Izvješće Chrisa Hedgesa: arapski režimi i izdaja Palestine

“Endemska duhovna smrt” - Farah El-Sharif o ovom vremenu mučne dehumanizacije muslimanskih zajednica širom svijeta globalnim zapadnjačkim ratom terora. 

By Chris Hedges
Izvješće Chrisa Hedgesa

Farah El-Sharif, spisateljica, akademkinja i gostujuća znanstvenica na Stanfordu, beskompromisno je otvorena u svojoj procjeni Bliskog istoka. Desetljeća represije s kojom je suočen cijeli narod proizvela su fragmentirano društvo - kulturološki i kroz kolonijalno nametnute granice. Kako bi pomogao razumjeti zašto je muslimanski svijet tako slomljen, korumpiran i pun proturječja, El Sherif se pridružuje voditelju Chrisu Hedgesu u ovoj epizodi Izvještaja Chrisa Hedgesa.

"Sustavna represija koju muslimanske zajednice diljem svijeta doživljavaju neraskidivo je povezana s intervencionističkim, ekspanzionističkim, nadmoćnim američko-izraelskim zapadnim projektom", kaže El Sharif. Iako je regija narasla do percepcije neovisnosti od svojih bivših kolonijalnih država, El Sharif objašnjava da se imperijalni program i proizvodnja muslimanske prijetnje nastavljaju.

Psihološka i fizička šteta je toliko duboka da mnogi popuštaju svojim tlačiteljima u nadi za sebičnim prosperitetom, dok drugi na sebe gledaju kao na one koji ne zaslužuju dostojanstven život. Genocid u Gazi pokazao se kao najpresudniji lakmus test, dok čelnici drugih muslimanskih zemalja stoje po strani i svjedoče pokolju vlastitog naroda u zamjenu za "sitne mrvice" zapadnih sila i cionističke države.

“Mnogi muslimani čak internaliziraju ovu retoriku rata protiv terorizma i sami se počnu ispričavati i govore, islam je miroljubiv, islam je ovo, islam je kompatibilan s demokracijom, islam je kompatibilan s uljudnošću,” objašnjava El Sharif. “Vidim to kao znak desetkovane svijesti, a ne samo dvostruke svijesti. Oni ne poznaju vlastitu vjeru, ne poznaju vlastitu povijest, pa se počinju ispričavati zbog toga, a to je pozicija slabosti.”

Producent: Max Jones

Intro: Diego ramos

Posada: Diego Ramos, Sofia Menemenlis i Thomas Hedges

Transkript: Diego ramos

Prijepis

Chris Hedges: “Muslimanski svijet je testiran s najslabijim, najkorumpiranijim i najlicemjernijim učenjacima i vladarima jer su naši prioriteti kao zajednice dugo bili na pogrešnom mjestu”, piše islamski učenjak Farah El Sherif. 

“Nakon što nas je opustošio kolonijalizam, više se nismo okupljali iza temeljnih karakteristika pravog vodstva: proročkog znanja, principa i integriteta. Nismo više cijenili ono što je pravedno i istinito. Jurili smo za nestalnim prividima autokratske moći, bogatstva, karizme i statusa. Tako je bila naša propast. Kao rezultat toga, danas vidimo stisnute, nemoćne muslimanske vladare kako dokono promatraju rijeku krvi dok teče iz Gaze. Vidimo kompromitirane učenjake kako izdaju kur'ansku zapovijed za pravdu i saginju svoje glave u poniženju i strahu od svjetovnih moćnika. Osim nekolicine, većina muslimanskih vladara i znanstvene elite izabrala je samoodržanje i šutnju. Rijeka krvi u Gazi također je rijeka izdaje i dogovora. Sa ovakvim liderima, nije ni čudo što je muslimanski svijet u jadnom stanju u kakvom je danas.”

“Palestinci su od samog početka mogli vidjeti da u postkolonijalnom svjetskom poretku nema ništa 'post',” nastavlja ona. 

“Od tada svakim danom dobivaju sve manje svojih prava, zemlje i dostojanstva. U istom razdoblju, opijum nacionalizma se širio kao šumski požar dok je muslimanski svijet bio podijeljen na kolonijalno izgrađene nacionalne države. Ostatak muslimanskog svijeta uživao je u svom lažnom osjećaju 'suverenosti' i prihvatio njegovu uzdu, odvojen od usamljenog položaja palestinskog naroda, zaveden da vjeruje da isti sustav koji je iznjedrio njihove 'suverene' države može jamčiti njihovu sigurnost i zaštitu.”

“Što je,” pita ona, “danas muslimansko tijelo ako nije bolesno, bolno i ranjeno?”

Pridruživanje meni u raspravi o stanju muslimanskog svijeta, povezanosti između represivnih arapskih režima i takozvanog rata protiv terorizma, kako genocid u Gazi razotkriva moralnu trulež unutar arapskih vladajućih elita i naporima zapada da proizvede oblik žalbe na islam je Farah El Sherif. Farah je doktorirala na Bliskoistočnim jezicima i civilizacijama Sveučilišta Harvard s fokusom na istraživanje islama u Africi i Levantu, moderne nacionalne države i muslimanskih političkih pokreta. Trenutno je gostujući znanstvenik na Stanfordu. Njen rad možete pronaći na sermonsatcourt.substack.com.

