Kao da dva svjetska rata rođena u Europi nisu dovoljna, aSve više podijeljena Europa traži jedinstvo kroz militarizaciju i hiperbolični strah od Rusije, piše Uroš Lipušcek.
Ruslan Stefanchuk, predsjednik Verkhovna Rada, ukrajinskog parlamenta, obraća se na sjednici Europskog parlamenta u Strasbourgu 11. veljače. Predsjednica Europskog parlamenta Roberta Metsola zdesna. (Europski parlament / Flickr / CC BY 2.0)
By Uroš Lipušcek
in Ljubljana, Slovenija
Posebno za Vijesti o konzorciju
TRusi dolaze i Europa se sprema za rat.
Histerija je zahvatila kontinent.
Šire ga političke elite koje tvrde da se mir u Europi više ne podrazumijeva.
"Nikad više” danas je zaboravljeni moto. Kao da dva svjetska rata rođena u Europi nisu dovoljna.
Ovo su jedine moguće ocjene koje se mogu izvući iz izvanrednog summita Europske unije u Bruxellesu 5. ožujka na kojem su ponovno naoružavanje i ponovna militarizacija Europe postali uzrok ujedinjenja sve razjedinjenije EU.
U međuvremenu, vodeći mediji rade svoj dio posla kako bi raspirili ratne pokliče. Sunce tabloid u Britaniji drečao u ponedjeljak: "EUROPA NA RUBU: Velika Britanija planira čizme u Ukrajini 'godinama', a Francuska da 'mobilizira civile' dok Putinov lakej predstavlja jezivu prijetnju iz Drugog svjetskog rata.” Daily Telegraph najavio to zajedničko suprotstavljanje Rusiji vratilo je Entente Cordial — ugovor iz 1904. koji je okončao stoljeća antagonizma između Britanije i Francuske. i a Le Monde naslov u utorak trubio: "Vodeći europski proizvođač projektila prelazi na ratno gospodarstvo.”
Čak i ovdje u Sloveniji, naslovnica prošle subote DELO, vodeće novine, tvrdile su "možda je istina da će ponovno naoružavanje Europe pod pritiskom Amerike i Rusije biti najbolja stvar koja se može dogoditi [Europskoj] Uniji. Ona će postati sila."
Povijest potvrđuje da gola sila nikada nije dovela do mira.
Ni SAD ni Rusija ne tjeraju Europu da se ponovno naoruža. Mir s pozicije sile proizvodi takozvani prisilni ili negativni mir, koji prije ili kasnije degradira u rat. To je put kojim jasno ide europska elita koja tvrdi da Rusija prijeti miru.
Europa je nakon Drugog svjetskog rata barem prema van propagirala suradnju i mir. Sada bira mobilizaciju i rat po treći put u zadnjih stotinu godina kao način postizanja dominacije, što se u najnovijoj verziji naziva “mir”.
Kako bi se spriječio stvarni mir, kritički glasovi u glavnim medijima su ušutkani. Umjesto toga, europski državnici žestoko slijepo vode kontinent u rat.
To se dogodilo prije Prvog svjetskog rata, prema ocjeni utjecajne američke povjesničarke Barbare Tuchman.
Čini se da je tu opasnost, što se tiče rata u Ukrajini, prepoznao i inače kontradiktoran, nepredvidiv i često konfrontirajući američki predsjednik Donald Trump.
Europi ne treba zajednička vojska
Vjerojatni sljedeći njemački kancelar, Friedrich Merz, predsjednik njemačke Kršćansko-demokratske unije/Kršćansko-socijalne unije — CDU/CSU — parlamentarne skupine, s glavnim tajnikom NATO-a Markom Rutteom u Bruxellesu 5. ožujka. (NATO / Flickr / CC BY-NC-ND 2.0)
Za razliku od svog prethodnika Joea Bidena, čini se da radi na miru na starom kontinentu. Iz ove perspektive NATO je zastario. Čini se da je samo pitanje vremena kada će se Sjedinjene Države povući iz savezništva koje su koristile za kontrolu Zapadne Europe kroz cijelo poslijeratno razdoblje.
NATO je već u procesu raspada. Washington je odlučio da se članak 5. osnivačke povelje organizacije o kolektivnoj obrani za potencijalne europske mirovne snage u Ukrajini, ako ih bude, neće primjenjivati.
