AS'AD AbuKHALIL: Šest scenarija za Siriju

Dijeljenja

Situacija u Siriji je kao kaos u Libiji, ali postoji mnogo više aktera (lokalnih i vanjskih) koji djeluju, što otežava predvidjeti što će se dogoditi.

Umajadska džamija. Damask, Sirija. (Vjačeslav Argenberg/Wikimedia Commons)

By As`ad AbuKhalil
Posebno za Vijesti o konzorciju

INaivno je pretpostaviti da će trenutni režim u Siriji ostati na mjestu - takav kakav jest - i u budućnosti.

Sirija je sada u stanju nelagodne tranzicije i političko-vojna situacija ostat će u tijeku sve dok se sukobi između različitih naoružanih i građanskih skupina ne razriješe.

Vidjeli smo u doba arapskih ustanaka da kolaps režima ne mora nužno proizvesti stabilnu ili demokratsku vladu. U Tunisu je demokratska tranzicija zaključena kada je sadašnji predsjednik odlučio isključiti islamiste s vlasti i vladati kao despot.

U Egiptu su režimi UAE i Saudijske Arabije pomogli uspostaviti vojnu vladu na čelu s generalom Abdelom Fattahom al-Sisijem kako bi se okončala izabrana vladavina Muslimanskog bratstva. Sukobi u tim zemljama nisu samo rezultat unutarnjih događaja, već često odražavaju regionalne sukobe, zavjere i konkurenciju.

Turska i Katar podržavaju vladavinu Muslimanskog bratstva, dok Saudijska Arabija i UAE podržavaju njihovo izbacivanje i isključenje iz vlade. Ovo će biti ključno za razumijevanje onoga što slijedi u Siriji.

Izrael i SAD su blizu saudijsko-uAE kampova, ali su također blizu Katara; i čini se da Muslimansko bratstvo dobro surađuje sa SAD-om i čak izbjegava guranje radikalne linije protiv Izraela.

16. lipnja 2012.: Ulica u Kairu tijekom drugog kruga predsjedničkih izbora na kojima je pobijedio kandidat Muslimanske braće Mohamed Morsi. (Jonathan Rashad, Flickr, CC BY-NC-SA 2.0)

Predsjednik Egipta Mohamed Morsi nije pokušao poništiti mirovni sporazum s Izraelom i čak je dopustio nastavak vojno-obavještajne koordinacije s Izraelom.

Nadalje, nakon sastanka u Washingtonskom institutu za bliskoistočnu politiku (WINEP) u Washingtonu, Rashid Ghanoushi, vođa islamista u Tunisu, udovoljio je željama SAD-a i zamrznuo pritisak u tuniskom parlamentu da se normalizacija s Izraelom kriminalizira.

Sirija je složenija politička i vojna situacija iz nekoliko razloga.

SAD nastavlja okupaciju velikog teritorija u Siriji. Kad god SAD drži trupe u zemlji koja djeluje izvan kontrole lokalne vlade, ta je zemlja (ili barem dio nje) pod američkom okupacijom.

U Iraku SAD drži nekoliko tisuća vojnika, ali i dalje ima golem utjecaj na vladu i odbija parlamentarne pozive za povlačenje tih trupa.

Proteklih smo tjedana saznali da je veličina američkih vojnih snaga u Siriji dvostruko veća nego što je javnosti rečeno, a prisutnost čak i malog vojnog kontingenta zahtijeva znatnu vojnu podršku u regiji.

SAD se ne bore samo protiv ISIS-a (iako SAD ne daje raspored ili plan za svoju beskrajnu borbu protiv ISIS-a), već također pruža podršku milicijama koje su pod njihovom kontrolom u Siriji.

SAD propovijeda državni monopol nad uporabom sile na Bliskom istoku, osim tamo gdje američke surogat milicije djeluju u zemlji.

turske i izraelske uloge

Turska ima snažnu vojnu prisutnost u Siriji i - poput SAD-a - može lako utjecati na razvoj događaja na terenu, olakšavajući ili otežavajući stvari bilo kojoj vladi koja se može pojaviti u Siriji. Turska vojna i obavještajna intervencija bila je ključna za svrgavanje Bashara Al-Assada.

