Nakon povijesti američkog maltretiranja i ponižavanja - od prekršenog obećanja da se neće širiti NATO do prijevare oko Minska - ne može se pretpostaviti da Moskva blefira kada upozorava na nuklearni rat.
By Joe Lauria
Posebno za Vijesti o konzorciju
In j e g o v e m e n a m n o m govor na Američkom sveučilištu u Washingtonu prije 61 godinu, u kojem je kontroverzno tražio mir sa Sovjetskom Rusijom i kraj Hladnog rata, predsjednik John F. Kennedy je rekao:
“Iznad svega, braneći naše vlastite vitalne interese, nuklearne sile moraju spriječiti one sukobe koji dovode protivnika pred izbor ili ponižavajućeg povlačenja ili nuklearnog rata. Usvajanje takve vrste kursa u nuklearno doba bio bi samo dokaz bankrota naše politike - ili kolektivne želje za smrću svijeta."
Dvadeset osam godina kasnije, administracija Billa Clintona i svaka američka administracija od tada, koja je kulminirala možda najnesmotrenijim, dokazala je bankrot američke politike čineći upravo suprotno od onoga što je Kennedy savjetovao, naime pokazujući odlučnost da ponizi i maltretira nuklearne naoružana Rusija.
Danas je došao taj najstrašniji trenutak, od kojeg su se generacije bojale. Sjedinjene Države nastavile su u ponedjeljak provocirati Rusiju američkim i britanskim raketnim napadima na rusko tlo ispaljenim iz treće zemlje s američkim i britanskim osobljem, ignorirajući nedvosmisleno jasno upozorenje Moskve da bi to moglo dovesti do nuklearnog sukoba.
Pucajući izravno na Rusiju svojim projektilima ATACMS i Storm Shadow, SAD i UK, koje Rusija nije napala, dale su Moskvi “izbor između ponižavajućeg povlačenja ili nuklearnog rata”.
Počevši od kraja Hladnog rata
Poniženje Rusije započelo je završetkom Hladnog rata koji je Kennedy tražio, ali ne pod uvjetima koje je zamislio. Unatoč obećanju Georgea HW Busha da se neće baviti trijumfalizmom, to je bilo u punom zamahu kada je Clinton preuzeo vlast.
Wall Street i američki korporativni razbojnici upali su u bivši Sovjetski Savez 1990-ih, bacili oko na njegove goleme prirodne resurse, oduzeli imovinu industrijama koje su bile u državnom vlasništvu, obogatili, iznjedrili oligarhe i osiromašili ruske, ukrajinske i druge bivše sovjetske narode. Poniženje se pojačalo odlukom devedesetih da se NATO proširi na istok unatoč obećanje dano posljednjem sovjetskom premijeru Mihailu Gorbačovu u zamjenu za ponovno ujedinjenje Njemačke.
Isprva čak i Washingtonov čovjek u Kremlju, Boris Jeljcin prigovorio širenju NATO-a, dok je senator Joe Biden to ipak podržavao Znao to bi izazvalo rusko neprijateljstvo.
Nakon osam godina dominacije SAD-a i Wall Streeta, Vladimir Putin je na Silvestrovo 1999. postao predsjednik Rusije. Tražio je prijateljstvo sa Zapadom. No 2000. Clinton ga je ponizio kad je odbio za nekoliko sati Putinov zahtjev da Rusija uđe u NATO.
Rusija je nastojala biti dobrodošla u ostatak svijeta kada je Hladni rat završio, ali SAD su nas "prevarile", Putin , rekao je. Nije mogla poštivati neovisnost Rusije kada je trebalo zaraditi toliko novca - i još uvijek treba zaraditi.
Putin je zatim zatvorio vrata zapadnim uljezima kako bi vratio ruski suverenitet i dostojanstvo, što je na kraju razljutilo Washington i Wall Street. Taj se proces nije dogodio u neovisnoj Ukrajini, koja je ostala pod dominacijom Zapada.
Oštećeni Putin održao je 10. veljače 2007. Münchensku sigurnosnu konferenciju govor u kojem je osudio američki agresivni unilateralizam, rekavši: “Jedna država, a prije svega Sjedinjene Države, prekoračila je svoje nacionalne granice u svakom pogledu. To je vidljivo u gospodarskoj, političkoj, kulturnoj i obrazovnoj politici koju nameće drugim narodima. Pa, kome se ovo sviđa? Tko je sretan zbog ovoga?”