Nakon raspada NATO-a s američkim povlačenjem, Europi ne treba novi vojni savez niti zajednička europska vojska.
Potonje bi pretpostavljalo postojanje zajedničke europske federalne države. Tko bi bio autoritet odlučivanja o mogućoj europskoj vojsci? Tko bi odlučivao o ratu ili miru? Tko bi to zapovijedao i na kojem jeziku? Ova bi pitanja mogla oživjeti francusko-njemačko rivalstvo.
Već francuski predsjednik Emmanuel Macron kaže da se ova zamišljena europska vojska može rasporediti u Ukrajini bez dopuštenja Rusije. To tada ne bi bile mirovne snage, za što je potreban pristanak obiju strana, već suradnica s Ukrajinom, na što je Rusija upozorila da bi to bila poštena igra.
Nezavisne države
Europi ne treba zajednička europska vojska. EU mora ostati unija neovisnih država.
Potrebna je nova sigurnosna arhitektura, koja će osigurati mir i sigurnost za sve zemlje temeljene na međusobnom povjerenju i suživotu. Tu će biti uključena i Rusija koja je bila i ostala europska država.
Da su njemački političari nastavili vanjsku politiku željeznog kancelara Otta von Bismarcka od prije 150 godina, (koji je diplomacijom dokazao da je mir u Europi moguć samo uz stabilne odnose s Rusijom), vjerojatno bi povijest 20. stoljeća bila znatno manje krvava.
To zaboravlja vjerojatni novi njemački kancelar Friedrich Merz, koji predviđa oživljavanje njemačkog militarizma na antiruskoj osnovi.
Temeljno sigurnosno pitanje za današnju Europu je sprema li se Rusija, nakon sve izglednije vojne pobjede u Ukrajini, doista za vojnu kampanju protiv Europe u nekoliko faza, kako tvrde vodeći europski političari.
Neki njemački generali, na primjer, kažu da će Rusija napasti Europu za najviše tri godine. Europski jastrebovi predviđaju da će ruska vojska najprije krenuti na baltičke države, potom na Poljsku i Rumunjsku, a zatim na bivše sovjetske, sada neovisne republike.
Nema apsolutno nikakvih dokaza da Vladimir Putin planira takvu samoubilačku politiku. Rusija, koja se suočava s velikim demografskim padom, nema ni ljudsku, ni vojnu ni ekonomsku moć za to.
Zaštita prava ruske manjine
Nove države nastale iz bivšeg Sovjetskog Saveza, posebice baltičke, trebale bi, s druge strane, osigurati adekvatnu zaštitu i prava ruske manjine u svojim zemljama, što je preduvjet za normalizaciju odnosa s Moskvom.
U Latviji su građani ruskog podrijetla odbio službene putne isprave i moraju putovati s međunarodnim ispravama. To je bez sumnje nedopustiva diskriminacija.
Rat u Ukrajini, kako god ga tumačili, prvenstveno je posljedica širenja NATO-a i pokušaja američkih neokonzervativaca, od kojih je većina u Demokratskoj stranci, da strateški oslabe Rusiju.
Trump je shvatio da bi nastavak takve politike doveo do Trećeg svjetskog rata, pa pokušava radikalno promijeniti američku vanjsku politiku. Kina je zamijenila Rusiju, u očima američkog političkog establišmenta kao glavnog američkog protivnika.
Oštetivši vlastita gospodarstva pristajući na ekonomski rat Bidenove administracije protiv Rusije, čelnici Njemačke, Francuske i Velike Britanije (koje su se na sporedna vrata ušuljale u EU) pokušavaju svoje ekonomske i političke probleme riješiti udaranjem u vojne bubnjeve.
Njemački tenkovi Leopard zamijenit će Volkswagenove automobile jer je njemačka autoindustrija popustila kineskoj konkurenciji. Na taj bi način Njemačka trebala obnoviti svoju opadajuću gospodarsku moć na način na koji su Sjedinjene Države izašle iz Velike depresije tek kad je njihova ratna industrija bila u punom zamahu tijekom Drugog svjetskog rata.
Čini se da budući njemački kancelar namjerava provesti ovaj recept. Velika Britanija, koja je suočena s brzim ekonomskim padom, s druge strane pokušava iz Ukrajine izvući ogromne profite produžavanjem rata.
