Chris Hedges: Američki koncentracijski logori

Centar za zatvaranje terorista u El Salvadoru, poznat kao CECOT, u koji se šalju deportirani iz SAD-a, najava je još toga.

By Chris Hedges
ScheerPost

TAmerički offshore koncentracijski logori za sada su u El Salvadoru i Guantánamo Bayu na Kubi.

Ali ne očekujte da će ostati tamo.

Nakon što se normaliziraju, ne samo za deportirane iz SAD-a imigranti i stanovnici, Ali američki građani, oni će migrirati u domovinu.

To je vrlo kratak skok od američkih zatvora, kojima je već prepuno zlostavljanje i maltretiranje, Kako bi se konclogorima, gdje su zatvorenici odsječeni od vanjskog svijeta - "nestali" - uskraćeno im je pravno zastupanje i nagurani u smrdljive, prenapučene ćelije.

Zatvorenici u logorima u El Salvadoru prisiljeni su spavati na podu ili u samicama u mraku. Mnogi boluju od tuberkuloze, gljivičnih infekcija, šuge, teške pothranjenosti i kroničnih probavnih bolesti.

Zatvorenici, uključujući preko 3,000 djece, hrani se užeglom hranom. Podnose batine. Oni su mučen, uključujući ukrcavanje u vodu ili tjeranje golih u bačve s ledeno hladnom vodom, navodi Human Rights Watch.

Godine 2023. State Department opisan zatvor kao "opasan po život", i to pred salvadorskom vladom proglašen "stanje iznimke" u ožujku 2022. Situacija je uvelike "pogoršana", primjećuje State Department, "dodatkom od 72,000 XNUMX zatvorenika u stanju iznimke".

Od izvanrednog stanja u logorima je umrlo oko 375 osoba osnovan, dio “rata protiv bandi” predsjednika El Salvadora Nayiba Bukelea, prema lokalna skupina za ljudska prava Socorro Jurídico Humanitario.

Ovi logori — “Centro de Confinamiento del Terrorismo” (Centar za zatočenje terorizma) poznat kao CECOT u koji se šalju deportirani iz SAD-a drži oko 40,000 ljudi — model su, najava onoga što nas čeka.

Metalski radnik i član sindikata Kilmar Ábrego García, koji je bio oteta ispred njegovog 5-godišnjeg sina 12. ožujka, optužen je kao član bande i poslan u El Salvador.

Vrhovni sud dogovoren s okružnom sutkinjom Paulom Xinis koja pronađen da je Garciina deportacija bila “nezakonit čin”. Trumpovi službenici okrivljen njihovu deportaciju Garcíe zbog "administrativne pogreške". Xinis je naredio Trumpovoj administraciji da "olakša" njegov povratak. Ali ono ne znači da se vraća.

“Nadam se da ne sugerirate da ja prokrijumčarim terorista u Sjedinjene Države,” Bukele rekao novinari na sastanku u Bijeloj kući s Trumpom. "Kako mogu prokrijumčariti — kako ga mogu vratiti u Sjedinjene Države? Kao, da ga prokrijumčarim u Sjedinjene Države? Pa, naravno da to neću učiniti...pitanje je apsurdno."

Ovo je budućnost.

Nakon što se segment stanovništva demonizira — uključujući i američke državljane Trumpa Oznake “domaći kriminalci” — nakon što im se oduzme njihova ljudskost, nakon što utjelovljuju zlo i vide ih se kao egzistencijalnu prijetnju, krajnji rezultat je da su ti ljudski “zagađivači” uklonjeni iz društva.

Krivnja ili nevinost, barem po zakonu, nije bitna. Državljanstvo ne nudi nikakvu zaštitu.

“Prvi bitan korak na putu prema potpunoj dominaciji je ubiti pravnu osobu u čovjeku”, piše Hannah Arendt u Podrijetlo totalitarizma.

