Organizacija je svoj trijumf nad Izraelom 2006. nazvala "božanskom pobjedom". To je možda bila greška. Njegovo iskustvo u ovom ratu nudi lekcije.

Lijesovi visokog dužnosnika Hezbollaha Hashema Safieddinea i glavnog tajnika Hassana Nasrallaha tijekom njihova sprovoda u Bejrutu 23. veljače. (Khamenei.ir/ Wikimedia Commons/ CC BY 4.0)
By As`ad AbuKhalil
Posebno za Vijesti o konzorciju
Wkakav je status Hizbulaha danas i zašto se ovaj put nije tako dobro pokazao na bojnom polju protiv Izraela kao 2006. godine?
Do odgovora na ova pitanja nije lako doći. Hezbolah je bio neuobičajeno tih o svojoj vojnoj i političkoj situaciji.
Njegov novi glavni tajnik inzistira na tome da je dobro i da uči na svojim pogreškama. Kaže da su u tijeku istrage sigurnosnih propusta koji su doveli do niza poražavajućih rezultata za stranku.
U javnosti nije podijeljeno mnogo informacija. Jasno je da sigurnosne povrede nisu otklonjene jer Izrael nastavlja ciljati svoje zapovjednike na terenu, uglavnom dok se kreću u automobilima ili na motociklima.
Bivši poslanik Hizbullaha Nawwaf Musawi (jedan od najpametnijih stranačkih vođa koji je ubio povjerenje vođe Hasana Nasrallaha), nedavno je izazvao komešanje unutar stranke i među njezinim pristalicama kada je otvoreno govorio o pogreškama stranke.
Rekao je da umjesto da govori o izraelskim uspjesima, radije govori o nedostacima koji su Izraelu omogućili da zadaje razorne udarce vojnim i sigurnosnim krilima Hezbullaha.
Stranka je počinila niz pogrešaka od svoje pobjede 2006. što je omogućilo Izraelu da uživa veliku prednost nad svojim nekadašnjim strašnim protivnikom.
Još uvijek moćna stranka
Hizbullah je ipak najveća i najmoćnija politička stranka u Libanonu, ako ne iu arapskom svijetu. Veća je čak i od Sudanske komunističke partije na svom vrhuncu kasnih 1960-ih, ranih 1970-ih. Ne može se usporediti s Ba`th strankom Iraka pod Saddamom Husseinom jer članstvo u Iraku nije bilo dobrovoljno kao u Libanonu).
Hezbolah ima oko 100,000 boraca, od kojih su mnogi testirani u Libanonu i Siriji. Jedan od njezinih zastupnika, Muhammad Ra`ad, dobio je više glasova (preferencijalni glasovi u najnovijem libanonskom izbornom sustavu) od cijelih političkih stranaka poput Falangi.

Paula Yacoubian 2020. (mtvlebanon/ YouTube /Wikimedia Commons/ CC BY 3.0)
Ra`d je dobio više od 48,000 glasova, dok poznatiji zastupnici poput Paule Yacoubian nisu dobili više od 4,000 glasova. Ipak, Yacoubian, a ne Ra`d, izabran je od strane zapadnih medija da govori u ime libanonskog naroda.
Sa svojim partnerskim pokretom Amal, Hezbollah stalno dobiva oko 95 posto glasova libanonskih šijita. Njegovo predstavljanje šijita godinama nije dovedeno u pitanje unatoč lavini gotovine koju zapadne i zaljevske vlade bacaju na šijitske protivnike Hezbullaha.
Oholost
Ali zašto je Hizbullah pretrpio razorne udarce od svog ulaska u rat protiv Izraela 8. listopada 2023. u znak solidarnosti s Hamasom?
Jasno je da je Hizbullah (kao i mnoge velike ili male sile) patio od akutnog slučaja oholosti. Postala je opijena svojim golemim moćima i velikim vojnim pobjedama protiv najmoćnije vojske Bliskog istoka.
Njezin učinak u ratu u srpnju 2006. bio je daleko najveće poniženje izraelske vojske od listopada 1973. rat koji je završio u korist Izraela, a ne sirijske i egipatske vojske.
Hizbullah je svoj trijumf iz 2006. nazvao "božanskom pobjedom" i to je možda bila pogreška.

