Ukrajinska skupina financirana od USAID-a koja blati Amerikance

Trumpova administracija kritikovala je agenciju za inozemnu pomoć zbog apsurdnih inozemnih izdataka, ali Wyatt Reed kaže da jest izostavio ono što je možda njegova najskandaloznija operacija.

By Wyatt Reed
Siva zona

Tamerička vlada financirala je ukrajinsku vojnu obavještajnu tvrtku koja je ocrnila američkog potpredsjednika JD Vancea, američkog direktora za borbu protiv terorizma Joea Kenta i zastupnika Thomasa Massieja kao "strane propagandiste Ruske Federacije".

Na današnji dan online crna lista objavila ukrajinska skupina koju financira Američka agencija za međunarodni razvoj (USAID), poznata kao Molfar, navodi Vancea, Massieja i Kenta kao “strane propagandiste” povezane s ruskom vladom i zahtijeva njihovo “uklanjanje s javnih položaja, uvođenje sankcija i istrage o osobnoj upletenosti u zločine”.

“Ove osobe predstavljaju prijetnju nacionalnoj sigurnosti zemalja koje ne podržavaju terorističku politiku Ruske Federacije”, navodi Molfar.

Molfarova web stranica osuđuje Vancea jer je “ukrajinsku demokraciju usporedio s Afganistanom” i navodi da se “i dalje protivi nastavku financiranja ovog rata”. Možda najgori od svega, u očima ukrajinskih informacijskih ratnika, bio je njegov stav o NATO težnjama Ukrajine: “Izjavio je da Ukrajina ne bi trebala ući u NATO, jer bi to navodno značilo 'pozvati američku naciju u rat'.”

CNN je 2022. citirao predstavnika Molfara optužujući Trumpa o “apsolutno prokremaljskom” ponašanju jer je “Trump rekao da je Krim ruski, jer ljudi govore ruski”.

Molfar, ukrajinski izraz za čarobnjaka ili čarobnjaka, opisuje sebe kao obavještajna agencija otvorenog koda koja "prikuplja popise ukrajinskih neprijatelja kako bi privela ratne zločince pravdi." Njegova web stranica prethodno je imenovala i USAID i Američki fond za civilno istraživanje i razvoj (CRDF) kao "partnere". Legalnost američkih agencija koje sponzoriraju strane skupine za blaćenje Amerikanaca i miješanje u američku politiku u najboljem je slučaju upitna.

A prijaviti s logotipom USAID-a, koji je godinu dana nakon ruske invazije objavio ukrajinski Nacionalni koordinacijski centar za kibernetičku sigurnost (NCSCC), istaknuo je da je Molfar pomogao u obuci tisuća državnih službenika o taktici ocrnjivanja i davao upute o kibernetičkom ratovanju — uključujući tehnike psiholoških operacija (PSYOP) — javnim radnicima uz izravnu pomoć američke vlade. 

“NCSCC je uz potporu Fonda za civilno istraživanje i razvoj SAD-a (CRDF Global) i Ministarstva vanjskih poslova SAD-a održao trodnevnu online obuku OSINT – obavještajni podaci korištenjem otvorenih izvora”, stoji u izvješću.

“Zajedno s vodećim praktičnim istraživačima ukrajinske tvrtke Molar,” više od 2,000 javnih djelatnika “odradilo je praktične zadatke o sljedećim temama: pretraživanje otvorenog koda, pretraživanje kontakata, korištenje Telegram botova, PSYOP i njihovo korištenje kao metode informacijskog rata, analiza slike i ljudska inteligencija (HUMINT) ili društveni inženjering.”

Ukupno, “USAID je rekao da će izdvojiti 60 milijuna dolara” za “jačanje kibernetičke sigurnosti Ukrajine”, napisali su autori izvješća.

Blateći političke vođe SAD-a, Molfar je ciljao na brojne američke novinare, uključujući Grayzone glavnog urednika Maxa Blumenthala, kojeg je obećao razotkriti kao ruskog agenta u poruci stotinama medijskih kontakata.

