Jonathan Cook na iznenadna sposobnost zapadnog tiska — u slučaju Sirije — da razlikovati između džihadista i islamskih nacionalista.

Grafiti Hamasa u gradu Nablusu na okupiranoj Zapadnoj obali 2006. (Michael loadenthal, Flickr, CC BY-NC-SA 2.0)
By Jonathan Cook
Jonathan-Cook.net
Hto je vrlo čudna stvar. Godinama su zapadni mediji i političari bili bezobzirno ravnodušni prema činjenici da Hamas nije džihadistički pokret, poput al-Qaide ili Islamske države, već specifično *palestinski* nacionalni pokret otpora — ako je poduprt islamističkom ideologijom koja razlikuje to od sekularnih palestinskih nacionalnih pokreta poput Fataha.
Ubrzo nakon Hamasovog napada na Izrael 7. listopada 2023., izraelski premijer Benjamin Netanyahu stao je uz američkog državnog tajnika Anthonyja Blinkena i neosporno ustvrdio: “Hamas je ISIS [Islamska država]... i s Hamasom treba postupati točno onako kako je bio ISIS liječiti.“
Ali Hamas, za razliku od Al-Qaide i Islamske države, ne nastoji ponovno stvoriti kalifat koji bi obuhvatio sve muslimane gdje god oni živjeli, ravnodušan prema nacionalnim granicama. Želi stvoriti palestinsku državu u Palestini. Izrael je odlučan zaustaviti bilo kakvu pojavu palestinske države, čak i ako to znači počinjenje genocida.
Hamas ne zahtijeva striktno pridržavanje vjerskog zakona i ne daje prioritet islamu nad palestinskim nacionalnim identitetom.
Nije, kao što nas Izrael i njegovi apologeti na Zapadu pokušavaju uvjeriti, dio nekog islamskog križarskog rata, koji vodi globalni rat protiv vrijednosti navodne judeo-kršćanske "civilizacije".
Hamas ne ugnjetava kršćane (kršćanska zajednica je vrlo mirno postojala u Gazi sve dok Izrael nije počeo bombardirati njihove crkve), niti prisiljava žene da nose veo.
Određivanje Hamasa kao terorističke organizacije od strane Ujedinjenog Kraljevstva, kako u vojnom tako iu političko-socijalnom krilu, uvelike je opravdano ovim pogrešnim predstavljanjem ideološkog karaktera Hamasa.
Pokrećem ovo pitanje ne kako bih pohvalio Hamas (pogledajte pravno odricanje od odgovornosti u nastavku), već kako bih istaknuo trenutno, nečuveno licemjerje čitavog zapadnog medijskog korpusa.
Sada imamo ogranak al-Qaide u Siriji, preimenovan u HTS (Hayat Tahrir al-Sham). I zapadni novinari, predvođeni kao i uvijek BBC, padaju u glavu da objasne kako se grupa preko noći transformirala iz džihadizma koji siječe glave u umjereni, “prijatelj raznolikosti” Sirijski nacionalni pokret otpora.
Mediji su odjednom duboko zabrinuti da razjasne razliku između militantnog džihadizma i islamskog nacionalnog otpora, i inzistiraju na tome da je potonji respektabilan.

Borci Tahrir al-Shama u sirijskom selu Mushairfa, sjeveroistočno od Hame, tijekom ofenzive na sjeveroistok Hame u listopadu 2017. (Qasioun News Agency, CC BY 3.0, Wikimedia Commons)
To se, naravno, predstavlja kao obrazloženje za britansku i američku vladu da brzo ukinu proglašavanje HTS-a terorističkom organizacijom, iako te iste vlade drže Hamas u cijelosti zabranjenim. To je razlog za prihvaćanje ove al-Qaedine promjene kao dobrog sirijskog nacionalističkog pokreta, koji navodno želi ujediniti zemlju.
Poanta je: zapadni mediji sasvim su sposobni razumjeti razliku između džihadista i islamskih nacionalista kad to žele. Ali oni to žele samo kada im britanska i američka država nacionalne sigurnosti to kažu.
To je ponašanje onoga za što nam je rečeno da je "slobodni tisak".
PRAVNI ODGOVORI: Gornja opažanja su napravljena u čisto analitičke svrhe i nemaju namjeru ni na koji način "poticati potporu" Hamasu, što bi predstavljalo kršenje Odjeljka 12 britanskog Zakona o terorizmu. Vlada Ujedinjenog Kraljevstva proglasila je Hamas terorističkom organizacijom.