“To je učinjeno, s jedne strane, stavljanjem određenih kategorija ljudi izvan zaštite zakona i istovremeno, instrumentom odnarođivanja, prisiljavanjem netotalitarnog svijeta na priznanje bezakonja; to je učinjeno, s druge strane, stavljanjem koncentracijskog logora izvan normalnog kaznenog sustava, a odabirom logoraša izvan normalnog sudskog postupka u kojem za određeni zločin slijedi predvidljiva kazna.”

Oni koji grade koncentracijske logore grade društva straha. Nemilosrdno upozoravaju na smrtnu opasnost, bilo od imigranata, muslimana, izdajnika, kriminalaca ili terorista.

Strah se širi polako, poput sumpornog plina, sve dok ne zarazi sve društvene interakcije i izazove paralizu. Treba vremena. U prvim godinama Trećeg Reicha nacisti su upravljali s 10 logora s oko 10,000 zatvorenika.

Ali kad su uspjeli slomiti sve konkurentske centre moći - radničke sindikate, političke stranke, neovisni tisak, sveučilišta te katoličku i protestantsku crkvu - sustav koncentracijskih logora je eksplodirao.

Do 1939., kada je izbio Drugi svjetski rat, nacisti su vodili preko 100 koncentracijskih logora s oko milijun zatvorenika. Uslijedili su logori smrti.

Oni koji stvaraju te kampove daju im široki publicitet. Osmišljeni su za zastrašivanje. Njihova je brutalnost njihova prodajna prednost. Dachau, prvi nacistički koncentracijski logor, nije bio, kako piše Richard Evans Dolazak Trećeg Reicha 

"Improvizirano rješenje za neočekivani problem prenapučenosti golova, ali dugo planirana mjera koju su nacisti zamislili praktički od samog početka. O njoj se naširoko proglašavalo i izvještavalo u lokalnom, regionalnom i nacionalnom tisku, te je poslužilo kao oštro upozorenje svima koji su razmišljali o pružanju otpora nacističkom režimu."

Agenti Imigracijske i carinske službe (ICE), u civilu i kružeći susjedstvom u neoznačenim automobilima, otimaju legalne stanovnike kao što Mahmoud Khalil. Ove otmice ponavljaju one kojima sam svjedočio na ulicama Santiaga u Čileu, pod diktaturom Augusta Pinocheta, ili u San Salvadoru, glavnom gradu El Salvadora, tijekom vojne diktature.

ICE se brzo razvija u našu domaću verziju Gestapoa ili Narodnog komesarijata za unutarnje poslove (NKVD). To nadzire 200 objekata za pritvor. To je moćna domaća agencija za nadzor koja je prikupila podatke o većini Amerikanaca, navodi se u izvješću sastavio: Centar za privatnost i tehnologiju u Georgetownu. Izvještaj glasi:

“Upadanjem u digitalne zapise državnih i lokalnih vlasti i kupnjom baza podataka s milijardama podatkovnih točaka od privatnih tvrtki, ICE je stvorio infrastrukturu za nadzor koja mu omogućuje izvlačenje detaljnih dosjea o gotovo bilo kome, naizgled u bilo kojem trenutku.

U svojim nastojanjima da uhiti i deportira, ICE je – bez ikakvog sudskog, zakonodavnog ili javnog nadzora – posegnuo u skupove podataka koji sadrže osobne podatke o velikoj većini ljudi koji žive u SAD-u, čiji dosjei mogu završiti u rukama imigracijskih službi samo zato što podnose zahtjev za vozačku dozvolu; voziti po cestama; ili se prijavite kod svojih lokalnih komunalnih poduzeća kako biste dobili pristup grijanju, vodi i struji.”

Oteti, uključujući tursku državljanku i doktoranticu na Sveučilištu Tufts, Rümeysu Öztürk, su optuženik amorfnog ponašanja kao što je "uključivanje u aktivnosti podrške Hamasu".

Ali to je prijetvorba, optužbe ništa stvarnije od izmišljenih zločina u staljinizmu gdje su ljudi optuživani za pripadnost starom poretku — kulaci ili pripadnici sitne buržoazije — ili su osuđivani za urotu svrgavanja režima kao trockisti, titoisti, agenti kapitalizma ili saboteri, poznati kao “rušitelji”.

