Ukrajina će morati ustupiti više teritorija nego što bi to učinila u travnju 2022. - kada su je SAD i Ujedinjeno Kraljevstvo odgovorili od mirovnog sporazuma - ali će dobiti suverenitet i međunarodne sigurnosne aranžmane.
Ruski predsjednik Vladimir Putin, ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov i glasnogovornik Kremlja Dmitrij Peskov 2019. (Kremlin.ru, Wikimedia Commons, CC BY 4.0)
By Jeffrey D. Sachs
Zajednički snovi
Tovdje ne bi trebalo biti sumnje u to kako se može uspostaviti trajni mir u Ukrajini. U travnju 2022. Rusija i Ukrajina bile su na rubu potpisivanja mirovnog sporazuma u Istanbulu, a turska vlada bila je posrednik.
SAD i Ujedinjeno Kraljevstvo odgovorili su Ukrajini od potpisivanja sporazuma, a stotine tisuća Ukrajinaca je od tada umrlo ili bilo teško ozlijeđeno. Ipak, okvir Istanbulskog procesa i danas predstavlja temelj mira.
The nacrt mirovnog sporazuma (od 15. travnja 2022.) i Istanbulsko priopćenje (od 29. ožujka 2022.) na kojem se temelji, ponudio je razuman i jednostavan način za okončanje sukoba. Istina je da će tri godine nakon što je Ukrajina prekinula pregovore, tijekom kojih je Ukrajina pretrpjela velike gubitke, Ukrajina na kraju prepustiti više teritorija nego što bi to učinila u travnju 2022. — ali će ipak dobiti ono bitno: suverenitet, međunarodne sigurnosne aranžmane i mir.
U pregovorima 2022. dogovorena pitanja bila su trajna neutralnost Ukrajine i međunarodna sigurnosna jamstva za Ukrajinu. O konačnom rasporedu spornih područja trebalo je odlučiti tijekom vremena, na temelju pregovora između strana, tijekom kojih su se obje strane obvezale da će se suzdržati od upotrebe sile za promjenu granica.
S obzirom na trenutnu stvarnost, Ukrajina će prepustiti Krim i dijelove južne i istočne Ukrajine, odražavajući ishode na bojnom polju u posljednje tri godine.
Britanski premijer Boris Johnson i ukrajinski predsjednik Volodymyr Zelensky u šetnji središtem Kijeva 9. travnja 2022. (Predsjednik Ukrajine, javno vlasništvo)
Takav se sporazum može potpisati gotovo odmah i zapravo će vjerojatno biti potpisan u narednim mjesecima. Budući da SAD više neće jamčiti rat, u kojem bi Ukrajina pretrpjela još više žrtava, razaranja i gubitka teritorija, ukrajinski predsjednik Volodymyr Zelensky prepoznaje da je vrijeme za pregovore.
U svom obraćanju Kongresu, predsjednik Donald Trump citirao je Zelenski kako je rekao, "Ukrajina je spremna sjesti za pregovarački stol što je prije moguće kako bi približila trajni mir."
Jamstva sigurnosti
Neriješena pitanja u travnju 2022. uključivala su specifičnosti sigurnosnih jamstava za Ukrajinu i revidirane granice Ukrajine i Rusije.
Glavno pitanje u vezi s jamstvima odnosilo se na ulogu Rusije kao sujamca sporazuma. Ukrajina je inzistirala na tome da bi zapadni sujamci trebali moći djelovati sa ili bez pristanka Rusije, kako Rusiji ne bi dali pravo veta na sigurnost Ukrajine.
Rusija je nastojala izbjeći situaciju u kojoj bi Ukrajina i njezini zapadni su-jamci manipulirali sporazumom kako bi opravdali ponovnu silu protiv Rusije. Obje strane imaju pravo.
Najbolje rješenje, po mom mišljenju, jest staviti sigurnosna jamstva pod nadležnost Vijeća sigurnosti UN-a. To znači da bi SAD, Kina, Rusija, UK i Francuska bile sujamci, zajedno s ostatkom Vijeća sigurnosti UN-a. Time bi sigurnosna jamstva bila podvrgnuta globalnom nadzoru.
