PATRICK LAWRENCE: Diplomatski šah, Ukrajina pijun

U Istanbulu su vrata bila otvorena nakon niza spletki u Londonu, Parizu, Berlinu i Kijevu. Sad je pitanje što Trump može učiniti odgovoriti na zabrinutosti Rusije.

By Patrick Lawrence
Posebno za Vijesti o konzorciju

AKao što se univerzalno očekivalo, malo je toga došlo iz Istanbula ovog tjedna, gdje su se ukrajinska i ruska delegacija sastale s navodnom svrhom istraživanja pregovaračkog rješenja posredničkog rata koji su SAD izazvale prije tri godine. 

Čudno je stanje stvari kada čak ni ljudi koji su govorili nisu očekivali da će iz njihovog govora proizaći išta korisno.

Nakon manje od dva sata pregovora, dvije su se strane složile samo s budućim razgovorima o sporednim pitanjima: razmjeni zarobljenika i 30-dnevnom primirju - primirju koje su Kijev i njegovi zapadni podupiratelji godinama odbijali, ali ga sada očajnički žele provesti. 

Nije bilo rasprave o sporazumu o završetku rata niti konačnih sporazuma osim o nastavku pregovora. I susret nije prošao bez gorkih trenutaka.

Razgovori o pregovaranju o daljnjim pregovorima nisu puno, ali nisu ni ništa. Dvije strane su se sastale prvi put od ožujka 2022., kada su se, mjesec dana nakon početka rata, prethodno sastale u Istanbulu i pregovarale o nacrtu dokumenta kojim bi se okončale borbe - sve dok Boris Johnson, tadašnji britanski premijer, nije stigao i pokvario sporazum kako bi rat nastavio. 

Nema glumljenog iznenađenja ili razočaranja. Tijekom tjedna neprestanog poziranja bilo je očito da kijevski režim i europske sile koje su u posljednje vrijeme preuzele zadatak manipuliranja njime, nemaju želju započeti suštinske pregovore s Ruskom Federacijom. 

Ne, za Britance, Francuze, Nijemce i njihovog klijenta u Kijevu, imperativ u pripremi za susret u Istanbulu u petak bio je djelovati iskreno posvećeno razgovorima za stolom od mahagonija, a istovremeno spriječiti čak i početni napredak prema diplomatskom rješenju.

U tom nastojanju Europljani nisu uspjeli, barem zasad. 

Trump preuzima vlast  

Predsjednik Donald Trump ih je efektivno poništio kada je ranije ovog tjedna pozitivno i energično odgovorio na neočekivanu ponudu predsjednika Vladimira Putina za otvaranje pregovora. Trump je inzistirao, velikim slovima, kao što je njegov običaj, da Volodimir Zelenski, ukrajinski predsjednik, zaboravi prekid vatre i otvori pregovore „ODMAH!“.

Čini se da je to marginaliziralo Britance, Francuze i Nijemce, koji su preuzeli Zelenskijevu praktičnu brigu otkako je Trump preuzeo dužnost u siječnju.  Ali vidim male šanse da će razgovori u petak označiti kraj njihovih napora da nastave rat i da postignu dogovor - čak i dok se pretvaraju da zalažu za upravo suprotno. 

Britanski premijer Keir Starmer, francuski predsjednik Emmanuel Macron i njemački Friedrich Merz pokrenuli su stvari prošlog vikenda kada su odletjeli u Kijev na brzo dogovoreni summit sa Zelenskim. Po dolasku, britanski, francuski i njemački čelnici veličanstveno su postavili ultimatum: Moskva mora prihvatiti 30-dnevni prekid vatre do ponedjeljka, 12. svibnja, ili će Europljani nametnuti Rusima niz novih sankcija. 

