Progresivna potpora multilateralnom svijetu često zanemaruje koliko je novi svijet u nastajanju sličan onom starom, što je također propustio Jeffrey Sachs govoreći o "novom međunarodnom poretku", piše Asoka Bandarage.
Indijski premijer Narendra Modi i američki predsjednik Donald Trump i drugi u Bijeloj kući 13. veljače. (Bijela kuća/Flickr)
By Asoka Bandarage
u Colombu, Šri Lanka
Ostale vijesti
Wmiroljubivi i održivi multipolarni svijet može se roditi kada se rastuća ekonomska težina gospodarstava u nastajanju uskladi s rastućom geopolitičkom težinom, kao što je tvrdio poznati ekonomist Jeffrey Sachs u svojoj nedavnoj Ostale vijesti članak?, [ponovno objavljeno by Vijesti konzorcija].
Nema sumnje da je, dok se svjetski poredak predvođen SAD-om urušava, hitno potreban novi multipolarni svijet koji može poticati mir i održivi razvoj.
BRICS (Brazil, Rusija, Indija, Kina, Južna Afrika) osnovan je kako bi promicao interese gospodarstava u nastajanju izazivajući ekonomske institucije kojima dominira Zapad i nadmoć američkog dolara u međunarodnoj trgovini. Sama Azija danas čini oko 50 posto svjetskog bruto domaćeg proizvoda ili BDP-a. Očekuje se da će Kina postati vodeća svjetska ekonomija, a Indija treće najveće svjetsko gospodarstvo do 2030.
No odražava li sam gospodarski rast poboljšanje kvalitete života velike većine ljudi? I treba li to i dalje biti središnji kriterij za “novi međunarodni poredak”?
Nažalost, čini se da BRICS ponavlja iste obrasce dominacije i podređenosti u svojim odnosima s manjim nacijama koji karakteriziraju tradicionalne imperijalne sile.
Bez obzira na to je li svijet unipolaran ili multipolaran, nastavak dominantnog globalnog ekonomskog i financijskog sustava temeljenog na konkurentskom tehnološkom i kapitalističkom rastu i uništavanju okoliša, društva i kulture suštinski neće promijeniti svijet i katastrofalnu putanju na kojoj se nalazimo.
Unatoč tome što mnogi naprednjaci ulažu nadu u novonastalu multipolarnost, postoji duboka sistemska predrasuda koja ne prepoznaje da ekonomije u nastajanju slijede isti ekonomski model kao Zapad.
To znači da ćemo nastaviti živjeti u svijetu koji daje prednost nereguliranom transnacionalnom korporativnom rastu i profitu nad ekološkom održivošću i socijalnom pravdom. China Communications Construction Company i Adani Group samo su dva primjera kontroverznih kineskih i indijskih konglomerata koji odražavaju ovaj destruktivni kontinuitet.
“Unatoč tome što mnogi naprednjaci ulažu nadu u multipolarnost u nastajanju, postoji duboka sistemska predrasuda koja ne prepoznaje da ekonomije u nastajanju slijede isti ekonomski model kao Zapad.”
Je li Indija, kao Profesor Sachs kaže, pružajući “vještu diplomaciju” i “vrhunsko vodstvo” u međunarodnim poslovima? Pogledajte, na primjer, naprednu viziju Indije o "Velikoj Indiji", Akhand Bharat, i ponašanja prema susjednim zemljama. Nisu li one zapanjujuće slične američkim strategijama hegemonijskog uplitanja?
Dok Indija promiče svoje trgovinske i infrastrukturne projekte kao one koji unapređuju regionalnu sigurnost i blagostanje, iskustva u Nepalu pokazuju kako su indijske trgovinske blokade i integracija električne mreže s Indijom učinile Nepal ovisnim o Indiji i podređenim njoj u zadovoljavanju osnovnih potreba za energijom i potrošačima. Slično tome, sporazum Bangladeša o električnoj energiji s Adani grupom stvorio je situaciju koja Adaniju omogućuje prekid opskrbe električnom energijom bangladeških potrošača.
Od pada Šeik Hasina režima u Bangladešu, rasprostranjeni su zahtjevi za otkazivanjem sporazuma s Adanijem, koji se smatra neravnopravnim i štetnim za Bangladeš. Slično tome, nedavni sporazumi sklopljeni sa Šri Lankom proširili bi indijski "energetski kolonijalizam" i ukupnu političku, gospodarsku i kulturnu dominaciju prijeteći Šri Lanki nacionalna sigurnost, suverenitet i identitet.
