Prije tri godine u ponedjeljak Vladimir Putin je najavio rusku intervenciju u Ukrajini kako bi se "demilitarizirala" i "denacificirala" zemlja nakon 30 godina kada je Zapad predaleko gurao Rusiju, napisao je Joe Lauria 24. veljače 2022.
Ruska regularna vojska je na današnji dan prije tri godine ušla u građanski rat u Ukrajini, nakon niza provokacija Sjedinjenih Država. Nakon tri godine, Rusija još uvijek nije ispunila Putinove ciljeve navedene u ovom članku. NATO je pretvorio Ukrajinu u posredničku borbenu silu, čiji je cilj bio oslabiti Rusiju i svrgnuti njezinu vladu. Ali Rusija je očito preživjela, sa svojim gospodarstvom i vojskom snažnijom nego ikad.
Zapad odlučno gubi svoj informacijski, ekonomski i kopneni, proxy rat. U daljini se nazire kraj rata nakon što je Trumpova administracija prošli tjedan pokrenula mirovne pregovore s Rusijom. To su razlozi ruske intervencije i ciljevi koje je Putin iznio u nacionalnom TV obraćanju 24. veljače 2022.
By Joe Lauria
Posebno za Vijesti o konzorciju
Prvi put objavljeno 24. veljače 2022
Rruski predsjednik Vladimir Putin rekao je u TV obraćanju u četvrtak ujutro da je cilj Rusije vojna operacija nije bila preuzimanje kontrole nad Ukrajinom, već “demilitarizirati” i “denacificirati” zemlju. Nekoliko trenutaka nakon što je progovorio, eksplozije su se čule u nekoliko ukrajinskih gradova.
Rusko ministarstvo obrane priopćilo je da su to bili "precizni" napadi protiv ukrajinskih vojnih objekata i da civili nisu ciljano. Rečeno je da su ukrajinske zračne snage na zemlji i protuzračna obrana uništeni.
Ukrajinska vlada, koja je proglasila stanje hitno i prekinuo diplomatske odnose s Rusijom, rekao da je invazija u tijeku i da se Rusija iskrcala snaga u lučkom gradu Odesi, na ukrajinskoj Crn Morska obala, kao i ulazak iz Bjelorusije na sjeveru.
It , rekao je ubio je 50 ruskih vojnika i oborio šest ruskih borbenih zrakoplova, što je Rusija demantirala.
Putin je rekao da je jedan od ciljeva operacije bio uhititi određene ljude u Ukrajini, vjerojatno neonaciste koji su spalili desetke nenaoružanih ljudi žive u zgradi u Odesi 2014. U svom govoru u ponedjeljak, Putin je rekao da Moskva zna tko su oni. Rusija je rekla da ima za cilj uništiti neonacističke brigade, poput Desnog sektora i bataljuna Azov.
Putin je rekao da cilj nije okupacija Ukrajine, ali nije dao naznake kada bi Rusija mogla otići. Moglo bi brzo biti gotovo ako se ispune ruski ciljevi. Ali rat ima svoju logiku i često kvari vojne planove.
BBC je izvijestio da je prema ukrajinskim vlastima dosad ubijeno 50 civila. Predsjednik Joe Biden je siguran kako će to ispasti.
“Predsjednik Putin izabrao je unaprijed smišljeni rat koji će donijeti a katastrofalan gubitak života i ljudska patnja”, rekao je Biden u srijedu navečer.
“Samo je Rusija odgovorna za smrt i razaranje koje će ovaj napad donijeti, i Sjedinjenim Državama i njihovim saveznici i partneri će odgovoriti na ujedinjen i odlučan način”, rekao je Biden. “The svijet će smatrati Rusiju odgovornom.”
Smanjenje Rusije
Biden će napraviti televizijski prijenos adresa u četvrtak nakon što koordinira odgovor na rusku vojnu akciju u Ukrajina s G7 i NATO-om. Biden je rekao da će najaviti novi paket ekonomskih sankcija protiv Rusije, uz one izrečene u ponedjeljak, ali ponovljene da se američke i NATO snage ne bi uključile.
