Novi film Waltera Sallesa o nestancima režimskih kritičara u Brazilu 1970-ih snažan je podsjetnik da duhovi koji brane pokolj u Gazi čekaju svoje vrijeme.
Spomenik žrtvama mučenja u Recifeu, Brazil. (marcusrg, Wikimedia Commons, CC BY 2.0)
By Jonathan Cook
Jonathan-Cook.net
Wpromijeniti Sallesov novi film još sam tu, je dirljiva, istinita priča, portret nominiran za Oscara srednje klase, ljevičarske obitelji u Rio de Janeiru ranih 1970-ih koja se bori da se pomiri s očevim nestankom — 25 godina kasnije potvrđenim kao ubojstvo — brazilskom vojnom diktaturom.
Majka i kći tinejdžerica također provode vrijeme u režimskom logoru za mučenje prije nego što budu puštene.
Ono što me se snažno dojmilo u filmu bila je beskonačna ponuda popustljivih režimskih dužnosnika koji su ravnodušno, savjesno vršili zlostavljanje muškaraca, žena i djece.
Bio je to podsjetnik da puno tih ljudi živi među nama - i da su činili vrlo malo da sakriju tko su u proteklih 16 mjeseci.
Oni su političari koji kvare jezik i međunarodno pravo nazivajući "samoobranom" kolektivno kažnjavanje ljudi u Gazi bombardiranjem i izgladnjivanjem - zločinima protiv čovječnosti.
Oni su policajci upadajući u domove ljudi, te pritvaranje i uhićenje neovisnih novinara i aktivista za ljudska prava, uključujući židovske, zbog prosvjeda protiv pokolja u Gazi.
Oni su novinari iz establišmenta koji se pretvaraju da je pokolj počinjen nad ljudima u Gazi samo još jedna rutinska vijest, manje važna od smrti starijeg glumca ili posljednjeg ispada serijskog ženomrsca Andrewa Tatea.
I više od svega oni su vojska običnih ljudi na društvenim mrežama:
- Ismijavanje obitelji djece razbijene američkim bombama;
- Recitiranje beskrajnih tvrdnji o “Gazawoodu” (Gaza-Hollywood), kao da je sravnjivanje sićušnog teritorija, vidljivog iz svemira, fikcija i da su jedine žrtve borci Hamasa;
- Obrana kao legitiman pravni postupak otmica stotina liječnika i medicinske sestre iz bolnica u Gazi u “zatvorske logore” gdje su mučenje, seksualno zlostavljanje i silovanje rutina;
- Opravdavajući uništenje bolnica u Gazi – ostavljajući prerano rođene bebe, trudnice, bolesne i starije osobe da umru – na temelju potpuno neutemeljenih i sebičnih tvrdnji, izraelska vlada tvrdi da je svaka Hamasov “zapovjedni i kontrolni centar”;
- Navijanje za brisanje jedinog dokumentarca o Gazi koji humanizira svoju djecu jer je otac 13-godišnjaka pripovjedač je znanstvenik kojeg je Hamasova vlada imenovala da nadgleda što je bio poljoprivredni sektor prije nego što je Izrael uništio svu vegetaciju enklave.
Redatelj Walter Salles i glavna glumica Fernanda Torres promoviraju I'm Still Here 2024. u Londonu. (Raph_PH, Wikimedia Commons, CC BY 2.0)
Ti ljudi žive među nama. Svakim danom postaju sve sigurniji. I jednog dana, ako se sada ne borimo protiv njih, stavit će nam kapuljaču na glavu da nas odvedu na tajnu lokaciju.
Oni će biti s druge strane stola, postavljajući nam ista pitanja iznova i iznova, tjerajući nas da prebiramo po albumima s fotografijama kako bismo pronašli lica koja prepoznajemo, ljude o kojima se možemo informirati.
Odvest će nas u prljave ćelije, gdje postoji tvrda polica za krevet, bez pokrivača koji bi nas ugrijao, bez mogućnosti da se istuširamo, rupa u zemlji za WC i jedan obrok koji će nas održati tijekom dana.
Tiho će nas otpratiti dugim mračnim hodnicima do sobe u kojoj će nas čekati.
U sredini prazne sobe bit će stolica. Kimnut će nam glavom da sjednemo. A onda će početi.
