Američkog predsjednika etnički-Plan čišćenja posljednji je nastavak cionističkog projekta, koji traje više od jednog stoljeća, kako bi se iskorijenile palestinske nacionalne težnje.
Izraelski premijer Benjamin Netanyahu, Jared Kushner i Donald Trump na sastanku u hotelu King David u Jeruzalemu, tijekom prvog putovanja američkog predsjednika u Izrael u svibnju 2017. (Kobi Gideon, GPO, Ministarstvo vanjskih poslova Izraela, Flickr, CC BY-NC 2.0)
By As`ad AbuKhalil
Posebno za Vijesti o konzorciju
Donald Trump nema sveobuhvatan plan za Gazu: umjesto toga ima opću, nejasnu ideju da bi Palestince iz Gaze trebalo protjerati kako bi Izrael bio sigurniji.
The New York Times je naznačio da Trump nije održao nijedan sastanak u vezi s Gazom i da se o "planu" nije raspravljalo u političkim krugovima Bijele kuće. Možda je čuo pitanje koje je spomenuo jedan od njegovih cionističkih savjetnika i prihvatio ga bez brige o posljedicama, pa čak i praktičnoj izvedivosti.
Kao što je poznato, Trump većinu svojih vijesti crpi iz (mainstream) konzervativnih medija kao što su Fox News i Newsmax. Tamo Palestince ne biste vidjeli kao žrtve; mogu se prikazati samo kao teroristi. Kada je puštena posljednja serija izraelskih zatvorenika, njih trojica prošle subote, Trump je komentirao njihove istupe sugerirajući da su oni namjerno izgladnjeli, a ne da je Izrael namjerno izgladnjivao cijelo stanovništvo Gaze.
Nije vidio stotine palestinskih zatvorenika kad su pušteni i kako su svi izgledali mršavo. Nisam mogao prepoznati palestinsku ljevičarsku vođu, Khalidu Jarrar, nakon njezina izlaska iz zatvora prije nekoliko tjedana.
Članica palestinskog parlamenta Jarrar s poslanikom Aymanom Odehom, voditeljem zajedničke liste, u lipnju 2016., nakon što su je izraelske vlasti oslobodile. (Zaher333, Wikimedia Commons, CC BY-SA 4.0)
Khalida Jarrar objašnjava koliko je umorna jer je upravo izašla iz samice. Zatim grli članove svoje obitelji. ??
Jarrarov otac, kći i nećak umrli su dok je bila u zatvoru, a izraelske okupacijske snage spriječile su je da prisustvuje bilo kojem od njihovih... pic.twitter.com/grXhnrkc1M
— Samar Saeed/??? ???? (@Samarsaeed) 20. siječnja 2025.
Ideja etničkog čišćenja bila je u središtu cionističkog projekta od njegova početka. Nećete pronaći niti jednog cionističkog vođu koji u svojim objavljenim spisima ili dnevnicima nije govorio o protjerivanju Palestinaca.
In Potpuni dnevnici Theodora Herzla, nalazimo ovaj zapis iz 1895. godine:
“Moramo nježno izvlastiti privatno vlasništvo na imanjima koja su nam dodijeljena. Pokušat ćemo otjerati prekogranično stanovništvo bez novca tako što ćemo ga zaposliti u tranzitnim zemljama, a uskratiti mu bilo kakvo zaposlenje u našoj zemlji. Vlasnici nekretnina će stati na našu stranu. I proces izvlaštenja i uklanjanje siromašnih moraju se provoditi diskretno i oprezno.”
Cionistički vođe znali su da se domorodačko stanovništvo neće dragovoljno odreći svoje domovine i da se moraju primijeniti druge nasilne metode kako bi se postigla židovska većina u potpunosti na vrhu postojeće palestinske domovine. Trumpova vizija za Gazu izravna je razrada Herzlove vizije; Trump je samo otvoreniji i eksplicitniji u vezi s tim.
Nacionalno oslobođenje Palestinaca
Trump i Jared Kushner, njegov zet, često ističu ekonomske prilike za Palestince jer smatraju da bi domorodačko stanovništvo, kad bi mu se omogućio prosperitet i materijalno blagostanje, lako odustalo od svojih nacionalističkih težnji i naselilo se u bilo kojoj susjednoj zemlji.