Ali posebno se usredotočio na širenje NATO-a prema istoku. On je rekao:
„WImam pravo pitati: protiv koga je ovo [NATO] širenje namijenjeno? A što se dogodilo s jamstvima naših zapadnih partnera nakon raspada Varšavskog pakta? Gdje su danas te deklaracije? Nitko ih se i ne sjeća. Ali dopustit ću si podsjetiti ovu publiku na ono što je rečeno. Želio bih citirati govor glavnog tajnika NATO-a g. Woernera u Bruxellesu 17. svibnja 1990. On je tada rekao: 'Činjenica da smo spremni ne postaviti vojsku NATO-a izvan njemačkog teritorija daje Sovjetskom Savezu čvrstu snagu jamstvo sigurnosti.' Gdje su te garancije?"
Putin u govoru na Münchenskoj sigurnosnoj konferenciji 2007. (Münchenska sigurnosna konferencija/Wikimedia Commons)
Burnsovo upozorenje
Putin je govorio tri godine nakon što su se baltičke države, bivše sovjetske republike koje graniče s Rusijom, pridružile Zapadnom savezu. Zapad je ponizio Putina i Rusiju ignorirajući njegovu legitimnu zabrinutost, kada je 2008., samo godinu dana nakon njegova govora, NATO rekao da će Ukrajina i Gruzija postati članice. Četiri druge bivše države Varšavskog pakta pridružile su se 2009.
William Burns, tadašnji američki veleposlanik u Rusiji, a sadašnji direktor CIA-e, upozorio je u a kabel u Washington, otkrio je Wikileaks, to,
“Ministar vanjskih poslova Lavrov i drugi visoki dužnosnici ponovili su snažno protivljenje, naglašavajući da će Rusija na daljnje širenje prema istoku gledati kao na potencijalnu vojnu prijetnju. Proširenje NATO-a, posebno na Ukrajinu, ostaje 'emocionalno i neuralgično' pitanje za Rusiju, ali strateška politička razmatranja također su u osnovi snažnog protivljenja članstvu Ukrajine i Gruzije u NATO-u. U Ukrajini to uključuje strahove da bi to pitanje potencijalno moglo podijeliti zemlju na dva dijela, što bi dovelo do nasilja ili čak, kako neki tvrde, građanskog rata, što bi Rusiju prisililo da odluči hoće li intervenirati.”
U studenom 2009. Zapad je ponovno ponizio Rusiju odbacivši odmah njezin prijedlog novi sigurnosni aranžman u Europi. Moskva je pustila a nacrt prijedlogal za sigurnosnu arhitekturu za koju je Kremlj rekao da bi trebala zamijeniti zastarjele institucije kao što su NATO i Organizacija za europsku sigurnost i suradnju (OESS).
Godine 2014. Sjedinjene Države pogurale su problem u Ukrajini organiziranjem državnog udara, potpirujući ono što je Burns rekao da su "strahovi” koji bi “potencijalno mogli podijeliti zemlju na dva dijela, što bi dovelo do nasilja ili čak, neki tvrde, građanskog rata, što bi natjeralo Rusiju da odluči hoće li intervenirati.”
Vlada koju su postavile SAD napala je etničke Ruse u otcijepljenoj regiji Donbas, koja je branila svoja demokratska prava od državnog udara. Uslijedio je građanski rat kako je Burns upozoravao. Rusija je s Europom razradila mirovnu formulu, sporazum iz Minska, koji bi zadržao autonomni Donbas unutar ukrajinske države. Podržalo ih je Vijeće sigurnosti UN-a.
Ali nisu uspjeli. U prosincu 2022. bivša njemačka kancelarka Angela Merkel rekla nam je zašto. Ona u biti priznao da je Zapad prevario Rusiju misleći da je pristala na mir kada je umjesto toga NATO kupio vrijeme da naoruža i obučava Ukrajinu za rat protiv Rusije. Bilo je to još jedno čisto poniženje Moskve, koje je “izigrano” kako bi rekao Putin.
Sva je ta povijest skrivena za zapadnu javnost koja invaziju Rusije na Ukrajinu vidi samo kao izolirani događaj.
