Pokušaj zaustavljanja rata u Ukrajini, širenje straha među konzervativnim političarima i vođenje diplomacije sa Sjevernom Korejom, kao što je to radio američki predsjednik u svom prvom mandatu, zarađuju bodove.
Američki predsjednik Donald Trump s ukrajinskim predsjednikom Volodimirom Zelenskim, iza kamere, u Bijeloj kući 28. veljače. Potpredsjednik JD Vance zdesna. (Bijela kuća / Flickr)
Ja 've pisano prije da sam se neposredno prije predsjedničkih izbora u studenom 2024. zatekao u Grčkoj u posjetu rodbini i iznenadilo me koliko su svi bili uzbuđeni zbog mogućnosti da Donald Trump ponovno bude izabran za predsjednika. Kažem da sam bio pogođen jer su moji grčki rođaci generacijama bili socijalisti i komunisti.
Doista, otok naših predaka Rodos poznat je kao bastion eurosocijalizma. A pokojni rođak, Paraskos Parassos, bio je dugogodišnji član politbiroa Komunističke partije Grčke (KKE) koji je predstavljao Dodekanez. Kako bi onda doživotni ljevičari mogli opravdati potporu američkom političaru koji je u vlastitoj zemlji vjerodostojno optužen za fašističke ili autoritarne tendencije? Odgovor zapravo nije previše kompliciran.
Prvo, svi smo godinama čuli da politika stvara čudne prijatelje. To nije samo u Sjedinjenim Državama. Vidimo to diljem svijeta. A Grčkoj nisu strani politički savezi iz interesa. U kasnim 1980-ima, na primjer, konzervativna Nova demokracija (ND) stranka sklopili politički savez s KKE, označavajući prvi put u povijesti zemlje da su komunisti bili dio vladajuće koalicije. I stvarno je djelovalo.
Drugo, mnogi ljevičari, ne samo u Grčkoj, nego diljem Europe, osjećaju se izbačenima iz političkog procesa. Naravno, postoje mini-Trumpsovi koji vode vlade u Italiji, Mađarskoj, Slovačkoj i Poljskoj, da spomenemo samo nekoliko mjesta, ali ono što mnogi Amerikanci vide kao desničarski populizam, u Europi se vidi jednostavno kao populizam. To je borba za malog čovjeka. A mali želi glas.
Treće, Grci svih političkih varijanti umorni su od talasa za valom nedokumentiranih migranata i izbjeglica koji pljušte u zemlju iz Turske. (Europska unija isplaćuje Turskoj milijarde eura držati te buduće migrante u kampovima u Turskoj. Turci rado uzimaju novac, a zatim pod okriljem mraka migrante trpaju u čamce ili kamione kopnom do Grčke.) Grčka nikada prije nije imala šatorske gradove imigranata i izbjeglica. Ali sada se čini da su posvuda.
Četvrto, grčki ljevičari apsolutno mrze rat u Ukrajini. To ne znači da su proruski nastrojeni. Nisu. Samo su umorni od rata i mrze što je grčka vlada uskočila u tabor Ukrajine s novcem i materijalom.
Gaza je drugo pitanje. Grčki pogledi na Izrael i Palestince je složen. Grci su desetljećima glasno podržavali Palestinu i pan-arabizam. Zašto? Jer Turska, smrtni neprijatelj Grčke, povijesno je bila proizraelska. Ali to se promijenilo prije otprilike 20 godina. Kada je Ankara pod vodstvom Recepa Tayyipa Erdogana promijenila strane, prekinula veze s Izraelom i objavila svoju podršku Palestincima, i Grci su promijenili strane, najavljujući da će biti najbolji prijatelj Izraela u Europi. To je bilo dobro za grčko gospodarstvo, jer su pristigla izraelska ulaganja. Ali bilo je užasno iz moralne perspektive, a Palestinci se osjećaju izdano.
Slučajno imam rođaka koji je guverner grčkog otočja Dodekanez, uključujući i naš otok Rodos, jedno od tri najveća turistička odredišta u Grčkoj. On je član Panhelenske socijalističke stranke i prošlog mi je tjedna rekao nešto što sam smatrao fascinantnim. Pitao me jesam li vidio press konferenciju Donalda Trumpa s ukrajinskim predsjednikom Volodimirom Zelenskim na kojoj su Trump i potpredsjednik JD Vance kinjili Ukrajinca i ponižavali ga na globalnoj televiziji.
Moj bratić je rekao da se ljevičarima svidjela izvedba, čak i ako je vjerojatno bila unaprijed planirana kao namještaljka. Ali svidjelo im se, rekao je, ne zato što nužno mrze Zelenskog. Svidjelo im se jer je "svaki konzervativni političar u Europi sada zabrinut da će Trump poniziti i njih." Boje se Trumpove nepredvidivosti i njegovog oštrog odnosa prema savezniku. Boje se da bi oni mogli biti sljedeći. Ljevičari vole zabunu.