Kad se jednom cilja kategorija ljudi, zločini koji im se stavljaju na teret, ako se uopće i stavljaju na teret, gotovo su uvijek izmišljotine.

Logoraši su odvojeni od vanjskog svijeta. Oni su nestali. Izbrisano. Tretiraju se kao da nikada nisu postojali. Gotovo svi pokušaji da se dođu do informacija o njima nailaze na šutnju. Čak i njihova smrt, ako umru u pritvoru, postaje anonimna, kao da se nisu ni rodili.

Oni koji upravljaju koncentracijskim logorima, kako piše Hannah Arendt, ljudi su bez znatiželje ili mentalne sposobnosti za stvaranje mišljenja. Oni, primjećuje ona, "više čak i ne znaju što znači biti uvjeren." Oni se jednostavno pokoravaju, uvjetovani da se ponašaju kao "perverzne životinje". Oni su opijeni Božjom moći koju imaju da pretvore ljudska bića u drhtava stada ovaca.

Cilj svakog sustava koncentracijskih logora je uništiti sve individualne osobine, oblikovati ljude u bojažljive, pitome, poslušne mase. Prvi kampovi su poligoni za zatvorske čuvare i ICE agente. Oni vladaju brutalnim tehnikama osmišljenim za infantiliziranje zatvorenika, infantiliziranje koje ubrzo izvitoperi šire društvo.

250 navodnih venezuelanskih članova bande otpremljeno je u El Salvador u inat saveznog suda uskraćen je zakonski postupak. Brzo su ih strpali u avione, koji su ignorirali sučevu naredbu da se vrate, a kada su stigli, svukli su ih, pretukli i obrijali su im glave.

Obrijane glave obilježje su svih koncentracijskih logora. Izgovor su uši. Ali naravno radi se o depersonalizaciji i zašto su u uniformama i označeni brojevima.

Autokrat otvoreno uživa u okrutnosti. “Radujem se gledati kako bolesne terorističke siledžije dobivaju 20 godina zatvora za ono što rade Elonu Musku i Tesli”, američki predsjednik Donald Trump napisao na Truth Social. "Možda bi ih mogli služiti u zatvorima El Salvadora, koji su nedavno postali poznati po tako lijepim uvjetima!"

Oni koji grade koncentracijske logore ponose se njima. Pokazuju ih novinarima, ili barem ulizicama koje se predstavljaju kao novinari. Tajnica za domovinsku sigurnost Kristi Noem, koja objavio video u kojem posjećuje salvadorski zatvor, koristila je zatvorenike bez majica i obrijanih glava kao scenski rekvizit za svoje prijetnje imigrantima.

Ako fašizam jednu stvar radi dobro, to je spektakl.

Prvo dolaze po imigranti. Zatim dolaze po aktiviste sa stranim studentskim vizama u sveučilišnim kampusima. Onda dolaze po zelena karta nositelji.

Slijede američki građani koji se bore protiv izraelskih genocid ili puzajućeg fašizma. Onda dolaze po tebe. Ne zato što ste prekršili zakon. Ali zato što monstruozni stroj terora treba stalnu zalihu žrtava da bi se održao.

Totalitarni režimi opstaju vječito se boreći sa smrtnim, egzistencijalnim prijetnjama. Nakon što se jedna prijetnja iskorijeni, oni izmisle drugu. Rugaju se pravnoj državi. Suci, dok se ne čiste, mogu osuđivati ​​ovo bezakonje, ali nemaju mehanizam za provođenje svojih presuda.

Ministarstvo pravosuđa, predano Trumpovoj ulizici Pam Bondi, je, kao i u svim autokracijama, osmišljeno da blokira provedbu, a ne da je olakša. Ne postoje pravne prepreke da nas zaštite. Znamo kamo ovo vodi. Već smo to vidjeli. I nije dobro.