Uvlačenje Šri Lanke u 'četvorku'
Predsjednik Šri Lanke Anura Kumara Dissanayake s predsjednikom Indije Droupadi Murmu i Indijskog premijera Narendra Modija u New Delhiju 16. prosinca 2024. (Kabinet premijera/Wikimedia Commons/GODL-Indija)
Tijekom posjeta indijskog premijera Narendre Modija Šri Lanki od 4. do 6. travnja, prema izvješćima indijskih medija, potpisano je nekih sedam do deset sporazuma za jačanje veza u obrani, međusobnom povezivanju električne mreže, naftovodu za više proizvoda, digitalnoj transformaciji i farmakopejskim praksama između dviju zemalja.
Sporazumi su potpisani korištenjem ovlasti predsjednika Šri Lanke bez rasprave ili odobrenja parlamenta Šri Lanke. Tajnovitost koja okružuje sporazume je tolika da javnost i mediji Šri Lanke još uvijek ne znaju koliko je paktova sklopljeno, njihov puni sadržaj i jesu li potpisani dokumenti pravno obvezujući sporazumi ili jednostavno "Memorandumi o razumijevanju" (MOU), koji se mogu opozvati.
Novi petogodišnji sporazum o obrambenoj suradnji Indo-Lanke ima za cilj osigurati da se teritorij Šri Lanke neće koristiti ni na koji način koji bi mogao ugroziti nacionalne sigurnosne interese Indije i formalno jamči da Šri Lanka ne dopušta nijednoj trećoj sili da koristi njezino tlo protiv Indije.
Iako je Indija uokvirila pakt kao dio svoje šire politike "Susjedstvo na prvom mjestu" i "Vizije MAHASAGAR (Veliki ocean)" kako bi spriječila rastući utjecaj Kine u regiji Indijskog oceana, izazvao je veliku zabrinutost i raspravu u Šri Lanki.
Kao članica Kvadrilateralnog sigurnosnog dijaloga (Quad) — strateškog saveza protiv kineske ekspanzije koji uključuje Sjedinjene Države, Australiju i Japan — Indija sudjeluje u opsežnim vojnim vježbama Kvadrilaterale poput vježbi Malabar u Indijskom oceanu.
Mornarički brodovi iz SAD-a, Australije, Japana i Indije sudjeluju u vježbi Malabar u Arapskom moru, 17. studenog 2020. (Američka mornarica/Wikimedia Commons/CC BY 2.0)
Godine 2016. Sjedinjene Države označile su Indiju glavnim obrambenim partnerom, a 2024. tadašnji senator Marco Rubio, sadašnji američki državni tajnik, predstavio je u američkom Kongresu prijedlog zakona kojim se Indiji daje status sličan zemljama NATO-a. U veljači, tijekom Modijevog posjeta SAD-u, Indija i SAD sklopile su 10-godišnje obrambeno partnerstvo za prijenos tehnologije, proširenje zajedničke proizvodnje oružja i jačanje vojne interoperabilnosti.
Zvuči li ovo kao početak a novi model geopolitike i ekonomije?
“Ono što danas vidimo nije pojava istinski multipolarnog i pravednog međunarodnog poretka, već nastavak imperijalističke ekspanzije uz lokalnu suradnju.”
Analitičari Šri Lanke također ističu da potpisivanjem obrambenog sporazuma s Indijom “postoji vrlo realna opasnost Šri Lanke uvučen u Quad kroz stražnja vrata kao podređeni Indiji.”
Oni ističu da bi Šri Lanka mogla postati žrtva Indo-pacifičke strategije koju predvode SAD, što bi ugrozilo njen dugotrajni status nesvrstanih i bliske odnose s Kinom, glavnim investitorom, trgovinskim partnerom i pristašom Šri Lanke na međunarodnim forumima.
SAD i njihov Quad partner Indija, kao i Kina i druge moćne zemlje, žele kontrolu nad Šri Lankom, zbog njezinog strateškog položaja na pomorskim trgovačkim rutama Indijskog oceana.
Ali Šri Lanka, koja trenutačno nije uključena ni u kakav sukob s vanjskim akterom, nema potrebe potpisivati bilo kakve sporazume o obrani. Obrambeni memorandum o razumijevanju s Indijom predstavlja daljnju militarizaciju Indijskog oceana kao i kršenje Deklaracije UN-a o Indijskom oceanu kao zoni mira iz 1971. i načela nesvrstanosti — koje su i Indija i Šri Lanka podržale u prošlosti.
Profesor Sachs — koji je nazočio konferenciji Rising Bharat 8. i 9. travnja u New Delhiju — pozvao je Indiju da dobije mjesto stalne članice u Vijeću sigurnosti UN-a, ističući da “nijedna druga zemlja koja se spominje kao kandidat … nije ni blizu vjerodajnicama Indije za mjesto.”