Ukrajinski predsjednik Volodymyr Zelensky i još uvijek aktualni kancelar Olaf Scholz na ceremoniji Münchenske sigurnosne konferencije 15. veljače kojom se obilježava njihovo jedinstvo i suradnja. (Ljubaznošću MSC, Steffen Boettcher)
Zbog toga je britanska vlada potpisala ugovor o 100-godišnjem partnerstvu s Ukrajinom. Macron u međuvremenu pokušava kupiti domaći politički mir skrećući pozornost na lažnu rusku prijetnju Europi i Francuskoj.
U ovu skupinu naroda spada i sve radikalnija Poljska, koja pokušava stvoriti najmoćniju vojsku u Europi što će dovesti do neizbježnih trvenja s Njemačkom.
Umjesto nove militarizacije na tragu radikalno promijenjenog NATO-a bez američkog sudjelovanja, europske zemlje trebale bi se okrenuti Organizaciji za europsku sigurnost i suradnju (OESS), koja je osnovana tijekom Hladnog rata kako bi se spriječili sukobi poput ukrajinskog.
OESS je u Ukrajini imao neutralne promatrače, ali je danas gotovo zaboravljen, odnosno nema ozbiljnijeg utjecaja. Diplomacija i mirno rješavanje sukoba su zaboravljene stvari.
Nikakvi kontakti ili dijalog između Moskve i Bruxellesa ili drugih europskih prijestolnica ne postoje više od tri godine. Vanjskopolitička predstavnica EU, bivša estonska premijerka Kaja Kallas i predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen glavne su europske ratne huškačice.
Kallas, von der Leyen i američki potpredsjednik JD Vance na sastanku o umjetnoj inteligenciji u Parizu u veljači. (Europska unija / Wikimedia Commons / CC BY 4.0)
Europska komisija je, primjerice, odlučila da će EU uložiti čak 800 milijardi eura u militarizaciju, umjesto u razvoj, kako je predložio talijanski financijer Mario Draghi u svom nedavnom izvješću. EU sve više postaje autokratska tvorevina kojom upravljaju neizabrani dužnosnici u suprotnosti s temeljima demokracije.
Europa će postati autonomna strateška sila samo obnavljanjem dijaloga s Rusijom, a ne moljakanjem američkih političara da je uključe u pregovore o okončanju rata u Ukrajini.
Prema mišljenju poznatog američkog ekonomista i mirotvorca Jeffreyja Sachsa, diplomacija i geopolitika u EU spale su na infantilnu razinu. Ako EU želi postati autonomna politička sila, prvo se mora odreći NATO-a (prije nego ga SAD napuste), ponovno uspostaviti politički dijalog s Rusijom i obnoviti suradnju s Kinom.
Samo tako će zadržati stratešku autonomiju u budućem globalnom sustavu. U suprotnom, Europa će postati predmetom nove podjele interesnih sfera između velikih sila, što bi značilo kraj EU.
Raspad NATO-a bio bi i idealna prilika da se Europa proglasi zonom bez nuklearnog oružja, što znači da bi se Francuska i Velika Britanija morale odreći nuklearnog oružja.
Ovo je trenutno samo iluzija. U okviru OESS-a, nakon završetka rata u Ukrajini, Europa bi najprije trebala uspostaviti barem minimalnu razinu povjerenja među državama, a zatim započeti pregovore o smanjenju konvencionalnog naoružanja (takvi su pregovori već bili u tijeku u srednjoj Europi prije nekoliko godina).
I Rusija i SAD trebale bi iduće godine otkazati planove za postavljanje raketa srednjeg dometa u Njemačkoj i ponovno uspostaviti suradnju na vojnom polju.
Današnje europske političke elite nažalost nisu sposobne za takav radikalan zaokret. Europa hitno treba novog Willyja Brandta ili čak Helmuta Kohla i novu istočnu politiku.
Kod kuće u Sloveniji, političari bi se trebali ponašati u skladu s mirovnom politikom zapisanom u slovenskom Ustavu i zauzeti neutralan stav, umjesto da slijepo slijede europske jastrebove u ponor.
Uroš Lipušcek, dopisnik slovenske televizije, Bio “mirovnog kandidata” na izborima za Europski parlament u lipnju.
Stavovi izraženi u ovom članku isključivo su stavovi autora i mogu, ali ne moraju odražavati stavove Vijesti o konzorciju.