Farah, počnimo sa stanjem muslimanskog svijeta, arapskog svijeta, koji je, prema citatima koje sam izvukao iz uvoda, kako vi to nazivate, bolesno tijelo, ali to je također tijelo stvoreno od strane zapadnih sila, potpomognuto zapadnim silama. Odrastao si u Jordanu. Hašemitski vladari Jordana bili su nametnuti jordanskom narodu. Jordan nije postojao, naravno, na početku, 

Transjordan, kako god ga želite nazvati. Oni su iz Saudijske Arabije. Naftni interesi stvorili su vladare kraljevstva Saudijske Arabije. I ovo je samo neka vrsta nasljeđa, bilo da je [egipatski predsjednik Abdel Fattah El-] Sisi u Egiptu ili bilo koja druga vrsta popustljivog vladara.

Dakle, razgovarajmo o stanju arapskog svijeta i razgovarajmo o — a bili smo zajedno u Jordanu ovog ljeta — neuspjehu arapskih vladara da se suprotstave bilo čemu, s iznimkom Jemena naravno, da se suprotstave na bilo koji značajan način genocidu nad palestinskim narodom i onda u mnogim slučajevima zapravo surađuju sa cionistima da prevladaju pomorsku blokadu koju je nametnuo Jemen.

Farah El-Sharif: Da, apsolutno. Puno ti hvala, Chris, što si me primio i na velikodušnom predstavljanju. Zaista, ako pitate bilo koga u Gazi, reći će vam da ono što ih je najviše boljelo nisu američke, njemačke i izraelske bombe. Bio je to kukavičluk rodbine. Bio je to tajni dogovor. Bilo je to napuštanje, s ovom vrstom cionističke kampanje da ih se istrijebi. To je izvor njihovog pravog emocionalnog i psihičkog ožiljka. 

Dakle, reći da je muslimanska zajednica diljem svijeta zapela između čekića i nakovnja vjerojatno je potcjenjivanje stoljeća. Dakle, ako nisu ove bombe, kvadrokopteri, bespilotne letjelice ti koji komadaju naša tijela i spaljuju našu djecu živu, onda su ove kolonijalno postavljene marionete koje gledaju prema ovom modelu carstva i sline nad njim, natječući se tko će mu se više svidjeti i tko će se sagnuti da mu bude popustljiv. 

Dakle, ove sigurnosne države guše naše ljude, bilo da se radi o nadzoru, represiji ili zastrašivanju. I ako to nije užasni zatvor Sednaya kojeg smo vidjeli i druge sadističke tamnice za mučenje pod assadističkom Sirijom, to su stotine drugih nepoznatih ćelija za mučenje koje još uvijek rade na Zapadnoj obali, u Egiptu, Saudijskoj Arabiji, Ujedinjenim Arapskim Emiratima, Bahreinu, Maroku, Jordanu, Istočnom Turkestanu i Indiji, Kašmiru, gdje su stotine političkih zatvorenika zatočene i držane u jezivim uvjetima, često bez naplatiti.

Dakle, ako nije to, izraelski vojnici uživaju u lomljenju kostiju palestinske djece zatvorenika. To je [nečujno] koncentracijski logor u kojem je dr. Hussam Abu Safiya otet prije više od tjedan dana bez ikakvih vijest o njemu i gdje je dr. Adnan Al-Bursh iz bolnice Al-Shifa brutalno silovan i ubijen prije njega. 

To je grubi i sadistički poriv izraelskih parlamentaraca da zaštite takozvano pravo na silovanje. 

Ako ne to, onda je moralna mrlja Abu Ghraiba. Domoljubni akt je taj koji pritvara ljude poput dr. Aafie Siddiquija, ostatka petorke iz Svete Zemlje i ljude poput Abu Zubaydaha, takozvanog zauvijek zatvorenika Guantanama, ili mučenog američkog zamorca, koji još uvijek boravi u Guantanamu [Zaljevu] od 2002., a zaboravljamo da je i sam palestinskog podrijetla. 

Dakle, kao što si dobro istaknuo, Chrise, sustavna represija koju muslimanske zajednice diljem svijeta doživljavaju neraskidivo je povezana s intervencionističkim, ekspanzionističkim, nadmoćnim američko-izraelskim zapadnim projektom. Na uvrnut način, svi oni nekako rade zajedno poput ovog faraonskog behemota zaštićenog orvelovskim poštapalicama poput liberalne demokracije ili državnog suvereniteta ili takozvanog poretka temeljenog na pravilima, koji je Gaza razotkrila kao ništa drugo do poredak utemeljen na prijevari. Dakle, kao da se cijeli ovaj ekosustav represije hrani nepravdom.

I stigli smo do ponora ponora represije. A ovaj svjetski poredak je svijet nalik Frankensteinu čiji su užasi pušteni prvenstveno na nevine. Dakle, ono što je veliki afroamerički teolog James Cone nazvao strukturalnim grijehom, dosegli smo alarmantnu razinu toga, desenzibiliziranja za okrutno masovno nasilje. 

I čemu sve ovo služi? Ubija i guši sve nas, ne samo muslimane. Ono proizvodi ovu endemsku duhovnu smrt koja pogađa ne samo muslimane, Arape i Palestince, već i čovječanstvo u cjelini. Dakle, ovu opasnu mrežu karcinoma raka održava politika pokoravanja carstvu koje muslimane poput mene, Palestince i Arape vidi kao običnu stočnu hranu za ovaj monstruozni sustav. 

