Yoon ne želi izgubiti vlast, piše Kiji Noh, ali što je još važnije, SAD ne može dopustiti Yoonu da izgubi vlast. On je ključan za položaj azijskih snaga protiv Kine.

Predsjednik Južne Koreje Yoon Suk Yeol posjećuje Flotilu mornarice za specijalno ratovanje u Jinhaeu, pokrajina Gyeongsangnam-do, 10. ožujka 2023. (Republika Koreja, Flickr, CC BY-NC-SA 2.0)
By Kiji Noh
Posebno za Vijesti o konzorciju
Skorejskog predsjednika Yoon Suk Yeola u utorak proglasio izvanredno stanje, suspendirao je južnokorejsko zakonodavno tijelo i zabranio izabranim predstavnicima pristup zgradi Narodne skupštine uz veliku prisutnost policije.
A onda je šest sati kasnije poništio narudžbu.
Predsjednik Yoon izjavio je u javnom obraćanju korejskom narodu da je taj potez bio zaštita "liberalne Južne Koreje od prijetnji koje predstavljaju komunističke snage Sjeverne Koreje i eliminiranje protudržavnih elemenata". rekao je:
“Vratit ću zemlju u normalu tako što ću se riješiti protudržavnih snaga što je prije moguće.”
Ali svi članovi Južnokorejske nacionalne skupštine, koju je Yoon zatvorio, glasovao za preokret Yoonov nalog u utorak i on je tada poslušao poziv.
Djelovanje i retorika evocirali su dane vojnih diktatura u zemlji; jezik i opravdanje bili su potpuno isti.
Ponavljali su se signali da bi Yoon mogao proglasiti izvanredno stanje jer je javni zamah za njegovim opozivom u Južnoj Koreji uzimao maha.
Južnokorejci preziru Yoona zbog njegove zlouporabe ovlasti, korupcije njegove supruge i njegovog omalovažavanja suvereniteta i ekonomskog blagostanja Južne Koreje kako bi služio američkim geopolitičkim interesima.
Posebno je pokrenulo i razbjesnilo Južnokorejce njegovo uplitanje vojske Južne Koreje u vojsku njenog bivšeg kolonizatora, Japana, kroz formalni vojni savez osmišljen za vođenje rata protiv Kine. To je također podrazumijevalo angažiranje u radikalnom povijesnom revizionizmu i brisanju kako bi se olakšala ova izvanredna koalicija.
Prošli tjedan 100,000 građana prosvjedovalo je na ulicama tražeći njegovu hitnu ostavku - nešto što nije dobilo apsolutno nikakvu pokrivenost u zapadnim medijima. To se još uvijek malo spominjalo u trenutnom mainstreamu zapadnog izvještavanja kao čimbenik za kratkotrajno proglašenje izvanrednog stanja.
Yoon ne želi izgubiti moć, ali što je još važnije, SAD ne može dopustiti Yoonu da izgubi moć: on je neophodan za podupiranje saveza, sporazuma i držanja azijske sile za vođenje rata protiv Kine.

Predsjednik Joe Biden govori tijekom ceremonije Yoonova dolaska u Washington, travnja 2023. (Bijela kuća, Erin Scott)
Ako Yoon ode, polje sile se prekida. To je zato što je Južna Koreja ključni posrednik, posrednik s najvećom vojnom silom u tom području (500,000 aktivnih vojnika plus 3.1 milijun rezervista). Ovo ogromno vojno ljudstvo odmah pada pod operativnu kontrolu SAD-a, u trenutku kada SAD odluči da želi voditi rat.
Yoon, koji je izabran s najtijesnom izbornom pobjedom u korejskoj povijesti (0.7 posto), američki je klijent, podržan upravo zbog obećanja o provedbi južnokorejske "indo-pacifičke strategije", klona američke indo-pacifičke strategije, ratoborna, eskalirajuća, vojno-hibridna strategija za okruživanje i skidanje Kine.
Kad je Yoon izabran, čepovi šampanjca letjeli su u Washingtonu. Da je Yoon odlučio ovjekovječiti vladavinu kroz izvanredno stanje, SAD bi vjerojatno zatvorile oči na to, kao što su to činile desetljećima pod Park Chung Heejem i Chun Doo Hwanom. Ulozi su vrlo visoki.
Međutim, za razliku od svojih prethodnika iz Konzervativne stranke Park Chung Heea, Chun Doo Hwana i Roh Tae Wooa, Yoon nije bivši general. Zapravo, on je bježač od mobilizacije, što obično uništava političke karijere.