Želim biti jasan da ne kažem da je prihvaćanje Trumpa od strane europske ljevice dobro ili loše. Samo kažem da je to stvar. Europska ljevica uopće ne mari za unutarnju američku politiku. Njima je stalo do američke vanjske politike. A ako je američki predsjednik voljan zaustaviti rat u Ukrajini ili provesti diplomaciju s diktatorom poput sjevernokorejskog Kim Jong Una, kao što je to učinio Trump u svom prvom mandatu, europski ljevičari su uzbuđeni da se slože s tim.
John Kiriakou bivši je časnik CIA-e za borbu protiv terorizma i bivši viši istražitelj u Odboru za vanjske odnose Senata. John je postao šesti zviždač kojeg je Obamina administracija optužila prema Zakonu o špijunaži — zakonu namijenjenom kažnjavanju špijuna. Odslužio je 23 mjeseca u zatvoru zbog pokušaja da se suprotstavi programu mučenja Bushove administracije.
Izražena stajališta isključivo su stajališta autora i mogu, ali ne moraju odražavati stajališta Vijesti konzorcija.
Kad bolje razmislim, ovaj komad govori puno o politici. Primjećujete kako se o stajalištima ljudi odlučuje umjesto njih? Jedan primjer je rasprava Grka, Turaka, Izraelaca i Palestinaca. Grčko “pogled” je protivljenje Turskoj. Kao i svaka politika ovih modernih vremena, to je politika mržnje. Grci mrze Turke, pa Grčka mora učiniti suprotno od Turske. Turska se približava Izraelu, Grci podržavaju Palestinu. Odnosi Turaka s Izraelom idu nizbrdo, Grci počinju voljeti Izrael.
Isto se vidi i u Americi. Čudna zbrka koja se vidi u naslovu o tome da ljevica podržava Trumpa. Jer, u Americi je stalni slogan ljevice u zadnja tri izborna ciklusa bio “Mrzite Trumpa”. To je cijeli politički sadržaj ljevičarske misli u Americi. Mrzim Trumpa. Cijela politička platforma ljevice bila je mržnja prema Trumpu. Stoga, zabuna, kako EU “ljevičari” mogu podržati Trumpa?
Hej, pokušaj sam razmišljati za promjenu. Stavite čepiće za uši koji potiskuju buku i samo gledajte svijet otvorenim i poštenim očima i odlučite što vam ima smisla? Isključite druge glasove i razmislite sami. Želite li doista biti kontrolirani Mržnjom koju ste naučili?
Glasovanje za Varoufakisa i njegovu stranku bila je velika pogreška. Kandidirali su se na platformi opozicije. Zatim su se okrenuli, što bi njemački Zeleni nazvali “okretom od 360 stupnjeva”, i pregovarali s bankarima EU i natjerali Bankarovu štednju niz grlo vlastitog naroda. Obećali su da neće učiniti tako nešto, a onda su se okrenuli i učinili upravo to. Vladali su protiv naroda dok narod nije naučio da ne glasa za te ljude. Varoufakis je bio ključan u razgovorima s bankarima, ali je onda relativno rano odstupio, pa sada zaboravlja svoju službu oligarsima i glumi opoziciju.
"Nemojte slijediti vođe. Čuvajte se parkirnih automata." – Bob Dylan
Čudna je stvar stajati na jednom mjestu u američkoj politici, a pustiti da se politika vrti oko vas.
Godine 1999. bio sam za slobodu govora, antiglobalizam i rat. Do 1999. Demokrati, s DLC-om i pohlepnim korporativnim Clintonima već su marširali od mene i mojih pozicija. Do 2000. bio sam jedan od mnogih koji su rekli da "Nisam ja napustio Demokratsku stranku. Demokratska stranka je napustila mene."
Danas su demokrati odmarširali daleko preko horizonta i izgubili su se na vidiku po sva tri pitanja. Demokrati su protiv slobode govora, za globalizaciju i za rat. Antidemokracija unutar Demokratske stranke čak ne dopušta organiziranje niti glasove koji se protive Megadonatorima po ovim pitanjima.
U međuvremenu, začudo, nekadašnji republikanci koji su bili protiv slobode govora, za globalizaciju, za rat došli su s obzora kao da marširaju prema meni. Ali naravno, njihova politika također uključuje zaključavanje svakoga tko se s njima ne slaže, tako da mogu reći koliko vrijede njihove tvrdnje o slobodi govora. Naravno, svaki pokret koji vjeruje u slobodu protivi se zaključavanju ljudi. I mogu vidjeti njihove ratoborne, ratoborne, nasilničke vođe koji nimalo ne liče na put mira koji sam jednom naučio od sljedbenika dr. Kinga na treninzima o nenasilju i deeskalaciji.