Da, Rusija bi mogla uložiti veto na kasniju rezoluciju Vijeća sigurnosti UN-a u vezi s Ukrajinom, ali bi se tada suočila s osudom Kine i svijeta ako bi Rusija djelovala samovoljno protivno volji ostatka UN-a
Članice Vijeća sigurnosti UN-a 24. veljače glasovale su za Rezoluciju 2774 kojom se poziva na "brzo okončanje sukoba i dodatno potiče na trajni mir između Ukrajine i Ruske Federacije". (UN Photo/Eskinder Debebe)
Što se tiče konačnog rasporeda granica, vrlo je važna pozadina. Prije nasilnog svrgavanja ukrajinskog predsjednika Viktora Janukoviča u veljači 2014., Rusija nije postavila nikakve teritorijalne zahtjeve prema Ukrajini.
Janukovič je bio za neutralnost Ukrajine, protivio se članstvu u NATO-u i mirno pregovarao s Rusijom o 20-godišnjem najmu ruske pomorske baze u Sevastopolju na Krimu, domu ruske Crnomorske flote od 1783. Nakon što je Janukovič svrgnut i zamijenjen pro-NATO vladom koju je podržavao SAD, Rusija je brzo krenula da ponovno preuzme Krim kako bi spriječila da pomorska baza padne u NATO rukama.
Tijekom 2014. do 2021. Rusija se nije zalagala za aneksiju bilo kojeg drugog ukrajinskog teritorija. Rusija je pozvala na političku autonomiju etničkih ruskih regija u istočnoj Ukrajini (Donjecka i Luganska) koje su se odvojile od Kijeva odmah nakon što je Janukovič svrgnut.
Sporazum iz Minska II trebao je provesti autonomiju. Okvir iz Minska djelomično je inspiriran autonomijom etničke njemačke regije Južni Tirol u Italiji. Njemačka kancelarka Angela Merkel poznavala je iskustvo Južnog Tirola i smatrala ga je presedanom za sličnu autonomiju u Donbasu.
Nažalost, Ukrajina se snažno opirala autonomiji za Donbas, a SAD je podržao Ukrajinu u odbijanju autonomije. Njemačka i Francuska, koje su navodno bile jamci Minska II, šutke su stajale po strani dok su Ukrajina i Sjedinjene Države odbacivale sporazum.
17. listopada 2014.: Putin, lijevo, u razgovorima s ukrajinskim predsjednikom Petrom Porošenkom, desno, te Merkel i francuskim predsjednikom Françoisom Hollandeom. (Kremlin.ru, CC BY 4.0, Wikimedia Commons) [de
Nakon šest godina u kojima Minsk II nije bio proveden [unatoč odobrenju Vijeća sigurnosti UN-a], tijekom kojih je ukrajinska vojska naoružana SAD-om nastavila granatirati Donbas u pokušaju da pokori i povrati otcijepljene pokrajine, Rusija je priznala Donjeck i Lugansk kao neovisne države 21. veljače 2022.
Status Donjecka i Luganska u Istanbulskom procesu još je trebao biti finaliziran. Možda se povratak Minsku II i njegova stvarna provedba od strane Ukrajine (priznavanjem autonomije dviju regija u ukrajinskom ustavu) mogli konačno dogovoriti. Kad je Ukrajina otišla od pregovaračkog stola, nažalost, pitanje je bilo sporno. Nekoliko mjeseci kasnije, 30. rujna 2022., Rusija je anektirala te dvije oblasti, kao i druge dvije.
Tužna lekcija je ovo. Gubitak teritorija Ukrajine bio bi u potpunosti izbjegnut da nije bilo nasilnog državnog udara kojim je svrgnut Janukovič i doveo režim koji podržava SAD i namjeravao je ući u NATO. Gubitak teritorija u istočnoj Ukrajini mogao se izbjeći da je SAD tjerao Ukrajinu da provede sporazum iz Minska II koji podržava Vijeće sigurnosti UN-a.
Gubitak teritorija u istočnoj Ukrajini vjerojatno se mogao izbjeći još u travnju 2022. u Istanbulskom procesu, ali SAD je blokirao mirovni sporazum.
Sada, nakon 11 godina rata od svrgavanja Janukoviča, a kao rezultat ukrajinskih gubitaka na bojnom polju, Ukrajina će u nadolazećim pregovorima prepustiti Krim i druge teritorije istočne i južne Ukrajine.