Tako se podigla zavjesa nad mnogim lošim kazalištem. Kao što je John Whitbeck, međunarodni odvjetnik sa sjedištem u Parizu, primijetio na svom privatno dijeljenom blogu, činilo se da je to ponuda koju je Moskva bila osuđena odbiti kako bi ostavila dojam da Europljani čine sve što mogu za mir - ali Rusi su ostali predani ratu. 

Zabava je tada također počela. Putin je, u kasnonoćnom gotovo trenutnom odgovoru  iz Kremlja, posvetio je ultimatumu Starmera, Macrona i Merza svu zasluženu pozornost - nikakvu - i doveo Europljane i Kijev u zabludu predloživši Kijevu i Moskvi da u četvrtak otvore pregovore u Istanbulu.

U ovom trenutku - kronologija je dobro izviještena - Zelenski je započeo nekoliko dana negodovanja. Ruski prijedlog bio je samo kazalište: Ovo je bio njegov početak. (Vidite što mislim pod zabavom?) U redu, pristajem na razgovore u Istanbulu, ali inzistiram na summitu sa samim Putinom. Putin je i to ignorirao - kao i Zelenski

a njegovi sponzori znali su da hoće. Prvo mora doći do prekida vatre - još jedna ideja koju su Kijev i njegovi sponzori odbacili.

Trumpova intervencija okončala je europske ludosti. Nakon izjava američkog predsjednika za medije i na društvenim mrežama, ukrajinski televizijski glumac koji je postao predsjednik konačno je pristao poslati tim kijevskih dužnosnika, predvođen ministrom obrane Rustemom Umerovom, na sastanak s ruskom delegacijom koju je predvodio Vladimir Medinski, istaknuti savjetnik ruskog predsjednika. 

Kasno u petak poslijepodne ruska i ukrajinska delegacija objavile su da su se složile nastaviti razgovore, ali za sada samo o pitanju primirja. „Spremni smo nastaviti kontakte“, rekao je Medinski na konferenciji za novinare nakon sjednice.

Bilo je nešto više od toga u ovom susretu. U izvješću u petak navečer Telegraph citirao Medinskog govoreći Ukrajincima za pregovaračkim stolom u obliku slova U: „Ne želimo rat, ali spremni smo boriti se godinu, dvije, tri, koliko god dugo bude potrebno. Borili smo se protiv Švedske 21 godinu. Koliko dugo ste vi spremni boriti se?“

Medinski se osvrnuo na ono što Rusi nazivaju Velikim sjevernim ratom, koji je Rusija vodila protiv Švedskog Carstva za vrijeme vladavine Petra Velikog, od 1700. do 1721. godine.

I to je to, vrata otvorena nakon mnoštva smicalica vrijednih sapunica u Londonu, Parizu, Berlinu i Kijevu.

Sjetimo se Minskih protokola  

Moj osvrt na događaje tog tjedna vraća me na Minske protokole, koje je Moskva prije deset godina ispregovarala s Kijevom, Parizom i Berlinom. 

Potpisani u rujnu 2014. i veljači 2015., oni su obvezali Ukrajinu na novi ustav kojim bi se ruskogovornim pokrajinama na istoku zemlje dodijelio znatan stupanj autonomije. Kijev i Moskva su potpisali, a Francuska i Njemačka supotpisnice su podržale prvi.

Kijev je ignorirao Minski sporazum od prvog dana. I, kako je tada dobro izviješteno, Francuzi i Nijemci kasnije su priznali da su ga potpisali samo kako bi Ukrajini dali dovoljno vremena da se naoruža kako bi nastavila napadati istočne pokrajine i pripremila se za rat koji je na kraju izbio prije tri godine.

Ova olovkom skicirana povijest korisna je za razumijevanje događaja ovog tjedna i onoga što im je prethodilo. Putin se opekao u Minsku, osobno pregovarajući o dva protokola. Ne znam kada je ruski predsjednik odlučio da se europskim silama ne može vjerovati, ali im sigurno ne vjeruje od debakla u Minsku.