Prema TASS-u, ruskoj novinskoj agenciji, EU , rekao je namjerava oslabiti “gospodarsku bazu Rusije i kapacitet zemlje za modernizaciju”.
Britanski premijer Boris Johnson čak je nagovijestio britansku vojnu umiješanost. "Naša misija je jasna", rekao je. “Diplomatski, politički, ekonomski i na kraju vojno ovaj gnusni i barbarski pothvat Vladimira Putina mora završiti neuspjehom.”
U izvještaju Bijele kuće nakon posljednjeg telefonskog razgovora između Bidena i Putina ovog mjeseca, Biden je rekao da će Rusija biti "smanjena" ako izvrši invaziju, što je dugogodišnji američki cilj.
Osim sankcija, Rusija je naišla na široku osudu iz većeg dijela svijeta, izraženo na sastancima Ujedinjenih naroda ovo tjedna, uključujući i hitnu sjednicu Vijeća sigurnosti o Srijeda navečer. Nekoliko je nacija melodramatičnim tonovima govorilo o vojnoj operaciji koja mijenja globalnu sigurnost. Mnoge od tih nacija podržale su američku invaziju Iraka.
Putin je u ponedjeljak rekao da će poslati ruske "mirovnjake" u Lugansk i Donjeck, koje je priznao kao države neovisne od Ukrajine. Zapad je to osudio kao invaziju, koja je pokrenula prvi krug sankcija Rusiji.
Putin je rekao Rus trupe su poslane da zaštite etničke Ruse, od kojih su mnogi sada pobjegli za sigurnost preko granice s Rusijom.
Borba u Donbasu
U četvrtak su zabilježene žestoke borbe duž crte razdvajanja između Ukrajinske snage i milicije iz Donjecka i Lugansk. Nije jasno u kojoj mjeri ruske snage sudjeluju u bitci za Donbas i je li cilj zauzeti sve dvije otcijepljene pokrajine.
Obje su glasale za neovisnost od Ukrajine 2014 nakon što je pučem svrgnut izabrani predsjednik Viktor Janukovič. The nova ukrajinska vlada tada je pokrenula rat protiv pokrajina da slome njihove pokušaje za neovisnošću, rat koji još uvijek traje odvija se osam godina kasnije po cijenu 14,000 života.
Neonacističke skupine, poput Desnog sektora i bataljuna Azov, koji štovati ukrajinskog fašističkog vođu Stepana Banderu iz Drugog svjetskog rata, uzeo sudjelovanje u puču kao iu tekućem ratu protiv Luganska i Donjeck.
Pitanje 'života ili smrti'
Ruska vojna akcija slijedi zahtjeve koje je Rusija postavila u prosincu SAD-u i NATO-u u obliku prijedloga ugovora koji bi zahtijevali Ukrajina i Gruzija da ne uđu u NATO; Američke rakete u Poljskoj i Rumunjskoj do biti uklonjen; i preokrenuto raspoređivanje NATO-a u istočnoj Europi.
Sad a NATO je odbio prijedloge i umjesto toga poslao više NATO snaga u Istočnoj Europi i teško su naoružavali Ukrajinu.
U svom obraćanju u četvrtak ujutro, Putin je rekao vojnu operaciju koje je on lansirao bilo je "pitanje života ili smrti" za Rusiju, misleći na NATO širenje na istok od kasnih 1990-ih. On je rekao:
“Za Sjedinjene Države i njihove saveznike, to je politika obuzdavanja Rusije, s očitim geopolitičkim dividendama. Za našu zemlju to je pitanje života i smrti, pitanje naše povijesne budućnosti kao naroda. Ovo nije pretjerivanje; Ovo je činjenica. To nije samo vrlo stvarna prijetnja našim interesima nego i samom postojanju naše države i njezinom suverenitetu. To je crvena linija o kojoj smo više puta govorili. Prešli su ga.”
Detaljno objašnjenje uzroka i ciljeva rada

Silets Sokalskyi Lvivska spomenik na bojnom polju u Ukrajini sovjetskih vojnika protiv nacističkih osvajača. (Viacheslav Galievskyi/Wikimedia Commons)
U svojih 3,350 riječi govor, Putin je do detalja iznio razloge zbog kojih je odlučio poduzeti vojnu akciju i što se nada da će time postići. Govor je razorna kritika američke politike prema Rusiji u proteklih 30 godina, koja će bez sumnje naići na gluhe uši u Washingtonu.