Nigdje taj dogovor nije očitiji od stvari poput osnovnih ljudskih prava i građanskih sloboda koje se narušavaju na Zapadu. Pogledajte stanje muslimana u Njemačkoj. Ili baš prošli tjedan, mislim da je senator s Floride, Randy Fine, tweetao u biti konačno rješenje, poziv na konačno rješenje, rekavši da je krajnje vrijeme da se pozabavimo ovom fundamentalno opasnom kulturom, tj. islamom. 

Ono što bih rekao na to je ono što je fundamentalno opasno i slomljeno je kultura koja je normalizirala genocid, ona koja je u redu s gledanjem slika ljudi koji su živi spaljeni i nastavlja sa svojim danom. To je ono što je temeljno pokvareno i to je ono što je opasno.

Dakle, ova proizvodnja, desetljeća proizvodnje muslimanske prijetnje, ova ideja o ratu protiv terorizma, ili promijenimo tu tvrdnju i nazovimo to ratom terora, ratom državnog terora u kojem su muslimanski politički zatvorenici zatvoreni i istrijebljeni. Ova ista kampanja također podržava i financira izraelsku okupaciju Palestine i aktualnu aneksiju zemlje i kolonizaciju zemlje u Siriji i Libanonu.

I tako je sve ovo dio kampanje za dominaciju i ponovno iscrtavanje Bliskog istoka ravno iz križarske-cionističke kolonijalne igre 21. stoljeća. Osim što je ova kampanja više militarizirana, naprednija, više financirana i supremacističkija nego ikad prije.

Dakle, ne mislim da je ovo kontroverzna točka, Chris, ali napisao sam ovo u svom Substacku da trenutno živimo u doba muslimanske internacije, ali mi to ne nazivamo tako. Dosegnuli smo točku u kojoj smo normalizirali genocid i istrebljenje naroda koji se uvelike smatra lošim prema logici judeo-zapadne kršćanske civilizacije. Dakle, da?

Chris Hedges: Ne, samo naprijed.

Farah El-Sharif: Samo sam htio reći da smo od Drugog svjetskog rata prvenstveno normalizirali gledanje slika mučenja uglavnom na muslimanskim tijelima iz Bosne, Abu Ghraiba, Masakr na Rabu, Zapadna obala, a sada u Gazi, Rohinje, Ujguri. Dakle, ovo je definitivno vrijeme, vrijeme mučenja, neke vrste desenzibilizacije i dehumanizacije na globalnoj sistemskoj razini.

Chris Hedges: Pa, kao što dobro znate, Sjedinjene Države nisu postupile ništa drugačije od Izraela, kao što je Izrael, naravno, genocid je izraženiji, ali vrste mučenja, taktika, neselektivno ubijanje, rasistički jezik, sve je to bio dio projekta, imperijalnog projekta u Iraku, u Afganistanu, u Libiji, u Siriji. Ovdje u Sjedinjenim Državama imamo neku vrstu povijesne amnezije. Ali svakako unutar muslimanskog svijeta, posebno onih ljudi koji su podnijeli najveći teret, mislim, koliko je, što je to, milijun Iračana ubijeno zbog naše okupacije zemlje? Oni ne zaboravljaju. Oni znaju.

Farah El-Sharif: Ne, apsolutno, Chris, u pravu si. I mislim da ste razgovarali s dr. Gaborom Matéom o fragmentiranom moralu. 

[Vidjeti: Izvješće Chrisa Hedgesa: Preživljavanje traume genocida]

Ali ono što sada vidimo u mnogim ovim klecavim geopolitičkim reakcijama na ono što se događa u regiji, na Bliskom istoku, je neka vrsta fragmentirane vizije. A ono što si govorio o amneziji je apsolutna istina. Tako sam školovan za intelektualnog povjesničara gdje je moj posao sagledati dugotrajnost ideja i sagledati vrstu makro luka kamo idemo kao ljudska cjelina. I stoga ne govorim ovo da bih bio alarmant. Vjerojatno sam najantidogmatičnija osoba s kojom možete razgovarati, ali ovo govorim da ne igram na kartu žrtve da, mi muslimani, trebamo pomoć, tako smo bespomoćni, a zatim tu viktimizaciju pretvorimo u daljnju drugu vrstu ugnjetavanja ili drugu vrstu nepravde. I vidjeli smo da se to događa mnogim ljudima koji su potlačeni ili potlačeni, odjednom postaju tirani.

I mislim da smo za muslimane i islam na nekoj vrsti prekretnice, na svojevrsnom testu, Gaza je bila neka vrsta lakmus testa za zapadno vodstvo da u osnovi vidi jesu li oni doista oko najviših ideala zapadne civilizacije koji štite pravo na slobodu, pravo na život, pravo na slobodu.

I jasno je, krajnje je jasno da se te slobode protežu samo na grupu u naturi. Dostojnima ih smatraju samo zapadnjaci, bijelci. A kad su ti barbari u inozemstvu u pitanju, samo ih desetkujmo, samo ih uništimo. 

I ovaj arogantni ekspanzionistički program jako podsjeća na brutalne kolonijalne kampanje iz 18. i 19. stoljeća o kojima sam čitao kada su u pitanju Francuzi u Zapadnoj Africi ili Nizozemci u Indoneziji. I upravo je sve iz iste kolonijalne igre, samo što je sada zamaženo ovom, kao što sam rekao, ovom orvelovskom maskom uljudnosti i demokracije. I ne bismo trebali zaboraviti da je ova kampanja koju sada vidimo upravo iz nekakvog mokrog sna [Benjamina] Netanyahua da Bliski istok u biti preuzme sve.