No, bi li to doista predstavljalo pomak prema “novom međunarodnom poretku” ili bi to jednostavno bila mutacija postojeće paradigme dominacije i podređenosti i izjednačavanja geopolitičke težine s ekonomskom težinom, tj. “moć je u pravu”?
Umjesto toga, rađanje multipolarnog svijeta zahtijeva pravo zemalja — posebno malih zemalja poput susjednih Indije — da ostanu nesvrstane usred sve gore geopolitičke polarizacije novog Hladnog rata.
Ono što danas vidimo nije pojava istinski multipolarnog i pravednog međunarodnog poretka, već kontinuirana imperijalistička ekspanzija s lokalnom suradnjom koja daje prednost kratkoročnom profitu i osobnom interesu nad kolektivnom dobrobiti, što dovodi do ekološke i društvene destrukcije.
Oslobađanje od ovog eksploatatorskog svjetskog poretka zahtijeva temeljno ponovno osmišljavanje globalnih ekonomskih i društvenih sustava kako bi se podržali sklad i jednakost. Poziva ljude posvuda da se bore za svoja prava, govore i podižu jedni druge.
U ovoj globalnoj transformaciji Indija, Kina i novonastala gospodarstva imaju značajnu ulogu. Kao nacije koje su izdržale stoljeća zapadnjačke imperijalne dominacije, njihova bi misija trebala biti vođenje globalne borbe za demilitarizaciju i stvaranje ekološke i pravedne ljudske civilizacije, a ne uvlačenje manjih zemalja u novi Hladni rat.
Asoka Bandarage služio je na fakultetima u Brandeisu, Mount Holyokeu i Georgetownu i autor je knjiga uključujući Kolonijalizam u Šri Lanki, Separatistički sukob u Šri Lanki i Kriza u Šri Lanki i svijetu i brojne druge publikacije o globalnoj političkoj ekonomiji i srodnim temama.
Ovaj je članak iz Ostale vijesti.
Izražena stajališta isključivo su stajališta autora i mogu, ali ne moraju odražavati stajališta Vijesti o konzorciju.
Sudeći o ekonomskim i političkim instinktima vodećih aktera novog svjetskog poretka u nastajanju (Kina, Rusija i Indija), autor bi mogao biti u pravu. Osim njihovog pretjeranog naglašavanja ekonomskog rasta bez snažne socijalne skrbi, zabrinjavajuća je njihova relativna ravnodušnost prema antiimperijalističkim i antikolonijalnim pokretima (npr. polja smrti u Palestini).
Međutim, pomnije ispitivanje Kine kao predvodnika novog svjetskog poretka otkriva neke kritično važne pozitivne aspekte. Kineski pomak od neoliberalne politike prema gospodarstvu kojim više upravlja država učinilo ju je vodećim industrijskim divom. Uspon Kine u kombinaciji sa razumijevanjem na globalnom jugu (da međunarodne organizacije starog poretka više ne služe njihovim interesima) otvorio je put rađanju novog svjetskog poretka.
S obzirom na složenost vodećih aktera novog svjetskog poretka, sada je jasno da oni neće spasiti globalni jug. Međutim, novi multipolarni svijet pružio je priliku globalnom jugu da razvije vlastita gospodarstva u okruženju koje je pogodnije za suradnju i podršku.
Možda je globalnom jugu potreban mehanizam za održavanje njegovih interesa i sustav kolektivne potpore ne samo za pomoć u provedbi njegovih razvojnih planova, već i za zaštitu od novog svijeta u nastajanju koji bi mogao postati skitnica, slično pokretu nesvrstanih koji je osnovan 1950-ih.
Ne baš oštrouman komentar. Sachsova životna misija je PRVO učiniti da se 3 velike nuklearne sile odmaknu od zastupničkih ratova, imperijalizma, vojnog sukoba, besmislene eskalacije i bespotrebnog ekonomskog i trgovinskog protivljenja nultog iznosa. To je očito preduvjet za egzistencijalni opstanak (ratnog/klimatskog kaosa) i bilo bi neophodno polazište za najmanju šansu čovječanstva da preživi i razvije se u više kooperativno, manje paranoično, puno manje rastrošno međunarodno društvo.
Mislim da EARTH CONSTITUTION Udruge Svjetskog ustava i parlamenta pruža potrebno "ponovno osmišljavanje" koje TP Graf traži. U članku koji sam napisao za DWF NEWS, tvrdim da BRICS treba udružiti snage s WCPA-om i njegovim USTAVOM ZEMLJE. Ovaj prelazak na svjetsku patriotsku vlast (svjetsku saveznu vladu) s Privremenim svjetskim parlamentom osmišljen je da zamijeni zastarjeli model globalnog upravljanja iz Povelje UN-a koji nije bio u stanju obaviti svoj posao(e).