Zapadni mediji zasad ignoriraju govor ili ga površno odbacuju. Ali to treba pažljivo proučiti ako itko želi razumjeti zašto je Rusija pokrenula ovu vojnu operaciju. Samo nazivati Putina "Hitlerom", kao što je učinila Nancy Pelosi u srijedu navečer, neće biti dovoljno.
Hitler se zapravo pojavljuje u Putinovom obraćanju. Na primjer, obraćajući se ukrajinskoj vojsci, Putin je rekao:
“Vaši očevi, djedovi i pradjedovi nisu se borili protiv nacističkih okupatora i nisu branili našu zajedničku domovinu da bi današnjim neonacistima dopustili da preuzmu vlast u Ukrajini. Prisegnuli ste na vjernost ukrajinskom narodu, a ne hunti, narodnom protivniku koji pljačka Ukrajinu i ponižava ukrajinski narod.”
Povezao je nacističku invaziju Rusije s današnjom prijetnjom NATO-a, rekavši da ovog puta neće biti pomirenja:
“Naravno, ova situacija nameće pitanje: što dalje, što možemo očekivati? Ako je povijest ikakav vodič, znamo da je 1940. i početkom 1941. Sovjetski Savez uložio velike napore kako bi spriječio rat ili barem odgodio njegovo izbijanje. U tu je svrhu SSSR nastojao ne provocirati potencijalnog agresora do samog kraja suzdržavajući se ili odgađajući najhitnije i očigledne pripreme koje je morao poduzeti kako bi se obranio od neposrednog napada. Kad je konačno djelovao, bilo je prekasno.
Kao rezultat toga, zemlja nije bila spremna suprotstaviti se invaziji nacističke Njemačke, koja je napala našu domovinu 22. lipnja 1941., bez objave rata. Država je zaustavila neprijatelja i nastavila ga poraziti, ali to je imalo ogromnu cijenu. Pokušaj smirivanja agresora uoči Velikog domovinskog rata pokazao se kao pogreška koja je za naš narod bila skupa. U prvim mjesecima nakon izbijanja neprijateljstava izgubili smo ogromne teritorije od strateške važnosti, kao i milijune života. Ovu grešku nećemo napraviti drugi put. Nemamo pravo na to.”
Putin je rekao da je egzistencijalna prijetnja od širenja NATO-a glavni razlog vojne akcije:
“Naše najveće brige i brige [su] temeljne prijetnje koje su neodgovorni zapadni političari stvarali Rusiji dosljedno, grubo i besceremonijalno iz godine u godinu. Mislim na širenje NATO-a prema istoku, koji pomiče svoju vojnu infrastrukturu sve bliže ruskoj granici.
Činjenica je da smo proteklih 30 godina strpljivo pokušavali postići dogovor s vodećim zemljama NATO-a o načelima jednake i nedjeljive sigurnosti u Europi. Kao odgovor na naše prijedloge uvijek smo se suočavali ili s ciničnim obmanama i lažima ili s pokušajima pritisaka i ucjena, dok se Sjevernoatlantski savez nastavljao širiti unatoč našim prosvjedima i zabrinutostima. Njegov vojni stroj se kreće i, kao što rekoh, približava se samoj našoj granici.
Zašto se ovo događa? Odakle takav drski način govora s visine njihove iznimnosti, nepogrešivosti i svedopustivosti? Koje je objašnjenje za ovakav prezriv i prezriv odnos prema našim interesima i apsolutno legitimnim zahtjevima?”
Putin je nazvao Amerikance "prevarantima" zbog laži o širenju NATO-a. Osvrnuo se na:
“obećava da se neće širiti NATO prema istoku ni za inč. Da ponovim: prevarili su nas, ili, pojednostavljeno rečeno, izigrali. Naravno, često se čuje da je politika prljav posao. Moglo bi biti, ali ne bi trebalo biti ovako prljavo kao sada, ne u tolikoj mjeri. Ovakvo ponašanje prevaranata protivno je ne samo načelima međunarodnih odnosa nego i prije svega općeprihvaćenim normama morala i etike.”
