Craig Murray: Ukrajina, diplomacija i rat

Dim i ogledala, kao i obično, okružuju alternativni “mirovni plan” koji će europski čelnici predstaviti Trumpu.

By Craig Murray
CraigMurray.org.uk

WKada su političari na vlasti krajnje nepopularni, općenito se okreću militarizmu i šovinizmu za brzi poticaj. Keir Starmer sada je miljenik britanskih medija zbog svog zveckanja oružjem oko Ukrajine, a premijer užurbano izbacuje tvitove vojnih slika.

Čineći to, pokušava se prikazati kao da prkosi Donaldu Trumpu i iskoristiti nepopularnost američkog predsjednika u Ujedinjenom Kraljevstvu, iako se prošlog tjedna ulizivao Trumpu u Bijeloj kući i pozvao ga u drugi državni posjet "bez presedana".

Kao i uvijek, ovdje ima puno dima i ogledala. Europski čelnici smislit će alternativni "mirovni plan" koji će predstaviti Trumpu.

Ovo neće biti u skladu s G7 deklaracija koja je bila izrazito antiruska. Europski čelnici priznaju da je pozicija G7 Apulije iz Bidenove ere sada nestala.

Umjesto toga, novi europski plan će Trumpu u biti dati sve što želi, ali će Europljanima dati ljestve po kojima se mogu spustiti. Starmer nastoji biti hvaljen kao veliki premošćivač Atlantika, koji je objasnio Trumpa Europi i obrnuto.

Da je Trump običan političar, pristao bi usvojiti “europski” plan koji mu je donio Starmer, uz par sitnih amandmana, a potom bi zauzeo zajednički stav u razgovorima s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom. Ali Trump budući da je Trump, mogao bi jednostavno reći Starmeru da se ne miješa u to.

I europski i američki mirovni planovi uključivat će Putina da zadrži kontrolu nad velikom većinom zemlje koju drže njegove trupe - jer inače se Putin neće složiti i neće imati smisla. Europski plan imat će elemente osmišljene da zamagle pitanje suvereniteta ukrajinske zemlje koju će Rusija zadržati. To se neće pokrenuti nakon što počnu pravi pregovori s Rusijom.

Kao i uvijek, novac govori, a veliki posao stvarno povlači konce. Ukrajinski predsjednik Volodymyr Zelensky nije u tom slučaju potpisao ugovor o mineralima s Trumpom i sada očajnički želi to učiniti kako bi pokušao ponovno natjerati američki novac da mu teče.

Vrijedno je napomenuti da je Starmerov iluzorni sporazum o “stogodišnjem savezu” sa Zelenskim sadržavao pokušaj Ujedinjenog Kraljevstva da se dočepa istih minerala koje Zelenski sada ponovno traži da mu se dopusti predaja Trumpu.

Ovo ćete pronaći u 100 godina partnerstva Velike Britanije i Ukrajine na “Stup 5, stavak 3, članak iv”

“(iv) podupiranje razvoja ukrajinske strategije ključnih minerala i potrebnih regulatornih struktura potrebnih za potporu maksimiziranja koristi od prirodnih resursa Ukrajine, kroz moguću uspostavu zajedničke radne skupine;”

Dok smo već kod te teme, većina ljudi je razumno ignorirala detalje ovog ludog "100-godišnjeg" sporazuma na potpuno razumnoj osnovi da se ništa od toga nikada neće dogoditi. Ali sadrži neke izvanredne izjave o zlonamjernim namjerama, od kojih mi je najdraža želja za otvaranjem zajedničke online propagandne jedinice za uplitanje u nasljeđe i društvene medije trećih zemalja.

Što nalazimo ocrtano na tečnom orvelovskom jeziku u "Stupu 7, Paragraf 4".

“Provedba zajedničkih medijskih inicijativa, pridonoseći koordiniranim naporima za promicanje zajedničkih vrijednosti i vizije, rješavanje manipulacije informacijama i zlonamjernog uplitanja u trećim zemljama. Obvezujemo se na partnerstvo u zajedničkim inicijativama kao što su komunikacijske kampanje za ublažavanje tih prijetnji. Obvezujemo se olakšati jačanje odnosa s organizacijama civilnog društva kako bismo podržali istraživanje i razvoj pristupa protiv FIMI-ja, prepoznajući važnost neovisnih medija i organizacija civilnog društva u izgradnji otpornosti društva.”

Za što, naravno, uvijek optužuju Rusiju. Doista, navodno rusko uplitanje u društvene medije je razlog zašto su se umiješali kako bi diskvalificirali antiratnog pobjednika prvog kruga rumunjskih izbora.

Ono što ovaj plan iznosi je drugo Inicijativa za integritet, ovaj put u britansko-ukrajinskoj koprodukciji.

Jedna stvar koju sam naučio u više od 20 godina diplomatskog rada jest da se javnost općenito hrani lažima o diplomatskim raspravama. Većina diplomatskih razgovora općenito završava dogovorenim priopćenjem koje je osmišljeno tako da svi izgledaju dobro i može imati samo malu poveznicu sa stvarnim događajima.

To je posebno istinito u pogledu ljudskih prava, gdje su prema mom bogatom iskustvu tvrdnje da se kršenja ljudskih prava rješavala "tihom diplomacijom" gotovo uvijek bile laž.

