Američko-izraelske supremacističke namjere, zataškane i zakopane desetljećima, sada su svima jasne, piše M. Reza Behnam.
Američki ministar obrane Mark Esper stiže u Tel Aviv, listopad 2020. (DoD/Lisa Ferdinando)
By M. Reza Behnam
Z-mreža
IU ovim teškim vremenima, glas pokojnog palestinsko-američkog učenjaka, Edwarda Saida, uvijek je prisutan, "Pisanje je posljednji otpor koji imamo protiv neljudskih postupaka i nepravdi koje unakazuju ljudsku povijest."
Više od četrnaest bolnih mjeseci Izrael je svoje neljudske postupke protiv naroda Gaze predstavljao kao "obrambene".
Moramo vjerovati da su masakr nad desecima tisuća civila i napadi na arapske susjede na neki način izraelsko “pravo”. Pod pokroviteljstvom Bidenove administracije, Tel Aviv je postao još hrabriji i barbarskiji u svojim naporima da slomi otpor i proširi svoje "neproglašene" granice; jednostavno, jer može.
Od kada se 1948. godine proglasio državom na palestinskoj zemlji, Izrael je bio i nastavlja biti angažiran u najveće oduzimanje imovine etničke skupine u modernoj povijesti. A nakon pobjede u arapsko-izraelskom ratu 1967. godine, Izrael je postao ekspanzionistička, okupatorska i aneksionistička sila, koja vlada ogromnim arapskim zemljama i narodom.
Sjedinjene Države su, osobito od 1967. godine, bile bedem izraelskih ekspanzionističkih snova. Američko-izraelske nadmoćne namjere, prikrivene i zakopane desetljećima, sada su svima jasne.
Iz pepela Drugog svjetskog rata, novostvoreni Ujedinjeni narodi, uz pritisak SAD-a, pomogli su legalizirati krađu zemlje. Godine 1947. Opća skupština (sastavljena od 58 nacija) rekla je "da" stvaranju židovske države na 62 posto povijesne Palestine.
U vrijeme nejednakih podjela, 68 posto stanovništva bili su arapski palestinski muslimani i kršćani, dok su samo 30 posto bili Židovi.
Drugo zasjedanje Opće skupštine Ujedinjenih naroda u studenom 1947., tijekom kojeg su delegati odobrili podjelu Palestine na arapsku i židovsku državu. (UN Photo/Albert Fox)
Cionistički planovi da zauzmu cijelu Palestinu, od rijeke Jordana do Sredozemnog mora, nikada nisu prestali i jasno su navedeni u Platforma stranke Likud 1977:
“Pravo židovskog naroda na zemlju Izrael je vječno i neosporivo... dakle, Judeja i Samarija neće biti predane nijednoj stranoj upravi; između mora i Jordana postojat će samo izraelski suverenitet.”
Nehumanost, nepravda i militarizam koje danas vidimo u Gazi, na okupiranoj Zapadnoj obali, Libanonu, Siriji i Jemenu imaju duboke korijene u osnivanju židovske države i njezinoj trajnoj želji da stvori hegemonistički Eretz Israel (Veliki Izrael) diljem cijelog svijeta. Bliski istok.
Ekspanzionistička politika sadašnjeg izraelskog režima nije zastranjenje. Oni su prije nastavak i neizbježni ishod cionističke političke ideologije koju su zastupali očevi utemeljitelji Izraela, koju su promovirale Laburističke stranke i Likud, a trenutno je progone fanatici krajnje desne stranke Religiozni cionizam.
Poput ranih cionista, svaki izraelski vođa vjerovao je u židovsko pravo na cijelu Palestinu i pravo na protjerivanje autohtonog stanovništva kako bi se postigla ekskluzivna židovska država. Njihovi planovi, ciljevi i strategije očito su iskazani i dobro dokumentirani tijekom mnogo godina.
Europski utemeljitelji, ljudi poput oca modernog političkog cionizma, Theodora Herzla (1860.-1904.); Ze'ev Jabotinsky (1880.-1940.), utemeljitelj revizionističkog cionizma (preteča današnje stranke Likud); Chaim Weizmann (1874.-1952.), prvi predsjednik Izraela; i David Ben-Gurion (1886.-1973.), prvi izraelski premijer, složili su se da su povećana imigracija Židova i uklanjanje Palestinaca potrebni kako bi se osigurala kontrola nad Palestinom i stvorio Veliki Izrael.