Putin je rekao da je Rusija dugo željela surađivati sa Zapadom. “Oni koji teže globalnoj dominaciji javno su označili Rusiju svojim neprijateljem. Činili su to nekažnjeno. Nemojte se zavaravati, nisu imali razloga tako se ponašati”, rekao je.
Hladnoratovski trijumfalizam i njegove posljedice

Američki vojnik pretresa obiteljsku kuću u Iraku, 2006. (Mornarički novinar 1. klase Jeremy L. Wood)
Putin je rekao da je raspad Sovjetskog Saveza doveo do ponovne podjele svijeta i promjene međunarodnog prava i normi. Bila su potrebna nova pravila, ali umjesto da se to postigne “profesionalno, glatko, strpljivo, uz dužno poštovanje i poštovanje interesa svih država... vidjeli smo stanje euforije stvoreno osjećajem apsolutne superiornosti, svojevrsnog modernog apsolutizma spojenog s niske kulturne standarde i aroganciju onih koji su formulirali i progurali odluke koje su samo njima odgovarale.”
Putin je tada rekao da je ovaj "apsolutizam", u kojem Sovjetski Savez više nije prepreka, doveo do nekontrolirane američke agresije, počevši od NATO-ovog bombardiranja Srbije 1999., invazije na Irak 2003. i američkog angažmana u Siriji. Rusija je primila na znanje razaranje koje je Washington izazvao, iako se čini da je to izbijeljeno iz američkih umova.
“Prvo je protiv Beograda vođena krvava vojna operacija, bez odobrenja Vijeća sigurnosti UN-a, ali s borbenim zrakoplovima i projektilima u srcu Europe. Bombardiranje mirnih gradova i vitalne infrastrukture trajalo je nekoliko tjedana. Moram podsjetiti na te činjenice, jer ih neke zapadne kolege radije zaboravljaju, a kada spominjemo događaj, radije izbjegavaju govoriti o međunarodnom pravu.
Zatim su na red došli Irak, Libija i Sirija. Ilegalna uporaba vojne sile protiv Libije i izvrtanje svih odluka Vijeća sigurnosti UN-a o Libiji upropastili su državu, stvorili golemo žarište međunarodnog terorizma i gurnuli državu prema humanitarnoj katastrofi, u vrtlog građanskog rata, koji tamo se nastavlja godinama. Tragedija koja je stvorena za stotine tisuća pa čak i milijune ljudi ne samo u Libiji nego i u cijeloj regiji dovela je do egzodusa velikih razmjera s Bliskog istoka i Sjeverne Afrike u Europu.
Slična sudbina pripremljena je i Siriji. Borbene operacije koje provodi zapadna koalicija u toj zemlji bez odobrenja sirijske vlade ili sankcije Vijeća sigurnosti UN-a mogu se definirati samo kao agresija i intervencija.
Ali primjer koji odudara od navedenih događaja je, naravno, invazija Iraka bez ikakvih pravnih osnova. Iskoristili su izliku navodno pouzdanih informacija dostupnih u Sjedinjenim Državama o prisutnosti oružja za masovno uništenje u Iraku. Kako bi dokazao tu tvrdnju, američki državni tajnik javno je podigao bočicu s bijelom silom, kako bi je vidio cijeli svijet, uvjeravajući međunarodnu zajednicu da se radi o kemijskom ratnom agensu stvorenom u Iraku.
Kasnije se pokazalo da je sve to laž i prevara, te da Irak nema nikakvo kemijsko oružje. Nevjerojatno i šokantno ali istinito. Svjedočili smo lažima izrečenim na najvišoj državnoj razini i izrečenim s visoke UN-ove govornice. Kao rezultat toga vidimo ogroman gubitak ljudskih života, štetu, razaranje i kolosalan porast terorizma.
Sve u svemu, čini se da je gotovo posvuda, u mnogim regijama svijeta gdje su Sjedinjene Države donijele svoj zakon i red, to stvorilo krvave, nezacjeljujuće rane i prokletstvo međunarodnog terorizma i ekstremizma.”