A 1996. znate bolje od mene o Politici čistog prekida koja je osmišljena da uništi sedam zemalja u pet godina - Irak, Siriju, Jemen, Sudan, Somaliju, a zatim proguta cijelu regiju. I da bilo tko pogleda jednu promjenu režima i kaže da to nije sastavni dio ove kampanje.

Čak je i rat protiv terorizma bio zakuhan u Tel Avivu 1982. ili čak i prije 1979. kroz Institut Jonathan koji je Netanyahu sam osnovao. Rekao je, sada smo gotovi s Crvenom prijetnjom. Sada je zelena prijetnja, prijetnja islamskog terora.

I tako mnogi muslimani čak internaliziraju ovu retoriku rata protiv terorizma i sami se počnu ispričavati i govore, islam je miroljubiv, islam je ovo, islam je kompatibilan s demokracijom, islam je kompatibilan s uljudnošću. I to vidim kao znak desetkovane svijesti, a ne samo dvostruke svijesti. Oni ne poznaju vlastitu vjeru, ne poznaju vlastitu povijest, pa se počinju ispričavati oko toga, a to je pozicija slabosti.

Chris Hedges: Pa, to jest, a vi ste pisali o tome, postoji veliki pritisak da se stvori ovakva vrsta zagonetnog oblika islama. To je ono što su Abrahamovi sporazumi. Dakle, znate, mi dijelimo, a ovo je klasična kolonijalna vladavina, dijelimo, ajmo to zarezati, domoroce na “dobre domoroce” i “loše domoroce”. Oni koji su voljni služiti u našim kolonijalnim policijskim snagama, poput Palestinskih vlasti, koje trenutno napadaju Jenin i bacile su Al Jazeera izvan Zapadne obale, zamislite, slijedeći naravno primjer Izraela unutar samog Izraela. Razgovarajmo o tome, pokušaju stvaranja podjela unutar muslimanskog svijeta i ovom podmuklom projektu - i Abrahamovom sporazumu mislim da to utjelovljuju - stvoriti, citiram bez navoda - dobrog muslimana.

Farah El-Sharif: Da, mislim, to je vrlo arhetipska priča u smislu da će u svakoj borbi za oslobođenje uvijek postojati kolaboracionisti, domaći doušnici, ako hoćete, koji bacaju svoje ljude pod autobus i traže naklonost moćnika i pokušavaju steći naklonost u zamjenu za sitne mrvice. Ali u konačnici, povijest, sveto pismo su nam pokazali da je to faustovska pogodba. Na kraju krajeva, ti ljudi koji misle da se slažući s represivnim silama imperija poput Izraela i Sjedinjenih Država nauštrb stvarnih života ljudi kojima vladaju, oni to čine misleći da osiguravaju svoju vladavinu ili da dobivaju političku korist ili bi možda njihov sin mogao postati sljedeći kralj ili neka vrsta zabludne svjetovne fantazije poput toga.

Ali smiješna stvar koju si spomenuo o Abrahamovim sporazumima i kako su oni jedinstveno pogubni, Chris, je da koriste ovaj jezik neke vrste ovog proročkog autoriteta. Oni zazivaju Abrahama kao oca sve tri religije i stoga daju ovoj vrsti podmuklog dogovora, neku vrstu proročke teološke nijanse.

I ovo je opet, sastavni dio ovog orvelovskog dvogovora gdje ovaj put imaju muslimanske učenjake, čak i ovdje u Americi, muslimanske učenjake koji to brane, koji su u dosluhu s UAE i Saudijcima, koji šute o genocidu u Gazi. I tako smo kroz povijest imali muslimanske učenjake na čelu antikolonijalnih pokreta otpora, danas vidite da su potpuno kooptirani ili su u tamničkim zatvorima kao u Saudijskoj Arabiji.

Upravo sada, jučer sam pročitao da je svakih 25 sati jedna osoba pogubljena pod MBS-om u Saudijskoj Arabiji. Prije neki dan, samo netko koga znam bio je pritvoren oko tri mjeseca, žena zbog nošenja kufije, palestinske kufije u svetoj džamiji u Mekki. Dakle, ovo je vrsta kancerogene vrste odnosa o kojoj sam ranije govorio. I što je smiješno, Chrise, ironija u vezi s Abrahamovim sporazumom je da je u islamskoj intelektualnoj tradiciji prorok Muhamed upitan o proroku Abrahamu i za što se on zalagao. Tako je jedan od njegovih drugova upitao Poslanika, reci nam o Abrahamovim svicima. I znate što je Poslanik rekao o tome? Rekao je, prorok Abraham je govorio ovako:

“O ti bijedni, drski, umišljeni kralju, nisam te poslao na ovaj svijet da ubiraš ovozemaljska dobra, nego sam te poslao da u moje ime odgovoriš na molbe potlačenih. Da odgovorim na dove potlačenih u moje ime.”

A to je upravo suprotno od onoga što čine Abrahamovi sporazumi, koje podupiru UAE i Saudijska Arabija, Bahrein, Maroko. Oni zapravo guše potlačene. Oni su zapravo svi ljudi koji žive pod ruševinama ili gladuju ili umiru od hladnoće u Gazi i uspjeli su doći do te točke samo zbog dogovora i suradnje arapskih i muslimanskih normalizatora.

Chris Hedges: Hajde, za ljude koji ne znaju što je Abrahamov sporazum, ovo je projekt Jareda Kushnera pod Trumpovom administracijom, objasnite što je to — mislim, u svom grubom opisu, on u biti normalizira odnose, diplomatske odnose između Izraela i Saudijske Arabije, na račun Palestinaca, naravno. Ali razgovarajte o Abrahamovim sporazumima i zašto su tako pogubni.

