Jedini način da promijenimo one koji su u vlasti, barem u našem sadašnjem konstruktu, je glasačka kutija. Ali hiperpartizam drži zemlju jedni drugima za grlo uz atentat u zraku.
Fotografije Thomasa Crooksa otprilike sat vremena prije nego što je pucao u Donalda Trumpa 13. srpnja 2024. (Tajna služba SAD – Senate.gov/Wikimedia Commons/ Public Domain)
By John Kiriakou
Posebno za Vijesti o konzorciju
I već nekoliko dana razmišljam o tome da napišem ovaj članak. U početku nisam imao namjeru započeti na ovaj način. Ali jutros me probudila SMS poruka s broja koji nisam prepoznao.
Pisalo je: "Vidio sam te u emisiji dr. Phila. Dr. Phil neće spasiti tebe i tvoju usranu obitelj. Pazi." Stavio sam broj, koji je pokazivao pozivni broj Marylanda, na BeenVerified.com, ali nažalost, bio je to broj Google Voicea i nije mu bilo moguće ući u trag.
Ispunit ću online obrazac s lokalnom policijom, ali znam da će to biti gubitak vremena.
Ovo nije prva prijetnja ili pseudoprijetnja koju sam dobio u životu. Čini se da dolaze svakih nekoliko mjeseci, obično od ludih ljudi, i obično prigovaraju nečemu što sam rekao u podcastu ili intervjuu.
Optuživali su me da sam ruski špijun, kineski špijun i još gore. Iskreno, nije me briga. Ne smeta mi. Ali to je, po mom mišljenju, pokazatelj kako smo došli do nacionalne točke gnjeva koja nije viđena jako dugo, barem u mom životu.
Studija autorice Sveučilište Rutgers prošlog mjeseca pokazalo je da je 55 posto progresivaca reklo da je ubojstvo Donalda Trumpa "definitivno" ili "moglo biti" opravdano.
Četrdeset osam posto reklo je isto za Elona Muska. Brojke su za mene šokantne i razočaravajuće. Ali oni nisu nenormalni. Rutgers i Network of Contagion Research Institute (NCRI) to nazivaju "kulturom ubojstava".
S jedne strane, sada je prihvatljivo pozvati na ubojstvo sadašnjeg predsjednika, zapaliti Teslu i uzdići Luigija Mangionea, optuženog ubojicu izvršnog direktora UnitedHealthcarea, kao uzor u suočavanju s protivničkom politikom.
[Vidjeti: Umanjivanje ukrajinske veze s najnovijom Trumpovom zavjerom]
S druge strane, prihvatljivo je deportirati ljude čija nam se politika ne sviđa, čak iu strane tamnice i da maskirani ljudi legalno otimaju ljude u zemlji, uključujući i američke državljane, očito, kada ih želimo ušutkati.
Razumijem bijes tamo. Ali hajde — ubojstvo? Gdje smo izgubili put?
Newt Gingrich, Hiperpartizanska era & CIA-e
Bivši predsjednik Zastupničkog doma Gingrich 2022. u Phoenixu. (Gage Skidmore/Wikimedia Commons/ CC BY-SA 2.0)
Ova “kultura atentata” nije se dogodila preko noći. Vjerujem da njegovo podrijetlo leži u predsjedavanju Zastupničkog doma republikanca Newta Gingricha sredinom 1990-ih. Ali doći ću na to za minutu. U međuvremenu, ne možemo zanemariti činjenicu da je, kako je Crkveni odbor otkrio 1975., CIA desetljećima ubijala stvarne i izmišljene protivnike.
Ne sviđa vam se nečija politika? Ubijte ih. Ne sviđa vam se određena politika koju je usvojio svjetski vođa? Ubij ga. Ne volite Fidela Castra i ne možete doći do njega? Platite mafiji da ga ubije. I doslovce nije bilo nadzora nad aktivnostima CIA-e, barem na Capitol Hillu.
Ubojstvo je postalo nešto što je normalno, što je prihvaćeno. I većinom, kada je Crkveni odbor otkrio što je CIA radila u ime američkog naroda, općenito je uslijedilo kolektivno slijeganje ramenima.
Nije ni čudo da je SAD jedina industrijalizirana zemlja Prvog svijeta koja još uvijek ima smrtnu kaznu. A ako je vjerovati istraživanjima javnog mnijenja, smrtna je kazna vrlo popularna.