Slijedi pregršt mnogih citata koje treba odvagnuti da bismo razumjeli europski cionizam i njegove planove etničkog čišćenja Palestine i njezinog naroda:
“Kad okupiramo zemlju, donijet ćemo neposredne koristi državi koja nas prima. Moramo nježno izvlastiti privatno vlasništvo na imanjima koja su nam dodijeljena. Pokušat ćemo pretjerati siromašno stanovništvo preko granice osiguravajući mu zaposlenje u tranzitnim zemljama, dok mu uskraćujemo zaposlenje u vlastitoj zemlji... I proces izvlaštenja i uklanjanje siromašnih moraju se provoditi diskretno i oprezno.” — Herzl, 1895 [Herzlu su Palestinci bili “to”]
Herzl na putu za Palestinu na brodu 1898. (Nacionalna zbirka fotografija Izraela, Wikimedia Commons, javno vlasništvo)
“Nema izbora: Arapi moraju napraviti mjesta za Židove Erec Israela. Ako je bilo moguće preseliti baltičke narode, moguće je preseliti i palestinske Arape….Mi Židovi, hvala Bogu, nemamo ništa s Istokom….Islamska duša se mora metlom iščupati iz Eretz Izraela….[Muslimani su] urlajuća rulja odjevena u kitnjaste, divljačke dronjke.” — Jabotinsky, 1939.
Jabotisky 1926. (Wikimedia Commons, javno vlasništvo)
“Pod židovskim nacionalnim domom mislim na stvaranje takvih uvjeta da, kako se zemlja bude razvijala, možemo uliti znatan broj imigranata i konačno uspostaviti takvo društvo u Palestini da će Palestina biti židovska kao što je Engleska engleska ili Amerika američka .” — Weizmann, 1919.
Weizmanna 1900. godine. (Bain News Service, Kongresna knjižnica, Wikimedia Commons, javno vlasništvo)
“S obveznim preseljenjem [bismo] imali golemo područje [za naseljavanje]... Podržavam prisilni transfer. Ne vidim ništa nemoralno u tome.” — Ben-Gurion, 1937.
I:
“Moja pretpostavka...je da židovska država na samo dijelu [odnosi se na plan podjele] zemlje nije kraj nego početak...svako povećanje snage pomaže u posjedu zemlje kao cjeline.” — Ben-Gurion, 1938.
Od utemeljitelja Izraela, Herzla, do njegovog prvog premijera, Ben-Guriona, cilj je bio “zemlja za Izraelce, bez Palestinaca”.
Ben Gurion govori na ceremoniji polaganja kamena temeljca za izgradnju Histadruta, koji će postati Izraelski nacionalni sindikat, u Jeruzalemu, 1924. (Nacionalna zbirka fotografija Izraela, Wikimedia Commons, javno vlasništvo)
Nadalje, osvrćući se na izraelske ekspanzionističke strategije, možemo bolje razumjeti što Tel Aviv i Washington trenutno planiraju za Palestinu i širu regiju.
Njihovi planovi kako da postanu hegemoni Levanta otkriveni su u: 1948. Plan Dalet (Plan D); Plan Oded Yinon, “Strategija za Izrael u 1980-ima;” i 1996. “A Clean Break: A New Strategy for Securing the Realm.”
Daletov plan — Nacrt za etničko čišćenje Palestine
Mnogo prije nego što su Britanci prekinuli svoj mandat i povukli svoju vojsku iz Palestine, kabala cionističkih političkih i vojnih vođa, predvođena Ben-Gurionom, pripremala je vojne planove za oduzimanje posjeda Palestincima nakon što Britanci odu.
Plan Dalet (Plan D) službeno je stupio na snagu 10. ožujka 1948. Novoj izraelskoj vojsci i miliciji Haganah dane su vojne naredbe da sustavno i nasilno uklone Palestince s golemih područja zemlje.
Operativne zapovijedi specificirale su koja populacijska središta trebaju biti ciljana i detaljno razložila kako istjerati stanovnike i uništiti njihove zajednice, koristeći metode koje uključuju zastrašivanje, paljenje domova, imanja i dobara, rušenje domova i postavljanje mina kako bi se spriječio povratak stanovnika .
Dne 9. travnja 1948. god Deir Yassin u blizini Jeruzalema, više od 150 palestinskih muškaraca, žena i djece masakrirano je od strane cionističkih terorističkih milicija (članova Irgun i Stern Gang).