Farah El-Sharif: Da, potpisan je 2020., kao što ste točno rekli, pod Trumpovom administracijom. Bila je to, moglo bi se reći, svojevrsna Kushnerova vizija, uz Netanyahua, naravno. I potpisan je između SAD-a, a ljudi uopće ne shvaćaju da Palestina uopće nije dio ovog sporazuma. Oni bahato isključuju ljude čiji su životi prvenstveno pogođeni. Ovdje se radi o njima, radi se o Palestincima, a oni ipak nisu bili konzultirani, čak nisu ni bili prisutni. 

I tako je ovo dio ove vrste napora da se na neki način provede ova kulturološka promjena, da se promovira jedna vrsta islama koji je kvijetistički islam, koji je samo kulturan, koji je samo kozmetički. Žene u hidžabu, super. Muškarci koji idu u džamiju, super. Ovaj ritualni tip islama koji je lišen svoje prave duhovne srži, svog proročkog poziva, što je to? Progovoriti pravednu riječ u lice tiraninu. To je najveći džihad kojem nas uči naša tradicija. Tek kasnije, zapravo sama Saudijska Arabija nikada nije potpisala ovo. Postoji članak, ako ga pogledate, možda tjedan dana prije 7. listopada, MBS je rekao, vrlo smo blizu potpisivanja mira s Izraelom. Pa čak ni sada, nakon genocida u Gazi, to nije diskvalificiralo bilo koji od ovih arapskih režima da prekine ili povuče te ugovore. Oni su još uvijek održali svoju riječ o ovim sporazumima, o ovim mirovnim ugovorima, ovim trgovačkim putovima.

I tako, kada kažemo da su se te arapske vojske, ti militaristički behemoti, borili samo protiv vlastitog naroda. Nisu branili potlačene koji ih trebaju na mjestima poput Gaze. I sada, zbog ovih zaljevskih država koje dolaze na scenu, vidimo više kancerogenu vrstu normalizacije na državnoj razini gdje vidite čak i obične novinare, muslimane koji idu na internet i kažu, znate, moramo koegzistirati. Moramo to učiniti. Moramo to učiniti. Ali kako onda možete koegzistirati s entitetom koji u biti pokušava desetkovati vaš cjelokupni vjerski karakter, vaš identitet, vaša uvjerenja, vaša temeljna biblijska opredjeljenja, a kamoli tijela vaše braće i pravo na postojanje.

Chris Hedges: Prije nego što razgovaramo o, mislim da biste se složili, na neki način, za mene, neobjašnjivoj šutnji od strane većine muslimana, mnogih muslimanskih vođa o genocidu, razgovarajmo o tome što ovi arapski režimi zapravo rade u Jordanu, u Egiptu, u Saudijskoj Arabiji, kopnenom mostu koji je postavljen, tjeranju Palestinaca od strane Hala, obaranje aktivne pomoći od strane Jordanaca, pa, oni kažu da je bio jordanski, vjerojatno je bio jako američki. Kad sam bio u Jordanu, bio sam pomalo iznenađen kada sam vidio toliko američkih izvođača i vojnika, naravno neuniformiranih, u hotelu u kojem sam bio. Ali razgovarajmo o tome što oni aktivno rade. Oni nisu samo pasivna, već aktivna podrška cionističkoj državi usred genocida.

Farah El-Sharif: Da, mislim, opet, ako se želimo odmaknuti od fragmentirane vizije i promatranja određenih država i njihovog pristupa Palestini. Palestina je bila neka vrsta otkrivača i upućuje nas na duži luk povijesti. Podsjećam vaše slušatelje da su te nacionalne države u osnovi stvorene iz kolonijalne vrste klasične strategije podijeli i vladaj nakon Prvog svjetskog rata, stvari poput McMahonove politike ili Sykes-Picot [sporazuma]. 

I tako su ove države izrezane od ove vrste smrdljivih ostataka francuskog i britanskog carstva. I ljudi misle da kad proglasite neovisnost ili sada kada ste suvereni, to zapravo ne znači da smo slobodni ili suvereni. 

Naprotiv, to znači da je razina kontrole i prisile i represije otišla u podzemlje. Više je dvosmisleno. Teže ga je locirati. 

Zato, na primjer, ako odete na prosvjed na mjesto kao što je jordansko sveučilište i kažete nešto, mogli bi vas zgrabiti. Ili u Egiptu, izražavate solidarnost s Palestincima. Ljudi se toga boje učiniti jer misle da bi to mogao biti razlog da u biti nestanu i odu u ilegalu. 

Dakle, opet, ovaj ekosustav straha ne samo da nadzire i na neki način utišava ljude koji takozvano nisu uključeni, koji nisu u genocidnoj atmosferi, ali sviđa mi se što, bio je egipatski taksist u videu koji je postao viralan, bio je, vozio se s gospodinom iz Gaze i kad je saznao da je iz Gaze, počeo je plakati i rekao je, ne, ne, ne, neću uzeti vaš novac. A ovo je najmanje što mogu učiniti da ti ne uzmem novac. Oprostite nam, oprostite jer smo i mi okupirani, rekao je.

I mislim da je to osjećaj koji osjećaju svi Arapi, ali ne mogu reći da smo i mi okupirani. Također smo pod palcem ovog brutalnog represivnog sustava, dok su Palestinci imali hrabrosti otrgnuti se iz toga. 