Pa, brzo naprijed u 1990-e. Newt Gingrich bio je posebno pristrasan, čak i prema današnjim standardima. Kad sam 1982. prvi put stigao u Washington kako bih išao na koledž, bilo je normalno da desetak članova Kongresa, iz obje stranke, dijeli skupnu kuću na Capitol Hillu. Živjeli su zajedno. Zajedno su igrali poker. Čak su išli zajedno u crkvu. Ostavili su svoje političke razlike pred vratima. To je sad smiješno.
Gingrich je uveo eru izvanrednog stranačkog duha. Stara poslovica o razlikama u vanjskoj politici koja je završila na obali otišla je u kantu za smeće. Sljedeće što smo znali je bio opoziv predsjednika.
Pa političari imaju dugo pamćenje. Nemojte ni na trenutak pomisliti da opoziv Donalda Trumpa nije osveta za liječenje Billa Clintona 1997. I od tada je postalo samo gore.
Zapamtite da je u lipnju 2017., dok su članovi Kongresa vježbali softball uoči svoje godišnje utakmice demokrata protiv republikanaca, napadač je otvorio vatru, ranivši četiri osobe, zastupnik Steve Scalise (R-LA) kritično.
Napadač, James "Tom" Hodgkinson, koji je bio identificirala policija kao “ljevičarski aktivist s poviješću nasilja u obitelji,” konačno je umro u Sveučilišnoj bolnici George Washington nakon što je završilo kao 10-minutna pucnjava s Capitolskom policijom, koja je bila prisutna na vježbi.
Prije samo tjedan dana dogodio se još jedan potencijalno smrtonosni napad na izabranog dužnosnika iz političkih razloga. Cody Balmer se navodno popeo na sigurnosnu ogradu u rezidenciji guvernera Pennsylvanije, izbjegao državne policajce koji tamo osiguravaju, provalio u kuću i zapalio je, a sve to dok su guverner Josh Shapiro (D), njegova supruga i djeca spavali u kući.
Policajac ih je probudio i oni su sigurno izašli iz kuće.
Sinoć oko 2 sata ujutro, moju obitelj i mene probudilo je lupanje na vratima državne policije Pennsylvanije nakon što je piroman zapalio rezidenciju guvernera u Harrisburgu.
Vatrogasni ured Harrisburga bio je na licu mjesta i dok su oni gasili požar, mi smo...
— Guverner Josh Shapiro (@GovernorShapiro) Travnja 13, 2025
Kuća je pretrpjela značajnu štetu od požara. Balmer je optužen u četiri točke za pokušaj ubojstva, terorizam i druga kaznena djela.
He rekao je operateru 911 da je podmetnuo požar kako bi Shapiro znao da Balmer "neće sudjelovati u njegovim planovima za ono što želi učiniti palestinskom narodu".
Nemam pojma koje je rješenje za ovaj problem. Pretpostavljam da ne možemo natjerati naše izabrane dužnosnike na dvostranačje, pogotovo kada rutinski biramo hiperstranačke ljude na najviše položaje u zemlji.
Ali mi ostali možemo govoriti istinu onima oko sebe. Jedini način da promijenimo one koji su u vlasti, barem u našem sadašnjem konstruktu, je glasačka kutija.
Ubijanje ljudi ili podržavanje njihovog ubijanja ne poboljšava situaciju. Jesmo li zaboravili što smo naučili o posljedicama 22. studenoga 1963.; 4. travnja 1968.; ili 6. lipnja 1968.?
Je li nešto pozitivno proizašlo iz tih ubojstava? Rekao bih da je to snažno "ne".
John Kiriakou bivši je časnik CIA-e za borbu protiv terorizma i bivši viši istražitelj u Odboru za vanjske odnose Senata. John je postao šesti zviždač kojeg je Obamina administracija optužila prema Zakonu o špijunaži - zakonu namijenjenom kažnjavanju špijuna. Odslužio je 23 mjeseca u zatvoru zbog pokušaja da se suprotstavi programu mučenja Bushove administracije.
Izneseni stavovi su isključivo one od autora i mogu, ali ne moraju odražavati one od Vijesti o konzorciju.
Posljednje pitanje – je li išta dobro proizašlo iz tih atentata iz 60-ih?
Ne za većinu nas. Ali, za ubojice? Ukratko, neću pokušavati sažeti cijelu knjigu ovdje, ali, sudeći prema onome što sam naučio od Jamesa Douglassa, JFK-a i neizrecivog, čini se da su strane koje su ga ubile dobile što su željele. Memorandum 263 je preokrenut, detant sa SSSR-om u nastajanju je ugušen u začetku, a zajedno s njim i JFK-ova utrka za mir.