Izrael je proširio svoju okupaciju sirijskog teritorija i provodi stotine bombaških napada unutar zemlje nakon pada režima. Kao i drugi akteri, Izrael želi oblikovati orijentaciju i politiku buduće vlade i nastoji spriječiti pojavu radikalnog ili demokratskog režima.

Regionalni sukob još uvijek nije odlučno riješen.

Do sada je tursko-katarsko-izraelsko-američka osovina postigla velike uspjehe u Siriji (zahvaljujući njihovoj potpori ili popuštanju bivše milicije Al-Qa`ide koja sada upravlja zemljom), ali Rusija i Iran bi još uvijek mogli pokušati ili uzeti osvetiti ili poboljšati svoj status regionalne sile.

Rusija je izgubila veliku stratešku vojnu prisutnost unutar zemlje, dok je Iran izgubio izravnu vezu s Hezbolahom, koja je prolazila kroz Siriju.

Više nego u slučaju Tunisa i Egipta, u Siriji djeluje mnogo milicija, a sve imaju vanjske sponzore. Vanjske sile bit će uključene u formiranje nove vlade u Siriji.

Situacija u Siriji je poput kaosa u Libiji, ali tamo djeluje mnogo više aktera (lokalnih i vanjskih).

Turski predsjednik Recep Erdogan u rujnu 2023. (Sergey Guneev, RIA Novosti, predsjednik Rusije)

Šest scenarija

Iako nije jasno kako će lokalni i regionalni sukobi utjecati na pojavu nove i potencijalno stabilne vlade u Siriji, moguće je razmotriti te scenarije.

1. Libijski model

Sirija bi mogla slijediti primjer Libije. Poput Libije, regionalni sukobi između onih koji podržavaju islamiste i onih koji ih se gnušaju mogli bi se odvijati još mnogo godina.

Obamina administracija je s velikim uzbuđenjem obećala novu demokraciju u Libiji i kraj tiranske vladavine nakon NATO napada 2011.

U Siriji, razne islamističke milicije imaju povijest krvoprolića koja možda neće završiti samo zato što je Hay'at Tahrir Sham (HTS) preuzeo kontrolu nad središnjom vladom - barem formalno.

Veličina milicije nove vlade nije velika i može se suočiti s vojnim izazovima s raznih frontova. Ako bi Sirija slijedila scenarij Libije, to bi značilo da će biti uključeni Rusija, Turska, Katar, UAE i SAD. To bi također dovelo Izrael, koji gaji veliki interes za uspostavljanje klijentskog režima u Damasku.

Masovno izraelsko bombardiranje Sirije od Assadova pada imalo je za cilj uništiti sirijsku vojnu infrastrukturu i zastrašiti novu vladu. HTS je brzo dao do znanja da nema nikakav plan protiv Izraela i da se ne bavi – čak ni verbalno – s ciljem oslobađanja sirijskog teritorija od izraelske okupacije.

Potencijal za dezintegraciju i fragmentaciju posebno je visok jer je Sirija daleko manje homogena (etnički i vjerski) od Libije. Represije nove vlade protiv alavita izazvale su bijes i pozive na samoobranu u alavitskoj regiji.

2. Vojni udar

UAE i Saudijska Arabija bi vrlo dobro mogli organizirati vojni udar kako bi postavili klijentskog vojnog despota, poput Sisija u Egiptu.

UAE su igrali ključnu ulogu u egipatskom puču 2013. i njihovi mediji bili su jedini u izražavanju zabrinutosti u vezi s novim režimom u Damasku. Uostalom, vladar UAE je do samog kraja bio u bliskom kontaktu s Assadom i usmjeravao ga od Irana i “osovine otpora”.

