Trumpov trgovinski rat je klasni rat osmišljen da oslabi progresivno oporezivanje, piše Omar Ocampo.

Predsjednik Donald Trump prikazuje svoje tarifne planove 2. travnja u Bijeloj kući. (Bijela kuća/Daniel Torok)
By Omar Ocampo
Nejednakost.org
Trumpova trgovinska politika bila je krajnje nepredvidljiva u prva dva mjeseca njegova drugog predsjedništva. Tarifni rokovi su došli i odgođeni bez razloga i razloga, ostavljajući prekograničnu trgovinu na cjedilu.
Takva je volatilnost bila a noćna mora za ulagače u gornjih 1 posto, no sada im je dana određena jasnoća zahvaljujući inauguraciji Trumpovog tzv. Dan oslobođenja — sveobuhvatan skup uzvratnih carina nametnutih na sve uvezene proizvode od trgovačkih partnera koji navodno stavljaju u nepovoljan položaj američki izvoz kroz vlastiti regulatorni režim.
Ali ova klasa pojedinaca visoke neto vrijednosti nema razloga za nervozu ili tjeskobu. Oni su spremni vidjeti dugoročne novčane dobitke jer imaju resurse za pravilnu prilagodbu i donošenje financijskih odluka koje proširuju njihov kapital, a da ne spominjemo ekonomske koristi koje će dobiti od smanjenje poreza to je trenutno dio republikanske agende.
Ipak, isto se ne može reći za radničku klasu. Neselektivna primjena poreza na svu uvezenu robu očit je napad na njihov životni standard.
I to zato što je Trumpova trgovinski rat je klasni rat osmišljen ne za revitalizaciju američke proizvodnje, već za oslabiti progresivno oporezivanje.
Trumpova administracija tvrdila je da provedba Carine su ključne za početak nove ere američkog prosperiteta. Administracija očekuje da će ovaj tarifni režim generirati goleme neočekivane porezne prihode, čineći trilijune dolara dostupnim federalnoj vladi u sljedećih nekoliko godina. Prikupljeni novac zatim se može koristiti za smanjenje deficita i servisirati naš stalno rastući nacionalni dug.
Državna blagajna bit će preplavljena tolikim prihodima - tako glasi argument - da se porezna uprava može ukinuti i zamijeniti novom agencijom, Inozemna porezna služba. Savezni porezi na dohodak postupno će zastarjeti i biti bačeni u smetlište povijesti, da više nikada ne budu uskrsnuti.
- Neke od recipročnih carina koje je Trump najavio 2. travnja. (Bijela kuća/Wikimedia Commons/Javno vlasništvo)
Stručnjaci i promatrači već su opovrgli mnoge temeljne argumente koje su iznijeli Trump i njegovi prijatelji. Nestrateška primjena carina neće učiniti američku proizvodnju ponovno velikom i matematika ne podržava fantastične procjene prihoda uprave.
Kako bi se potaknula domaća proizvodnja, potrebno je uvesti carine i usmjeriti ih prema industrijama s relativno niskom, ali rastućom potražnjom. Obnovljive tehnologije i električna vozila dva su ključna primjera. Inače će carine na visoko konkurentnu robu napuhati cijene i staviti američke korporacije u nepovoljniji položaj u odnosu na njihovu inozemnu konkurenciju.
- Više od Trumpovih carina objavljenih 2. travnja. (Bijela kuća/Wikimedia Commons/Javno vlasništvo)
Nadalje, ove uvozne poreze neće plaćati strane tvrtke ili države. Carine će plaćati građani i stanovnici SAD-a, a to će poskupjeti niz uvezenih roba široke potrošnje, što će dodatno opteretiti proračune kućanstava radničke klase. Jedan procjena kaže da će “liberation day” smanjiti raspoloživi dohodak prosječnog kućanstva za najmanje 1,600, pa čak i 2,000 dolara. Ukratko, neće obogatiti naše građane.
Više cijene mogu povećati profit poduzeća ako razine potrošnje ostanu konstantne, ali nema jamstva da će se taj dodatni prihod uložiti u proširenje proizvodnih kapaciteta zemlje. Korporacijski profiti su porasli u posljednjih 50 godina te se ta zarada nije ulagala u domaću proizvodnju, već se dijelila za potporu previsoka plaća rukovoditelja, isplate dividende dioničarima, i to rekordno otkupa dionica.
Carine, ako ništa drugo, pogoršavaju već postojeći problem ekstremne nejednakosti. Kada se ekonomski kolač bogatih proširi, oni će koristiti te nove resurse kako bi izvukli više bogatstva od radničke klase kroz stjecanje kritične imovine kao što su stambenog stanovanja i infrastrukture na koju se oslanjamo poput energetskih postrojenja, često kroz privatne kapitale i tvrtke za upravljanje imovinom.
Ove tvrtke za upravljanje ulaganjima rijetko poboljšavaju kvalitetu pružene usluge, ali podižu cijene kako bi osigurale veću profitabilnost za svoje bogate klijente.
Jedini način da preokrenemo sve lošiji životni standard i ekstremnu koncentraciju bogatstva jest oporezivanje bogatih i povećanje dostupnosti i dostupnosti javnih dobara.
