Arapski neuspjeh u Palestini nadilazi razjedinjenost ili nesposobnost, piše Ramzy Baroud. Odražava mnogo ciničniju stvarnost.
Američki državni tajnik Marco Rubio, drugi s desna, s ministrom vanjskih poslova Ujedinjenih Arapskih Emirata Abdullahom bin Zayed Al Nahyanom u Abu Dhabiju u veljači 2025. (State Department/Freddie Everett)
EObjašnjavanje arapskog političkog neuspjeha u izazovu Izraelu putem tradicionalne analize - kao što je nejedinstvo, opća slabost i neuspjeh davanja prioriteta Palestini - ne obuhvaća potpunu sliku.
Ideja da Izrael brutalizira Palestince jednostavno zato što su Arapi preslabi da izazovu vladu Benjamina Netanyahua - ili bilo koju vladu - implicira da bi se, u teoriji, arapski režimi mogli ujediniti oko Palestine. Međutim, ovo gledište previše pojednostavljuje stvar.
Mnogi dobronamjerni, propalestinski komentatori dugo su pozivali arapske nacije da ujediniti, izvršiti pritisak na Washington da preispita svoju nepokolebljivu potporu Izraelu i poduzme odlučne korake za ukidanje opsade Gaze, između ostalih ključnih koraka.
Iako ovi koraci mogu imati određenu vrijednost, stvarnost je daleko složenija i takve želje vjerojatno neće promijeniti ponašanje arapskih vlada. Ti su režimi više zabrinuti za održavanje ili vraćanje na neki oblik statusa quo - onaj u kojem oslobađanje Palestine ostaje sekundarni prioritet.
Budući da početak izraelskog genocida u Gazi 7. listopada 2023., arapsko stajalište o Izraelu bilo je u najboljem slučaju slabo, a u najgorem izdajničko.
Neke su arapske vlade čak otišle toliko daleko da su osuditi Palestinski otpor u raspravama Ujedinjenih naroda. Dok zemlje poput Kine i Rusije barem pokušaj kontekstualizirati napad Hamasa na izraelske okupacijske snage 7. listopada impozantan brutalna opsada Gaze, zemlje poput Bahreina stavljen krivicu izravno na Palestince.
Oštećene zgrade u Gazi, 6. prosinca 2023. (Tasnim News Agency, Wikimedia Commons, CC BY-SA 4.0)
Uz nekoliko iznimaka, arapskim vladama bili su potrebni tjedni - ili čak mjeseci - da razviju relativno čvrst stav koji osuđuje izraelsku ofenzivu na bilo koji smislen način.
Iako se retorika polako počela mijenjati, akcije nisu uslijedile. Dok je pokret Ansarallah u Jemenu, zajedno s drugim arapskim nedržavnim akterima, pokušaj nametnuti neki oblik pritiska na Izrael kroz blokadu, umjesto arapskih zemalja radio kako bi se osiguralo da Izrael može izdržati potencijalne posljedice svoje izolacije.
U svojoj knjizi Rat, Bob Woodward objaviti da su neke arapske vlade rekle tadašnjem američkom državnom tajniku Antonyu Blinkenu da nemaju ništa protiv izraelskih nastojanja da slomi palestinski otpor. Međutim, neki su bili zabrinuti zbog medijskih slika osakaćenih palestinskih civila, koje bi mogle izazvati javne nemire u njihovim zemljama.
Blinken s egipatskim predsjednikom Abdelom Fattahom El-Sisijem u Kairu, 6. veljače 2024. (State Department/Chuck Kennedy)
Ti javni nemiri nikada se nisu ostvarili, a s vremenom su genocid, glad i vapaji za pomoć u Gazi normalizirani kao još jedan tragičan događaj, slično ratu u Sudanu ili sukobima u Siriji.
Za 15 mjeseci nemilosrdnog izraelskog genocida koji rezultirao u ubojstvu i ranjavanju više od 162,000 Palestinaca u Gazi, službene arapske političke institucije ostale su uglavnom irelevantne u okončanju rata.