Židovske milicije u selu Deir Yassin, travanj 1948. (Wikimedia Commons, javno vlasništvo)
Nakon šest mjeseci, kada je Nakba (katastrofa) završila, više od 750,000 Palestinaca je protjerano, 531 selo je uništeno, a jedanaest urbanih četvrti je ispražnjeno, ubrzo ponovno naseljeno židovskim Izraelcima.
Uništavanje palestinskih zajednica koje je započelo tijekom i nakon arapsko-izraelskog rata 1948. označilo je početak izraelskog sustava aparthejda na 78 posto povijesne Palestine.
Yinon plan — 'Strategija za Izrael 1980-ih'
U veljači 1982. pojavio se esej u Kivinum (Upute), glasilo Svjetske cionističke organizacije. Napisao ju je Oded Yinon, novinar za Jerusalem Post s bliskim vezama s izraelskim ministarstvom vanjskih poslova.
Yinonov plan za Bliski istok sadržavao je ključne elemente sheme "Velikog Izraela" koja se ogleda u ekspanzionističkoj politici - koju su podupirale Sjedinjene Države - koju je Tel Aviv provodio više od osam desetljeća.
Molimo Vas provjerite pažljivo tablicu sa mjerama prije kupnje proizvoda, a ukoliko ne znate kako odabrati veličinu proizvoda kontaktirajte našu Službu za kupce. Podrška CN's
Zimski Fond Voziti!
Iako je "depalestinizacija Palestine" bila prioritet, svaki Arapska država je bila meta cionističkog ekspanzionizma.
Yinon plan naglašava dva ključna elementa: da bi preživio, Izrael mora postati imperijalna regionalna sila; a da bi postigla tu hegemoniju, mora oslabiti i podijeliti susjedne arapske države.
Izraelov je cilj bio stvoriti male, sektaški utemeljene arapske države s malo izbora nego popustiti izraelskoj dominaciji.
Yinon plan poprima oblik od Iransko-iračkog rata (1980.-88.) i američke invazije na Irak 2003. Izraelski interes za slabe države na Bliskom istoku potvrđeno je njegovim zračnim i kibernetičkim ratovima te brojnim ubojstvima istaknutih oporbenih ličnosti.
Tenkovi američke vojske poziraju za fotografiju ispod "Ruke pobjede" na Trgu ceremonije u Bagdadu. (Zračne snage SAD-a, John L. Houghton, Jr., javno vlasništvo)
Od 1967. Izrael je progutao više arapske zemlje. Nezakonito je pripojio arapske zemlje u Palestini i sirijsku Golansku visoravan; s planovima, kako je nedavno najavljeno, kolonizirati razoreni pojas Gaze i pripojiti Zapadnu obalu.
Čisti prekid — 'Nova strategija za osiguranje kraljevstva'
Američko-izraelska neokonzervativna istraživačka skupina na Institutu za napredne strategije i palestinske studije u Washingtonu, DC pripremila je dokument politike 1996. za novoizabranog izraelskog premijera Benjamina Netanyahua.
Izvješće pod naslovom "Čist prekid: Nova strategija za osiguranje kraljevstva" izložilo je akcijski plan kako bi Washington i Tel Aviv mogli integrirati svoje politike kako bi porazili izraelske "neprijatelje" preoblikovanjem Bliskog istoka.
Naime, autori manifesta radili su u Bijeloj kući Georgea W. Busha, unutar Pentagona i Ministarstva obrane. Njegov glavni autor, bivši pomoćnik američkog ministra obrane za globalna strateška pitanja (1981.-87.), Richard Perle, bio je jedna od ključnih osoba u formuliranju katastrofalne ratne strategije za Irak 2003. koju je usvojila Busheva administracija.
Perle u prosincu 2009. (Zaklada Nova Amerika, Flickr, CC BY 2.0)
Kako bi pridobio američku potporu, Netanyahuu je savjetovano da zapakira predložene politike na jeziku koji je poznat Amerikancima; dakle, standardne kanadere kao što je "Izrael ima pravo braniti se" i žigosanje pristaša prava Palestinaca kao "teroriste".
Strategije opisane u planovima "Yinon" i "Clean Break" bile su konstrukcije za beskrajne američko-izraelske ratove i kaos u regiji.
Treba napomenuti da su Sjedinjene Države sudjelovale ili sponzorirale ratove ili sukobe — korisne za izraelsku strategiju — u Iraku (2003.), Libiji (2011.), Siriji (od 2011. do danas), u Libanonu, Jemenu, okupiranom Zapadu Banka i Gaza; i s Iranom ako Izrael nastavi po svome.