Žao mi je što su ti prijetili i prijetili su ti prije, Johne! Ti si dobar čovjek!
Upravo sam danas primijetio poruku na svojoj web stranici (ja sam glazbenik) koja me moli da se ubijem. Naveden je razlog da sam, prema uznemirivaču, glasao za Trumpa. Nisam. Glasao sam za Steina. On ili ona vjerojatno su mislili ono što su ljudi govorili desno i lijevo prošle godine, da je "glas za Steina glas za Trumpa".
To je bilo dovoljno glupo reći prošle godine. Ali, nakon prošlog studenog, iznimno je glupo to i dalje govoriti. Matematika se ne zbraja. Harris ionako nije mogao pobijediti.
A prije nekoliko tjedana jedan mi je kolega glazbenik zaprijetio da će mi otkinuti palčeve (glazbenicima su oni potrebni da zarađuju za život), nazvavši me Putinovom lutkom. Citirao sam članak Joea Laurije zamišljajući kako bi bilo da se puč na Majdanu dogodio u Washingtonu DC.
Dakle, čak i glazbenik bez ikakve političke moći može biti ugrožen.
Protivim se ubojstvima jer bi reakcija bila samo gora od sadašnje - iako bi se u slučaju Trumpa, Muska ili Voughta moglo tvrditi da se radi o samoobrani. Idem s onim što je organizator rada, aktivist i pjesnik Stewart Acuff napisao u Blue Collar Review:
Što ako
Ravni pop pop pop odjekivao je u predzornoj tami a
New York ulica
Glavni direktor zdravstvenog osiguranja pao je od označenih metaka
pištolja duha od 9 mm
Umro je sigurno mrtav kao i oni kojima je uskraćena kritična njega jer
njegove korporativne politike
I navijali smo, prvo za samoodržanje za zdravstvenu skrb kada je našim obiteljima potrebno
Meci pištolja bili su izgrebani riječima uskratiti, odgoditi, ometati
Neki od nas navijali su za našu mržnju prema nepotrebnoj boli i smrti i onima koji ih uzrokuju
Neki od nas su navijali za odgovornost za dizajnirani sustav
uzeti sve što imamo za kritičnu njegu
A neki od nas navijali su za svoju osobnu želju za osvetom
Tako funkcionira nasilan svijet u kojem je smrt važna samo ako su oni koji umiru bogati i moćni
To se događa kada se ogrebe šibica i zapali vatra u smeću
Nema obveze ocjenjivati postupak Luigija Mangionea
Ostaje ono što jest: jedna od neizbježnih reakcija ljudi koji odbijaju biti zlostavljani
Od strane onih koji sišu krv i život naših života, srca i duhova
Ali postoji i drugi način
Najslabiji smo kada djelujemo sami
Što ako odlučimo djelovati snagom jedni drugih
Za početak tamo gdje živimo i radimo ne čekajući nikoga
da nam kaže što ili kako da radimo
Što ako naučimo da život djeteta vrijedi više od
svako bogatstvo na svijetu?
Što ako odlučimo promijeniti ono što više ne možemo podnijeti
Ne čekajući izbore i političare nego krenuti odmah
Da poklonimo slobodnu i pravednu zemlju onima koji nas slijede
Sve počinje razgovorom kao i vremenskim prilikama
Ili pitanje
Zašto dopuštamo korporacijama da upravljaju našim životima?
“… jer svi koji se mača hvataju, od mača će i izginuti.”
kao što je Lois Gagnon gore naveo: Sjedinjene Američke Države
utemeljene su na masovnom ubijanju ljudi koji su bili “na putu”.
hollywood je glorificirao taj genocid. 2. izmjena štiti pravo
držati i nositi oružje – dok je američka industrija oružja zauzeta prodajom
– i/ili u slučaju boravka u mojoj zemlji EU – njih u inozemstvu.
proizvođači oružja u mojoj zemlji pili su šampanjac
već mjesecima jer trebamo postati "sposobni za rat!" opet,
nakon što su već pokrenuli i izgubili dva svjetska rata.
kada smo posljednji put vidjeli promicanje MASOVNIH MIROVNIH NAPORA?
smanjiti strah, neprijateljstvo, nepoštovanje, nezasitnu pohlepu? zaštititi
ljudi i njihov prirodni okoliš, za promjenu?
umjesto toga, trebali bismo vjerovati da se "mir ne isplati!"
dok proizvođači oružja zarađuju više od ubijanja prodajom svoje robe.
prateći nezamislive strahote dva svjetska rata,
međunarodna zajednica je došla do međunarodnih sporazuma i
konvencije kojih se više nitko ne osjeća prisiljenim pridržavati...
jesu li ljudi – po prirodi – nesposobni za miran suživot?
hoće li čovjek ikada prestati biti vuk čovjeku?