Činjenica da se uspio popeti do najvišeg položaja signalizira da su iznimno moćne sile (kao što je američka država nacionalne sigurnosti) bile ključne u njegovu usponu na vlast.
Svakako, dali su mu udarni termin, uključujući pristup najutjecajnijoj medijskoj platformi na svijetu: naslovnom članku u Vanjski poslovi časopisu gdje je iskazao svoju odanost SAD-u doktrina.
Opasna i mračna vremena još su pred nama, pogotovo ako Korejci ustanu (kao što su uvijek bili) i predsjednik Yoon odgovori masivnom vojnom i policijskom represijom.
KJ Noh je politički analitičar, edukator i novinar koji se fokusira na geopolitiku i političku ekonomiju azijsko-pacifičke regije. Napisao je za Disidentski glas, Black Agenda Report, Asia Times, Counterpunch, LA Progressive, MR Online. Također često komentira i analizira razne informativne programe, uključujući Korištenje električnih romobila ističe Kritični sat, Pozadinska priča, i Prijelomne vijesti.
Stavovi izraženi u ovom članku mogu, ali i ne moraju odražavati stavove Vijesti konzorcija.
Uh, znam da je to kulturološka stvar, ali možda bi netko trebao reći autoru da je u Americi pokazivanje sebičnosti da se izbjegne vojna služba, tzv. izbjegavanje vojnog roka, kao i možda neka lukavština u tome kako su to učinili…. u Americi to zapravo poboljšava političku karijeru.
Clinton i Dubya bili su poznati po tome kako su izbjegavali aktivnu vojnu službu u Vijetnamu. Biden je diplomirao na koledžu usred Vijetnamskog rata, ali nije pokazao interes da bude posljednji čovjek koji će poginuti u izgubljenom ratu. Trump je otprilike istih godina. Obama i kandidat Harris nemaju vojnu službu. Svi su bili ili predsjednik ili jedan otkucaj srca. Stigli su do vrha ili vrlo blizu vrha bez vojne službe i često uz očito namjerno izbjegavanje. Iako za post-vijetnamske generacije, oni nisu morali biti varijacija "bježača od regrutiranja" da bi ostali izvan prvih linija.
Čini se da je najnoviji američki predsjednik koji je služio u vojsci i bio u aktivnoj službi u ratu George Herbert Walker Bush, koji je upravljao avionom (i spasio se) tijekom borbi na Pacifiku u Drugom svjetskom ratu. I torpedni bombarder, pa nije bombardirao s 2 20,000 stopa kao Mad Bomber McCain. Drugo vrijeme. Umjesto da izbjegne služenje vojnog roka ili preko obiteljskih veza dogovori posao u državi, brzo se pridružio vojsci nakon školovanja i postao jedan od najmlađih mornaričkih pilota... barem prema njegovoj političkoj biografiji. No, posljednji Amerikanac koji je krenuo tim putem bio je toliko davno da ga sada morate razlikovati od njegovog sina koji je slavno štitio Teksas od Vietconga u zračnoj nacionalnoj gardi.
Fascinantno je kako u situaciji puča / izvanrednog stanja nitko ne obraća pažnju na vojsku.
Nekoliko napomena u vezi s tim.
– Pričalo se da je upravo ministar obrane preporučio predsjedniku da proglasi izvanredno stanje. Dakle, isprva se čini da ovo ima barem neku vojnu podršku.
– Vojska je sudjelovala u tome da se rasporedila u zgradu Narodne skupštine. Ovo su očito naredili zapovjednici područja Seoula kao podršku. Narodna skupština proglašena je zatvorenom proglašenjem izvanrednog stanja.
CILJ
– vojne postrojbe u Narodnoj skupštini nisu djelovale kako bi spriječile Narodnu skupštinu da se sastane i glasa za proglašenje kraja izvanrednog stanja. Nisu upotrijebili silu za razbijanje Narodne skupštine.
Tada postaje još zanimljivije, kao i svaka situacija s pobunom. Čija naređenja slijede? Predsjednik ili Narodna skupština koja je naredila vojsci da napusti prostor Narodne skupštine kada je glasovala za ukidanje izvanrednog stanja? Vojska je morala izabrati.
Predsjednik neko vrijeme nije odgovorio na prijedlog skupštine da se ukine izvanredno stanje. Morao je pričekati da vidi što će vojska zapravo učiniti. Čije bi naredbe vojnici slušali?