Dim iznad Haife, Izrael, nakon što je raketa koju je lansirao Hezbollah pogodila grad; 12. kolovoza 2006. (Tomer Gabel, CC BY-SA 2.0, Wikimedia Commons)
Prihvaćajući ideju o božanskom podrijetlu svog uspjeha, stranka je pala u osjećaj samozadovoljstva. Postalo je previše uvjereno u svoje sposobnosti. Njegova nepromišljena intervencija u sirijskom građanskom ratu na strani Bashara Al-Asada pridonijela je njegovom osjećaju nepobjedivosti.
Stranački zapovjednici i članovi bili su uvjereni da je njihova vojna intervencija, a ne ruska, bila ključna za očuvanje Al-Asada na vlasti do nedavno.
Infiltracija
Zapravo je Hezbolahova intervencija u Siriji olakšala izraelski prodor u njegov sigurnosni aparat. Sirijski teren je bio prepun izraelskih agenata i sirijskih naoružanih pobunjenika koji surađuju s izraelskom obavještajnom službom.
Jedni su drugima davali detaljne podatke o zajedničkom neprijatelju. U vojsku sirijskog režima također su se infiltrirali izraelski agenti koji su izvještavali o borcima i zapovjednicima Hezbullaha.
Jasno je da je Izrael uspio sastaviti detaljan profil stranačke strukture i hijerarhije i dobiti imena većine njenih boraca. Pogrebi iz sirijskog rata održani u javnosti u libanonskim selima omogućili su agentima da lako izvijeste o posjetiteljima pokopa.
Borci Hezbullaha ušli su u Siriju u procesijama kroz poznate ulazne točke usred dokaza dubokog izraelskog prodora u Siriju prije izbijanja rata 2011. Imad Mughniyyah ubijen je 2008. u Damasku. Bio je vrhovni zapovjednik svih boraca Hezbullaha, odmah iza Nasrallaha.
Nije li to trebalo upozoriti stranu da Sirija pati od akutnog slučaja izraelske infiltracije?
Korupcija

Hezbollah i libanonske zastave u četvrti Bejruta u rujnu 2011. (Nicholas A. Heras/Flickr/CC BY-NC-SA 2.0)
Poput PLO-a, Hizbullah je posljednjih godina patio od goleme korupcije. U prošlosti se govorilo da sam Hezbolah nije korumpiran, ali da je povezan s korumpiranim režimima (Sirija) i s korumpiranim pokretima (poput Amal).
Ali to se promijenilo nakon 2006. Iranski novac za obnovu nije transparentno potrošen, a mnogi su dužnosnici Hezbullaha pretjerano naplatili svoje oštećene ili uništene domove. Kada se dijele milijuni, korupcija je prirodni ishod uz nedostatak odgovornosti i čvrstog financijskog upravljanja.
Prije 2006. Nasrallah je sprječavao korupciju, kao i Mughniyyah. Poslije su se stvari promijenile, pogotovo kada Nasrallah više nije vodio svakodnevne poslove stranke. Prije 2006. čak je znao i plaće ljudi na Al-Manar TV (službenoj TV postaji Hizbulaha).
Korupcija često dovodi do infiltracije neprijatelja, osobito kada se financijski kompromitirani ljudi mogu ucjenjivati.
Valjda je bilo i takvih slučajeva. To je bila norma unutar PLO-a. Istini za volju, za razliku od PLO-a, Hezbollah je svojim financijskim resursima izgradio zastrašujući borbeni stroj, dok novac koji je PLO prikupio nije uspio proizvesti učinkovitu vojnu silu. Borci PLO-a brzo su se povukli kada je Izrael napao Libanon, prvo 1978., a zatim u masovnoj invaziji 1982.
Ljudi u južnom Libanonu, južnim predgrađima Beiruta i regiji Baalbek (sve uporišta Hezbollaha) otišli su dalje od šaputanja o očitovanju bogatstva, pa čak i ekstravagancije među obiteljima stranačkih vođa.
Supruge dužnosnika Hezbullaha viđene su kako putuju u velikim SUV vozilima u pratnji boraca. Mnogi dužnosnici Hezbullaha i njihova djeca živjeli su jako dobro, svakako bolje od običnih šijita južnog Libanona. Bilo je nekoliko istraga o korupciji unutar stranke, ali one nikada nisu rezultirale ničim, a optuženi dužnosnici vraćeni su na svoja radna mjesta.