Baltičke brige
1. studenoga 2018.: zajednička vježba NATO-a u sjevernom Atlantiku i Baltičkom moru. (NATO, Flickr)
Europa ima druge interese o kojima bi trebala pregovarati s Rusijom, posebice sigurnost za baltičke države i europsko-ruske sigurnosne aranžmane općenito.
Baltičke države osjećaju se vrlo ranjivima na Rusiju, što je razumljivo s obzirom na njihovu povijest, ali one također ozbiljno i nepotrebno povećavaju svoju ranjivost nizom represivnih mjera poduzetih protiv njihovih etničkih ruskih državljana, uključujući mjere za suzbijanje upotrebe ruskog jezika i mjere za prekid veza svojih građana s Ruskom pravoslavnom crkvom.
Čelnici baltičkih država također se provokativno uključuju u nevjerojatnu rusofobnu retoriku. Etnički Rusi čine oko 25 posto stanovništva i Estonije i Latvije, te oko 5 posto u Litvi. Sigurnost za baltičke države trebala bi se postići mjerama za jačanje sigurnosti koje poduzimaju obje strane, uključujući poštivanje prava manjina etničkog ruskog stanovništva, te suzdržavanjem od oštre retorike.
Došlo je vrijeme za diplomaciju koja donosi kolektivnu sigurnost Europi, Ukrajini i Rusiji. Europa bi trebala otvoriti izravne pregovore s Rusijom i trebala bi potaknuti Rusiju i Ukrajinu da potpišu mirovni sporazum temeljen na Istanbulskom priopćenju od 29. ožujka i nacrtu mirovnog sporazuma od 15. travnja 2022.
Nakon mira u Ukrajini trebalo bi uslijediti stvaranje novog sustava kolektivne sigurnosti za cijelu Europu, koji se proteže od Britanije do Urala, pa i šire.
Jeffrey D. Sachs je sveučilišni profesor i direktor Centra za održivi razvoj na Sveučilištu Columbia, gdje je vodio The Earth Institute od 2002. do 2016. Također je predsjednik UN-ove Mreže rješenja za održivi razvoj i povjerenik UN-ove Komisije za širokopojasni pristup za razvoj.
Ovaj je članak iz Zajednički snovi.
Stavovi izraženi u ovom članku mogu, ali i ne moraju odražavati stavove Vijesti o konzorciju.
Ukrajina je osvajala i gubila teritorije na ovaj ili onaj način stotinama godina. Tih stotina godina bila je dio Rusije ili SSSR-a iu tom je stanju dobivala i gubila teritorije hirom raznih ruskih vođa ili ratom. Želim reći da za Ukrajinu biti malo kopneno područje bez vojske nije loša sudbina.
Za Ukrajinu se priča da je najkorumpiranija zemlja na svijetu od 1991. godine, kada je Ukrajina počela biti država i sama upravljati svojim poslovima – zbog raspada SSSR-a 1990.-91. Očito je da se Ukrajinci ne mogu snaći.
Malo poljoprivredno područje vjerojatno je najbolje ne samo za Ukrajince nego i za sve nas.
“…Rusija je brzo krenula kako bi ponovno zauzela Krim, kako bi spriječila pomorsku bazu da padne u ruke NATO-a.””
Budući da imamo obitelj i širu obitelj u tom dijelu svijeta, posvetili smo veliku pozornost događajima u Ukrajini u tom razdoblju. Čini se da je zaboravljeno da je, od neovisnosti 1991., Krim dvaput pokušao pobjeći od Ukrajine. Bilo je to područje koje je 1954. Kruščov poklonio Ukrajini; očito, građani nisu bili zadovoljni time i željeli su izaći. Ali, kao rezultat tih pokušaja, Krim je imao određeni stupanj autonomije. Kada je Janukovič svrgnut, krimska vlada je održala plebiscit. Građani su velikom većinom glasali za povratak u Rusiju, pa je vlada uputila peticiju Rusiji za povratak. Očito, Rusija nije bila nesklona povratku: Sevastopolj je ipak toplovodna luka i ruska pomorska baza. U to su vrijeme na Krimu bile stacionirane ruske trupe, prema odredbama Ugovora o Crnomorskoj floti.