Vojnici su se pokoravali narodnoj skupštini. Napustili su to područje kako im je naredila zakonodavna vlast. Nekoliko sati kasnije, predsjednik je izdao naredbu kojom se ukida njegovo proglašenje izvanrednog stanja. Budući da ga je vojska ostavila na cedilu, nije imao izbora. Vrlo je teško imati izvanredno stanje ako se vojska ne slaže.
Sada su ministar obrane i visoki časnici u području Seula koji su sudjelovali u ranim fazama podnijeli ostavke. Čini se da je vojno zapovjedništvo u samom vrhu inzistiralo na ostavkama časnika. Iz daljine se čini da je južnokorejsko društvo i društvo u kojem 'čast' može zahtijevati ostavku i javnu ispriku, kao i društvo u kojem dužnosnici mogu 'pasti pod mač' kada se to zahtijeva.
Za sada je vojska još uvijek poštovala kakvu-takvu demokraciju kada su dobivali oprečne naredbe od izvršne i zakonodavne vlasti. Upamtite, Amerika također održava odnose između vojske i vojske, tako da odnosi južnokorejske vojske s Amerikom mogu biti jednako važni kao i politički. Pogotovo u naciji s poviješću vojnih diktatura.
SAD su bile vrlo, vrlo tihe dok se sve ovo događalo. Činilo se da Uncle Sam nije govorio protiv izvanrednog stanja sve dok nije ukinut.
Možda su to kasne udarne vijesti, ali Yoon gubi snagu.
Moćna osoba u njegovoj stranci, dovoljno moćna da se može nazvati 'vođom' stranke, oglasila se i rekla da Yoona treba ukloniti s vlasti za dobrobit nacije. Što bi vjerojatno značilo da ili Yoon mora podnijeti ostavku ili će zahtjev o opozivu oporbenih stranaka dobiti dovoljno glasova vladajuće stranke da prođe. Čini se da Yoona nema danas ili sutra.
Bilo kako bilo, ovo nije bilo prvo ratno stanje u Južnoj Koreji otkako ju je Amerika odvojila. Južna Koreja je tradicionalno bila vojna diktatura koju su podržavale SAD. Niti je ovo vjerojatno posljednje izvanredno stanje. Ovo pokazuje da će ili doći do izvanrednog stanja za kontrolu naroda prije nego što rat započne, ili ako ljudi ostanu poslušni i pokorni do tog datuma, izvanredno stanje će biti ponovno proglašeno kada započne nadolazeći rat s Kinom.
U Velikom ratu za demokraciju i slobodu na Wall Streetu, čini se da demokracija i sloboda moraju biti prve žrtve ovog rata kako bi se spasila demokracija i sloboda. No, naravno, možemo vjerovati Wall Streetu da će u potpunosti obnoviti naše demokracije i slobode u nekom trenutku u budućnosti jer je Wall Street uvijek stavljao te američke vrijednosti iznad ovozemaljskih stvari poput zarađivanja novca.
Južnokorejski zakon zabranjuje izvoz oružja u zone aktivnih sukoba. Postoje goleme zalihe streljiva koje SAD želi pa je izvanredno stanje jedan od načina da se to zaobiđe
Potpora SAD-a autoritarcima u Južnoj Koreji seže do Syngmana Rheea, predsjednika njezine prve republike, koji je vladao željeznom rukom.
Razumijem da je poriv za njegovim opozivom, iz nepoznatih razloga, iznenada preokrenut. Zanimljiv.
Hvala, Kiji Noh i Consortium News, na ovom kratkom, ali prodornom izvješću. Kao što se navodi u članku, mi na Zapadu inače ne bismo dobili nikakvo pošteno izvješćivanje ili analizu ovog značajnog događaja, jer bi svako takvo izvještavanje, kao i u mnogim drugim slučajevima, razotkrilo razmjere američkog imperijalizma i ratnog huškanja.
Ljudi na zapadu zapravo mogu dobiti poštena izvješća i analize. Jednostavno ga neće dobiti ni od koga u Americi. Ili bih možda trebao reći da to neće dobiti ni od jedne korporacije u Americi.
Svijet je veliko mjesto, a mi živimo u dobu komunikacija. Vidjeli smo skidanje prokletstva vezanog uz Babilonsku kulu, budući da sada računala mogu pomoći u prijevodu brzo i s barem dovoljnom točnošću da se shvati srž onoga što se govori.
Ako je jedini izbor gledati američke vijesti ili uključiti DVD s omiljenim starim filmom, Amerikanci bi bili bolje informirani o svijetu do kraja filma nego da su gledali američke korporativne vijesti. Barem ne bi imali nove laži u svojim glavama nakon 90 minuta filma koji su prije gledali.