I postoje razgovori o "seksualnim neprikladnostima" među nekima unutar stranke i glasine o raširenom "privremenom braku". Poput iskustva PLO-a, Izraelci uvijek uspiju iskoristiti seksualne slabosti za zamku ili ucjenu.
Čak i ako su zapovjednici izbjegavali mobitele i elektroničke uređaje, žene su imale telefone pri sebi. Ovo je vjerojatno iskoristila izraelska obavještajna služba za ciljanje zapovjednika u ratu.
Partija je interno razmetala svojom moći. Na primjer, citiran je sigurnosni dužnosnik Hizbullaha koji je rekao da će sudac biti "smijenjen" nakon što njegova istraga o eksploziji u luci 2020. nije slijedila želje Hezbullaha i njegovih saveznika. Umjesto inzistiranja na temeljitoj istrazi, Hezbolah se pridružio Amal u protestima protiv suca.

Oštećenja bejrutske luke nakon eksplozije 2020. (Mehr News Agency/ Wikimedia Commons/CC BY 4.0)
Kada je 2022. završio mandat libanonskog predsjednika Michela Avna, Hezbolah je odbio dopustiti parlamentu da izabere nasljednika i inzistirao je na svom odabranom kandidatu, Sulaymanu Franjiyyahu. Awn je bio bliski saveznik Hezbollaha, ali odbijanje stranke da razmotri alternativu pokazalo je njenu aroganciju moći.
Telefoni koji eksplodiraju
Nadalje, partija očito nije obučavala svoje kadrove o elektroničkom obavještavanju i načinima izbjegavanja neprijateljskog prodora i nadzora.
Vođe Hamasa u Gazi bili su diplomirani studenti koji su učili o računalima i tehnologiji u izraelskim zatvorima i učionicama. Vođe Hezbollaha nisu bili toliko obrazovani i nedostajalo im je tehnoloških vještina.
U prvim mjesecima rata, kada je Izrael uspijevao ubijati desetke boraca dnevno, Nasrallah je morao moliti na TV-u da borci izbjegavaju nositi pametne telefone. Osama Bin Laden, za usporedbu, prestao je koristiti sve tehnološke uređaje još 1998. Bin Ladena nisu uočili elektronički obavještajci već praćenjem jednog od njegovih glasnika.
Izgubljeni saveznici
Konačno, Hezbolah je imao široku mrežu političkih saveznika (iz svih sekti) što mu je uvelike pomoglo 2006. godine.
Nedavni rat se dogodio nakon što je Hezbolah izgubio svoje saveznike, uključujući i glavnog kršćanskog saveznika, Tayyara iz Michela Avna. Borci Hezbullaha nisu se imali gdje sakriti ili uklopiti, a manevriranje im je bilo preusko.
Iskustvo Hezbullaha tijekom ovog rata je lekcija za naoružane skupine, oslobodilačke pokrete i organizacije otpora. Korupcija je prozor kroz koji neprijatelj može ući, a vojne pobjede izvrsne su za nadahnuće i novačenje, ali opasne ako proizvode osjećaj nepobjedivosti i oholosti.
As`ad AbuKhalil je libanonsko-američki profesor političkih znanosti na Državnom sveučilištu California, Stanislaus. On je autor Povijesni rječnik Libanona (1998), Bin Laden, Islam i novi američki rat protiv terorizma (2002), Bitka za Saudijsku Arabiju (2004.) i vodio popularni blog The Angry Arab. On tweeta kao @asadabukhalil
Izražena stajališta isključivo su stajališta autora i mogu, ali ne moraju odražavati stajališta Vijesti o konzorciju.
hxxps://thecradle.co/articles/the-eyes-and-ears-that-decapitated-hezbollah
Mislim da zaboravljate da ne vole svi Hezbolah. Mnogi Libanonci ih preziru - čak i ako to samo šapću. Neki od nas su klicali Nasrallahovoj smrti. Njihova arogancija i držanje vlade kao taoca svojim zahtjevima nisu nimalo pomogli da budu popularniji.