Europa je epicentar gluposti u svijetu.
Kako biste to usporedili sa SAD-om čija je CIA uopće postavila te “europske” vođe? (navodnici zastrašuju namjerno)
Ne postoji li izreka u stilu…'sve dobre stvari dolaze u tri'??? Dva svjetska rata...još jedan. Kakva budućnost.
Ima li zdravih političara na svijetu? Mogu samo misliti da ih je mali postotak i da nijedan nije na zapadnoj hemisferi.
Kinezi su u ovom trenutku najrazumniji
Najnoviji dnevni bilten Global Timesa iz Kine ima intervju s prevoditeljem nove knjige Xi Jinpinga o demokracijama.
Kineski se temelji na tri C
Suradnja Konzultacije Konsenzus
Zapad također ima tri C
Natjecanje Sučeljavanje Sukob
Smatram da je ovo izvrstan način da objasnim našu današnju situaciju
Kome ide u korist ratna groznica i sama rusofobija? To bi bio vladajući politički establišment koji bi inače mogao biti izbačen s položaja i, naravno, vojno-industrijski kompleks. Narodima Europe bilo bi dobro da okrenu leđa ratnim huškačima i pošalju ih da se pakiraju. Bojim se da su njihovi umovi već bili uvjetovani da prihvate ideju da je rat neizbježan, jer ga Rusija želi, što je pogubna laž. Shvaćaju li ljudi zapravo kako bi bilo da ruske hipersonične rakete padaju na njihove gradove? Naravno da nemaju.
Nikada nemojte pripisivati pozitivan motiv bilo čemu što Trump kaže ili učini. On je uvijek o tome da bije svakoga za novac i/ili za jačanje svog malog ega. Pretpostavljam da namješta EU i Ujedinjeno Kraljevstvo da puze pred njegovim nogama i ljube ga u — za podršku. Biden je već oslabio veći dio gospodarstva EU-a kada ga je odvojio od pristupačnog izvora energije, a zatim je “stavio točku” na razdvajanje kada je izvršio uništenje plinovoda Sjeverni tok. Nevjerojatno da su čak i Nijemci bili dovoljno glupi da idu s njima. Ali vjerojatno se pokušavaju osvetiti za golemu ulogu SSSR-a u porazu Trećeg Reicha prije 70 godina.
Ali uvijek prepoznajte sve nenamjerne dobre ishode bilo kojeg Trumpovog sebičnog djelovanja.
U kojoj mjeri to dopušta anglo-američka priča o Drugom svjetskom ratu? Mislim, rečeno mi je da su se neke od tih elita školovale u SAD-u i UK-u, od kojih su prve prigodno ostale neozlijeđene tijekom Drugog svjetskog rata.
Sjajni bodovi ovdje. Politika straha uvijek je snažno sredstvo mobilizacije političara. Služi i mnogim drugim funkcijama: skreće pozornost s pogoršanih gospodarskih uvjeta u većini država EU-a i drugih domaćih problema. Opslužuje industriju oružja u Velikoj Britaniji, Europi i SAD-u. Služi za daljnje otuđenje zapadne Europe od Rusije. Služi i zapadnim naftnim divovima tjerajući ih da kupuju skuplji LNG iz SAD-a. Više je razloga zašto je "ludilo" zahvatilo vazale Europe. Bijesno rusofobne zemlje poput Poljske imaju zablude o veličini da će postati velika vojna sila i kazniti Rusiju, ali nemaju ekonomsku osnovu da to učine. Ukratko, EU je baksuz i možda neće dugo trajati ako se gluposti nastave.
Odakle će doći sav novac? Pad socijalnih usluga i zdravstvenih ishoda?
“…I Rusija i SAD trebale bi otkazati planove za postavljanje projektila srednjeg dometa u Njemačkoj sljedeće godine i ponovno uspostaviti suradnju na vojnom polju…”
Slažem se, ali režim DT1 je bio taj koji je raskinuo INF ugovor 2019., a ne Rusija. Odajmo priznanje gdje treba. Razlozi koje je naveo režim DT1 bili su potpuni BS, kao i obično. Neki prijatelj Rusije, a? SAD ne želi “mir”, a povijesni presedan je jasan.