Putin je proteklih dana rekao: “Vodstvo NATO-a bilo je otvoreno u svojim izjavama da moraju ubrzati i pojačati napore kako bi infrastrukturu saveza približili ruskim granicama. Drugim riječima, pooštravali su svoju poziciju. Ne možemo ostati besposleni i pasivno promatrati ta zbivanja. To bi za nas bila apsolutno neodgovorna stvar.”
Ukrajina je, rekao je, u biti postala de facto članica NATO-a i predstavlja najveću prijetnju Rusiji.
“Svako daljnje širenje infrastrukture Sjevernoatlantskog saveza ili tekući napori da se vojno učvrsti ukrajinski teritorij za nas su neprihvatljivi. Naravno, ne radi se o samom NATO-u. Ona samo služi kao sredstvo američke vanjske politike. Problem je u tome što se na teritorijima koji graniče s Rusijom, a moram napomenuti da je naša povijesna zemlja, stvara neprijateljska “anti-Rusija”. Potpuno kontrolirana izvana, čini sve kako bi privukla oružane snage NATO-a i nabavila najmodernije oružje.”
Oproštajni pucanj na europske vazale
Putin je također osudio američke europske saveznike jer nemaju snagu načela ili moralne snage da se suprotstave Washingtonu. On je rekao:
“Sjedinjene Države su još uvijek velika zemlja i sila koja stvara sustav. Svi njegovi sateliti ne samo da mu ponizno i poslušno pristaju i ponavljaju ga pod najmanjim izgovorom, već i oponašaju njegovo ponašanje i s oduševljenjem prihvaćaju pravila koja im nudi. Stoga se s razlogom i pouzdanjem može reći da je cijeli takozvani zapadni blok koji su SAD formirale na svoju sliku i priliku, u cijelosti isto 'carstvo laži'.”
[Pročitajte cijeli tekst govor.] [Kremlj i druge ruske vladine web stranice ne rade nakon očitog cyber napada. Cijeli tekst govora možete pronaći na Bloomberg News ovdje.]
Joe Lauria je glavni urednik Vijesti konzorcija i bivši dopisnik UN-a za Ton Wall Street Journal, Boston Globe, te brojne druge novine. Bio je istraživački novinar za Sunday Times Londona, a svoj profesionalni rad započeo je kao 19-godišnji stringer za The New York Times. Do njega se može doći na [e-pošta zaštićena] i pratio na Twitteru @unjoe
A zapad ispranog mozga to još uvijek ne shvaća...ne želi shvatiti...radije bi nastavio s ratom koji je financijski razoran. Pretpostavljam da je teško suočiti se sa stvarnošću: Zapadno 'carstvo' propada.
"Zelenskyy kaže da bi odstupio ako Ukrajina može ući u NATO" Ovo je veliki naslov jutros u glavnom zapadnom tisku.
Gdje početi? Njegova gluhoća tonova je nevjerojatna. Zdravo? Rusija je sada uglavnom pobjednica. Najveći razlog zbog kojeg je Kremlj implementirao SMO u veljači 2022. bio je spriječiti Ukrajinu da se pridruži NATO-u.
Prekid veze je izvan granica. Ako bi netko ovaj naslov shvatio ozbiljno, to bi bilo kao da bi ozbiljno razmišljao o tome da je 2 + 2 = 3.
“Ako bi Sovjetski Savez sutra potonuo u vode oceana, američki vojno-industrijski establišment bi morao nastaviti, suštinski nepromijenjen, sve dok se ne izmisli neki drugi protivnik. Sve drugo bilo bi neprihvatljiv šok za američko gospodarstvo.”
George F. Kennan
Kapitalizam mora imati stalni rast, pa je pretpostavka da je to moguće na konačnom planetu. Ekološka stvarnost počinje prodirati čak i u najžešće ekonomske fundamentaliste.
Značajka trenutne završne faze ekonopatije je da se curenje usporava kako srednja klasa opada.
Međutim, fantazije neokonzervativaca spojile su se s fantazijama neokonzervativaca o unipolarnom carstvu. Tješe se uvjerenjem da još uvijek ima mnogo mogućnosti za zaradu u sveameričkoj ratnoj industriji.