Kako bi "osigurao kraljevstvo", Izrael je bio potaknut da slijedi agresivnu politiku prevencije i promjene režima protiv vlada u regiji koje su se opirale izraelskim ekspanzionističkim ciljevima. Netanyahuu je savjetovano da surađuje s Jordanom i Turskom kako bi destabilizirao Irak i obuzdao Siriju posredničkim ratovanjem.
U skladu s “logikom čistog prekida”, Bushova administracija je pod izlikom da Irak posjeduje oružje za masovno uništenje izvršila invaziju na Irak 2003., svrgnula Saddama Husseina i demontirala vladajuću stranku Ba'ath.
Irak se tek treba oporaviti od američke osmogodišnje okupacije i rata.
Unatoč zahtjevu iračke vlade da SAD ode, Washington je odbio povući svojih preostalih 2,500 vojnika.
Američko-izraelski rat protiv Sirije, koji je doveo do pada predsjednika Bahara al-Assada u prosincu 2024., započeo je strategijom "Čistog prekida" iz 1996. za regiju.
Eskaliralo je 2011. kada je predsjednik Barack Obama tajno naložio CIA-i da svrgne predsjednika Assada u Operacija Timber Sycamore. Trinaest godina smrtonosnog rata, čestih izraelskih zračnih napada i paralizirajućih ekonomskih sankcija predvođenih SAD-om, ostavili su Siriju osiromašenom, rascjepkanom i nesposobnom oduprijeti se stranoj invaziji.
Izrael je dobio što je htio u Siriji, balkaniziranoj i oslabljenoj zemlji. Sjedinjene Države, Turska i njihove snage dominiraju na sjeveru, dok Izrael kontrole područja na Jugu.
Tel Aviv sada preuzima kontrolu nad demilitariziranom tampon zonom na Golanskoj visoravni i proglasio je svoju namjera proširenja svoje ilegalne kolonije na Golanskoj visoravni, proglašavajući ih dijelom izraelske države”za vječnost."
Netanyahu je željno prihvatio prijedloge "Clean Break" o načinima za "osiguranje carstva" u Palestini. Perverzno je sabotirao sporazum iz Osla (1993./1995.), potpuno otpisao tzv. dvodržavno rješenje (zemlja za mir) i posijao podjele unutar palestinskog nacionalnog pokreta.
Palestinska uprava (PA), kojoj je sada ugašenim sporazumom iz Osla zadužena ograničena vlada nad dijelovima okupiranih palestinskih teritorija, svedena je na ogranak provedbe izraelske sigurnosne države.
21. prosinca veliko oružano slamanje protiv palestinskih skupina otpora u izbjegličkom kampu Jenin koju provode snage sigurnosti PA primjer je opsega suradnje.
Valja napomenuti, da je napad bio usklađeno sa Washingtonu i Tel Avivu, a pod vodstvom general-pukovnika američke vojske Michaela R. Fenzela, koji je od studenoga 2021. služio kao američki sigurnosni koordinator Izraelsko-palestinske uprave.
Stratezi Clean Breaka bešćutno su savjetovali Izraelu "da progoni Palestince u svim područjima." U svom zlokobnom uvjerenju da može fizički uništiti palestinsku nacionalnu želju da se vrate kući u slobodnu Palestinu, Izrael je opustošio i smrvio bespomoćni pojas Gaze.
I više od 17 godina, Netanyahu je svoju misiju postavio da ubije onoliko Palestinaca koliko će Sjedinjene Države i njihovi zapadni saveznici tolerirati.
Od Herzla do Netanyahua
Američki državni tajnik Antony Blinken na sastanku s Netanyahuom u Jeruzalemu 10. lipnja. (State Department, Chuck Kennedy)
Od Herzlovog “oduhovljenja” do Netanyahuove kampanje genocida, poruka i akcije su bile iste – ukloniti svaki trag Palestincima.
A od predsjednika Harryja S. Trumana do predsjednika Joea Bidena, poruka je bila: Sjedinjene Države spriječit će Izrael da propadne, bez obzira na političku ili ekonomsku cijenu.
Kada Biden tvrdi da je "predani cionist", on jasno kaže Izraelcima i Amerikancima da su Sjedinjene Države u korak s izraelskim planovima da izbriše Palestince i njihove nade za suverenu palestinsku naciju. Amerikanci su također, mnogi nesvjesno, postali predani cionisti financirajući izraelsku nadmoć i regionalni militarizam.