Jonathan Cook je nagrađivani britanski novinar. Bio je u Nazaretu u Izraelu 20 godina. Vratio se u UK 2021. Autor je triju knjiga o izraelsko-palestinskom sukobu: Krv i religija: Razotkrivanje židovske države (2006), Izrael i sukob civilizacija: Irak, Iran i plan za preuređenje Bliskog istoka (2008) i Palestina koja nestaje: Izraelski eksperimenti u ljudskom očaju (2008). Ako cijenite njegove članke, razmotrite ih nudeći svoju financijsku potporu.
Ovaj je članak s bloga autora, Jonathan Cook.net.
Izražena stajališta isključivo su stajališta autora i mogu, ali ne moraju odražavati stajališta Vijesti o konzorciju.
Sve je već rečeno - i mora se ponavljati uvijek iznova. Hannah Arendt: 'banalnost zla'; Martin Niemoller: 'Prvo su došli po komuniste, a ja nisam govorio...'
Nismo racionalna vrsta, već reaktivna vrsta (kao i sve ostale životinje). Naša povijest to jasno pokazuje! Mit o Kasandri jest i bit će naše nasljeđe. Ovo ne znači da oni koji shvate veću istinu trebaju odustati; ne, raspravljati i demonstrirati (boriti se za) naše vizije čovječanstva i ekološkog integriteta, ali uz razumijevanje da velika većina čovječanstva može odgovoriti samo unutar uske i neposredne prezentacije društvene i političke stvarnosti; da je to temelj na kojem se može zauzeti stav.
Nažalost cijenim realnost Sallesova novog filma i stvarnost ljudi oko nas danas
koji sudjeluju u ozbiljnom oštećivanju nevinih. Zapanjujuće, kako se može živjeti
toliko dugo da otkrije stvarnost etičke/moralne/psihološke srži tolikih ljudi
građani.
Hvala Jonathane
Na temu i brazilske vojne diktature i "čudovišta među nama", i jednog od razloga među bezbroj drugih (od tiskanja džihadističkih udžbenika koje još uvijek koriste talibani do financiranja prisilne masovne sterilizacije u Peruu) da ne mogu a da ne dobijem više od malo zlobnosti zbog Trumpovih nedavnih akcija protiv Američke agencije za međunarodni razvoj (USAID):
“Od mnogih tamnocrvenih mrlja u dosjeu USAID-a, nijedna se ne može usporediti s programom Ureda za javnu sigurnost (OPS) te agencije – i njezinim najozloglašenijim dužnosnikom, Danom Mitrioneom [šefom policije i obiteljskim čovjekom iz Richmonda, Indiana, i poznanikom velečasnog Jima Jonesa iz djetinjstva – vidi “Transkript Q782”, 24. lipnja 2021., i Jim Hougan, “The Secret Life of Jim Jones: A Parapolitical Fugue,” 22. prosinca 2022., oba dostupna na Alternative Considerations of Jonestown i Peoples Temple na Državnom sveučilištu San Diego].
[...]
Do kraja 1960-ih, kada je Mitrione otišao u Urugvaj, USAID je obučio preko 100,000 brazilskih policajaca u mračnim vještinama vladavine pomoću terora; još 600 brazilskih policajaca dovedeno je u SAD na posebnu USAID-ovu obuku o eksplozivima i tehnikama ispitivanja.
[...]
Mitrione je počeo podučavati ljudsku anatomiju i ljudski živčani sustav elitnim urugvajskim policijskim dužnosnicima koje je USAID ručno odabrao za obuku protiv pobunjenika u Americi. Zatim - prema dvostrukom agentu CIA-e koji potajno radi za Kubu, Manuelu Hevii, a što je potvrdio novinar AJ Langguth - Mitrione je počeo izvoditi jezive demonstracije mučenja uživo nad prosjacima beskućnicima koji su otjerani s ulica Montevidea. Četiri Mitrioneova ljudska pokusna kunića mučena su do smrti, uključujući jednu ženu - prema Hevii, testiranje na uličnim prosjacima bilo je nešto što je Mitrione naučio raditi dok je trenirao brazilsku policiju.”
Izvor:
Mark Ames, “Ubojita povijest USAID-a, agencije američke vlade koja stoji iza kubanskog lažnog Twitter klona,” Pando, 8. travnja 2014. (archive.is/ASNtt)
Ako ste zainteresirani, google za Dan Mitrione USAID puno stvari uključujući dobar članak u Spartacus Educational. – Uopće nije fin čovjek!