Pad Damaska i uspon HTS-a signaliziraju opasnu promjenu u Siriji, produbljujući regionalnu nestabilnost i izolaciju Palestine. Od Izraela do afričke regije Sahel, što slijedi?
Houmam al-Sayed, Sirija, “Namle,” 2012.
By Vijay Prashad
Tricontinental: Institut za društvena istraživanja
OJedan od najzapanjujućih događaja u proteklih nekoliko mjeseci bio je pad Damaska.
Ovaj se pad isprva očekivao prije više od deset godina, kada su se pobunjeničke vojske financirane od strane Katara, Turske, Saudijske Arabije i Sjedinjenih Država okupile oko rubova Sirije i prijetile vladi tadašnjeg predsjednika Bashara al-Assada.
Ove vojske, potpomognute bogatim i moćnim zemljama, sastojale su se od niza aktera, uključujući:
- gomile ljudi koji su bili ljuti zbog ekonomske nevolje uzrokovane otvaranjem gospodarstva i kasnijom devastacijom malih proizvodnih poduzeća, koja su patila pred rastućom snagom turske proizvodnje;
- seljaštvo na sjeveru, frustrirano nedostatkom odgovarajućeg odgovora vlade na dugu sušu koja ih je natjerala u sjeverne gradove Aleppo i Idlib;
- sektori sekularne sitne buržoazije nezadovoljni neuspjehom Damaščanskog proljeća 2000.–01., koje je u početku obećavalo političke reforme proizašle iz muntadat (forumske rasprave) održane diljem zemlje;
- duboko ozlojeđeno Sirijsko muslimansko bratstvo, formirano od pobožne sitne buržoazije, koje je slomljeno 1982. i ponovno se pojavilo nakon što je bilo nadahnuto ulogom koju je Bratstvo odigralo u prosvjedima 2010.-11. u Tunisu i Egiptu;
- željne islamističke snage koje je obučavala al-Qaida u Iraku i koje su htjele vijoriti crnu zastavu džihadizma s najviših parapeta u Damasku.
- Unatoč neuspjehu ovih frakcija sirijske oporbe 2011. godine, mnoge od tih istih snaga uspjele su svrgnuti Assadovu vladu 7. prosinca.
Prije nešto više od deset godina, Assadova vlada ostala je na vlasti uglavnom zahvaljujući potpori Irana i Rusije, ali i zbog uključenosti - u manjoj mjeri - susjednog Iraka i Hezbollaha (Libanon).
Assad nije imao želuca za natjecanje. Postao je predsjednik 2000. nakon smrti svog oca, Hafeza al-Assada, koji je preuzeo dužnost vojnim udarom 1971. Bashar al-Assad imao je privilegirano odrastanje i studirao je za oftalmologa u Ujedinjenom Kraljevstvu.
Kada su se pobunjeničke vojske približile Damasku u prosincu ove godine, Assad je s obitelji pobjegao u Moskvu, tvrdeći da se želi povući iz politike i nastaviti karijeru oftalmologa.
Nije dao izjavu svom narodu govoreći im da budu hrabri ili da će se njegove snage boriti drugi dan. Nije bilo utješnih riječi. Otišao je tiho na isti način na koji se pojavio, napuštena njegova zemlja. Nekoliko dana kasnije, na Telegramu, al-Assad je objavio poruku, ali je bio stidljiv.
Hakim al-Akel, Jemen, “Simbolička povijest arapske radosti (Arabia Felix)”, 1994.
Nakon poraza od strane sirijskih, iranskih i ruskih snaga 2014., sirijski pobunjenici ponovno su se okupili u gradu Idlibu, nedaleko od turske granice sa Sirijom. Tu je glavna oporbena snaga 2016. raskinula s Al-Qaidom, preuzela lokalna vijeća i oblikovala se kao jedini predvodnik anti-Asadove kampanje. Ova skupina, Hayat Tahrir al-Sham (Organizacija za oslobođenje Levanta ili HTS), sada je na čelu Damaska.