Ovi događaji su bili prijavljeni u to vrijeme. Ako se dobro sjećam, čak je i BBC – koji nije poznat po nedostatku antiruske pristranosti – izvijestio o tome.
“Rusija je pokrenula svoju potpunu invaziju na Ukrajinu u veljači 2022. barem djelomično kako bi spriječila svog susjeda da postane dio Zapada, uključujući pridruživanje NATO-u.”
Ovo je pojednostavljena izjava, s elementom neiskrenosti. Neposredni okidač za rusku intervenciju u Donbasu bila je (naknadno smo saznali) ruska obavještajna informacija koja je otkrila namjeru Kijeva da silom povrati republike Donjeck i Lugansk. Ukrajinska vojska koncentrirala je snage na granici kod Donjecka. Nakon zločina u Odesi 2014., republike Donbasa su se odvojile od Kijeva i proglasile neovisnost. I od te faze, Kijev je više puta bombardirao to područje, uzrokujući oko 14,000 žrtava i mnogo razaranja.
Po mom mišljenju, ponavljanje tvrdnje o ulasku Ukrajine u NATO i Zapad je napravljeno ad nauseam, kako bi akcije Kijeva bile razumljive. Što bi, naposljetku, moglo biti tako izuzetno u tome da se Ukrajina pridruži NATO-u i Zapadu? Nismo li mi dobri momci?
"Putin je pokazao da je sposoban za sve vrste brutalnosti..."
Na vama je da predočite dokaze za ovu izjavu. Koliko ja razumijem situaciju, Rusija ne bi više voljela da intervenira u Donbasu. Ali bilo je neizbježno. Unatoč tome, Rusija je dala sve od sebe kako bi izbjegla civilne žrtve. Isto se ne može reći za ukrajinske snage, što vjerojatno i ne čudi, s obzirom na utjecaj neonacizma u vladi u Kijevu. Zločin u Odesi 2014. je pokazatelj toga: nacistički trik, ako sam ga ikada vidio.
“Velika obmana mainstream medija je da svi ljudi u Ukrajini žele istu stvar...”
slažem se Propaganda MSM-a ostavila je mnoge ljude u mojoj zemlji – Novoj Zelandiji – potpuno ignorantnima i potpuno zbunjenima o tome što se tamo događa. Ako pokušamo ponuditi suprotno stajalište, ljudi se suprotstavljaju propagandnim govorom. Smatramo da je iscrpljujuće i da je u konačnici uzaludno raspravljati s njima.
Također se slažem s ostatkom vašeg komentara. Narod Krima i Donbasa jasno je iznio svoje želje. To područje je rusofono i oni se ne žele vratiti u Kijev.
O izdacima Francuske Ukrajini:
Od 200 milijuna eura, 60 milijuna bit će dodijeljeno za potporu energetskom sektoru, rekao je Svyrydenko. ”
"Sredstva će pomoći modernizirati zastarjelu infrastrukturu, implementirati digitalna rješenja, obnoviti oštećene objekte, diverzificirati izvore energije i prijeći na zelenu energiju."
hxxps://uatv.ua/en/ukraine-and-france-approve-reconstruction-projects-under-e200-million-agreement/
Ozeleniti u Ukrajini, s posuđenim novcem, neće funkcionirati ništa bolje u Ukrajini nego u Njemačkoj.
Mislio sam da su ljudi na Krimu glasali na referendumu da postanu dio Rusije. Je li to istina?
S tim u vezi, je li itko pitao ljude istočnih provincija što žele?
Oh~~Naginjem kapu Jeffreyu Sachsu!
Logično, Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda je najbolji autoritet za dogovaranje sigurnosnih jamstava, da Ujedinjeni narodi nisu slabi i korumpirani dominacijom Sjedinjenih Država, koje i dalje krše međunarodne sporazume i suprotstavljaju se svakoj drugoj zemlji u svojim odlukama.
Ne vidim da bi Rusija pristala na postavljanje mirovnih snaga UN-a u Ukrajinu. Uostalom, oni su dobili rat. U svim iznesenim idejama o tome kako pregovarati o rješavanju rata, postoji vrlo malo priznanja te činjenice. Rusija ne mora činiti nikakve ustupke.