Zapravo, otkad je počelo približavanje UAE-u, Assad je ograničavao kretanje i aktivnosti vojnih časnika Irana i Hezbullaha. Ovaj scenarij državnog udara djelovao bi na uspostavljanje regionalnog saveza republikanskih despotskih režima povezanih sa Saudijcima i Emiratima.

Od njih dvoje, UAE je dosad bio uspješniji u nametanju svoje političke i vojne volje u Somaliji, Jemenu (jug), Libiji, Sudanu (s RSF-om) i Egiptu.

Instalirani vojni režim mogao bi se lako integrirati u Abrahamov sporazum nakon što Saudijci postignu sporazum s Izraelom o mirovnom sporazumu. Problem s ovim scenarijem je što su UAE glavni protivnik Muslimanskog bratstva u regiji koji ima utjecaja u Siriji.

To bi značilo nametanje grube sile protiv njih baš kao u Egiptu, koji je bio baza Bratstva prije i nakon pada Hosnija Mubaraka.

3. Demokracija

Glasovanje na sirijskim predsjedničkim izborima 2021. (Habib Kamran/Wikimedia Commons)

Nova bi vlada poslušala poziv brojnih Sirijaca i započela prijelazno razdoblje u kojem se održavaju slobodni izbori i izrađuje nacrt novog ustava. To bi dovelo do formiranja demokratske vlade, nešto što Sirija nije doživjela od 1950-ih kada je demokratski poredak bio vrlo manjkav i podložan vanjskoj intervenciji i manipulaciji.

Ovaj bi demokratski scenarij alarmirao i Izrael i SAD koji su itekako svjesni da ljudi — prepušteni sami sebi — neće nužno služiti zapadnim i izraelskim interesima. Despotska vladavina je uvijek bolja od Zapada i Izraela. SAD još uvijek nije ukinuo svoje okrutne sankcije protiv sirijskog naroda (iako je ukinuo nagradu od 10 milijuna dolara za glavu čelnika HTS-a) jer Washington to može iskoristiti za ucjenjivanje bilo koje buduće sirijske vlade.

4. Diktatorska vladavina HTS-a

HTS bi monopolizirao političku moć i vladao sam ne obazirući se na zahtjeve za većom zastupljenošću. Takav bi scenarij alarmirao vjerske manjine i žene s obzirom na ideološko podrijetlo novih vladara. SAD i Izrael bi mogli favorizirati ovaj scenarij ako je alternativa nekontrolirana demokracija u blizini Palestine.

5. Sirija se raspada

Sirija bi mogla izgubiti svoju teritorijalnu cjelovitost i postati komadić polu-neovisnih, sektaških enklava u kojima bi Druzi upravljali vlastitom pokrajinom, a Alaviti i Kurdi bi činili isto i tako dalje. Ovaj bi scenarij bio previše alarmantan za Tursku, koja je spremna upotrijebiti vojnu silu da slomi neovisnu kurdsku državu unutar Sirije.

Zapad i Izrael bi favorizirali takav ishod; uostalom, Joe Biden i Antony Blinken zagovarali su podjelu Iraka na tri enklave nakon američke invazije 2003. Ako se ovaj scenarij dogodi, Sjeverni Libanon (Tripoli i Akkar) bi mogao zatražiti da se pridruži sunitskoj enklavi.

6. restauracija

Najmanje vjerojatan scenarij podrazumijeva obnovu starog režima uz pomoć Irana i Hezbollaha. Pripadnici “osovine otpora” bijesni su na Assada jer je tako brzo napustio vlast; oni su također ogorčeni zbog otkrića njegove bliske koordinacije s UAE kako bi udaljio Siriju od Irana.

Iran i Hezbolah su oslabljeni i neće riskirati svoje snage da obrane svrgnuti režim ako Assad pokaže da se želi vratiti. Njihova intervencija u Siriji u njegovo ime potaknula bi Izrael da ih cilja.

Najteže je predvidjeti političku budućnost Sirije. Nikada nije bilo lako upravljati zemljom, a košmarno iskustvo života pod Assadovim režimom desetljećima ogorčilo je mnoge Sirijce.