Dakle, u nekom smislu, Gaza, ponekad Arapi kažu da predstavlja najslobodnije mjesto na zemlji jer je pobjegla iz tog zatvora. I tako je puno ovih zatvora koje Arapi, muslimani imaju u tim muslimanskim većinskim arapskim zemljama mentalna kolonizacija. 

Ako vidite policajca na ulici, možda se više susteže i šćućuri. Čak i ja, odrastao sam u Jordanu, to je policijska država. Sjećam se svog tate, pokoj mu duši, bio je novinarski veteran poput tebe, Chrise, i bio je glavni urednik najstarijeg dnevnika u Jordanu. Dobro se sjećam da kada bi počeli pričati o nečemu malo tabuiziranom ili malo opasnom, rekli bi, zidovi sve čuju, ili bi se on šalio i rekao, ti si susjedova kćer, nisi moja kćer samo da se tako šalim. 

Ali to su bile vrste šala koje smo mi… Nisu smiješne. Znate, ovo je vrsta klime u kojoj smo odrasli. I sada vidjeti kako to postaje u ovom obliku, gdje je to oblik ludila, gdje imate svoje vlastite ljude, svoju bližu krv i rodbinu koji su na neki način istrijebljeni u susjedstvu. I ne samo to, vidite trgovačke rute koje vode i financiraju okupaciju - kutije i kutije rajčica i krastavaca i zelene salate i proizvoda koji idu za prehranu i održavanje doseljenika i vojnika dok Gaza gladuje.

Chris Hedges: Samo da razjasnim da ovo dolazi u cjevovodu - UAE, Saudijska Arabija kroz Jordan preko mosta King Hussein.

Farah El-Sharif: Točno, točno, Chris. Stoga bismo vjerojatno trebali rasvijetliti sudbinu novinara koji je samo vodio istraživačku reportažu o tom trgovačkom putu, ovoj kopnenoj žili kucavici za okupaciju. A ona trenutno služi pet godina zatvora i plaća vrlo velike kazne za takozvani cyber kriminal. I to je neka vrsta upozorenja za druge da se ne usuđujete razotkriti suučesništvo ili tajni dogovor ili suradnju jer ćete završiti u ćeliji ili jarku poput nje. 

Dakle, samo što je lijepo u tome, Chris, to je kao da više nema dvosmislenosti, da ljudi više ne mogu reći da im trebamo prepustiti sumnju. Daju sve od sebe. To je teško susjedstvo. Mrzim ovaj klišej. Čujem to cijelo vrijeme. I uvijek se nekako pozivaju na to, teško je to susjedstvo. Politika je prljava.

Ali kristalno je jasno da je ovo jedno zanimanje. To je jedan sustav. Neprijatelj je jedan. I tako je na ljudima i njihovoj moralnoj jasnoći i moralnoj hrabrosti da svaki dan odbace malo tog straha, jer jednom kada sudjeluju u njemu i kada to prihvate, kažu, oh, generacije ljudi koje žive u strahu i ja to prihvaćam. Mislim da moja generacija i, nadam se, generacija moje djece više neće prihvaćati tu vrstu degradacije, omalovažavanja i vladavine zasnovane na strahu.

Chris Hedges: Da, drago mi je da si podigao nevolja Hibe [Abu Taha], kojeg sam, kao što znate, pokušao posjetiti. Ispunila sam svu papirologiju i onda cijeli dan sjedila ispred zatvora, ženskog zatvora u Ammanu i na kraju mi ​​nisu dopustili unutra. Koliko su ti režimi krhki? Jordan, Saudijska Arabija, Egipat, osjećam da su vrlo krhki.

Farah El-Sharif: Da, mislim, zaboravljamo da su ova struktura nacionalne države koja je skuhana u kuhinji ljudi kao što su [časnik britanske vojske i arheolog] TE Lawrence i Sykes-Picot, u osnovi konstrukti. Oni su nedavni konstrukti. I mislimo o njima kao o nečemu što je status quo od pamtivijeka, ali zapravo nisu. Stoje na vrlo nestalnom tlu jer smo vidjeli da se stvari mogu promijeniti preko noći. 

I tako me to podsjeća na priču o faraonu koji u kur'anskom spisu koji dijelimo s našom židovskom i kršćanskom braćom kaže da se neposredno prije, kada je došao do zenita svoje moći, točno prije nego što je došao do Mojsija, more razdvojilo i progutalo ga cijelog. Postao je nekakav, sve do danas, znak i neka vrsta pouke i simbola za ono što se događa ljudima koji misle da su nepobjedivi, za ljude koji misle da će živjeti vječno. I sam Bog zna što donosi budućnost, ali mislim da se ova razina truleži temelja ne može još dugo održati.

Chris Hedges: Razgovarajmo o tome, ti i ja smo bili na događaju, bilo je to prije godinu dana u Torontu, pričali smo o Palestini. I ono što me je pogodilo nakon što smo razgovarali je broj mladih ljudi koji su prišli i pitali mene, a vjerojatno i vas zašto muslimanski lideri, muslimansko vodstvo nije reklo što, što nije bilo nedvosmisleno u osudi genocida. I nedvosmislen u osudi aparthejdske države Izrael. I želim ti postaviti to pitanje. Kako okarakterizirate odgovor muslimanskog vodstva u Sjedinjenim Državama?