Potječući izravno iz al-Qaide u Iraku, HTS nije uspio osloboditi te korijene i ostaje duboko sektaško tijelo s ambicijama da na kraju Siriju pretvori u kalifat.
Od svog vremena u Iraku i sjevernoj Siriji, vođa HTS-a Abu Mohammed al-Jolani razvio je reputaciju velike brutalnosti prema velikom broju manjinskih skupina u Siriji (posebno Alavitima, Armencima, Kurdima, Šiitima), koje je smatrao otpadnicima.
Al-Jolani je dobro svjestan svoje reputacije, ali je značajno promijenio način na koji se predstavlja. Odbacio je zamke svojih dana al-Qaide; podrezao je bradu, oblači neupadljivu kaki odoru i naučio s medijima razgovarati odmjerenim tonom.
Molimo Vas provjerite pažljivo tablicu sa mjerama prije kupnje proizvoda, a ukoliko ne znate kako odabrati veličinu proizvoda kontaktirajte našu Službu za kupce. Podrška CN's
Zimski Fond Voziti!
U ekskluzivnom intervju s CNN oslobođen baš kad su njegove snage zauzele Damask, al-Jolani se prisjetio prošlih ubojstava počinjenih u njegovo ime samo kao mladenačke indiskrecije. Kao da ga je obučavala tvrtka za odnose s javnošću. Više nije luđak al-Qaide, al-Jolani se sada predstavlja kao sirijski demokrat.
Dana 12. prosinca razgovarao sam s dva prijatelja iz manjinskih zajednica u različitim dijelovima Sirije. Obojica su rekli da strahuju za svoje živote. Oni razumiju da će se, iako će uslijediti razdoblje likovanja i mira, na kraju suočiti s ozbiljnim napadima i već su počeli čuti izvješća o napadima manjih razmjera na alavite i šiitske obitelji u njihovoj mreži.
Drugi me prijatelj podsjetio da je u Iraku vladao mir nakon pada vlade Saddama Husseina 2003.; nekoliko tjedana kasnije počela je pobuna. Bi li se takva pobuna bivših vladinih snaga mogla dogoditi u Siriji nakon što su se rekomponirale nakon brzog pada svoje države?
Nemoguće je znati kakvo će biti društveno tkivo nove Sirije s obzirom na karakter ljudi koji su preuzeli vlast.
To će biti osobito istinito ako se čak i djelić od onih sedam milijuna Sirijaca koji su raseljeni tijekom rata vrate kući i potraže osvetu za ono što će zasigurno smatrati zlostavljanjem koje ih je prisililo u inozemstvo.
Nijedan rat ove vrste ne završava mirom. Mnogo je računa koji tek treba riješiti.
Safwan Dahoul, Sirija, "San 92", 2014.
Bez odvraćanja pozornosti od sirijskog naroda i njegove dobrobiti, također moramo razumjeti što ova promjena vlasti znači za regiju i svijet.
Uzmimo implikacije redom, počevši od Izraela pa do regije Sahel u Africi.
Izrael: Iskoristivši desetljeće dug građanski rat u Siriji, Izrael je redovito bombardirao sirijske vojne baze kako bi degradirao i Sirijsku arapsku vojsku (SAA) i njezine saveznike (osobito Iran i Hezbollah). Tijekom prošle godine, tijekom eskalacije genocida nad Palestincima, Izrael je također pojačao bombardiranje svih vojnih objekata za koje vjeruje da se koriste za opskrbu Irana i Hezbollaha. Izrael je potom napao Libanon kako bi oslabio Hezbolah, što je i postigao izvršivši atentat Dugogodišnji vođa Hezbollaha, Sayyed Hassan Nasrallah, i invazijom južnog Libanona, gdje je Hezbollah bio ukorijenjen. Kao koordinirano, Izrael je pružio zračnu potporu HTS-u dok je izlazio iz Idliba, bombardirajući sirijske vojne objekte i vojne položaje kako bi demoralizirao SAA. Kada je HTS zauzeo Damask, Izrael je ojačao svoju diviziju 210 na okupiranoj Golanskoj visoravni (zauzetoj 1973.), a zatim je izvršio invaziju na tampon zonu Ujedinjenih naroda (uspostavljenu 1974.). Izraelski tenkovi su nastavili izvan tampon zone i došli vrlo blizu Damaska. HTS niti u jednom trenutku nije osporavao ovu okupaciju Sirije.