Ali ideologija koju donose novi vladari Sirije previše je strana društvu koje je raznoliko i ima povijest sekularističkih tendencija. Postoje mnogi pretendenti na vlast unutar zemlje i mnoštvo vanjskih sila koje žele dio Sirije (figurativno ili doslovno).

Što god se dogodilo, sljedeća faza neće biti mirna.

As`ad AbuKhalil je libanonsko-američki profesor političkih znanosti na Državnom sveučilištu California, Stanislaus. On je autor Povijesni rječnik Libanona (1998), Bin Laden, Islam i novi američki rat protiv terorizma (2002), Bitka za Saudijsku Arabiju (2004.) i vodio popularnu Ljutiti Arapin blog. On tweeta kao @asadabukhalil

Izražena stajališta isključivo su stajališta autora i mogu, ali ne moraju odražavati stajališta Vijesti o konzorciju.

Molimo Vas provjerite pažljivo tablicu sa mjerama prije kupnje proizvoda, a ukoliko ne znate kako odabrati veličinu proizvoda kontaktirajte našu Službu za kupce. Podrška CN's
Zimski Fond Voziti!

Donirajte porezno odbijenu donaciju na siguran način kreditnom karticom ili provjerite klikom na crveni gumb:

Sretni blagdani od Vijesti konzorcija!

 

3 komentara za “AS'AD AbuKHALIL: Šest scenarija za Siriju"

  1. Carl Zaisser
    Prosinca 31, 2024 na 07: 23

    Iako bih volio vidjeti da opcija demokracije prevlada...u kojoj se dugo napaćeni narod Sirije digne i pronađe način da preuzme kontrolu nad vlastitom zemljom, te da se s pravom odupre tiraniji Izraela i SAD-a u regiji...pretpostavljam moramo biti realni i očekivati ​​gore, manipulaciju frakcijama unutar Sirije od strane vanjskih sila koje AbuKhalil opisuje u ovom članku. A malo tko poznaje stvarnost arapske politike bolje od autora.

  2. Tardieu Jean-Claude
    Prosinca 31, 2024 na 04: 17

    Vrlo dobar članak potpuno uništen na kraju – “košmarno iskustvo života pod Assadovim režimom desetljećima ogorčilo je mnoge Sirijce”, čovjek bi pomislio da sluša Bidena ili Trumpa, !

    Time pokazujete da niste razumjeli situaciju, međuklasne odnose i različite društvene komponente zemalja Bliskog istoka, zapravo svih zemalja koje nisu dio Zapada.

    Kako želite upravljati takvim zaostalim narodima koji žive u nerazvijenim zemljama gdje je tkivo tako homogeno, arhaično, ide iz modernog u feudalno doba, bez pokazivanja autoriteta, ti narodi ignoriraju osnove demokracije, ne znaju ni što znači, a vi sudite šefu države ili državi koja ne provodi načela koja su zapadnjaci stvorili i koje nisu ni sposobni poštivati, možda bismo trebali početi od toga da dosljedni umjesto da naše želje uzimamo za stvarnost ili pričamo besmislice.

    Šteta, jer je ovaj članak bio vrlo poučan i jasan. Da sam na vašem mjestu, pitao bih se koja ideologija utječe na mene, imali biste iznenađenja.

  3. wildthange
    Prosinca 30, 2024 na 20: 13

    Sve je to repriza 20. stoljeća od Prvog svjetskog rata naovamo sa zastarjelim hladnoratovskim strateškim sredstvima koristeći stalnu ratnu logiku s podijeli pa vladaj izvan dodira s modernom erom. Što je još gore, zamijenili smo antikomunizam i sekularni humanizam razumnim religioznim fantazijskim ratovima prošlih vremena koji su se koristili za iskazivanje sućuti stvarnom životu putem naoružane vjerske dogme. Pokušavamo ponovno izgraditi Stari svjetski poredak.

Komentari su zatvoreni.