Masovni e-mail koji je poslala Molfarova direktorica za odnose s javnošću, Daria Verbytska, lažno je optužio Blumenthala za “prilagodbu ruskim narativima nakon magične ekspanzije prihoda”, dok je obećao da će dostaviti izvješće o Blumenthalovom “približnom prihodu, njegovim izvorima, lažnim CV podacima, suradnji s drugim propagandistima, dokazima, negativnim, vezama s ljudima širom svijeta, obitelji, kontaktima, imovini i dodatnim informacijama.”

Molfarov izvještaj predstavljao je jedva koherentnu zbirku lažnih, na granici klevetničkih tvrdnji, optužujući Blumenthal od “lažnih vijesti” zbog davanja objektivno istinitih izjava poput: “SAD i NATO sponzoriraju rat u Ukrajini.”

No, u dosjeu je bila njegova kućna adresa, adrese članova obitelji, pa čak i njihovih kolega s posla. USAID je stoga sponzorirao operaciju doxxinga koja je američke građane dovela u opasnost zbog kritiziranja ukrajinske vlade – i koja je ciljala druge samo zbog njihove povezanosti s Blumenthalovom obitelji. 

U prijaviti za UK Morningstar Online, novinar Steve Sweeney dokumentirao je kako je Molfar “bezobzirno ugrožavao živote objavljujući popis 'izdajnika' s osobnim podacima, fotografijama, pa čak i obiteljskim detaljima navodnih ruskih kolaboracionista — uključujući djecu.”

Ostali na meti Molfara su tehnološki mogul Elon Musk, novinari Glenn Greenwald, Tucker Carlson i Grayzone Aaron Maté, kao i ekonomist i geopolitički komentator Jeffrey Sachs.

Šokantno, Molfar nije bila jedina skupina koja je dobila sredstva od američke vlade za stvaranje crne liste koja optužuje Amerikance za navodne zločine misli. 

Vox Populi, VoxUkraine

Informacije pregledao Siva zona ukazuje na to da su najmanje dvije druge ukrajinske skupine koje su napadale i ocrnjivale istaknute novinare i visoke Trumpove dužnosnike bile izravno subvencionirane od strane američkih poreznih obveznika: VoxUkraine, istaknuti ukrajinski think tank i "provjerivač činjenica", i Centar za suzbijanje dezinformacija, službeni privjesak Ukrajinskog vijeća za nacionalnu sigurnost.

Oni koji posjećuju Stranica “povijesti” VoxUkraine dočekaju sljedeće pitanje: "Kako se Vox Ukraine transformirao iz bloga koji vodi nekoliko entuzijasta u think tank koji utječe na milijune Ukrajinaca?" Ispostavilo se da je odgovor u milijunima dolara američkih poreznih obveznika.

Osnovan usred državnog udara u Ukrajini 2014. godine koji su poduprli SAD, VoxUkraine tvrdi da je započeo kao grupa "četiri ukrajinska ekonomista" koji su jednostavno željeli "podići razinu ekonomskog diskursa u Ukrajini". Impresivno, čim je službeno osnovan 2015., uspjeli su zaraditi gotovo 2 milijuna dolara. Godišnje izvješće grupe navodi da je punih “42% prihoda VoxUkraine” te godine došlo od samo jednog donatora: Nacionalne zaklade za demokraciju (NED). 

Od tada je VoxUkraine doživio golemu ekspanziju, uz potporu NED-a i USAID-a koje financiraju SAD. Danas njihova web stranica identificira njihovu samozvanu operaciju "provjere činjenica", VoxCheck, kao njihov "najistaknutiji projekt". 

Kao službeni član takozvane Međunarodne mreže za provjeru činjenica, čija matična tvrtka, Poynter, prima znatna sredstva od NED-a, VoxCheck je zauzeo istaknuto mjesto u izvještavanju glavnih medija o navodnoj ruskoj propagandi.