Predlažem da razmislite o tome da je glasački listić poslužio kao provjera nasilja vlade. Glasački je listić pokvaren dvostranačkom cenzurom. Zakoni o pristupu glasačkim listićima služe za učvršćivanje vladajućih stranaka i njihovih odabranih, a ne izabranih kandidata u kontrolu s monopolom moći. Birači su impotentirani. Ova cenzura s vlastitim nasiljem vlasti stvorila je fašistički mentalitet ne samo u vladinim dužnosnicima, već iu znatnom dijelu javnosti.
Možda je, a možda i nije, prekasno da se preokrene ova evolucija u fašističku policijsku državu, ali tražim da razmotrimo izbornu reformu kako bismo vratili odgovornost biračima. To se može učiniti lišavanjem ukorijenjene vladajuće elite njihove monopolske kontrole nad biračima i osobama koje preferiraju kao alternativne kandidate za obnašanje dužnosti. Sredstvo za postizanje tog cilja je glasački listić za opće izbore koji može biti upisan samo od strane birača, a čiji je integritet osiguran šifriranom potvrdom o primitku tajnog glasačkog listića, kako je predložio dr. David Chaum. To čini loše zakone o gubitnicima ništavnim. Time isključenje kandidata od strane manjina s primarnih izbora čini nevažećim. Stoljeće dvostranačke cenzure glasačkih listića mnogo je učinilo da nas dovede na rub totalne fašističke policijske države koja koristi korumpirane glasačke listiće.
Ovo je sva reforma koja je potrebna, ali bitno je da glasački listić biračima da MALO nade da mogu promijeniti vladu bez nasilja.
Američki mediji i duboka država promoviraju nasilje. Tolika je medijska pažnja posvećena ubojstvu tog predsjednika uprave jer milijarderi znaju da je javnost ljuta pa se promoviraju glupa i besmislena lažna rješenja. Sve kako bi se ljudi usredotočili na monopoliste i financijere koji posjeduju našu vladu i sve više sredstava za preživljavanje (stanovanje, struja, hrana, itd.)
Imamo kulturu ubojstava jer vladajuća elita gura kulturu ubojstava jer je to slijepa ulica za stvarnu promjenu. Stvarna promjena zahtijeva od nas Amerikanaca da se iskupimo sa svojim susjedima i usmjerimo svoj kolektivni bijes na one koji to zaslužuju. Ujedinjujemo i mijenjamo, bez nasilja.
Umoran od plebsa koji želi ubiti oligarhe koji su toliko udaljeni od svojih svakodnevnih borbi da postaju objekti mržnje? Što kažete na sustav bez oligarha? Rješenje je demokratski politički sustav. To je doslovno to.
Ova država je nastala na ubijanju ljudi koji su bili na putu došljacima koji su žudjeli za njihovom zemljom. Što se promijenilo? Samo tehnologija koja ubijanje čini učinkovitijim.
Kampanja Reagan-Bush imala je puno veze s sadašnjom nefunkcionalnošću američke politike.
Najbliža većina građana bilo kojem političkom ili društvenom pokretu je TV. Neizmjerna nemoć osigurana je kroz estetsku moć MSM-a koji informira, ali što može učiniti konzument s etiketom “Pučki konzument?”. Svi smo toliko obrazovani da je emocionalni bijes izazvan prividnom uključenošću koju pruža MSM, vjerujem, primarni uzrok za zatvorenog bespomoćnog građanina koji treba nešto poduzeti. Hipnotičko herojstvo indoktrinira se u ekvivalent predpubertetskog uma, pomalo poput odjeće Spider Mana koja pruža vječnu neustrašivost onome tko želi biti Heroj. poslušati. Ostani doma. Budite indoktrinirani. Stalo nam je do vašeg mišljenja.