Britanski ministar ne može se sastati sa saudijskim ili kineskim ministrom, a da ga se ne pita jesu li spomenuli ljudska prava. Odgovor je uvijek "da" i gotovo uvijek je neistinit, ili je postavljen tako kratko, tiho i ispričavajući se da je praktički neistinit.

Dakle, postoji osjećaj u kojem je susret Trumpa i Vancea u Ovalnom uredu sa Zelenskim bio osvježavajući, jer ono što ste vidjeli to ste i dobili. Samo u javnosti bilo je više modrica od mnogih diplomatskih susreta. Pretpostavljam da je to skratilo rat, pogotovo ako Trump ostane pri odluci o prekidu pomoći. [ponedjeljak kasno, Trump je naredio obustava pomoći Ukrajini.]

Skratiti rat bilo bi dobro. Ako mislite da je neko načelo toliko važno da vjerujete da je u redu da milijuni ljudi umru za njega — među kojima nitko niste vi — predlažem da preispitate svoja načela. Ne zanima me tko je gradonačelnik Luganska u kojem se govori ruski da bih bio spreman na nuklearni rat oko tog pitanja.

Propagandni stroj  

Ono što smatram posebno alarmantnim je stalna usporedba Putina s Adolfom Hitlerom i tvrdnja da će Putin, ako se ne “zaustavi” u Ukrajini, osvojiti cijelu Europu.

Ovo je sasvim neobičan primjer lažne analogije. Putin nikada nije pokazao nikakve naznake da slijedi univerzalnu ideologiju koju želi nametnuti osvajanjem, ili da ima teritorijalne ambicije izvan malog broja ruskogovornih bivših sovjetskih okruga koji graniče s Rusijom.

Osim toga, Rusija postupno pobjeđuje u ratu iscrpljivanja protiv puno manjeg susjeda, što je i očekivano. Ukrajina je ovoliko dugo preživjela uz golemu zapadnu pomoć. Ali ideja da je ruska vojska sposobna osvojiti cijelu Europu, a ne može pokoriti Kijev, čista je besmislica. Čak i na stranu činjenica da u Moskvi nema apsolutno nikakve želje za tim.

Trump je upro u NATO i otkrio carevo novo ruho. NATO je osnovan kako bi se suprotstavio sovjetskom savezu koji je posjedovao univerzalnu ideologiju koju je želio širiti, i imao je vojnu snagu za prijetnju (iako treba reći da čak ni Sovjetski Savez nikada nije imao namjeru napasti Britaniju niti je formulirao planove za to). Ta je prijetnja sada prošla.

Pokušaj upotrebe farsičnog Incident u Salisburyju kao dokaz ruske prijetnje stanovništvu UK je, iskreno, jadan.

Ponekad je teško pratiti djelovanje propagandnog stroja. U kojoj je fazi napuštena luda priča da je Rusija digla u zrak vlastiti plinovod Sjeverni tok?

Uništavanje Rusije naftovoda jednoglasno su i glasno proglasili čitavi naslijeđeni mediji i cijela politička klasa zapadnog svijeta. Oni od nas koji su isticali da to nije istina bili su osuđivani i ismijavani. Ipak, sada je ta priča tiho odbačena, a istina je povremeno priznati od strane medija. Iako bez priznanja prijašnjih laži.

Kako ovaj ciklus funkcionira? Je li središnje određeno ili je organsko? Jesu li mediji doista bili dovoljno glupi da vjeruju da je Rusija uništila Sjeverni tok ili su svjesno lagali? Kako su njemački ljudi bili uvjereni da prihvate golemu štetu koju je povećanje troškova energije nanijelo zapošljavanju u industriji? Ovo su fascinantna područja studija.

Europski političari koji su napravili karijeru rusofobnom retorikom odjednom su goli na povjetarcu. Oni jurišaju okolo lupajući u ratni bubanj, prijeteći da će mobilizirati vojske koje nemaju i uvjereni da je očuvanje vlastitog mjesta u društveno-ekonomskoj hijerarhiji itekako vrijedno prijetnje nuklearnim zaboravom.

Smijeh je najbolji odgovor na njihove pretenzije.

Craig Murray je pisac, televizijski voditelj i aktivist za ljudska prava. Bio je britanski veleposlanik u Uzbekistanu od kolovoza 2002. do listopada 2004. i rektor Sveučilišta u Dundeeju od 2007. do 2010. godine. 

Autorova pokrivenost u potpunosti ovisi o podršci čitatelja. Pretplate za održavanje ovog bloga su sa zahvalnošću primljeni. Budući da neki ljudi žele alternativu PayPalu, on je postavio nove metode plaćanja uključujući GoFundMe žalba a Patreon račun. Također je započeo a Podskup račun ako se želite pretplatiti na taj način. Sadržaj će biti isti kao i na ovom blogu. Substack ima prednost nadvladavanja potiskivanja društvenih medija tako što vam šalje izravnu e-poštu svaki put kad objavi. Možete se, ako želite, besplatno pretplatiti na Substack i koristiti obavijesti e-poštom kao okidač za dolazak na ovaj blog i besplatno čitanje članaka. Autor je odlučan zadržati besplatan pristup za one koji si ne mogu priuštiti pretplatu.

Ovaj je članak iz CraigMurray.org.uk

Izražena stajališta isključivo su stajališta autora i mogu, ali ne moraju odražavati stajališta Vijesti konzorcija.