Farah El-Sharif: Da, sjećam se tog Chrisa, i bilo je srceparajuće i još uvijek je. I puno sam razmišljao o ovome. I mislim da je to uglavnom zbog činjenice da ova retorika “Rata protiv terorizma” na taj način uklanja loše od takozvanih dobrih muslimana, dobrih muslimana koji su popustljivi, koji ne podržavaju takozvane radikalne, brutalne terorističke akte. 

Tako da je gotovo kao da je ova kolonijalna retorika internalizirana u svijesti muslimanskih učenjaka i vođa. I tako oni kažu da bi možda, ako stanemo uz potlačene, ako se založimo za Gazu, moćnici mogli pomisliti da podržavam Hamas ili da podržavam ovo i ono. 

Pa opet, to je ovako, ne samo desetkovana svijest, kao što sam rekao, to je više od toga. To je na neki način potpuna kapitulacija jer kažete da se narodni jezik pravde mora ukloniti iz islama kako bih ja imao mjesto za stolom, kako bih stekao blizinu moći, možda dobio uho Bidena ili dobio uho Trumpa. 

I vidim da se to često događa da neki muslimani privlače naklonost platforme desničarske vrste i misle da se barem susrećemo u određenim točkama u vezi s obiteljima i obiteljskim vrijednostima i nečim drugim. 

Za mene ovo samo signalizira veliku krizu u našim prioritetima. To signalizira užasno nerazumijevanje pravog cilja i smisla biti musliman, a to je čvrsto stajanje u vlastitim principima i etici i višem moralu koji je vezan za prijestolje Boga, koji je vezan za jedinstvo, istinsko jedinstvo Boga.

Dakle, osim jedinstva, što imamo? Mnoštvo. A mnoštvo signala, bojim se, bojim se ove predanosti. Što ako to učinim? Što ako to kažem? I to je na neki način neka vrsta skrivenog politeizma. I tako kada netko tko ima autoritet i znanost i ljudi se ugledaju na njega, a onda izgubi tu odgovornost, cijela zajednica je povrijeđena. A mladi se pitaju, gdje da smjestim svoj islam? tko sam ja Što to znači? I zato mislim, znate, mi smo na ovom mjestu gdje je previše ugodno s našim plaćama, nadogradnjom na naš SUV i našim lijepim uglednim životom u predgrađu dok naša braća u inozemstvu ginu, to je potpuni gubitak vodstva i kolektivnog morala.

Chris Hedges: Objasnite mi ovu zagonetku muslimana za Trumpa.

Farah El-Sharif: Mislim da shvaćam.

Chris Hedges: To je nešto kao da su Židovi za Hitlera. Mislim, možda ne tako ekstremno, ali mislim.

Farah El-Sharif: Da. Ne, ali mislim, tu vam, znate, daje prozor i kako ta uništena vrsta svijesti, ovaj teški kompleks inferiornosti gdje ste spremni u osnovi, znate, zašutjeti i prihvatiti rasističku retoriku o vama i vašem narodu. I to je neka vrsta amnezije, znate, muslimanska zabrana, još uvijek traje.

Nije kao da je završilo pod Bidenom. I zato me žalosti što su Muslimani za Trumpa uopće stvar jer ono u što kupujete, kupujete u samu kampanju koja će vjerojatno zadati posljednji udarac. I već možete vidjeti koliko su žestoki i toksični X [prije poznat kao Twitter] i platforme poput te i puna islamofobija, ksenofobija. 

A tu je i nešto poput apela snažnog čovjeka ljudima koji misle da je, pa, ovo je vođa i možda su ovo ostaci autokratske nostalgije da vidim naljepnice na braniku u Ammanu za Saddama Husseina. Pretpostavljam da je ta ideja da, u redu, ako je ovaj vođa jak i govori to onako kako jest, a ne škrtari riječi, onda mora imati nešto karizmatično ili snažno.

Chris Hedges: Dobro, ali barem je Sadam Husein bio neprijatelj cionističke države. Mislim, bio sam u Ramallahu ovog ljeta s Atefom Abu Saifom, i on je rekao, ako uđete u ove kuće, nećete vidjeti sliku [bivšeg predsjednika Palestinske nacionalne samouprave] Yassera Arafata, vidjet ćete sliku Sadama. Ali Trump nikada nije učinio ništa pozitivno za muslimane.

Farah El-Sharif: Ne, zbunjujuće je i signalizira opasnu razinu neke vrste možda kolektivnog ludila, ali postoje džepovi nade. Mislim da je, valjda uglavnom, ovaj izborni ciklus bio maničan za sve. I mislim da smo došli do točke u kojoj je ova zagonetka o manjem od dva zla dosegla točku u kojoj se više ne može ponavljati u budućim izbornim ciklusima. Ljudi su bolesni od manjeg od dva zla. Oni samo ne žele više zla, ne žele više. Oni samo žele dobro, istinu, nešto drugo osim narančastog fašista na čelu ili crne žene koja je financirala genocid.

Dakle, ova zagonetka, stvarno ovo davljenje, ovo gušenje u kojem se nalazimo, za mene je dobra stvar jer signalizira da, u redu, barem ovaj Levijatan vjerojatno udiše i da će zdraviji, savjesniji ljudi s moralnom savješću, sa stvarnim pulsom, sa stvarnom brigom za čovječanstvo, nadamo se, biti ti koji će doći sljedeći i naslijediti ovaj bolesni svijet.

Chris Hedges: Dakle, kuda nas vidite u nadolazećim mjesecima i godinama, a onda da zaključimo, što kažete mladim ljudima, posebno mladim muslimanima? Ne, u dogledno vrijeme, za mene, izgleda prilično mračno.