Kiriakou je u pravu – vrijeme ubijanja mora završiti, i ovdje i u inozemstvu…
Drago mi je da još netko kaže da trebamo koristiti glasačku kutiju – uobičajeni odgovor je “izađite na ulice u što većem broju” – u kolikom broju? s obzirom na to da više od milijun ljudi na ulicama nije moglo zaustaviti rat u Iraku '03., koliko nam treba da zaustavimo ovo što se sada događa ... Chris Hedges, u nedavnom Q&A, rekao je "3-5 milijuna" puno sreće s tim, s obzirom na to da smo svi uzbuđeni kada Sanders dobije 36,000 XNUMX na skupu, juriš - i koliko dugo ....
Hedges i drugi kažu da su izbori bezvrijedni za promjene – da, glasajte, ali ne očekujte ništa – ali je li to zato što je sustav beskoristan ili zbog načina na koji ga koristimo – birati isti duopol uvijek iznova, a kada to činimo, naravno da je ludost očekivati bilo što drugačije…
Ali, usprkos ogromnim naporima obiju stranaka, posebno DS-a, da zadrže treće stranke od glasovanja, one su, zbog svojih monumentalnih napora, na njima desetljećima, stranke s puno boljim kandidatima i platformama od D/R-a – ali mi ne glasamo za njih – zašto? Jer nam je rečeno da ne mogu pobijediti? (Ali to je glupost, bilo koji kandidat na glasačkom listiću može pobijediti ako dovoljno ljudi glasa za njih – a D-ovi to znaju, zbog čega daju sve od sebe da ih ne uključe u glasačke listiće!) Tako da završimo s uvjerenjem da imamo samo 3 izbora, Ds ili Rs, odabrati LOTE ili ostati kod kuće … je li još netko primijetio da LOTE dobiva sve više i više E sa svakim ciklusom …
Ovo je na nama, ljudi…
Atentat je normaliziran.
Genocid je normaliziran.
Ratni zločini su normalizirani.
Tko smo mi kao civilizacija? Sociopati?
Mučenje je normalizirano, za što je Kiriakou otišao u zatvor zbog razotkrivanja na klokanskom suđenju (preko 90% federalnih kaznenih suđenja završava nagodbama. Vjerujem da on nije dopustio porotu? “nacionalna sigurnost”). Sve što Amerika učini strancima na kraju se vrati kući.
Obama je legalizirao domaću propagandu sa službenim narativima prenesenim iz State Dept-a/CIA-e na stare naslijeđene medije (sada državne medije kao u bilo kojoj policijskoj državi). Ovo je usavršeno u inozemstvu i bilo je bitno za Russiagate i F'ed up US Covid odgovor, jedan od najgorih u svijetu koji je dopuštao KONTROLU putem službenih narativa i cenzure. Savezna vlada nije prijatelj američkog naroda.
Možda ljudi dolaze do zaključka da je nasilje jedini jezik koji ti ljudi izgleda razumiju
Uz kontrolu glasovanja, tko može glasovati, tko broji, tko se može, a tko ne može kandidirati za položaje u rukama onih za koje glasujemo, je li ikakvo čudo što ljudi brzo gube vjeru u glasačke kutije?
Sjećam se da je prije mnogo godina Alexander Cockburn znao povremeno pisati kolumnu o tome kako se washingtonsko imperijalističko nasilje u inozemstvu često povezuje s nasiljem ovdje na domaćem frontu. Izbezumljeni vojnici povratnici koji izvode ubojstva izazvana PTSP-om i obiteljsko zlostavljanje, stanovništvo naviknuto na gnusno nasilje s vođama koje brbljaju o tome da će ga nanijeti tisućama nevinih civila u zemljama Trećeg svijeta. Cockburn bi se s vremena na vrijeme često zabadao u ovu dinamiku.
”čelnici brbljaju o nanošenju toga tisućama nevinih civila”.
Ne, naši kokoši UŽIVAJU u smrtima nevinih, kao da je to mjera veličine u Americi. Henry Kissinger, Madeleine Albright, Hillary Clinton samo su neki od monstruoznih primjera.
zapravo ne. U svojoj težnji za dominacijom nad svijetom, da naša vladajuća klasa ima svoje druthers, većina njih bi radije to učinila bez potrebe da ubijaju stotine tisuća nevinih. To je loš PR. (Sadistička izraelska rukovodeća klasa je iznimka od ovoga, uglavnom zbog svoje sadističke i smiješne talmudske izuzetnosti.)
No budući da populacije domaćina imaju tu neobičnu averziju prema podjarmljivanju, iskorištavanju i pljačkanju, ubijanje je strašna potreba. To je amoralna potraga za profitom i moći.