Trumpovo spominjanje razvoja nekretnina pretpostavlja da su se Palestinci borili isključivo za materijalno poboljšanje svojih života, a ne za oslobađanje svoje povijesne domovine. Vizija stranke Likud za Zapadnu obalu i Gazu u pregovorima s Egiptom u Camp Davidu 1978. temeljila se na istom konceptu.
Egipatski predsjednik Anwar Sadat, američki predsjednik Jimmy Carter i izraelski premijer Menachem Begin u Camp Davidu u rujnu 1978. (Wikimedia Commons, javno vlasništvo)
Menachem Begin, osnivač stranke Likud i bivši premijer, vjerovao je da će općinsko poboljšanje života Palestinaca na Zapadnoj obali i u Gazi iskorijeniti svaki izraz palestinskih nacionalističkih pokreta. Ali Palestinci su žrtvovali svoje materijalno blagostanje zarad svog nacionalističkog cilja oslobođenja; govorimo o ljudima koji su dosljedno bili spremni odreći se svojih života kako bi postigli političku slobodu i okončali cionističku okupaciju.
Ideja da bi ekonomska darivanja iskorijenila nacionalne težnje palestinskog naroda također se može pratiti od Herzla koji je u svojoj manje poznatoj knjizi, Altneuland, zamišljao je buduću izraelsku državu u kojoj su Arapi rado bili potčinjeni jer su bili korisnici prosperiteta nove židovske države.
Britanska vlada također je predložila etničko čišćenje Palestinaca 1937. Izvješće Komisije Peel pozvalo je na "podjelu zemlje", pri čemu bi Židovi kontrolirali oko 20 posto Palestine, ali to je uključivalo i najplodniji dio zemlje. U to su vrijeme Židovi posjedovali tek 5.7 posto zemlje, dok su Palestinci činili 70 posto stanovništva.
William Peel na ulazu u hotel King David, 1936. (Matson Photo Service, Wikimedia Commons, javno vlasništvo)
Međutim, postojao je problem u toj shemi podjele: što učiniti s Arapima koji žive u židovskom dijelu nove države nakon podjele? Britanska vlada predložila je "razmjenu stanovništva", odnosno da bi 225,000 Arapa koji su živjeli u židovskoj državi bilo "razmijenjeno" za 1,250 Židova koji su živjeli u arapskoj državi.
To su cionisti i Britanija smatrali poštenim dogovorom. Međutim, Arapima ideja o etničkom čišćenju nije bila osobito privlačna i svakako nisu bili voljni prepustiti bilo koji dio svoje domovine novim useljenicima. To što će stotine tisuća njih morati biti protjerano činilo je plan još neprihvatljivijim.
Planovi za etničko čišćenje stupili su na snagu kada su se 1948. cionističke snage borile protiv Arapa da uspostave židovsku državu protivno željama domaćeg stanovništva. Arapi su do 1948. činili oko dvije trećine stanovništva, unatoč teškim valovima židovskog useljavanja iz Europe.
David Ben–Gurion, vođa cionističkog pokreta i prvi premijer Izraela, dat će 1948. naredbu da se protjeraju stanovnici zemlje. Čak je i ranije rekao na sastanku Židovske agencije 1938.: “Podržavam prisilni transfer. Ne vidim ništa nemoralno u tome.”
David Ben-Gurion govori na ceremoniji polaganja kamena temeljca za izgradnju Histadruta, koji će postati Izraelski nacionalni sindikat, u Jeruzalemu, 1924. (Nacionalna zbirka fotografija Izraela, Wikimedia Commons, javno vlasništvo)
Palestinski povjesničar Nur Masalha posvetio je knjigu ovom pitanju, Koncept 'transfera' u cionističkom razmišljanju i praksi: povijesni korijeni i suvremeni izazovi.
U njemu primjećuje da su u internim raspravama 1938. cionistički čelnici priznali da su "unutarnji transferi" izvršeni u 1920-ima i 1930-ima kako bi se napravio prostor za nova židovska naselja.