Odlazak u rat u Ukrajini
Gori zgrada u gradu Bakhmut, 15. rujna 2022. (Ministarstvo obrane Ukrajine)
Prije ruske intervencije u Ukrajini, Rusija je posljednji put pokušala s nacrtom prijedloga ugovora SAD-u i NATO-u u prosincu 2021. postavljajući novu sigurnosnu arhitekturu za Europu u kojoj bi se povuklo NATO-ovo raspoređivanje trupa i projektila u novim istočnoeuropskim članicama NATO-a. Zapad je ponovno snishodljivo odbacio ugovore bez obzira na upozorenje Rusije na rat.
U noći veljače 2022. Putin je najavio intervenciju Rusije u ukrajinski građanski rat. Govorio je o načinu na koji je Zapad više puta ponizio Rusiju ignorirajući njezine legitimne sigurnosne brige, uključujući one etničkih Rusa u Donbasu. Dao je ono što Rusija vidi egzistencijalna prijetnja od širenja NATO-a kao glavni razlog vojne intervencije.
Rusiji je očito bilo dosta 30 godina bezobzirne snishodljivosti Amerike. Putin je poručio svijetu:
“Naše najveće brige i brige [su] temeljne prijetnje koje su neodgovorni zapadni političari stvarali Rusiji dosljedno, grubo i besceremonijalno iz godine u godinu. Mislim na širenje NATO-a prema istoku, koji pomiče svoju vojnu infrastrukturu sve bliže ruskoj granici.
Činjenica je da smo proteklih 30 godina strpljivo pokušavali postići dogovor s vodećim zemljama NATO-a o načelima jednake i nedjeljive sigurnosti u Europi. Kao odgovor na naše prijedloge uvijek smo se suočavali ili s ciničnim obmanama i lažima ili s pokušajima pritisaka i ucjena, dok se Sjevernoatlantski savez nastavljao širiti unatoč našim prosvjedima i zabrinutostima. Njegov vojni stroj se kreće i, kao što rekoh, približava se samoj našoj granici.
Zašto se ovo događa? Odakle takav drski način govora s visine njihove iznimnosti, nepogrešivosti i svedopustivosti? Koje je objašnjenje za ovakav prezriv i prezriv odnos prema našim interesima i apsolutno legitimnim zahtjevima?”
Putin je rekao da su Amerikanci "izigrali" Rusiju lažući o širenju NATO-a. Referirao se
“obećava da se neće širiti NATO prema istoku ni za inč. Da ponovim: prevarili su nas, ili, pojednostavljeno rečeno, izigrali. Naravno, često se čuje da je politika prljav posao. Moglo bi biti, ali ne bi trebalo biti ovako prljavo kao sada, ne u tolikoj mjeri. Ovakvo ponašanje prevaranata protivno je ne samo načelima međunarodnih odnosa nego i prije svega općeprihvaćenim normama morala i etike.”
Putin je rekao da je Rusija dugo željela surađivati sa Zapadom. “Oni koji teže globalnoj dominaciji javno su označili Rusiju svojim neprijateljem. Činili su to nekažnjeno. Nemojte se zavaravati, nisu imali razloga tako se ponašati”, rekao je.
Raspad Sovjetskog Saveza doveo je do ponovne podjele svijeta, rekao je, i promjene međunarodnog prava i normi. Bila su potrebna nova pravila, ali umjesto da se to postigne “...vidjeli smo stanje euforije stvoreno osjećajem apsolutne superiornosti, neka vrsta modernog apsolutizma u kombinaciji s niskom kuKulturna mjerila i bahatost onih koji su formulirali i proguravali odluke koje su samo njima odgovarale.”
Tko je sada ponižen?
Nakon gotovo tri godine velikog sukoba u Ukrajini, Sjedinjene Države, Europa, a posebno Joe Biden, suočavaju se s poniženjem.
Rusija je dobila rat: ekonomski, informacijski (osim na Zapadu) i na terenu. Biden će šepati do cilja 20. siječnja i dalje obećavajući da Ukrajina može pobijediti. Međutim, rekao je da je odlučio dopustiti SAD-u da napadnu Rusiju s ukrajinskog teritorija kako bi pomogao Ukrajini da zadrži dovoljno ruskog teritorija koji je zauzeo u Kursku tijekom ljeta za trgovinu na pregovorima o prekidu neprijateljstava. Drugim riječima, mora znati da je Ukrajina izgubila.