Uostalom, tko smo mi da dovodimo u pitanje mudrost vlade u korištenju protuterorističkih zakona za zatvaranje novinara do 14 godina zbog isticanja nedosljedne primjene njezinih politika?
Tko smo mi da dovodimo u pitanje pravo britanske policije da pretresa domove neovisnih novinara, istražuje i uhiti ih, kao što se dogodilo Richardu Medhurstu i Asi Winstanleyju, jer se navodno nisu dovoljno čvrsto držali stava britanske vlade o Hamasu?
Tko smo mi da postavljamo pitanje zašto britanski mediji, pobornici slavne tradicije slobode tiska, ne izvješćuju o uhićenju i istrazi neovisnih novinara od strane policije zbog navodnog kršenja članka 12 u vezi s Hamasom kada se čini da policija nije voljna provoditi odjeljak 12 u odnosu na HTS?
Ništa od navedenog ne bi trebalo ni na koji način sugerirati da Britanija nije u potpunosti demokratska ili da pokazuje bilo kakve znakove da će postati policijska država.
[Vidjeti: PISMO IZ LONDONA: O Zakonu o terorizmu Ujedinjenog Kraljevstva]
Jonathan Cook je nagrađivani britanski novinar. Bio je u Nazaretu u Izraelu 20 godina. Vratio se u UK 2021. Autor je triju knjiga o izraelsko-palestinskom sukobu: Krv i religija: Razotkrivanje židovske države (2006), Izrael i sukob civilizacija: Irak, Iran i plan za preuređenje Bliskog istoka (2008) i Palestina koja nestaje: Izraelski eksperimenti u ljudskom očaju (2008). Ako cijenite njegove članke, razmotrite ih nudeći svoju financijsku potporu.
Ovaj je članak s bloga autora, Jonathan Cook.net.
Izražena stajališta isključivo su stajališta autora i mogu, ali ne moraju odražavati stajališta Vijesti o konzorciju.
Molimo Vas provjerite pažljivo tablicu sa mjerama prije kupnje proizvoda, a ukoliko ne znate kako odabrati veličinu proizvoda kontaktirajte našu Službu za kupce. Podrška CN's
Zimski Fond Voziti!
Donirajte porezno odbijenu donaciju na siguran način kreditnom karticom ili provjerite klikom na crveni gumb:
Ne radi se samo o britanskim medijima. Zamislite kako se osjećam živeći u Francuskoj, "domu ljudskih prava" i prateći francuske medijske rasprave o Siriji, HTS-u, trupama za pomoć Ukrajini, potpunom ignoriranju volje naroda po bilo kojem pitanju.
Hvala vam na važnom podsjetniku na jasnu razliku u odnosu na Hamas u usporedbi s džihadističkim skupinama poput HTS-a. Hamas je nacionalna oslobodilačka skupina koja prema međunarodnom pravu ima pravo na otpor ugnjetavanju. Hamasov napad 7. listopada bio je vojna operacija, a ne teroristički čin. Tek trebam vidjeti ikakvo točno pobijanje Hamasovih postupaka analognih Židovima u ustanku u Varšavskom getu u Drugom svjetskom ratu. Ali očito je previše neugodna usporedba da bi ugledala svjetlo dana u zapadnom "slobodnom tisku", jer to uvijek čini zahtjeve države nacionalne sigurnosti
Tolika je tragedija da je mjesto mog rođenja, Britanija, dom Magna Carte, stvorilo 1215. godine prvi dokument u engleskoj pravnoj praksi u kojem se navodi da monarh nije bio iznad zakona i da je postalo osnova za slobodu, demokraciju i vladavinu prava u Ujedinjeno Kraljevstvo je zamijenjeno orvelovskom državom u kojoj su dobronamjerni novinari i građani prisiljeni zaštititi se tako što moraju pisati odricanje od odgovornosti u svojim člancima, što ako testirani na sudu ipak ih možda neće spasiti od zlonamjernog kaznenog progona. Sramota “Velike” Britanije.
Ne mogu razmišljati o jednom posebnom aspektu džihadističkih skupina poput HTS-a: motivaciji običnih boraca. Zašto su voljni poslušati naredbe Izraela i SAD-a? Oni sigurno znaju da Izrael ubija arapsku djecu u okupiranoj Palestini, da su oni sami podljudi, prema Izraelcima. Kako ćemo to objasniti?
Ovako funkcionira "Redoslijed temeljen na pravilima"... Oni sastavljaju pravila za bilo koju situaciju, a mi (ili tisak, itd.) trebamo slijediti te naredbe.
Doista. “Međunarodni poredak temeljen na pravilima” je potpuna šala i zaslužuje porugu i prijezir koji dobiva.