
Svaki od ovih državnih udara predvodili su vojni časnici ljuti zbog prisutnosti francuskih i američkih trupa i stalne ekonomske krize u njihovim zemljama, pišu Vijay Prashad i Kambale Musavuli.