Prošlotjedni događaji dokazali su da je to bila ispravna procjena. U improviziranoj partiji diplomatskog šaha, Moskva je ovaj put dovela Europljane u šah, spretno koristeći Kijev kao svog pijuna. 

Nakon Istanbula, čini se da najbolja šansa za rješavanje ukrajinskog sukoba leži u izgledima za summit Trumpa i Putina. To bi, ako se dogodi, definiralo ukrajinsku krizu - sasvim ispravno - kao podskup Trumpovog projekta obnove odnosa s Moskvom. 

I to bi razoružalo, da ne kažemo ponizilo, Europljane koji su predvodili kontinent da nastavi podržavati kijevski režim i rat. 

Ovdje je potrebno nekoliko napomena. Prvo, kao što je ranije spomenuto, uopće nije jasno jesmo li čuli posljednjeg predstavnika europskog trijumvirata koji je ovog tjedna bio u središtu pozornosti nekoliko dana. Starmer, Macron i Merz, posljednji upravo imenovani njemački kancelar, uvelike su uložili u ukrajinski projekt i rusofobiju koja ga pokreće.

Drugo, kao što su Putin i drugi ruski dužnosnici više puta jasno dali do znanja, i to vrlo oštro proteklog tjedna, suštinski pregovori o rješenju ukrajinske krize moraju započeti međusobnim priznavanjem „temeljitih uzroka“, da upotrijebimo izraz koji Kremlj sada preferira. 

Zato je Moskva nominirala Istanbul za mjesto održavanja ovih novih razgovora. U nacrtu koji je Boris Johnson prekinuo prije tri godine, te su zabrinutosti riješene.  

„Ove razgovore smatramo nastavkom mirovnog procesa u Istanbulu, koji je nažalost prekinula ukrajinska strana prije tri godine“, rekao je Medinski. rekao je na konferenciji za novinare dok je u četvrtak napuštao Istanbul. „Cilj izravnih pregovora s ukrajinskom stranom je u konačnici osigurati trajni mir rješavanjem temeljnih uzroka sukoba.“

Ta je fraza previše sveprisutna u ruskom diskursu da bi se ignorirala. Pitanje je sada hoće li Donald Trump, na bilo kojem summitu koji bi mogao imati s Vladimirom Putinom, uopće biti osposobljen odgovoriti na zabrinutosti Rusije. 

Ako to učini, temeljno će promijeniti odnose između zapadnih sila i Rusije nabolje - diplomatski trijumf. Ako to ne učini, malo je vjerojatno da će postići išta više od onoga što su pregovarači postigli u Istanbulu ovog tjedna.

Patrick Lawrence, dugogodišnji dopisnik iz inozemstva, uglavnom za International Herald Tribune, kolumnist je, esejist, predavač i autor, nedavno časopisa Novinari i njihove sjene, dostupno iz Clarity Pressa or putem Amazona. Ostale knjige uključuju Vremena više nema: Amerikanci nakon američkog stoljeća. Njegov Twitter račun, @thefloutist, trajno je cenzuriran.

MOJIM ČITATELJIMA. Nezavisne publikacije i oni koji pišu za njih odjednom dolaze u trenutak koji je težak i pun obećanja. S jedne strane, preuzimamo sve veću odgovornost pred sve većim zapuštanjem mainstream medija. S druge strane, nismo pronašli održivi model prihoda i zato se moramo izravno obratiti našim čitateljima za podršku. Predan sam neovisnom novinarstvu do kraja života: ne vidim drugu budućnost za američke medije. Ali staza postaje sve strmija, a kako se događa, potrebna mi je vaša pomoć. Ovo sada postaje hitno. U znak priznanja predanosti neovisnom novinarstvu, pretplatite se na The Floutist ili putem mog Patreon račun.

Izražena stajališta isključivo su stajališta autora i mogu, ali ne moraju odražavati stajališta Vijesti o konzorciju.