Osim toga, potiskivanjem istine o izraelskim ekspanzionističkim planovima, američki političari i korporativni mediji pothranjivali su ovisnost zemlje o regionalnoj nadmoći i njenim snovima o Velikom Izraelu, bez Palestinaca.
Ben-Gurionova riječi u pismu njegovom sinu 1937. bili su prijeteći i slutnji:
“Arapi će morati otići, ali za to je potreban povoljan trenutak, poput rata.”
Trenutačni izraelski cionistički ekstremisti iskoristili su palestinski čin otpora 7. listopada 2023. kako bi Ben-Gurionovu nadu za “pogodan trenutak” pretvorili u stvarnost, vjerujući da oni, poput svojih prethodnika, mogu nastaviti unakaziti povijest.
M. Reza Behnam je politolog specijaliziran za povijest, politiku i vlade Bliskog istoka.
Izražena stajališta isključivo su stajališta autora i mogu, ali ne moraju odražavati stajališta Vijesti konzorcija.
Molimo Vas provjerite pažljivo tablicu sa mjerama prije kupnje proizvoda, a ukoliko ne znate kako odabrati veličinu proizvoda kontaktirajte našu Službu za kupce. Podrška CN's
Zimski Fond Voziti!
Donirajte porezno odbijenu donaciju na siguran način kreditnom karticom ili provjerite klikom na crveni gumb:
Ben-Gurionove riječi u pismu svome sinu 1937. bile su prijeteće i slutnje:
“Arapi će morati otići, ali za to je potreban povoljan trenutak, poput rata.”
*
Čini se da je kriminalno ludo razmišljanje nesretna, vječna činjenica života na planeti Zemlji; barem od 1937. pa sve do danas, ljudi su najveći neuspjeh čovječanstva – rat – doživljavali kao priliku, ili (Rječnik Merriam Webster): “povoljan splet okolnosti”.
Ako je ikada postojalo vrijeme kada se čovječanstvo suočavalo s apsolutnom nužnošću uzdizanja do višeg oblika svijesti, konkretno: više duhovne svijesti, ovi posljednji dani 2024. godine su upravo to vrijeme.
Politika obmane.
Upravo je izašao izvještaj. Nakon 4 godine ove demokratske administracije, broj beskućnika dosegao je povijesno postignuće od rekordnih 770,000 18. Porast od golemih XNUMX% u prošloj godini.
Analizirati modernu američku politiku prijevare...
koliko ste čuli o tome kao problemu u prošlom valu izbora?
koliko je 'naprednih' vodilo kampanju u kampovima za beskućnike? organizirao beskućnike?
koliko je 'progresivnih' kritiziralo ovu administraciju dok je bila na putu da postavi ovaj povijesni rekord?
je li politici u Americi smetalo što stvara zimu s rekordnim brojem beskućnika?
Politika obmane... potpuno odvojena od stvarnosti.
MSM, i crveni i plavi okus, čini priče koje oligarsi žele da se završe. Alternativni tisak zatim čita MSM i piše o tome što MSM pokriva. Beskućnici drhte na snijegu. Novac se umjesto toga koristi za genocid.
Kolonijalna država naseljenika apartheida osjeća se moćnijom nego ikad da stvori pakao na zemlji za susjedno (pro palestinsko) arapsko stanovništvo.
Nažalost, veliki dio ovog osnaživanja dolazi od iranske neaktivnosti nakon što su zadnji put napadnuti, obećali su da će uzvratiti udarac (što bi značilo rezultat 3-3), ali nisu, to je znak slabosti režima apartheida.
Čitao sam da je novi vođa više zapadnjački orijentiran od svog ubijenog prethodnika – Iran će poništiti ovo prešutno pristajanje na Carstvo.
Iranski vođa se nije promijenio. Samo predsjednik.
Nekako kao Amerika na taj način. Mijenjamo i predsjednike. Ali cjelokupna politika se ne mijenja, zapravo ne. Američki narod će i dalje reći da Amerika ide u krivom smjeru. Što logičnom umu govori da ni u Americi predsjednici nisu vrh strukture vlasti. Ali vođa u Iranu je barem javno priznat i drži javne govore o javnoj politici.
Cionisti sanjaju o "Velikom Izraelu".
Kao Hitlerov san o “Tisućugodišnjem Reichu”.