U SAD-u, Bidenova administracija bila je ohrabrena takvim arapskim nedjelovanjem, nastavljajući tako gurati za veću normalizaciju između arapskih zemalja i Izraela — čak i u slučaju preko 15,000 djece ubijen u Gazi na najbrutalnije zamislive načine.
Dok su moralni propusti Zapada, nedostaci međunarodnog prava i zločinačke radnje Bidena i njegove administracije naširoko kritizirani, suučesništvo arapskih vlada u omogućavanju ovih zločina i služenju kao štita izraelskim ratnim zločinima često se zanemaruje.
Arapi su zapravo odigrali značajniju ulogu u izraelskim zločinima u Gazi nego što često priznajemo. Neki svojom šutnjom, a drugi izravnim kolaboracija s Izraelom.
Tijekom rata pojavljivala su se izvješća koja pokazuju da su neke arapske zemlje [UAE] aktivno lobirali u Washingtonu u ime Izraela, zalažući se protiv prijedloga Egipatsko-arapske lige usmjerenog na rekonstrukciju Gaze bez etničkog čišćenja njezinog stanovništva — ideja unaprijeđen od strane Trumpove administracije i Izraela.
Snimak iz videa generiranog umjetnom inteligencijom koji promovira Trumpove planove za preuzimanje Gaze, a koji je američki predsjednik objavio na svom računu na društvenim mrežama 26. veljače. (Wikimedia Commons, javno vlasništvo)
Egipatski prijedlog, koji je bio jednoglasno primljen arapskih zemalja na njihovom summitu 4. ožujka, predstavljalo je najjače i najujedinjenije stajalište arapskog svijeta tijekom rata.
Prijedlog, koji je Izrael odbio, a SAD odbacio, pomogao je promijeniti diskurs u SAD-u oko teme etničkog čišćenja. To je u konačnici dovelo do komentara koje je Trump dao 12. ožujka tijekom sastanka s irskim premijerom Micheálom Martinom na kojem je navedeno da "nitko nikoga ne protjeruje iz Gaze".
To što se neke arapske države aktivno suprotstavljaju jedinoj relativno snažnoj arapskoj poziciji signalizira da pitanje arapskih neuspjeha u Palestini nadilazi puku nejedinstvo ili nesposobnost - ono odražava mnogo mračniju i ciničniju stvarnost. Neki Arapi povezuju svoje interese s Izraelom, gdje slobodna Palestina nije samo problem, već i prijetnja.
Isto se odnosi i na palestinske vlasti u Ramallahu, koje nastavlja raditi ruku pod ruku s Izraelom na suzbijanju bilo kakvog oblika otpora na Zapadnoj obali. Njihova briga u Gazi nije oko okončanja genocida, već za osiguravanje marginalizacije svojih palestinskih rivala, posebno Hamasa.
Stoga je krivljenje PA za puku "slabost", za "nečinjenje dovoljno" ili za neuspjeh da ujedini palestinske redove pogrešno tumačenje situacije. Prioriteti Mahmouda Abbasa i njegovih saveznika iz PA daleko su drugačiji: osiguranje relativne moći nad Palestincima, moći koja se može održati samo putem izraelske vojne dominacije.
Ovo su teške, ali kritične istine, jer nam omogućuju da preoblikujemo razgovor, odmičući se od lažne pretpostavke da će arapsko jedinstvo riješiti sve.
Greška u teoriji jedinstva je ta što naivno pretpostavlja da arapski režimi inherentno odbijaju izraelsku okupaciju i podržavaju Palestinu.
Dok su neke arapske vlade istinski ogorčene kriminalnim ponašanjem Izraela i sve više frustrirane iracionalnom politikom SAD-a u regiji, druge su vođene vlastitim interesom: njihovim neprijateljstvo prema Iranu i strah od rastućih arapskih nedržavnih aktera. Jednako su zabrinuti zbog nestabilnosti u regiji, koja prijeti njihovoj moći usred brzog mijenjanja svjetskog poretka.