“To će također uključivati Rusiju, koja je bila i ostala europska država.” – Dobro je vidjeti da je netko toga svjestan, čak i ako se u cijelom članku Europa povezuje s EU (i UK).
“Kallas, von der Leyen i američki potpredsjednik JD Vance na sastanku o umjetnoj inteligenciji”
Njih troje mogli su biti samo na sastanku o umjetnoj inteligenciji, jer im očito nedostaje prirodne inteligencije.
“Ratna groznica zahvatila Europu.”
Je li ovo možda ultimativni u naslovima pas ugriza ljude? Ili, zapitajte se, ne bi li bilo lakše nabrojati vremena u povijesti kada Europom nije vladala “ratna groznica”? Kad su Grci bili na vrhu? No, zacijelo su vremena u kojima “ratna groznica” nije zahvatila Europu bila rijetka još od Rimskog Carstva?
"Sredstva obrane od strane opasnosti oduvijek su bila instrumenti tiranije kod kuće. Među Rimljanima je bila uvriježena maksima potaknuti rat, kad god bi se pobuna uhvatila. U cijeloj Europi, vojske su držane pod izlikom obrane, porobile su ljude."
— James Madison, čelnik Ustavne konvencije i predsjednik SAD-a s puno manjim brojem od 47.
Ideja Zapada protiv Istoka datira još iz vremena kada su se stari Grci borili protiv Perzijanaca.
Da, kasnije je Rimsko Carstvo razlikovalo zapad koji je govorio latinski i istok koji je govorio grčki; kasnije se carstvo podijelilo između istoka i zapada. Godine 1054. došlo je do velikog raskola između latinskog, rimokatoličkog zapada i grčko-bizantskog (pravoslavnog). Ova vjerska/kulturna linija podjele još uvijek otprilike još uvijek vrijedi. “Zaostali, nasilni, autokratski” Istok i “civilizirani, liberalni, demokratski” Zapad još uvijek je pretpostavka mnogih. Zapad je dugo bio neprijateljski raspoložen prema Istoku. (vidi: Orijentalizam) Ovo je bila vrlo zgodna kolektivna zabluda na koju se moglo osloniti kako bi se ponovno pokrenuli negativni prikazi i istaknulo političko licemjerje.
Nažalost, nisu bili neutralni, već su Ukrajini navodno dali podatke o ciljanju. Dakle, iako je OESS kao organizacija ozbiljno oštećen, još uvijek se može graditi na njegovim načelima, posebno iz 1990. Pariška povelja. hxxps://www.osce.org/files/f/documents/0/6/39516.pdf
Pa je li ovo početak kraja? Pomislio bih da bi SAD i njihovi neuki, glupi, ispranih mozgova i arogantni ljudi - ili istomišljenik Izrael bili oni koji bi bili krivi.
SAD i Izrael bi i dalje mogli biti krivi – oni su, svaki u svojoj mjeri, pridonijeli ovom trenutnom neredu u kojem se Europa nalazi. Nijedna od europskih nacija nije istinski neovisna ni o jednoj od njih dvije unatoč svoj retorici.
Jeffrey Sachs kaže da je “EU diplomacija pala na infantilnu razinu”. Nitko to ne bi mogao bolje reći. Uistinu sam zaprepašten nesposobnim ljudima koje su “demokracije” u Europi izabrale/postavile u proteklih pet godina. Navest ću samo nekoliko, od mnogih, imena koja bi se mogla nabrojati. Von der Leyen, Stoltenberg, Rutte, BoJo, Truss, Sunak, Starmer, Scholtz, Macron, Kallas. Jedna polovica poludjelih ratnih huškača za drugom.
I sve s WEF i/ili BlackRock vezama.
Da, dogovoreno. Gledajući unatrag, nedavno su postojale prave političke alternative u Britaniji i SAD-u, Jeremy Corbin i Bernard Sanders koji su u prošlim vremenima mogli pružiti neku mjeru razuma i protuteže. Međutim, ovi i njima slični uništeni su – umjetno, sustavno i u kratkom roku od strane organiziranih, bogatih desničarskih snaga. Corbin naoružanim "antisemitizmom", a Sanders Demokratskom strankom SAD-a, koji bi radije imali Trumpa u Bijeloj kući. Takav je nagrizajući učinak novca i korupcije tijekom vremena. Svaka nada za čovječanstvo izgleda kao da će doći s Istoka, a ne sa Zapada.