Ali jedno je sigurno, nema mjesta za antiratnu poziciju u današnjoj ljevici pod kontrolom korporacija, usmjerenoj na identitet, koja je pro-rat, bombardira svijet na komadiće. Možda netko želi ponovno pokrenuti tradicionalnu ljevicu koja je stranka naroda, a ne oligarha, i koja bi vjerovala u Solidarnost i Jednakost i Otpor?
Pro-poslovni i smanjeni socijalni programi mogu se promicati u našoj vanjskoj politici zajedno s pokušajima povećanja rasipanja resursa na vojnu potrošnju predloženu usprkos deklariranom antiratnom stavu i sve većem utjecaju trgovinskih sankcija idu zajedno s problemima prevelikog broja imigrantskih izbjeglica. Prelazak s rata na ekonomski rat možda neće biti od velike pomoći.
Uvijek čitam Kiriakouove članke. Uvijek pružaju perspektive ili kutove kojih nisam bio svjestan. Kao što gospodin Kiriakou navodi, nije pitanje dobro ili loše, ili za ili protiv, samo je dobro podsjetiti se da ljudi u drugim zemljama ne vide stvari na isti način kao mi i bore se s drugačijim problemima i problemima. Ovo bi trebalo biti samo po sebi razumljivo, ali nije.
Ovo je izvrsno izvješćivanje i procjena koja donosi način na koji lokalne i regionalne snage dizajniraju perspektive i uklapaju to razumijevanje u geopolitiku.
Politički termini su se zadnjih desetljeća okrenuli naglavačke: što uopće više znači "lijevo"?
Takozvana ljevica u drugim zemljama EU-a i Velikoj Britaniji je za rat, za oligarhiju i protiv rada. WTF?
Samo brzi podsjetnik: poput režima JB, režim DT2 je antiradnički, pro-genocidni, pro-oligarhijski. protiv slobode govora i vrlo autoritaran. Režim DT2 ilegalno deportira legalne stanovnike i prijeti građanima SAD-a ako iskoriste svoje pravo na slobodu govora kako bi se suprotstavili genocidu, financiranom našim javnim sredstvima.
Također, jesmo li doista toliko lakovjerni da vjerujemo da su posljednji pokušaji "mira" pravi? Režim DT2 bombardirao je Jemen i nastavit će, oni nastavljaju podržavati Izrael i genocid, a posljednji lažni pokušaj "mira" u Ukrajini bio je smiješan na prvi pogled. Nema prekida vatre. SAD nastavlja pomagati Ukrajinu. Sankcije se nastavljaju...
Grčka “ljevica” je jednako beskorisna kao i takozvana desnica. Pitajte Yanisa Varoufakisa, on sve zna iznutra.
znam Jonnyja. to je naokrenuta travestija. ništa više ne razumijem. prijeko nam je potrebno, ne znam što. jer ne znam što će pomoći planetu u času potrebe.
sigurno ne homo sapiens. (osim nekolicine poput Varoufakisa. On je sjajan tip.)
Ono što najviše govori je kada moderna ljevica buni protiv populizma.
Populizam je politika naroda. Populizam je politika naroda, od naroda i za narod. Fascinantno je slušati kako moderna ljevica izjavljuje svoju potpunu i potpunu mržnju prema Narodu i onome što bi Narod mogao željeti. Čak je i užasni fašist poput Goeringa shvatio, u svom poznatom nürnberškom intervjuu prije nego što je sa samoubilačkom kapsulom pobjegao omči vješala, da se obični ljudi protive ratu. Da obični ljudi od rata nemaju ništa. To je i fašist shvatio, ali današnji demokrati ne. Ili jednostavno nije briga.
Moderna ljevica je pokret elita, a oni koriste Identitet kako bi to prekrili lažnom lijevom fasadom. Ako bolje pogledate, ljevica sada mrzi narod i suprotstavlja se narodu po gotovo svakom pitanju, dok podržava bankare i generale. Postoji samo laž neke oporbe, kako bi se ljudi s funkcionalnom dušom zadržali unutar ove stranke oligarha i koji lojalno glasaju za oligarhe na svakim izborima.
Demokrati su toliko izvan kontakta s ljudima, toliko su protiv naroda, da su još uvijek iznenađeni što njihova kampanja koja obećava više rata, više inflacije, manje slobode govora, više globilizacije i bogati koji će zauvijek postati puno, puno bogatiji, nekako nije podržana od strane ljudi. Demokrati su toliko zbunjeni da to vide kao rasizam.