Web stranica VoxChecka, koji navodi 23 zaposlenika, otkriva da je dobio sredstva od NED-a, američkog veleposlanstva i također Facebooka, koji je angažirao grupu kao službenog Metinog partnera za provjeru činjenica 2020. godine.

Godišnja izvješća pokazuju da su se 2021. godine gotovo u potpunosti oslanjali na novac s Facebooka, koji je činio 61 posto njihova prihoda. S početkom rata 2022. taj je broj pao na samo 6 posto, a financiranje je ponovno stiglo iz USAID-a i NED-a, koji su zajednički osigurali 28 posto proračuna VoxUkraine.

Osim što je uzimao novac poreznih obveznika i cenzurirao postove Amerikanaca na društvenim mrežama, VoxCheck je također surađivao s ukrajinskim Centrom za suzbijanje dezinformacija (CCD) na sastavljanju još jedne crne liste osmišljene kako bi građane SAD-a označili kao agente Rusije. U veljači 2024. VoxUkraine i CCD zajednički su izjavili da su "analizirali" publikacije i govore "26 zapadnih stručnjaka" i otkrili da njihove "aktivnosti imaju znakove umreženosti".

Između ostalih, na navodnoj “mreži” su se našli američki novinari među kojima je i ovaj autor, Grayzone Blumenthal, sudac Andrew Napolitano, Tucker Carlson, Glenn Greenwald, Jimmy Dore, Clayton Morris, Brian Berletic, Douglas Macgregor i vodeći akademski stručnjaci Jeffrey Sachs, John Mearsheimer i Richard Sakwa.

USAID sponzorira cenzurisane ukrajinske informacije Op

VoxUkraineu se u službenim naporima Kijeva u informacijskom ratu pridružuje službeni ukrajinski Centar za suzbijanje dezinformacija (CCD). Osnovan pod ukrajinskim predsjednikom Volodimirom Zelenskim 2021. i djelovao je pod pokroviteljstvom Vijeće za nacionalnu sigurnost i obranu Ukrajine, CCD se predstavlja kao nastojanje koje podupire vlada za sprječavanje širenja "destruktivnih dezinformacija" i "manipulacije javnim mišljenjem". 

Samo godinu dana nakon osnivanja, već je bilo teško raditi na ocrnjivanju sadašnje direktorice Nacionalne obavještajne službe Tulsi Gabbard da je “na platnom spisku Kremlja”. U Telegram objavi o Gabbardu objavljenoj u travnju 2022., CCD navedeno da “neprijatelj [Rusija] nastavlja širiti dezinformacije koristeći regrutirane američke političare.”

Tog je srpnja službena ukrajinska skupina ponovno demonizirala američke javne službenike kao granične strane agente, objavivši a staviti na crnu listu s Gabbardom i senatorom Random Paulom pod naslovom "Govornici koji promiču narative koji su u skladu s ruskom propagandom." Iako je CCD odbio odgovoriti na upite američkih medijskih organizacija koje su se protivile, tiho je izbrisao popis sredinom kolovoza.

Tjedan dana nakon Trumpova izbora u studenom 2024., CCD izbrisana izvorni post o Gabbardu. Nedugo zatim grupa je pokušala vratiti se istim putem, okrivljujući neodređenog zaposlenika CCD-a za činjenicu da je stranica više od dvije godine blatila sada višeg američkog dužnosnika, i tvrdeći da je otpustio odgovornu stranu: 

"Publikacije o Tulsi Gabbard nisu zadovoljile standarde Centra, jer su objavljene bez odgovarajuće provjere informacija. ... S obzirom da su publikacije objavljene 2022., a pojedinci odgovorni za njihovu objavu otpušteni su 2023. - siječnja 2024., Centar je lišen mogućnosti pozvati pojedince na odgovornost."