Carine i porezna smanjenja koja dolaze neće puno pomoći u ispunjavanju Trumpovih obećanja o uravnoteženju proračuna, poticanju ulaganja u proizvodnju, povećanju prihoda ili otvaranju novih radnih mjesta s dostojanstvenim plaćama. To ne pomaže niti donosi dobrobiti radničkoj klasi, ali će prenijeti više njihovog teško zarađenog bogatstva i prihoda na vrh.
Omar Ocampo je istraživač na programu o nejednakosti i zajedničkom dobru na Institutu za političke studije.
Ovaj je članak iz Nejednakost.org.
Izražena stajališta isključivo su stajališta autora i mogu, ali ne moraju odražavati stajališta Vijesti o konzorciju.
Dakle, ako investitori riskiraju vlastiti novac ulažući u tvrtke koje zapošljavaju ljude i proizvode robu, ne bi li im trebalo dati određeni povrat na njihova ulaganja u obliku dividendi?
ne mogu razumjeti zašto su neke od najsiromašnijih zemalja šamarane najvišim carinama. visoke carine na njihov izvoz, uglavnom robe široke potrošnje, dokrajčiće njihove izvoznike i proizvodnju, dok će njihova roba postati preskupa za kupnju. nulti zbroj? ne, vjerojatnije je nula-nula.
Bit će zanimljiv učinak na inflaciju u SAD-u.
Ako američka roba postane konkurentnija jer je uvoz skuplji, tada će se za nju moći više naplaćivati. To će prenijeti bogatstvo s običnih građana na najbogatije građane.
Iz Wikipedije postoji ova izjava o učinku ukidanja ranijeg sustava carina, “Zakona o kukuruzu” u Ujedinjenom Kraljevstvu 1846.:
“Prema jednoj studiji iz 2021., ukidanje zakona o kukuruzu donijelo je ekonomsku korist za 90% onih s najnižim prihodima u Ujedinjenom Kraljevstvu, dok je uzrokovalo gubitak prihoda za 10% s najvećim prihodima.”
Hvala Vam.
Čini se da je igra glazbenih stolica za mjesto u plutokraciji gotova. Glazba je prestala, a svatko tko nema stolicu u velikom klubu bit će trajna podklasa.
Ljude treba učiniti očajnički siromašnima kako bi prihvatili svaki posao koji mogu dobiti pod bilo kojim uvjetima. Mora postojati depresija da bi se ukinula radnička prava, podigla vojna regrutacija ili regrutacija. Slično kao u 1930-ima.
Posljednji tragovi socijalnog osiguranja i progresivnog poreza skliznut će u sjećanje, zatim rupa u sjećanju. Plutokracija se neće morati oblačiti u sitne zamke liberalizma ili ustavnog zakona kako bi zadržala izgled respektabilnosti, oni će otvoreno govoriti o svom fašizmu.
Možda će mnogi navijati, jer se država suprotstavlja velikom neprijatelju, ne znajući da su vlastiti vladari bili agresori.
Ako želi imperij opstati, mora slomiti vlastiti narod u pokornost. Tek tada se mogu mobilizirati da rade i krvare za svoje bolje.
Samo spekulativna propast i mrak, znam.
Ljudi dobrog srca teško mogu povjerovati koliko daleko mogu ići moćni psihopati, dok se i dalje smiješe u kameru, rukuju i ljube bebe.
Nadam se da će globalna većina u BRICS-u porasti brže nego što se SAD mogu mobilizirati za totalni rat. U tom pogledu carine su dvosjekli mač. Mislim da će oni ubrzati razvoj odnosa izvan SAD-a. Potrošačko tržište SAD-a nije oružje ako si malo tko može priuštiti bilo što kupiti.
Socijalizam ili barbarstvo pitanje je, pretpostavljam, kao i obično.
Prvo su došli po…
Točno, više od istog: nema oporezivanja oligarhije, Kongres će obnoviti smanjenje poreza iz ere režima DT1, a pripremaju se još smanjenja poreza. I revizija poreznih poticaja za offshore proizvodnju? Ne, sve je ovo smicalica kao i obično.
Još jedan nedavni članak o tome, od Bena Nortona na web stranici GeopoliticalEconomy dot com. Goli kapitalizam također je izvrstan izvor ekonomskog i financijskog sadržaja.
Mentalno bolesni narančasti car taman je dovoljno "pametan" da zapali kuću, pa će on i njegovi prijatelji prikupiti osiguranje, a zatim kupiti mjesto po cijeni od požara. Nama ostalima ostat će pepeo. Pad i pad američkog carstva se ubrzava, kakav sjajan posao rade, eh
Nakon što je potrošio bilijune u ratovima iu najbrutalnijem i najnehumanijem genocidu, morao je pronaći način da natjera ljude da plate za njegove i ratove njegovog gospodara.
Trebao je na popisu biti pošten i nazvati ga "porezom na sponzore genocida".
I dok mali ulagači gube svu svoju imovinu i prisiljeni su rasprodati svoje dionice za sitniš na dolar, njegov klub milijardera namjerava ih otkupiti, dobiti smanjenje poreza za to i proširiti svoju hegemoniju i kontrolu nad prijevarom za lakovjerne temeljenom na fiat novcu, tržištem dionica.
Hvala što si podijelio.