Ili snovi japanskih militarista i nacionalista o "velikoj istočnoazijskoj sferi zajedničkog prosperiteta" prije Drugog svjetskog rata, a koje su japanski glasnogovornici otvoreno priznali kao sredstvo za "razvoj japanske rase". Neodređenost njegovih šest navedenih svrha bila je učinkovita u tome da su ljudi bili spremniji na japanski militarizam i na suradnju s Carskim Japanom.
hxxps://en.wikipedia.org/wiki/Greater_East_Asia_Co-Prosperity_Sphere
Netanyahu i velika većina židovskih vođa sada se osjećaju kao da bi se Hitler osjećao da je pobijedio.
Kao što je njemački narod učinio nakon otprilike 1941. Prije nego su napali Rusiju.
Ili kao The American Century?
Do 2050. godine, čini se da je jedini način na koji će dominirati planetom kako sanja i želi ako planet bude radioaktivni pepeo. Opet je malo kratak.
Dio koji govori o dominaciji i vladanju svima uvijek je nadmašivanje koje sruši cijelu stvar i baci vođe u samoubojstvo ili sljedeći Nürnberg. Dobro funkcionira među stanovništvom koje se lako može zavarati i prirodno pokornim stanovništvom poput Amerike i Njemačke, ali kad počnu pokušavati dominirati svojim susjedima, uvijek postoji otpor. Što više dominiraju, nailaze na veći otpor, sve dok na kraju ne dođe do svjetskog rata otpora protiv njih. A 1000-godišnji Reich malo je kraći nego što je prvotno planirano.
"Čisti prekid" je najmučniji eufemizam. To stvarno znači da Tel Aviv radi što god hoće i nikada ne ulazi u pregovore dobre vjere za zemlju za mir, Izrael sve postiže silom i nasiljem.
Sotonin odabrani narod radi što hoće, doslovno stvaraju Pakao na zemlji. Osovina otpora previše je zauzeta pičkanjem i igranjem po pravilima carstva zla, to će biti njihova eventualna propast.
Iran deblokira zapadne aplikacije društvenih medija, njihov prethodni (ubijeni vođa mora da se okreće u grobu) – rezultat s doseljeničkom kolonijalnom državom sada bi bio 3-3 da je još živ, ovaj novi vođa je cionistička marioneta , dopustio im je da se izvuku s ubojstvom – to je znak slabosti
Sjajan post, sjajne informacije. Ostani jaka.
Zapadni svijet imperija napravio je veliku zaradu od otimanja kontinenata i pljačke njihovog zlata, srebra i crnog zlata.
Rimljani su opljačkali monoteizam i naoružali ga za okupaciju i ekstremnu klevetu karaktera zbog njegove fantazije koja je postala oblik carstva.
SAD je razvukao obranu kao najbolju ofanzivu jer je promijenio Ministarstvo rata u Ministarstvo obrane i dodao mu preventivnu paranoju. Zbog prošlih grijeha ono mora ignorirati nove koje je uzrokovalo.
NATO je novi Vitezovi templari baš kao što je invazija na Irak opisana kao novo Rimsko carstvo, ali to je ono za koje ne bi trebalo biti mjesta na novom planetu Zemlji gdje je vojna zaštita neumjesna i predstavlja rizik za ljudsku rasu i sav život na Zemlji.
Zapadni svijet se tisućama godina specijalizirao za krađu zemlje od strane militariziranih imperija. Ima religiju koju su Rimljani vjerojatno naoružali antisemitizmom za stjecanje vjere baš kao što mi danas demoniziramo neprijatelje. Dugoročni rezultati toga srušili su stoljeća genocida i pogroma koji odjekuju kroz povijest.
Sada smo redefinirali obranu kao najbolji napad s preventivnom fantazijskom paranojom naoružanja.
Čim se pojavila vojska bazirana na nafti za Prvi svjetski rat, to je izazvalo probleme zbog reketa vojne zaštite koji je sada doveo sve ljude na Zemlji u opasnost.
Vojna utrka u naoružanju je neobranjiva. NATO je novi Vitezovi Templari koji nije na mjestu za ljudsku rasu.
Oni su bili “jasni da svi vide” već neko vrijeme – otkako su se “zidovi srušili” u Jerihonu prije dosta vremena…
Stvarne činjenice o tome kako je Palestina brutalno ukradena uz golemu potporu "Zapada". To je doista posljednja mrlja na povijesti moći kapitalizma, koja se mora ukloniti. Hvala vam na vašem radu u iznošenju detalja ove tragedije.