Ali ovo nije bio rat za obranu Ukrajine. Bio je to rat za svrgavanje ruskog vođe, kao što je Biden priznao, i poniziti Rusiju natrag u njezino ropstvo iz 1990-ih, rat koji još uvijek traje.
Kennedy je u svom govoru tražio mir u svijetu. Pitao je:
“Na kakav mir mislim? Kakav mir tražimo? Nije Pax Americana nametnut svijetu američkim ratnim oružjem. Ne mir u grobu ni sigurnost roba. Govorim o istinskom miru, onoj vrsti mira koja čini život na zemlji vrijednim življenja, onoj vrsti koja omogućuje ljudima i narodima da rastu i da se nadaju te da izgrade bolji život za svoju djecu – ne samo mir za Amerikance, već mir za sve muškarci i žene – ne samo mir u naše vrijeme, već mir za sva vremena.”
Biden i drugi zapadni čelnici uložili su previše svog ponosa, svog kredibiliteta i novca svojih građana u pokušaje korištenja “američkog ratnog oružja” kako bi nametnuli Pax Americana Rusiji. Oni tjeraju izbor Moskve ili ponižavajuće povlačenje ili nuklearni rat.
Koliko daleko misle da ovaj put mogu gurnuti Rusiju?
Joe Lauria je glavni urednik Vijesti konzorcija i bivši dopisnik UN-a za Ton Wall Street Journal, Boston Globe, i druge novine, uključujući Montreal Gazette, London Daily Mail i S dvije zvjezdice od Johannesburga. Bio je istraživački novinar za Sunday Times iz Londona, financijski izvjestitelj za Bloomberg News a svoj profesionalni rad započeo je kao 19-godišnji stringer za The New York Times. Autor je dvije knjige, Politička odiseja, sa senatorom Mikeom Gravelom, predgovor Daniel Ellsberg; i Kako sam izgubio Hillary Clinton, predgovor Juliana Assangea.
"Moskvi nameću izbor između ponižavajućeg povlačenja ili nuklearnog rata."
Svakako BRICS treba balansirajuću prijetnju osim nuklearnog rata, npr. posredničku borbu protiv malog saveznika izvan NATO-a.
Ali nevojna prijetnja je najbolja osim u domaćoj privlačnosti. Može li se SAD umiriti do ekonomskog kolapsa?
Kada BRICS+ trgovina ne zahtijeva izvoz u SAD/EU, može im staviti embargo i prisiliti ih na proizvodnju.
No sigurno bi jednostavno mogli nadmašiti američke frakcije u mitu koje kontroliraju duoploy.
Kao podmićene marionete, izvršna, zakonodavna i sudska vlast zapravo bi mogle služiti narodu.
Tada bismo mogli izmijeniti Ustav kako bismo izolirali saveznu vladu i masovne medije od moći novca.
SAD bi se u praksi mogao civilizirati unutar jedne generacije, uz bolje obrazovanje i javnu raspravu.
Konačna tema: Velika laž…
(Definirano): Nuklearni sukob može se dovoljno ograničiti na praktični pogled: Može se pobijediti.
Lako je reći iz relativne sigurnosti geografske izolacije zbog okolnih oceana... Ali... Realno?
Dovoljno da se obrana rubova prihvati kao službena politika?
Ovaj se komentator prisjeća videa Putinovog osmijeha nakon prošle konferencije s was / is again
POTUS. Što se, BTW, činilo pravim...
S obzirom na uloge, (isprobajte sustave isporuke, ludu snagu oružja, rezultat ako je nagađanje pogrešno)
nadajući se da DJT i njegov ruski kolega nisu bili / neće biti samo Talkin Smack!
Putin i Lavrov jedini su pravi državnici koji u ovom trenutku čuvaju svijet od njegovog uništenja. Hvala Bogu ili božici za ove jake, krajnje kompetentne, inteligentne muškarce.
“Putin i Lavrov jedini su pravi državnici koji u ovom trenutku čuvaju svijet od njegovog uništenja.”
Mislim da bi to moglo biti točno. I pravi odrasli također. Svakako Joe Biden nije pravi državnik. Nije ni Donald Trump. A ni Kamala Harris nije prava državnica.