Cionisti bi protjerali seljake s novokupljene zemlje, a zatim bi im zabranili rad u gradovima pod pravilom “hebrejskog rada”, koje je zabranjivalo Palestincima zapošljavanje u židovskim poduzećima. To je značilo da cionisti nisu bili voljni Palestincima osigurati ni politička prava, pa ni ekonomsko blagostanje barem od 1920-ih.
Gaza
Gaza je izravan proizvod ranijih kampanja izraelskog etničkog čišćenja, budući da su 80 posto njezinog stanovništva Palestinci koji su bili žrtve etničkog čišćenja uzastopnih izraelskih ratova i masakra. I Izrael je bio vrlo nestrpljiv nakon što je okupirao Gazu 1967. da provede svoje stare cionističke planove za etničko čišćenje.
Arapske novine iz 1968. (kao npr An–Nahar, objavljeno u Bejrutu) pokazuju opetovane pokušaje Izraela da "baci" tisuće palestinskih izbjeglica iz Gaze u Jordan. Tamošnja vlada morala je zatvoriti most kralja Huseina kako bi spriječila Izrael da se riješi palestinskog stanovništva Gaze. Godine 1970., jordanske novine (kao što je Ad–Dustur) upozorio je da je Izrael započeo svoj plan da isprazni pojas Gaze od stanovništva.
Izrael je oduvijek želio praznu Gazu (ili "pročišćenu" Gazu, gdje je Arapima zabranjen boravak) jer je njegovo nemirno stanovništvo bilo buntovno otkako je izraelska okupacija 80 posto Palestine potpuna 1948. godine.
Pogled iz zraka na jordanski kamp Baqa'a za palestinske izbjeglice 1969., prikazuje šatore uz zgrade koje je izgradila UNRWA. (G. Nehmeh, Wikimedia Commons, javno vlasništvo)
Prvi incidenti palestinskog oružanog otpora započeli su 1950-ih u Gazi. Navodno je izraelska vlada bombardirala egipatske ciljeve u blizini granice kako bi kontrolirala palestinsko stanovništvo u Gazi. Tripartitna agresija protiv Egipta iz 1956. godine — s Francuskom i Britanijom koje su se pridružile Izraelu — bio je pokušaj da se sruši vlada Gamala Abdela Nassera, koja je pomagala borcima otpora u Gazi.
Ideja da bi Trump mogao prevladati svojom idejom jer su arapske vlade poslušne SAD-u nije se pokazala točnom. Arapski vladari, posebno u Jordanu i Egiptu, ali i u Saudijskoj Arabiji, ne mogu pristati na plan koji bi: 1) zapalio arapsko javno mnijenje; 2) zauvijek antagonizirati palestinsko stanovništvo i 3) ugroziti stabilnost vlastitih zemalja.
Postoje ograničenja koliko daleko će arapske vlade ići da umire Trumpa. Saudijski mediji su tek nedavno počeli nepovoljno izvještavati o Izraelu, pa čak i spominjati planove za etničko čišćenje, pošto su poštivali tajno približavanje Izraela i kraljevstva.
Nakon nekoliko godina prigušenog izvještavanja o Palestini, saudijski režim bio je uvrijeđen kada je Benjamin Netanyahu — razrađujući Trumpov plan — predložio da će Saudijska Arabija prihvatiti palestinsko stanovništvo Gaze.
Arapska vlada koja sudjeluje u Trumpovim planovima čišćenja ne bi dugo trajala: njezino stanovništvo i novopridošli Palestinci digli bi oružanu pobunu protiv režima.
[Vidjeti: Jordanski kralj privatno rekao Trumpu ne etničkom čišćenju]
Trump može nastaviti s izjavama o uljepšavanju nekretnina u Gazi, ali neće moći naći državu koja će ugostiti etnički očišćene Palestince. Ideja da bi Palestinci mirno slijedili naredbe o protjerivanju odaje nepoznavanje palestinske povijesti.
SAD i Izrael su frustrirani jer genocidni rat i holokaust koji su povrijeđeni u Gazi nisu uspjeli iskorijeniti Hamas.
Scene Hamasovih vojnih snaga koje paradiraju pred kamerama razotkrivale su neuspjeh SAD-a i Izraela u nedavnom dugom ratu, sada zaustavljene. Nesalomljivi partneri pretpostavili su da će ubijanjem desetaka tisuća Palestinaca preživjeli napustiti Hamas i hrliti kako bi podržali miliciju kolaboracionističkog režima Palestinske uprave u Ramallahu. Slično se računalo i za Libanon, da će agresorski rat eliminirati Hezbolah i kao vojnu i kao političku silu.