Turska: Turska vlada pružila je vojnu i političku potporu pobuni 2011. od njezina početka i ugostila je vladu Sirijskog muslimanskog bratstva u egzilu u Istanbulu. Godine 2020., kada je SAA krenula protiv pobunjenika u Idlibu, Turska je izvršila invaziju na Siriju kako bi iznudila sporazum da grad neće biti oštećen. Turska je također omogućila vojnu obuku većine boraca koji su nastavili autocestom M5 prema Damasku i osigurala vojnu opremu vojskama za borbu protiv Kurda na sjeveru i SAA-e na jugu. Preko Turske su se razni srednjoazijski islamisti pridružili borbi HTS-a, uključujući Ujgure iz Kine. Kada je Turska dva puta napala Siriju u proteklom desetljeću, držala je sirijski teritorij za koji je tvrdila da je njezina povijesna zemlja. Ovaj teritorij se neće vratiti Siriji pod vladom HTS-a.
Fateh al-Moudarres, Sirija, “Dijete Palestine”, 1981.
Libanon i Irak: Nakon pada vlade Saddama Husseina 2003., Iran je izgradio kopneni most za opskrbu svojih saveznika u Libanonu (Hezbollah) i Siriji. S promjenom vlasti u Siriji, opskrba Hezbollaha će postati teška. I Libanon i Irak sada će graničiti sa zemljom kojom vlada bivša podružnica al-Qaide. Iako nije odmah jasno što to znači za regiju, vjerojatno je da će postojati ohrabrena prisutnost al-Qaide koja želi potkopati ulogu šiita u ovim zemljama.
Djamila Bent Mohamed, Alžir, “Palestina”, 1974.
Palestina: Implikacije za genocid u Palestini i za borbu za oslobođenje Palestine su izvanredne. S obzirom na ulogu Izraela u potkopavanju Assadove vojske u ime HTS-a, malo je vjerojatno da će al-Jolani osporiti izraelsku okupaciju Palestine ili dopustiti Iranu da opskrbi Hezbollah ili Hamas. Unatoč njegovom imenu, koje dolazi od Golana, nezamislivo je da će se al-Jolani boriti da Siriji vrati Golansku visoravan. Izraelski “tampon” u Libanonu i Siriji pridonose regionalnom samozadovoljstvu svojim postupcima postignutim događajima kao što su mirovni ugovori s Egiptom (1979.) i Jordanom (1994.). Nijedan susjed Izraelu neće predstavljati prijetnju u ovom trenutku. Palestinska borba već doživljava veliku izolaciju od ovih događaja. Otpor će se nastaviti, ali neće biti susjeda koji bi omogućio pristup sredstvima otpora.
Sahel: Budući da su Sjedinjene Države i Izrael u osnovi jedna zemlja kada je u pitanju geopolitika, pobjeda Izraela je pobjeda Sjedinjenih Država. Promjena vlasti u Siriji ne samo da je kratkoročno oslabila Iran već je oslabila i Rusiju (dugoročni strateški cilj Sjedinjenih Država), koja je ranije koristila sirijske zračne luke za punjenje gorivom svojih opskrbnih zrakoplova na putu prema raznim afričkim zemljama. Rusija više ne može koristiti te baze, a ostaje nejasno gdje će se ruski vojni zrakoplovi moći puniti gorivom za putovanja u regiju, posebice u zemlje u Sahelu. To će Sjedinjenim Državama pružiti priliku da poguraju zemlje koje graniče sa Sahelom, poput Nigerije i Benina, da pokrenu operacije protiv vlada Burkine Faso, Malija i Nigera. To će zahtijevati pažljivo promatranje.
