Multipolarni svijet će se roditi kada geopolitička težina Azije, Afrike i Latinske Amerike bude odgovarala njihovoj rastućoj ekonomskoj težini.
The Allée des Nations ispred Palače naroda, sjedište Ujedinjenih naroda u Ženevi. (Tom Page/Wikimedia Commons)
By Jeffrey D. Sachs
Ostale vijesti
WU svojoj ćeliji kao politički zatvorenik u fašističkoj Italiji nakon Prvog svjetskog rata, filozof Antonio Gramsci slavno je izjavio: "Kriza se sastoji upravo u činjenici da staro umire, a novo se ne može roditi; u ovom interregnumu pojavljuje se veliki izbor morbidnih simptoma."
Stoljeće kasnije, mi smo u drugom međuvladavini, a morbidni simptomi su posvuda. Poredak pod vodstvom SAD-a je završio, ali multipolarni svijet još nije rođen. Hitan prioritet je rađanje novog multilateralnog poretka koji može održati mir i put ka održivom razvoju.
Nalazimo se na kraju dugog vala ljudske povijesti koji je započeo putovanjima Kristofora Kolumba i Vasca da Game prije više od 500 godina. Ta su putovanja započela više od četiri stoljeća europskog imperijalizma koji je dosegao vrhunac britanskom globalnom dominacijom od kraja Napoleonskih ratova (1815.) do izbijanja Prvog svjetskog rata (1914.).
Nakon Drugog svjetskog rata, SAD su preuzele plašt kao novi svjetski hegemon. Azija je tijekom tog dugog razdoblja bila potisnuta u stranu. Prema naširoko korištenim makroekonomskim procjenama, Azija je 65. proizvodila 1500 posto svjetske proizvodnje, ali do 1950. taj je udio pao na samo 19 posto (u usporedbi s 55 posto svjetske populacije).
U 80 godina od Drugog svjetskog rata, Azija je povratila svoje mjesto u globalnoj ekonomiji. Japan je prednjačio s brzim rastom 2-ih i 1950-ih, nakon čega su uslijedila četiri "azijska tigra" (Hong Kong, Singapur, Tajvan i Koreja) počevši od 1960-ih i 1960-ih, a zatim Kina početkom oko 1970. i Indija početkom oko 1980.
Od danas, prema procjenama MMF-a, Azija čini oko 50 posto svjetskog gospodarstva.
Multipolarni svijet će se roditi kada geopolitička težina Azije, Afrike i Latinske Amerike bude odgovarala njihovoj rastućoj ekonomskoj težini. Ova potrebna promjena u geopolitici je odgođena jer se SAD i Europa drže zastarjelih prerogativa ugrađenih u međunarodne institucije i svojih zastarjelih načina razmišljanja.
Čak i danas, SAD maltretira Kanadu, Grenland, Panamu i druge na zapadnoj hemisferi i prijeti ostatku svijeta jednostranim carinama i sankcijama koje očito krše međunarodna pravila.
Azija, Afrika i Latinska Amerika trebaju se držati zajedno kako bi podigli svoj zajednički glas i svoje glasove u UN-u kako bi uveli novi i pošten međunarodni sustav. Ključna institucija kojoj je potrebna reforma je Vijeće sigurnosti UN-a, s obzirom na njegovu jedinstvenu odgovornost prema Povelji UN-a za očuvanje mira.
Pet stalnih članica Vijeća sigurnosti UN-a (P5) – Britanija, Kina, Francuska, Rusija i Sjedinjene Države – odražavaju svijet iz 1945., a ne iz 2025. Ne postoje stalna latinoamerička ili afrička sjedišta, a Azija ima samo jedno stalno mjesto od pet, unatoč tome što u njoj živi gotovo 60% svjetske populacije.
Tijekom godina predloženo je mnogo novih potencijalnih stalnih članova Vijeća sigurnosti UN-a, ali postojeći P5 čvrsto je držao svoj privilegirani položaj.
Ispravno restrukturiranje Vijeća sigurnosti UN-a bit će osujećeno godinama koje dolaze. Ipak, postoji jedna ključna promjena koja je nadohvat ruke i koja bi služila cijelom svijetu.