Zamislite "novi UN" ili demokratsku vladu Zemaljske Federacije prema USTAVU ZEMLJE. To je budućnost ako ozbiljno razmišljamo o okončanju ratova, eliminaciji nuklearnih bombi, ostvarivanju ljudskih prava i prava na okoliš i sve nas učinimo ponosnim građanima svijeta. Dodavanjem ZEMALJSKOG USTAVA, BRICS bi mogao biti protuotrov žudnji Carstva SAD/EU/Izrael za svjetskom dominacijom i bezakonjem. Međutim, da bi ovaj novi globalni sustav ispravno funkcionirao, bilo bi potrebno da Kina, Rusija i Indija podrže upravljačku strukturu EK-a koja uključuje građane na bazi i male nacije koje donose odluke zajedno s većim silama.
Složio bih se s Bandarageom da je Sachsovo nastojanje za “multipolarizmom” donekle naivno u smislu da to nije obećana utopija. Ali barem mislim da postoji suglasnost da uspon multipolarnih "čvorova" predstavlja napredak u odnosu na raniju vježbu "unipolarne" dominacije od strane SAD-a (s Izraelom i NATO partnerima) koji je pribjegao prilično nezakonitoj agresivnoj uporabi teške vojne sile nakon što je njegova "meka" ekonomska moć oslabila.
Ali model upravljanja "Svjetski federalizam – jedan svijet" ima svoje probleme i izazove. Jedan potencijalni problem je taj što sve veća centralizacija moći obično otvara više mogućnosti za korupciju i despotizam: hxxps://consortiumnews.com/2015/10/10/how-do-gooders-can-do-bad/
Mislim da su Šri Lanka i Bangladeš bili žrtve suverenih loših izbora, a ne indijskog diktata. S Nepalom je Indija doista bila gruba i mogla bi požaliti zbog toga u budućnosti, ali to nema mnogo veze s "uni-" ili "multi-" polaritetom.
Socijalizam nikada neće funkcionirati u kontekstu konkurentne globalne ekonomije u kojoj najbolji i najpametniji mogu slobodno iskoristiti prilike gdje god su potencijalne nagrade najveće.
Kada zemlje više nemaju "granice" koje išta znače, više ne može postojati nešto poput "konkurentne globalne ekonomije". Monopoli se ne natječu, oni jednostavno dominiraju. Dakle, doista nema potrebe spominjati “socijalizam” u kontekstu stvarnosti u kojoj sada živimo, pogotovo zato što mi uopće nismo dali dopuštenje za njegovu prevlast.
U redu.
Zvuči li [Jeff Sachs] hxxps://other-news.info/giving-birth-to-the-new-international-order/… kao početak novog modela geopolitike i ekonomije? "Ono što danas vidimo nije [to] nego nastavak imperijalističke ekspanzije uz lokalnu suradnju."
Analiza? "Analitičari iz Šri Lanke ističu... obrambeni sporazum s Indijom [znači] "vrlo stvarnu opasnost od uvlačenja u Quad kroz mala vrata kao podređene Indije - žrtve u Indo-pacifičkoj strategiji koju predvode SAD, čime se ugrožava njen dugotrajni status nesvrstanih i bliski odnos s Kinom."
Generalizacija 'potkrijepljena' – moguće! – primjer. Nije baš protuprimjer Sachsovom modelu.
U potpunosti razumijem želju drugih zemalja da se otrgnu od dominacije dolara i više volim Chas Freemanov "multi-nodal" izraz za ono što se pojavljuje. Ali ovdje leži problem. Gospođa Bandarage vidi probleme kapitalističkih/militarističkih/materijalističkih struktura, nudi samo ovo kao odgovor: "Oslobađanje od ovog eksploatatorskog svjetskog poretka zahtijeva temeljno ponovno osmišljavanje globalnih ekonomskih i društvenih sustava kako bi se podržali sklad i jednakost. To poziva ljude posvuda da ustanu za svoja prava, govore i podižu jedni druge."
Što je to "reimagining"? Čini se da ona i drugi ne mogu ukazati na bilo koji model na kojem bi mogli graditi.
Pretpostavljam da bi se moglo temeljiti na "ponovnom osmišljavanju globalnih ekonomskih i društvenih sustava kako bi se podržali sklad i jednakost". Ne postoji model na kojem bi se mogla izgraditi ta ideja jer to nikada prije nije isprobano. Jedini "model" je stari model koji je propao. Ali ima mnogo novca koji se može zaraditi na stalnom neuspjehu tog modela, tako da je sljepoća sada vid, čak i drugi vid, sve dok se novac i dalje kotrlja istim stazama koje je već napravio.