Trump je možda dao mnogo izjava za koje su mnogi, nadajmo se, vjerovali da bi mogle okončati rat, ali nije poduzeo nikakve materijalne korake da stvarno započne pregovore s Rusijom, i sve dok Amerikanci ne razumiju da je Rusija dobila rat u Ukrajini, stvarni pregovori neće voditi nikamo jer postavljaju nerealne zahtjeve Rusiji. Čisto sumnjam da bi kinesko nezadovoljstvo bilo dovoljno značajno da spriječi Rusiju, ako ne prihvati uvjete koje bi Vijeće sigurnosti moglo odrediti.
Cijenim što ste ovaj trenutak uokvirili pravim činjenicama iz povijesti koja je dovela do njega. Došlo je do takvog propagandnog rata kolektivnog Zapada protiv Rusije da su mnogi ljudi potpuno zbunjeni što se tamo stvarno dogodilo. Slažem se da je došlo vrijeme za diplomaciju. Očito bi čelnici europskih zemalja radije nastavili ratovati, bez obzira na to što ljudi u tim zemljama žele.
Iskreno govoreći, mislim da je sve u zbrci i ne vidim izlaza iz toga. Valjda se molim i nadam se čudu.
Brian Berletic smatra da Trumpovi očiti potezi prema miru u Ukrajini prikrivaju 'podjelu poslova' u kojoj se Europljani suočavaju s Rusijom, a SAD s Kinom i Iranom, nakon čega bi SAD ponovno pokušao s Rusijom.
Hvala vam profesore Sachs na vašoj moralnoj jasnoći i istinitom povijesnom zapisu o ovom vrlo izazvanom ratu u Ukrajini. Čelnici Zapada izgubili su svaki legitimitet svojom beskrajnom namjerom da unište Rusiju. U procesu korištenja nedužnih ljudi za ostvarenje svojih geopolitičkih ambicija uništili su sami sebe. Osobito u Europi, iako SAD ne zaostaje mnogo u svom samodestruktivnom nagonu da zavlada planetom. Bilo je i vrijeme da je kolektivni Zapad naučio zaustaviti svoje 600-godišnje divljanje koloniziranja planeta i naučiti živjeti u skladu s ostatkom čovječanstva.
Profesor Sachs je naš pobornik za mir. On zaslužuje Nobelovu nagradu za mir više nego itko.
“Nakon što je Janukovič svrgnut i zamijenjen pro-NATO vladom koju je podupirao SAD, Rusija je brzo krenula da ponovno preuzme Krim, kako bi spriječila da pomorska baza padne u ruke NATO-a.”
Ovo je malo spominjana činjenica, da se činilo da Rusija nema teritorijalne ambicije u odnosu na Ukrajinu sve dok Victoria Nuland i društvo nisu odlučili da je vrijeme da se riješe Rusiji naklonjene vlade u Kijevu (po cijeni od 5 milijardi dolara, po Nulandovoj).
Desetljećima su hladni ratnici upozoravali na prijetnju sovjetskog imperija. Nakon što se carstvo srušilo, neokonzervativci su odlučili da je Rusija, a ne više komunistička, opet prijetnja. Čini se da će ovi luđaci učiniti sve da stvore neprijatelja, tamo gdje ga nema. Ne zaboravimo da je Putin, da Putin, želio u NATO. I tako se nastavlja ovo beskrajno klanje Ukrajinaca i Rusa. Putin je pokazao da je sposoban za sve vrste brutalnosti, ali američki je intervencionizam, još jednom, u korijenu problema.
Obje zemlje PRLJAVI IGRAČI par excellence.
Što... i nema spominjanja najprljavijeg igrača od svih, što se tiče totalnih globalnih intervencija?
Nije prerogativ Sjedinjenih Država, NATO-a ili Rusije da određuju konačni status istočnih pokrajina. Budući da je bio na udaru vojnog napada vlastite vlade 2014., to čak nije ni prerogativ Kijeva. Politički status istočnih pokrajina moraju odrediti ljudi koji tamo žive i oni koji su raseljeni zbog rata koji je pokrenuo Kijev 2014.