Prema bilo kojoj mjeri, Indija nedvojbeno zaslužuje stalno mjesto u Vijeću sigurnosti UN-a. S obzirom na izvanredne rezultate Indije u globalnoj diplomaciji, njezin prijem u Vijeće sigurnosti UN-a također bi podigao ključni glas za svjetski mir i pravdu.
Po svim točkama Indija je velika sila. Indija je najmnogoljudnija zemlja na svijetu, prestigavši Kinu 2024. Indija je treće najveće svjetsko gospodarstvo mjereno međunarodnim cijenama (paritet kupovne moći), s 3.5 bilijuna dolara, iza Kine (40 bilijuna dolara) i Sjedinjenih Država (30 bilijuna dolara) i ispred svih ostalih.
Indija je najbrže rastuće veliko gospodarstvo na svijetu, s godišnjim rastom od oko 6% godišnje. Indijski BDP (PPP) vjerojatno će premašiti američki do sredine stoljeća. Indija je nuklearno naoružana nacija, inovator digitalne tehnologije i zemlja s vodećim svemirskim programom.
Niti jedna druga zemlja koja se spominje kao kandidat za stalnu članicu Vijeća sigurnosti UN-a nije blizu vjerodajnicama Indije za mjesto.
Isto se može reći i za diplomatsku težinu Indije. Vješta indijska diplomacija prikazana je vrhunskim indijskim vodstvom G20 2023. Indija je vješto upravljala iznimno uspješnim G20 usprkos gorkoj podjeli 2024. između Rusije i zemalja NATO-a.
Ne samo da je Indija postigla konsenzus G20; ušla je u povijest poželjevši Afričkoj uniji novo stalno članstvo u G20.
Kina je odugovlačila s podrškom za stalno mjesto Indije u Vijeću sigurnosti UN-a, čuvajući svoju jedinstvenu poziciju kao jedine azijske sile u P5. Ipak, kineskim vitalnim nacionalnim interesima dobro bi služilo i poduprlo bi se uspon Indije na stalno mjesto u Vijeću sigurnosti UN-a.
To je osobito slučaj s obzirom na to da SAD poduzima posljednji i opaki napor kroz carine i sankcije da blokiraju teško zasluženi uspon kineskog ekonomskog prosperiteta i tehnološke moći.
Podržavajući Indiju u Vijeću sigurnosti UN-a, Kina bi odlučno utvrdila da se geopolitika prepravlja kako bi odražavala pravi multipolarni svijet. Dok bi Kina stvorila azijskog partnera u Vijeću sigurnosti UN-a, također bi dobila vitalnog partnera u prevladavanju američkog i europskog otpora geopolitičkim promjenama.
Ako Kina zatraži stalno članstvo Indije u Vijeću sigurnosti UN-a, Rusija bi odmah pristala, dok bi SAD, Velika Britanija i Francuska također glasovale za Indiju.
Geopolitički napadi bijesa SAD-a posljednjih tjedana – odustajanje od borbe protiv klimatskih promjena, napad na ciljeve održivog razvoja i nametanje jednostranih carina u suprotnosti s temeljnim pravilima WTO-a – odražavaju istinski “morbidne simptome” umirućeg starog poretka. Vrijeme je da se napravi prostor za istinski multipolarni i pravedni međunarodni poredak.
Jeffrey D. Sachs sveučilišni je profesor i direktor Centra za održivi razvoj na Sveučilištu Columbia, gdje je vodio The Earth Institute od 2002. do 2016. On je također predsjednik UN-ove Mreže rješenja za održivi razvoj i povjerenik UN-ove Komisije za širokopojasni pristup internetu. Bio je savjetnik triju glavnih tajnika Ujedinjenih naroda, a trenutno radi kao zastupnik SDG-a pod glavnim tajnikom Antoniem Guterresom. Sachs je nedavno autor knjige Nova vanjska politika: izvan američke izuzetnosti (2020). Ostale knjige uključuju: Izgradnja novog američkog gospodarstva: pametno, pošteno i održivo (2017) i Doba održivog razvoja (2015) s Ban Ki-moonom.
Ovaj je članak iz Ostale vijesti.
Drugi problem je pravo veta svake stalne članice Vijeća sigurnosti. SAD zlostavlja.