Kako se solidarnost s Palestinom sve više širi s globalnog Juga na globalnu većinu, Arapi ostaju uglavnom neučinkoviti, strahujući da bi značajne političke promjene u regiji mogle izravno dovesti u pitanje njihov vlastiti položaj.
Dr. Ramzy Baroud naširoko je objavljivan i prevođen autor, međunarodno udruženi kolumnist i urednik Palestinska kronika. Njegova najnovija knjiga je Posljednja Zemlja: Palestinska priča (Pluto Press, 2018). Stekao je doktorat znanosti. Doktorirao je palestinske studije na Sveučilištu Exeter (2015.) i bio je nerezidentni stipendist u Orfalea Centru za globalne i međunarodne studije, UCSB. Posjetite njegovu web stranicu.
Ovaj je članak iz Z mreža, financira se isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitatelja.
Stavovi izraženi u ovom članku mogu, ali i ne moraju odražavati stavove Vijesti o konzorciju.
Hvala što si ovo napisao. Ali nažalost, gore je nego što je objašnjeno u ovom članku.
Razmotrite... Vojna diktatura u Egiptu koju podržava Amerika i monarhija u Jordanu koju podržava Amerika vojno su se angažirale kao dio genocida. Egipat je dio blokade. Egipat dijeli granicu s Gazom, ali je desetljećima radio s Izraelom kako bi Gaza ostala zatvorena i izolirana. Ako je Egipat htio otvoriti prijelaz Rafah, oni su naravno već tamo.
I Egipat i Jordan podigli su zrakoplove u zrak i angažirali se da zaštite Izrael kada su izraelske akcije izazvale velike 'odgovore' nacija koje se protive genocidu. To Egipat i Jordan čini vojnim sudionicima genocida uz NATO koaliciju koja je te noći također bila u zraku i štitila genocid.
Jordan i Zaljevske države upravljaju "kopnenim mostom" s Izraelom kako bi pokušali zaštititi genocid stvaranjem obilaznice do blokade Jemena. Brodovi iz Azije sada se mogu istovariti na strani Perzijskog zaljeva Arapskog poluotoka, a zatim se roba transportira kopnom, preko Jordana, kako bi stigla do genocida.
Saudijski i drugi zaljevski šeici bili su američki surogati u onome što ja sada nazivam 1. jemenskim genocidom, koji je započeo pod Obamom i još uvijek ima džihadske tipove koje financiraju naftni šeici koji se danas bore protiv ljudi u Jemenu koji se protive genocidu, započinjući nešto što pomalo liči na 2. jemenski genocid.
To naravno nisu akcije nejedinstva i slabosti, već otvorena podrška napadačima.
PS ... ako Egipat smatrate 'demokracijom' jer ima 'predsjednika' i nekakve izbore, onda ste u krivu. Vojska je ubila tisuće u rušenju prethodno izabrane vlade. Zatim su održavali masovna suđenja na kojima su uhićeni ljudi suđeni u skupinama od stotina, osuđivani u skupinama i ponekad osuđivani na smrt. Samo zato što vladar nosi odijelo i sebe naziva "predsjednikom", to ne ukazuje na prisutnost funkcionalne demokracije. Izbori nisu demokracija, demokracija je više od izbora.
Pozdrav: Ramzy Baroud je napisao: Isto se odnosi i na palestinske vlasti u Ramallahu, koje nastavljaju raditi ruku pod ruku s Izraelom na suzbijanju bilo kakvog oblika otpora na Zapadnoj obali. Njihova briga u Gazi nije oko okončanja genocida, već za osiguravanje marginalizacije svojih palestinskih rivala, posebno Hamasa.