U srpnju 1958. nekoliko je pjesnika organiziralo festival u Akki (okupirana Palestina '48.). Jedan od pjesnika koji su sudjelovali, David Semah, napisao je “Akhi Tawfiq (“Moj brat Tawfiq”), posvećen palestinskom komunističkom pjesniku Tawfiqu Zayyadu koji je bio u izraelskom zatvoru u vrijeme festivala. Semahova pjesma nas utemeljuje u senzibilitet koji je tako prijeko potreban u našem vremenu:
Ako posijaju lubanje u njegovu prljavštinu
Naša će žetva biti nada i svjetlo.
Vijay Prashad je indijski povjesničar, urednik i novinar. On je pisac i glavni dopisnik Globetrottera. Urednik je LeftWord knjige i ravnatelj Tricontinental: Institut za društvena istraživanja. On je stariji nerezidentni suradnik u Chongyang institut za financijske studije, Sveučilište Renmin u Kini. Napisao je više od 20 knjiga, uključujući Tamniji narodi i Siromašniji narodi. Njegove najnovije knjige su Borba nas čini ljudima: Učenje od pokreta za socijalizam i, s Noamom Chomskim, Povlačenje: Irak, Libija, Afganistan i krhkost američke moći.
Ovaj je članak iz Trikontinental: Institut za društvena istraživanja.
Stavovi izraženi u ovom članku mogu, ali i ne moraju odražavati stavove Vijesti o konzorciju.
Molimo Vas provjerite pažljivo tablicu sa mjerama prije kupnje proizvoda, a ukoliko ne znate kako odabrati veličinu proizvoda kontaktirajte našu Službu za kupce. Podrška CN's
Zimski Fond Voziti!
Donirajte porezno odbijenu donaciju na siguran način kreditnom karticom ili provjerite klikom na crveni gumb:
“Sirija je “oslobođena” i sada je u procesu postajanja dijelom “Velikog Izraela” kao što je prije mnogo godina predvidio Wesley Clark. Dakle, to je druga (Palestina je bila prva) nacija koja je bila prisiljena postati dijelom Velikog Izraela, druga u razdoblju od “7 u 5 godina”.
Ova primjedba komentatorice Helge Fellay na kraju članka J. Cooka od 21. prosinca “Izrael, a ne osloboditelji, odlučit će o sudbini Sirije” ključna je, čini mi se, u onome što se događa. Težnja da se Izrael proširi na "Veliki Izrael" dramatično je potaknuta nedavnim događajima. Ali situacija je uzavrela od mogućih sukoba i mogućeg razvoja kaosa poput libijskog. Imali smo brojne komentare za članak Cook (komentari su sada zatvoreni) koji su se činili vrlo pronicljivima kao i Helgin. Nadam se da možemo nastaviti ovu raspravu.
Nedavno, također, analitičari kao što je Alastair Crooke sugeriraju da nije samo "veliki Izrael" u igri, već i "velika Turska", kako bi pomogli u daljnjem kopanju po složenosti sukobljenih ciljeva naizgled pobjednika u ovom trenutku. Teško je i zamisliti da HTS ostane kooperativan prema sporednim ulogama i hini kooperativnost. Sve ovo govori o tome koliko brzo Izrael može uvući Trumpa u napad na Iran i potencijal za svjetski rat.
Što mogu nego plakati za cijelim svijetom. Čak i s ove udaljenosti, doživio sam palestinski narod kao prekrasan narod, ljepši od svojih monstruoznih susjeda, a kad je nada izgubljena i oni su pribjegli brutalnosti koja je cijelu Palestinu spustila u krilo užasnog čudovišta kojeg je hranila američka vlada koja bacaju vlastite vojnike pod autobus kao što su učinili ljudima iz USS Libertyja za dobrobit Izraela.
Opet, jedinstvena i prekrasna mješavina aktualnog događaja/povijesnog pisanja u tandemu s uvjerljivim umjetničkim odabirom, iz Vijaya.
Uvijek ključno štivo za ova tužna, mračna vremena. puno hvala!