Farah El-Sharif: Da, to je teško pitanje, ali također me drži budnim noću. Puno razmišljam o ovome. Oduvijek sam bila tako žestoka djevojka da me moja obitelj ismijava, da sam čak i kao mlađa klinka uvijek razmišljala o muslimanskom svijetu, našim poslovima, našim uvjetima. Želio bih se osvrnuti na predavanje na kojem sam bio dok sam bio student na Georgetownu 2008. 

Moj omiljeni katolički teolog držao je u to vrijeme godišnje predavanje Nostra Aetate. Rekao je nešto što mi se stvarno oduševilo. Kazao je da je uspoređujući judaizam, kršćanstvo i islam rekao da judaizam počiva na nekoj vrsti plemenskih, hijerarhijskih opredjeljenja. I tako je njegov prirodni vrhunac, njegov prirodni telos ovo — etno-religijska država Izrael. I to je njegov konačni zaključak. A onda je nastavio rekavši da kršćanstvo promatra papinstvo i institucionalizacija crkve. I to je njegov logičan zaključak. Kada je govorio o islamu, rekao je, islam je u svojoj biti univerzalistički. I jeste, vezan je ovom idejom jedinstva čovjeka i Muhameda kao milosti cijelom čovječanstvu, ne samo muslimanima, ali njihov konačni luk ili njihova konačna kulminacija još nije odlučena.

Stoga pozivam svoje sugrađane muslimane da iskoriste ovu priliku neobuzdane moralne truleži, propadanja i destrukcije u sustavnom svjetskom poretku u kojem živimo, a koji se razotkrio kao licemjeran, u suštini antimuslimanski, brutalan i potpuno nehuman da se priklone svojoj agenciji kao muslimani koji možda mogu donijeti svjetliju budućnost, koji možda mogu ispuniti ovu neizrecivu ulogu, pozitivnu ulogu koju islam kolektivno može ponuditi svijetu. Jer ako i dok ne ostanemo okovani u našem mentalnom i duhovnom koloniziranom mentalitetu, bilo da se radi o tome kako poznajemo sebe, kako poznajemo religiju, kako se politički ponašamo, nikada se nećemo osloboditi.

I tako imamo potencijal za to. Imamo potencijala biti poput Malcolma. Za mene, on je najveći uzor američkih muslimana i hrabar vođa. Nazivamo ga velikim američkim šehidom, šehidom Amerike, koji je i sam posjetio Gazu 1964. godine i rekao je da je Allahov duh jak u Gazi. Dakle, pogledajte ove ljude umjesto da pokušavate čekati da vašem prosječnom imamu ili vašem karizmatičnom šeiku izraste kičma, imate mnogo primjera unutar naše tradicije živih i mrtvih, uključujući i sam narod Gaze. Tu postoji kur'anska vrsta smjernice da će potlačeni postati učitelji. Oni će postati uzori vjere, slično kao što će u kršćanstvu krotki naslijediti zemlju. Dakle, vrsta hrabrosti koju imaju ljudi u Gazi, neka ne bude uzalud.

Neki dan sam vidio video, Chris, koji ne mogu izbaciti iz misli oca koji drži pokrov svog djeteta u kolima hitne pomoći. I govorio je tako vidovito, tako proročanski da sam se naježio. Kaže, Ya Netanyahu, Ya Arape, o Netanyahu, o vi Arapi, o vi zajednici, svi koji ste nas iznevjerili, Allah vas samo podiže da bi vas mogao srušiti. Dakle, nemojte misliti da će ovo, ono što vidite, sva ta nadmoć, ova militarizacija, ova čvrsta moć, ova nadmoć zauvijek biti naziv igre. Samo je ovo šokantno u svojoj dehumanizaciji, ovoliko šokantno u svojoj genocidnoj krvožednosti da će, nadajmo se, nestati i uvesti drugačiji svijet, bolji svijet.

Chris Hedges: Super, hvala ti Farah. Želim zahvaliti Diegu [Ramos], Sofiji [Menemenlis], Thomasu [Hedges] i Maxu [Jonesu] koji su producirali emisiju. Možete me pronaći na ChrisHedges.Substack.com.

Chris Hedges novinar je dobitnik Pulitzerove nagrade koji je 15 godina bio strani dopisnik za The New York Times, gdje je služio kao šef ureda za Bliski istok i šef ureda za Balkan. Prethodno je radio u inozemstvu za The Dallas Morning News, The Christian Science Monitor i NPR. Voditelj je emisije “The Chris Hedges Report”.

NAPOMENA ČITATELJIMA: Sada više nema načina da nastavim pisati tjednu kolumnu za ScheerPost i proizvoditi svoju tjednu televizijsku emisiju bez vaše pomoći. Zidovi se zatvaraju, zapanjujućom brzinom, pred nezavisnim novinarstvom, s elitama, uključujući elite Demokratske stranke, koje traže sve veću cenzuru. Molimo, ako možete, prijavite se na chrishedges.substack.com tako da mogu nastaviti objavljivati ​​svoju kolumnu od ponedjeljka na ScheerPost i producirati svoju tjednu televizijsku emisiju, "Izvještaj Chrisa Hedgesa".

Ovaj intervju je iz Izvješće Chrisa Hedgesa. 

Stavovi izraženi u ovom intervjuu mogu, ali i ne moraju odražavati stavove Vijesti o konzorciju.