Kada je suveren zlorabio prava vlastitog naroda, načelo samoodređenja naroda ima prednost nad pretpostavkom stabilnosti međunarodnih granica. Narod istočne Ukrajine, kao i onaj s Krima, ima pravo na otcjepljenje po pravnoj pomoći ako je to njihov izbor. Prema svim pokazateljima, određeni stupanj odvajanja od Kijeva, bilo u obliku ograničene autonomije, neovisnosti ili pridruživanja Rusiji, želja je većinskog naroda koji živi u Donbasu barem od 2014. godine.
Velika obmana glavnih medija je da svi ljudi u Ukrajini žele istu stvar, a to je povratak središnjoj vladi u Kijevu koja ima vlast nad svim teritorijem kojim je upravljala prije državnog udara 2014. To se neće dogoditi, niti bi se smjelo dogoditi bez pristanka oštećenog naroda Donjecka, Luganska, Hersona i Zaporožja. Oni su ti koji su pretrpjeli svrgavanje svog demokratski izabranog predsjednika, i oni su ti koji su patili tijekom dvanaestogodišnjeg rata koji je započeo pokretanjem kijevske 'antiterorističke operacije' u travnju 2014.
Mike Madden, ponavljam tvoje izjave. Donijeli ste važnu točku u ono što će se sljedeće dogoditi. To je zapravo svojevrsni klasni rat. Narod istočne Ukrajine uglavnom je bio siromašan, radni narod, većinom rudari (usput, tamo se nalazi rudno bogatstvo Ukrajine, što pregovore u DC-u između Zelenskog i Trumpa čini nijemom točkom za početak, jer će Rusija zadržati ove teritorije jer su već odabrali da budu dio Rusije). Dok su bili iskorištavani i patili, ljudi Kijeva su cvjetali i napredovali. Tako mi se čini.
“Europa bi trebala otvoriti izravne pregovore s Rusijom” . Recite to predsjedniku Francuske koji ludo ide u suprotnom smjeru kako bi osigurao da nas njegova zemlja odvede u kaos i moguće nuklearni rat.
AFAIK Macron je Rothschildov bankar, ako ne i bivši bankar, i nepopularan je u Francuskoj. Možete li potvrditi? Hvala.
Istina je često vani ako znate gdje tražiti. Ponekad je 'skriven naočigled'.
Baš neki dan, Guardian je objavio nekoliko stranica o ratu u Ukrajini. U tom golemom prostranstvu novinskog papira slučajno sam vidio kolumnu urednika obrane i sigurnosti Dana Sabbagha.
Ovu izjavu vrijedi citirati:
“Rusija je pokrenula svoju potpunu invaziju na Ukrajinu u veljači 2022. barem djelomično kako bi spriječila svog susjeda da postane dio Zapada, uključujući pridruživanje NATO-u. Njegovi sveukupni ciljevi nisu se promijenili, uključujući njegovu težnju da demilitarizira Ukrajinu, i vjerojatno će se protiviti prisutnosti europskih trupa unutar zemlje.”1
Dakle, evo ga, bez izgleda za članstvo u NATO-u možda nikad ne bi bilo invazije. Drugi dio te izjave također je značajan jer kaže da europske trupe u Ukrajini vjerojatno ne bi značile nikakav mirovni sporazum. Vjerujem da je upravo to razlog zašto Starmer podržava ideju.
Starmer, ne treba zaboraviti, nikada nije dopustio slobodnu raspravu o tome kako je rat počeo. Svakom laburističkom zastupniku koji bi ponovio gornju izjavu vjerojatno bi se povukao bič. Također ne bismo trebali zaboraviti da njegova vlada smatra rat, ne samo ovaj rat, motorom gospodarskog rasta. Članovi njegove vlade bili su prilično otvoreni o tome. I uvijek je nastojao eskalirati ovaj sukob čak i lobirajući kod Bidenove administracije da dopusti raketne napade na samu Rusiju, nešto što je Bidenova administracija prije smatrala preopasnim.
Ne vidim razloga da mislim da Starmer uopće želi okončati rat.
1: “Trupe na terenu: Kako bi mogla izgledati vojna sila u Ukrajini?” napisao Dan Sabbagh, urednik obrane i sigurnosti.
(The Guardian, 18. veljače 2025.).
Još jednom hvala profesoru Sachsu na još više jasnoće. I duboko vam hvala za vaše neumorne napore za mir. Vi imate i činite svijet mnogo boljim mjestom, ostavštinom kojom se možete ponositi.