Tako tužno.
Slične priče u: Japanu, Njemačkoj, Libiji, Libanonu itd. itd.
Ovo je sigurno osramotilo američku vladu. Sva njihova upozorenja o Sjevernoj Koreji i o tome što će Kim Jong Un učiniti, ali njihov vlastiti saveznik Južna Koreja uvela je vanredno stanje. Zato na zapadu ovo kriju. Razotkriva ratobornost SAD-a.
Dakle, sada znamo zašto postoji toliko beznačajnih vođa u zapadnim zemljama diljem svijeta, jer je to jedina vrsta vođa koju američko carstvo dopušta. A ti vođe marionete jedina su vrsta lizačkih i pljuvačkih kreatura koje su spremne prodati vlastitu zemlju i narode zarad nekakvog američkog statusa i zlata. Kao što vidimo u slučajevima ROC-a, Japana i EU-a, izvlače se s dna bačve.
Točno. Ti “lideri” dolaze kupljeni i plaćeni od psihokapitalizma i ratnog stroja.
Dokazano je da je sama demokracija iluzija. Čak su i njihovi vlastiti politički procesi glava-mi-dobijamo-repovi-vi-gubite.
Pogledajte Francusku, gdje kralj Manny i njegovi miljenici drže dvor. Ili Velika Britanija s njihovim pokoljem štednje, masovnim siromaštvom i zlostavljanjem građana. Ili Njemačka s njihovim prvim zakonom o financiranju umjetnosti u Izraelu. Ili….ili…..ili…
I naravno Izrael i SAD sa svojim dvostranačkim genocidom. Otvoreno ubijanje stotina tisuća ljudi potpuno nekažnjeno. Najodvratniji, neljudski čin u generacijama.
Sve protiv volje naroda. Sve u potpunoj suprotnosti s većinom, čak i uz popratnu vječitu propagandu.
UN, međunarodno pravo, mainstream mediji, gotovo sve političke stranke – mrtvi u vodi. Nikad više neće biti poštovani.
Sada znamo tko je neprijatelj.
Južna Koreja je još jedna pseudodemokratska marionetska država Carstva Sjedinjenih Država.
Jasan i koncizan sažetak! Američki imperijalizam pustoši po cijelom planetu kao i obično. Gdje je kampanja No War on China? Američka vladajuća klasa probudi se i napravi analizu globalnog odnosa snaga. Davno je prošlo vrijeme za diplomaciju i suočavanje s poviješću. Svijet neće dopustiti Europi i njezinim kolonijalnim silama da dominiraju. Novi svijet izranja iz tame.
Tijekom proteklih godinu dana ili tako nešto počeo sam se pitati zašto su se “Južnokorejci” činili tako spremni suočiti se s Kinom i prihvatiti američko oružje. Nisam mogao zamisliti kako bi im to moglo koristiti. Sada svi možemo vidjeti zašto se ovo događa. Nije li smiješno kako mediji uvijek kažu “vlada” kad se govori o vođama na vlasti. Prava vlada je vani na ulicama. Ta izabrana stvorenja – poput našeg Bidena – NIKAKO nisu vlada. Narod je. Isuši močvaru!
Puno hvala što ste ispričali ovu prijelomnu priču. Do sada nitko drugi nije.
Iznimno poštujem korejski narod. Posve osim njihovih zastrašujućih sposobnosti u "tvrdim" sektorima (vojna moć, tehnička/industrijska/ekonomska postignuća), njihova meka moć skočila je u nebo na svjetskoj pozornici, ne samo s pomalo formulativnom Kpop kulturom, koja je mnoge zapadnjake potaknula da uče Korejski, ali što je još važnije u kinematografskom polju s remek-djelima kao što su 'Parazit' i 'Igra lignje' koja su kritika nepoštenost i nepravda neoliberalnog ekonomskog porobljavanja. O ovogodišnjem nobelovcu za književnost Han Kang da i ne govorimo. Novinar KJ Noh nastavlja ovaj obrazac izvrsnosti svojim pronicljivim analizama svjetskih događaja, često s duhovitim pristupom.
Također preporučujem radove ekonomista Ha Joon Changa (bivši sa Sveučilišta Cambridge) kao protutežu neoliberalnim ekonomskim umjetnicima.
Kina jako zaostaje po pitanju meke moći i ima puno toga za naučiti od Korejaca.