Stoga je krivljenje PA za puku "slabost", za "nečinjenje dovoljno" ili za neuspjeh da ujedini palestinske redove pogrešno tumačenje situacije. Prioriteti Mahmouda Abbasa i njegovih saveznika iz PA daleko su drugačiji: osiguranje relativne moći nad Palestincima, moći koja se može održati samo putem izraelske vojne dominacije.
ALI ŠTO S ČINJENICOM DA SU NETANYAHU/IZRAEL I KATAR CIJELO VRIJEME AKTIVNO USLOVAČALI NOVAC I ZALIPE HAMASU... KAKO BI SPRIJEČILI PA DA STIGNE STABILNOST? MISLIM DA SU ZLOKUPNE I ZLE MANIPULACIJE NETANYAHUA/SAD-A PODCIJENJENE U OVOM KJELU.
Sramota, sramota, sramota za zaljevske Arape (vladare), i Abbasa.
Sramota za Abbasa i PA jer su izraelske marionete otkako se lažljivac Clinton upleo u stvaranje ovog nereda.
Trenutačno se odvijaju napadi na Palestince na Zapadnoj obali. Ova runda napada, nakon lažnog prekida vatre u Gazi, započela je policijom PA koja je napala Palestince u mjestima poput Jenina. IIRC, koji je trajao otprilike tjedan dana prije nego što su ih Amerikanci izvukli i natjerali glavne izraelske snage da nastave s napadima.
Jebeš globalni predatorski kapitalizam. To je korijen nereda koji sve više uništava svijet.
Arapska liga se na kraju ipak okupila kako bi podržala egipatski plan rekonstrukcije Gaze. Čini se da do sada samo UAE
promijenio smjer. Čini se da autor nije svjestan da je Kina okupila palestinske frakcije. Što je rezultiralo
u Palestini dajući viziju samitu Arapske lige, na kojem je dogovoreno da će ih PLO predstavljati.
Narodi širom svijeta podržavaju ovaj genocid. Zašto se svi toliko boje Izraela? Kada će oni, uključujući i moju vladu (SAD) dobiti moralni kompas i koristiti ga? Tako se sramim svih njih.
Amerika je izgubila moralni kompas nedugo nakon građanskog rata. Amerika je nekoć imala neku vrstu moćnog moralnog kompasa koji bi naveo Amerikance da se dobrovoljno prijave u stotinama tisuća u borbu za oslobađanje drugih ljudi od ropstva. Povijest pokazuje druge borbe ljudi da se oslobode ropstva, ali ljudi koji idu u rat da oslobode druge ljude iz ropstva izgleda da se izdvajaju od većine ljudske povijesti.
Ali, nema dokaza o ovom moralnom kompasu otkako smo se tada okrenuli prema zapadu i dokrajčili američki genocid nad izvornim vlasnicima Amerike, prije užasa McKinleya i Filipina, koji su doveli do ere Rat je reket koja je dovela do ….
Ostaje za vidjeti koja će biti konačna crvena linija za muslimane da se ujedine i izrežu rak koji je cionistička država Izrael… ali hoće li ikada imati hrabrosti da se suprotstave svom kolonijalnom gospodaru SAD-u, a ne samo njegovom opunomoćeniku?? Čini se da su muslimani dobri u otporu, ali nisu baš dobri u dobivanju ratova ekstrapolirajući iz povijesti! Tužno je gledati kako su izdajice muslimani među sobom, čak i kad su suočeni s genocidom nad Palestincima koji su navodno članovi Muslimanskog bratstva!
Budite oprezni s poviješću. Amerikanci imaju tendenciju biti vrlo ograničeni zbog činjenice da počinju s kraljevskim pogledom na povijest iz Engleske. Ima tendenciju dati Amerikancima prilično iskrivljen pogled na stvari, jer obično počinju s verzijom Cambridgea.
Na primjer, oni muslimani koji nisu baš dobri u pobjeđivanju u ratovima jednom su dobili mnogo ratova. Toliko da su se u jednom trenutku pokušavali preseliti sjevernije u Španjolskoj. A na vratima Beča kod drugog. Ovo je naravno bilo vrijeme kada su ti isti muslimani bili lideri u znanosti i ispred zaostalih Europljana sa svojim praznovjerjima i mitovima.