Zašto ne predložiti novu ulogu: Rezolucija se odbija ako je odbiju DVA stalna člana? Za blokiranje odluke bit će potreban najmanje jedan saveznik. To bi bio prvi korak prema demokraciji...
Možda se Kina boji geopolitičkog stava Indije koja se slaže s predatorskim nacijama zapadnog imperijalizma. Kad bi se Indija pridružila globalnom jugu, Kina bi možda podržala mjesto Indije u Vijeću sigurnosti UN-a.
Slažem se s ovime s prof. Sachsom i predlažem da bi koristan način da se građanima SAD-a omogući da se oslobode palca šarade okrutne oligarhije bio kada bi svaka zajednica u svakoj naciji stvorila utočišta za učenje o 17 SDG-ova za 2030. i mogla pristupiti tehničkom znanju potrebnom da postanu dio akcijskih grupa koje napreduju @SDG2030. To se najbolje postiže sudjelovanjem u programiranju @EDXOnline
Kina je bila vrlo uspješna drevna civilizacija, globalni lider ako hoćete, mnogo stoljeća prije nego što je zapadni imperijalizam došao i eksploatirao kineski narod (pročitajte Braudelovu “Povijest civilizacija”). Ono čemu danas svjedočimo je Kina koja se samo ponovno uzdiže na svoje istaknuto mjesto u svijetu. To je nepovratno, multipolarni svijet je neizbježnost.
Što se tiče carina, opsežna optužnica protiv carina nije na mjestu. Vidimo kako se pojavljuje lažna dihotomija u kojoj se odvajanje od Kine za našu vladajuću klasu kako bi sankcionirala i vodila potencijalno ludi vrući rat protiv Pekinga vidi kao rješenje za deindustrijalizaciju središta Amerike. Ovo ne mora biti slučaj.
Carine koriste zemlje diljem svijeta, SAD se nikada ne bi industrijalizirale tijekom 19. stoljeća bez njih. Relativno nedavno Obama i Sanders bili su za ciljane carine, kao i mnogi sektori organiziranog rada i dobar dio Dem stranke. Ako se prisjetimo NAFTA rasprava c. 1992. prepoznat ćemo da je bilo mnogo dobro promišljenih argumenata istaknutih znanstvenika protiv nesputane slobodne trgovine.
Važno je razumjeti da doista možemo zaštititi američke radnike i američki proizvodni sektor (koristeći neke ciljane carine) bez odvajanja od Kine i ulaska u iznimno opasan novi hladni rat s Pekingom. Srdačan odnos pun poštovanja s kineskim narodom bit će ključan za američke radnike i globalni mir.
Konkretan prijedlog; dobro, mogao bi biti korak u pravom smjeru. Zabrinut sam da je najvažnije pitanje jednostavno registrirano kao 'održivi razvoj', iako to samo po sebi nije, u tom obliku, čak ni ispravno pitanje. Preoblikovanje međunarodnog poretka, kada to znači promjenu nekih geopolitičkih i ekonomskih odnosa uz zadržavanje uništenja bitnih biofizičkih sustava, nije dovoljno. Izgubljeno vrijeme ako je potrebno nekoliko desetljeća za rebalans međunarodnih odnosa od čisto ekonomske i vojne moći moglo bi rezultirati takvom degradacijom okoliša i društva da nikakva rebalansa nije ni moguća.
Ovo je trenutak, kao što Sach sugerira, kada je neuobičajena promjena moguća, ali uzak pristup promjeni nije dovoljan u svijetu koji je, prema sudu mnogih najbolje informiranih, suočen s višestrukim egzistencijalnim opasnostima. “Popravljanje novog geopolitičkog svijeta” koji bi se vodio baš kao i “stari geopolitički svijet” — dugogodišnja ljudska navika — ovoga puta neće uspjeti.
Stara paradigma odozgo prema dolje oslanjala se na delegiranje demokratskih ovlasti moćnim klikama na vrhu. Bi li ovaj stari model imao ikakvu valjanost ako bi se lokalne zajednice organizirale da preuzmu kontrolu nad procesom @SDGaction i razvoj solidarnosti s građanskim koalicijama u svim nacijama.?
Pronicljivo i humanistički kao i uvijek; tretiranje ljudi kao ciljeva, a ne samo sredstava za postizanje cilja (Kant).