Ukrajinske skupine koje su uzimale američka javna sredstva za klevetanje američkih političara često su se preklapale u svom radu, a povremeno su i službeno koordinirale. U listopadu 2024. Centar za suzbijanje dezinformacija otkrila potpisala je "memorandum o suradnji" s VoxUkraine, samo osam mjeseci nakon što je objavila da je formirao isti raspored s Molfarom u nastojanju da se “pojača borba protiv dezinformacija”.

Molfar gađa Ruse na terenu, pogoršavajući ljudske žrtve

Iako je na Zapadu poznat po ocrnjivanju protivnika rata s Rusijom, Molfar ima drugačiju reputaciju u Ukrajini, gdje je stekao priznanje zbog praćenja fotografija ruskih vojnika i geolociranja njihovih položaja.

Na čelu s izvršnim direktorom obučenim na neoliberalnom Institutu Aspen i još jednim glavnim časnikom koji je službeni počasni IT veleposlanik Ukrajine, Molfar se brzo pojavio kao jedan od prvih digitalnih privatnih vojnih poduzetnika s kartom u proxy ratnom vlaku, jer ga je ukrajinska obavještajna služba nagovorila da pretražuje društvene medije u potrazi za naznakama o tome gdje se nalaze ruski vojnici.

ulizivanje Vanjska politika profil objavljen 2023., u kojem se Molfaru pripisuje pionir novih načina korištenja obavještajnih podataka otvorenog koda za "proaktivno ubijanje neprijateljskih snaga i uništavanje neprijateljskog hardvera na samom bojnom polju", primijetio je da Direktor Molfara “prvi put stupio u kontakt s ukrajinskom obavještajnom službom prije rata” na neimenovanoj sigurnosnoj konferenciji gdje je Molfar “pozvan da obučava nove regrute SBU [Sigurnosne službe Ukrajine] o OSINT [open source] tehnikama.”

“Rekli su mi da su dva tjedna nakon našeg seminara već uspjeli pronaći lokaciju ruske vojske i pogoditi ih”, hvalio se [izvršni direktor Molfara Artem] Starosiek.

Do ljeta 2022., Molfar je te vještine primjenjivao u djelo dostavljajući ukrajinskoj vojsci točne koordinate navodne grupe čečenskih vojnika u gradu Rubižnoje. Prema tvrtki, ta je informacija naknadno korištena za izvođenje napada HIMARS [topnički raketni sustav visoke mobilnosti].

Često postoji užasna ljudska cijena na drugoj strani projektila. Krajem 2022. ovaj novinar govorio sa starijim preživjelim u Rubizhnoyeu čiji je stan desetkovan udarom HIMARS-a u tjednima nakon Molfarove dojave.

Ogromni krater ispred njezina prozora na drugom katu stajao je kao ostatak pokolja, dok je unutrašnjost njezine kuće bila prekrivena debelim slojem prašine i razbijenog stakla. Ledeni listopadski vjetrovi probijali su se kroz prostore gdje su bili prozori. Ratom odvojena od djece, rekla je da je svaku noć plakala za njima.

Starija žena je osudila ukrajinske "fašiste" i rekla da Amerikanci koji su isporučili projektil HIMARS koji je sve odnio "ne smiju biti ljudi".

Ovom novinaru to nije bio prvi susret s oružjem zapadne proizvodnje. U roku od dva sata od njegova dolaska u znameniti Donjeck hotel Donbass Palace tjedan dana prije, zgrada došao pod Ukrajinsko granatiranje. Jesu li obavještajni podaci Molfara ili slične agencije koju podupiru SAD mogli igrati ulogu u gađanju američkog novinara?

Cenzura antiratnih glasova koju financiraju SAD

Nakon što je proxy rat izbio u veljači 2022., tjednima nakon što je bivši državni tajnik Antony Blinken odmah odbacio ruske prijedloge za ograničavanje širenja NATO-a, glavni mediji pridružili su se Bidenovoj administraciji i čelnicima EU-a u navijanju za odvažne Ukrajince.