I danas, naravno, postoji ogromna razlika između “muslimana” i njihovih korumpiranih, kapitalističkih režima podržanih od Wall Streeta koji rijetko dopuštaju “muslimanima” da kažu koju riječ o tome što žele u svojim zemljama.
Muslimani su sljedbenici islama. Reći da muslimani ne mogu dobiti ratove je kao reći da Židovi ili katolici ne mogu dobiti ratove.
Arapsko carstvo, koje je cvjetalo prije otprilike 1200 godina, osvojilo je područje veliko poput Europe. Mongoli i Turci, preobraćenici na islam, osvojili su Indiju početkom 13. stoljeća. Muslimanski Mauri osvojili su Španjolsku u 8. stoljeću i držali je 700 godina.
Nekad uzmite knjigu svjetske povijesti.
Ništa novo…Arapi su noževi u leđa.
To je grubo. Arapi su vrlo genetski raznolika populacija pa biste očekivali ovakve podjele. Njihova je veza uglavnom religijska i kulturološka više nego išta. To je poput očekivanja da cijela Europa bude na istoj strani, a svi znamo kako je to povijesno dobro prošlo. Ali onda, naravno, Židovi i Palestinci opetovano su bili genetski povezani u nekoliko istraživačkih studija i to nije spriječilo ništa od ovoga. Čini se da ljudi nisu baš dobri u ovom ujedinjenju.
bolje da se malo razlikujemo...čini se da je vodstvo muslimanskog svijeta zabadalo nož u leđa i korumpirano do kosti...vodstvo se pravi glupo, gluho, slijepo, i ne shvaća da bi dugoročno bilo bolje da se ujedinjeni suprotstave europskom kolonijalizmu ako je potrebno i silom nego da podijeljeni padnu i priklone se željama kolonijalnog okupatora...žalim muslimansku populaciju u cjelini umjesto da je osuđujem što se nije riješila svoje korumpiranosti vladari..Samo kažem
"...su noževi u leđa."
Nimalo kao trgovci s Wall Streeta, koji su uvijek iskreni, časni i koji svojim bakama nikad ne bi ukrali novac od mirovine.
Tako je od 1948., samo se pretvaraju da mrze Izrael da bi ujedinili tamošnje ljude protiv nekoga tko nije tamošnji vladari. Svatko tko je proveo vrijeme u ovim zemljama (ja jesam, 12 godina u Iranu, Iraku, zaljevskim državama i sjevernoj Africi) zna da većina ljudi ne mrzi šiite muslimane, obrnuto ili Židove što se toga tiče.
To je, naravno, dobro istrošeno inicijalno britansko carstvo, a sada američko predvođeno putem zavadi i vladaj. Točno onako kako naše takozvane demokracije vladaju nad nama bilo u Britaniji, Americi ili negdje drugdje na 'zapadu'.
Tužno je vidjeti ove bezobrazne arapske političare koji su spremni ignorirati nevolje svojih bližnjih radi zarade nekoliko dolara. Kako bolesno, tužno i glupo!
PS … hvala na objavljivanju članaka sa ZNeta.
Kada cionistički vjerski fanatici napadnu i unište džamiju Al Aqsa i Kupolu na stijeni, mislite li da će ljudi u bilo kojoj od tih ME država koje se pokušavaju prikloniti Izraelu to moći prihvatiti?
Hoće li se tada čelnici ovih država morati vojno suprotstaviti Izraelu ili biti svrgnuti?
Iskreno govoreći, počinjem se pitati hoće li uništenje džamije Al Aqsa izazvati veliku reakciju.
Sretan Dan Al Qudsa! svakome.
I podrška svima koje kapitalistički zemljoradnici tjeraju iz svojih domova!
Hvala Dr.
Da, ovo je tema o kojoj se premalo čuje.