Nema šanse za uspjeh Trumpove ideje, a on bi od nje mogao vrlo slučajno odustati.
Njegov nedavni sastanak s jordanskim kraljem pokazao mu je da se nijedan arapski saveznik ne bi mogao složiti s ovim stavom. To što je Jordan voljan prihvatiti 2,000 palestinskih mladih pacijenata oboljelih od raka uopće ne znači da bi Jordan - ili bilo koja druga arapska zemlja - mogla sudjelovati u planu koji bi predviđao protjerivanje više od 2 milijuna Palestinaca iz Gaze.
Arapske vlade već rade na planu obnove Gaze bez preseljenja Palestinaca u susjedne zemlje. Trump će ili odustati od ove loše promišljene ideje ili će se morati sukobiti sa svim američkim arapskim saveznicima u regiji.
As`ad AbuKhalil je libanonsko-američki profesor političkih znanosti na Državnom sveučilištu California, Stanislaus. On je autor Povijesni rječnik Libanona (1998), Bin Laden, Islam i novi američki rat protiv terorizma (2002), Bitka za Saudijsku Arabiju (2004.) i vodio popularni blog The Angry Arab. On tweeta kao @asadabukhalil
Izražena stajališta isključivo su stajališta autora i mogu, ali ne moraju odražavati stajališta Vijesti o konzorciju.
Ne vjerujem ničemu što bilo tko od ovih ljudi ima za reći. TOP Fotografija: Slijeva na desno Lažljivac #1; lažljivac #2 ; lažljivac #3.
Zanimljiva vremena svakako.
Istina istina, ali ne smije se zaboraviti da su arapski narodi, susjedi, neki prilično bogati, Palestince prepustili sudbini jako dugo. I zapravo 1948. i nadalje, upravo su ovi arapski susjedi izgubili rat s novim Izraelom. Neki su razlozi bili vanjski, kao što je iznenadna promjena strane Ujedinjenog Kraljevstva, izvrsna koordinacija nadmudrivanja Arapa od strane izraelskih operativaca. No, ne može se zaboraviti dosada koju su arapski čelnici tada ponudili kako bi podržali Palestince da zadrže barem 46% svoje zemlje.
Mislim da se danas nije puno toga promijenilo. Zaljevske zemlje mogle bi uložiti milijarde u obnovu Gaze u roku od 10 godina. Da vidim hoće li se to dogoditi. U suprotnom, dolazi još jedan smrtonosni udarac.
Sažeti sažetak nepatvorenih činjenica. Revidiranje narativa od podmukle fikcije do autentične činjenice ključni je čimbenik geopolitičkog zdravlja i pravde.
Besramni, bezbožni klan.
Čini se da Trumpov režim pokušava neke dobre stvari u pogledu obustave krajnje smrtonosnog i opasnog posredničkog rata u Ukrajini. Od srca pozdravljam ove napore; samo najokorjeliji i najzabludjeliji rusofobni neokonzervativac ne bi.
Nažalost, Trumpov tim vrlo vjerojatno podmazuje klizače za nadolazeću cionističku izopačenost bacajući crveno meso politike kulturnog rata u svoju bazu. Ovo se radi kako bi se pridobila potpora MAGA-e za ono što cionistička konfiguracija moći uvelike želi: 1. Potpuno etnički očistiti Gazu, 2. Napasti Zapadnu obalu i također etnički očistiti "Judeju i Samariju", i 3. Vjerojatni nadolazeći zajednički izraelsko-washingtonski napad na Iran u sljedećih nekoliko godina.
Da ponovimo, okončanje izuzetno provokativnog i ubojitog rata koji je poticao i podržavao Washington na zapadnoj granici Rusije je naravno korisno i mora se u potpunosti podržati. Ali antiratni aktivisti i samo pristojni humani ljudi diljem svijeta, uskoro će imati ozbiljnog posla u odupiranju masovnom izraelskom sadizmu i ludilu u jugozapadnoj Aziji.