Ali potpuna dominacija domaćim informacijskim prostorom očito nije bila dovoljna zapadnim čelnicima, koji su bili odlučni iskorijeniti sve potencijalne vektore ruskog narativa, počevši od medija koje podržava država. Nakon što je vodstvo RT-a sankcionirano, kanal je protjeran iz američkih etera, a čitateljima u Europi potpuno je blokiran pristup njegovoj web stranici.

Velike tehnološke tvrtke su se uključile kako bi raščistile sve preostale perspektive koje nisu bile u skladu s proxy ratnim ciljevima. Komentatori koji su se složili s kritikama ekspanzionizma NATO-a našli su svoje postove algoritamski gušenim od strane Facebooka i Twittera (sada X), dok su se tražilice obavezale da će ukloniti video zapise i članke koji nisu u skladu sa stajalištima ukrajinske vlade.

U mnogim slučajevima, čini se da CCD stoji iza ovih nastojanja. Dvije gotovo identične priopćenja izdao CCD nakon sastanaka s predstavnicima Googlea 2023. i 2024. zahvaljuje tehnološkom divu za “povećanje razine medijskog obrazovanja državnih službenika, identificiranje i blokiranje neprijateljskih YouTube kanala koje je financirala Rusija i koji su širili dezinformacije u Ukrajini i inozemstvu, [i] podršku organizacijama za provjeru činjenica u Ukrajini, itd.”

CCD i Google zajedno su se obvezali da će “implementirati nova inovativna rješenja u području suzbijanja dezinformacija, kao i pojačati rad na povećanju medijske pismenosti i otpornosti državnih službenika i javnosti na dezinformacije”.

U rujnu 2024. Google Sponzorirani ukrajinska konferencija za provjeru činjenica na kojoj su sudjelovali govornici iz sve tri grupe — Molfara, CCD-a i VoxUkraine — koja je izradila crne liste Amerikanaca s američkim sredstvima.

Unatoč golemoj digitalnoj cenzuri, nekolicina neovisnih novinara ustrajala je u online emitiranju iz Rusije zapadnoj publici. Uz potporu američke vlade, ukrajinske skupine poput Molfara pokušale su ih kazniti za to.

Molfar brani neonacističku jedinicu od američkog novinara

Jedan od rijetkih novinara koji je publici koja govori engleski ponudio uvid u život u područjima Donbasa koja su bombardirana američkim oružjem bio je nezavisni američki novinar Patrick Lancaster.

Lancaster je bio bivši obavještajni časnik američke mornarice koji je u veljači 2022. živio u blizini bojišnice, u jedinstvenoj poziciji da izvještava o sukobu. U napuštenoj ukrajinskoj vojnoj bazi u Mariupolju mjesec dana kasnije, novinar snimio neki od najuznemirujućih snimaka viđenih od izbijanja rata — leš žene koju su navodno silovale ukrajinske nacionalističke snage, sa svastikom urezanom u trbuh.

Slike zločina koje je vjerojatno počinio notorno pronacistički bataljon Azov čije je sjedište bilo u Mariupolju prije nego što ga je zauzela Rusija, široko se proširila društvenim mrežama.

U međuvremenu, zapadni mediji umjesto toga objavili su priču o neslavno lažljivom ukrajinskom zakonodavcu, koji je desecima lakovjernih novinara prikazao Lancasterovu snimku kao djelo Rusa. Tada je mreža ukrajinskih “provjerivača činjenica” financirana od strane SAD-a krenula u akciju.

Za nekoliko dana, an članak pojavio se na VoxUkraine koji financiraju SAD s naslovom, “LAŽNJA: Fotografija djevojke žigosane svastikom u Mariupolju dokazuje zločine Azova.” Objava, u kojoj se velikim slovima navodi da VoxUkraine provodi "Provjeru" kao dio "Metinog programa provjere činjenica treće strane", uopće nije opovrgla tvrdnju o ukrajinskoj odgovornosti.