Zanimljivo je primijetiti ono što nije prikazano na prikazanoj slici. 1) Borci na prvoj liniji koji su se borili i borili dobro bez obzira što se događalo u vodstvu iza fronte. 2) Trenutačne radnje libanonskog naroda koji maršira i što se svodi na građanski neposluh pokušavajući povratiti svoja sela i svoje domove dok nose zastave i slike podrške Hezbollahu.
Fascinantno je kako moderna ljevica zapravo samo ignorira ljude. Budući da su za mene riječi “ljevica” i “narod” sinonimi, to mi je jako upečatljivo u mnogim prilikama dok gledam kako moderna ljevica ili ignorira ili napada obične ljude.
Odrastao sam u ljevici koja je mogla proizvesti Narodnu povijest Sjedinjenih Država. Moderna ljevica nikada neće napisati Narodnu povijest bilo čega. Moderna ljevica ne podržava narod, a najčešće se mora podsjećati da taj narod uopće postoji.
Strategija gangsterskog/gangsterskog rata napada odrubljivanjem glave je naravno stvarno glupa i osuđena na neuspjeh protiv narodnog pokreta. A posebno pokret čije društvo vjeruje u mučeništvo. Gangsteri misle na ove taktike "istrljavanja" suparnika, naravno. Ovako se stvari rade u bandi. Cilj je natjerati drugog autoritarnog vođu druge bande da se povuče. Ako ih ne možete zastrašiti, pokušajte eliminirati suparničkog vođu bande.
U gangsterskoj zemlji, gangsteri obično mogu računati na to da će potčinjeni suparničkom vođi biti pohlepni, pokvareni i opušteni. Smrt vođe može izazvati građanski rat za nasljeđe. Ili nađite novog vođu koji će sklopiti dogovor u umijeću dogovora.
Ali, to ne funkcionira s narodnim pokretima. To zbunjuje vođe bandi, jer danas u ganglandu nema kretanja. Samo se razne frakcije, tj. bande, natječu. U bandi nema pokreta u kojima ljudi vjeruju u stvar i gdje ubojstvo jednog vođe vodi samo do toga da sljedeći vođa istupi iz mase pokreta kako bi nastavio.
Gangland se računa kao velike pobjede uspješan udarac protivničkog vođe. Ali, kada se borite protiv pokreta koji vjeruje u mučeništvo, to bi u najboljem slučaju moglo uzrokovati malo poremećaja tijekom reorganizacije iza novih vođa. Čini se da ovo jako zbunjuje stanovnike gangsterskih zemalja.
Teško je proći kraj otvaranja. Hezbollah se ovoga puta bolje snašao na bojnom polju. Izrael je pokušao napasti Libanon, stvoriti sigurnosni tampon dubok 20 km i udario u zid od cigle. Ovo je bio pun povratak u sredinu za gubitak jarda. jao Bilo je sela na granici oko kojih su se vodile borbe, koja Izrael nikada nije mogao zauzeti. Na granici. Zauzeli su nekoliko pograničnih sela, ali su u drugima zaustavljeni mrtvi.
Tijekom rata pomaže obratiti pozornost na imena i pronaći ih na kartama. Stavite pribadače u karte kao što su možda radili vaši pradjedovi i pradjedovi tijekom svjetskog rata. To vam pomaže da vidite gdje se vode borbe i pomiče li se fronta. Učinite to u Ukrajini i vidite da se fronta jasno pomiče. U Libanonu se fronta nije micala. Posljednjeg dana Izraelci su se još borili u istim selima kao i prvog dana. Sigurno se nisu kretali kroz Tir do predgrađa Bejruta. Nisu ni vidjeli rijeku Litani, njihov najavljeni cilj.
U međuvremenu, Hezbollah je pojačavao napade na Tel Aviv, sve dok Izraelci nisu bili ti koji su na kraju trebali prekid vatre. U ratu obje strane lažu o takvim stvarima, ali iz galerije kikirikija svakako se činilo da je Izrael taj koji želi, traži i treba prekid vatre.
Ono gdje je Hezbollah pretrpio neke poraze je prekid vatre. Izrael je imao više uspjeha i preuzeo je više teritorija iz sporazuma o prekidu vatre nego tijekom borbi. Prekid vatre očito je pogodovao Izraelu. Ali borbe očito nisu bile.