Umjesto toga, jednostavno se navodi da se Lancasterov “video snimak često pojavljuje na ruskim [sic] propagandnim kanalima” i da “Lancaster često ponavlja ruske [sic] propagandne narative.”

Tjednima kasnije, a hit komad in Vijesti je U vlasništvu Soros Fund Managementa bivši hipsterski mag, činilo se da potvrđuje da se cilj pomaknuo s suprotstavljanja tvrdnji na ciljanje na Lancaster. Njegov autor, samozvani izvjestitelj "dezinformacija" David Gilbert, otvorio je članak tvrdnjom da "dokazi upućuju na to da su vojnici koji su nacrtali kukasti križ na ženinom tijelu bili iz Rusije" - ali nije ih naveo.

Budući da nije mogao potkrijepiti svoju tvrdnju, usredotočio se na Lancasterov osobni život, koji se činio skromnim i relativno normalnim. Ovi detalji prikupljeni su nadzorom Lancasterovih društvenih medija i društvenih medija njegove obitelji. Prema Zamjenik, tu je uskočio Molfar.

"Objave na društvenim mrežama koje je pregledao Molfar pokazuju da je Lancasterova supruga isprva odbijala napustiti Donjeck kad je izbio rat, ali se 14. ožujka preselila u Rusiju s njihova dva sina. Lancaster ju je ondje posjetio u travnju, prema fotografiji objavljenoj na računima njegove supruge na društvenim mrežama." U odvojenom pošta na Molfarovoj stranici napisali su da Lancasterove publikacije “odražavaju stav ruske [sic] propagande”.

Molfarovo divljenje prema Azovu pokazuje male znake jenjavanja. Mjesecima nakon što je napao Lancaster jer je fašističkim militantima pripisao užasne zločine u Mariupolju, Molfar objavio članak pod naslovom “Zašto su Azovi heroji, a ne teroristi: 3 objašnjenja koja će razumjeti i Rusi”.

U članku je Molfar hvalio osvjedočene neonaciste kao "visoko motivirane domoljube" koje su nazivali "pravim herojima Ukrajine". U Mariupolju, gdje je grupa izvodila dobro dokumentirano strahote protiv civilnog stanovništva, inzistiraju na tome da se Azov “samo branio i povukao”.

Godine 2024., kada su ukrajinski dužnosnici odlučili pojačati nacionalizam u ukrajinskim učionicama, Ministarstvo digitalne transformacije predsjedalo je formalnim partnerstvom između Molfara i Azova.

Citirajući voditelja ukrajinskog ministarstva digitalne transformacije, Mykhaila Fedorova, jedan ukrajinski list napisao: "Prema njegovim riječima, Ministarstvo obrazovanja i znanosti razvilo je program za [nastavnike] trenere zajedno s vojskom i organizacijama civilnog društva - posebno, Azovskom vojskom, [i] najvećom OSINT agencijom u Ukrajini, Molfar."

Unatoč partnerstvu Molfara s neonacističkom postrojbom ukrajinske vojske, koju je jednom zabranio američki Kongres, USAID je nastavio subvencionirati aktivnosti te skupine. U kolovozu 2024., kada je USAID sponzorirao “Hackathon” u Ukrajini, oni okrenut izvršnom direktoru Molfara Starorsieku do suditi natjecanje.

Više od dvije godine USAID je sponzorirao organizacije sa sjedištem u Kijevu kao što su Molfar, CCD i VoxUkraine dok su nastojale uništiti reputaciju američkih političara. Sad kad ti dužnosnici zauzimaju ključne položaje nacionalne sigurnosti u Trumpovoj administraciji, kao i potpredsjedničku funkciju, je li ikakvo čudo što su odlučni ugasiti aparat za informacijsko ratovanje koji ih je oklevetao kao strane agente?

Wyatt Reed je glavni urednik časopisa The Grayzone. Kao međunarodni dopisnik, pokrivao je priče u više od desetak zemalja. Pratite ga na Twitteru na @wyattreed13.