Sjećam se vrlo odvratnog pufnastog članka koji je prošle godine objavio politički komentator i bivši ministar rada Robert Reich u kojem kaže da je Joe Biden posljednja odrasla osoba u prostoriji. Skoro svi ostali su nezrela djeca. Putin i Xi su odbačeni kao autokrati.
hxxps://robertreich.substack.com/p/the-last-adult-in-the-room
Prije sam volio Roberta Reicha, i sviđala su mi se njegova lako razumljiva objašnjenja donekle teških ili kontroverznih tema, posebno u vezi s ekonomijom; međutim izgubio sam svako poštovanje prema njemu nakon njegovog lisnatog teksta o Bidenu. Pitam se na kojem planetu živi Robert Reich, o čemu je razmišljao?
I otkazao sam pretplatu na e-poruke koje sam primao od njega u kojima je dijelio ono što je napisao na svom substack blogu.
Michel Chossudovsky u GLOBALIZACIJI SIROMAŠTVA I NOVOG Svjetskog svjetskog rata i drugi poistovjetili su MMF i američku vojsku s CIA-om koja je pakirala zajmove stranim državama i osiromašila nečastive ljude. John Perkins je u ISPOVIJESTIMA EKONOMSKOG UBICICE razotkrio da je MMF paravan za globalističke težnje bankara s Wall Streeta.
Financijeri s Wall Streeta koriste NATO i DOD koristeći laboratorije za biološko oružje u Ukrajini da nametnu ropstvo ili osvajanje. Isti cilj se teži iu SAD-u.
Revizija aukcijskih računa vrijednosnih papira Trezora kojima upravlja FRBNY. Referenca 31 CFR #375.3.
Zapadni vojnoindustrijski kompleks odbija odustati od naših profitnih motiva za trajni rat. Kontroliramo se iz NATO-a radi svjetske ekonomske, vjerske i vojne dominacije i profitnih motiva agresije. Ovo je središnja točka logike zapadnih Rimljana i Vikinga koji napadaju svijetom i ciljaju na Aziju zbog straha od gubitka kontrole nad svjetskom stvarnošću i naše slike superiornosti.
Moj pokušaj dijeljenja ovoga s Facebookom je po kratkom postupku blokiran/uklonjen "zbog neželjene pošte". Pretpostavljam da nije u pitanju sam govor, već da su ciljali na Consortium News. To ne bi bilo prvi put.
Ovo mi govori koliko su Vijesti o Konzorciju kritično važne u ovom Overtonovom prozoru prihvatljivog mišljenja koji se stalno sužava. Samo tako nastavi, Joe, et al. I hvala.
Facebook mi ne dopušta da objavim vezu na ovo. Je li netko iznenađen?
Ne bi me čudilo ni da mi to nisu učinili.
Lijepo pisanje, Joe. Predstavljate sažeti sažetak o tome kako je američka arogancija uzrokovala užasan rat u Ukrajini. Američka vladajuća elita ne voli povijest, činjenice i logiku. Žive u lažnom svijetu u kojem se vječni rat smatra poželjnim - sve dok ubiru profit, ali se ne bore.
Lauria je u pravu. Naomi Klein i Joseph Stiglitz detaljno su pisali o povijesti devedesetih koju američka javnost ne poznaje, ali se od njih ne “skriva”. Oni jednostavno ne čitaju dalje od onoga što im Washington kaže da misle. Osim toga, svatko bi trebao pročitati o šestogodišnjim razgovorima između ruskih i mnogih zapadnih čelnika o novom sigurnosnom domu za Europu, koji su na kraju američki neokonzervativci poput Wolfowitza sabotirali i umjesto toga stavili na kolosijek širenja NATO-a. Razgovori o kojima se govori zabilježeni su kao sažeci u Arhivu nacionalne sigurnosti SAD-a. PROŠIRI VIJEST:
Sažetak (i dokumenti) sporazuma s Gorbačovom i čelnicima EU/SAD-a
hxxps://nsarchive.gwu.edu/briefing-book/russia-programs/2017-12-12/nato-expansion-what-gorbachev-heard-western-leaders-early?fbclid=IwAR1L220ZQKmGTJ5_3i2Wg-Eu8cykABbs8gUgEwWG1u3KnXCpKnOZn2yKMeQ
Jeljcin i Klinton o širenju NATO-a
hxxps://nsarchive.gwu.edu/briefing-book/russia-programs/2018-03-16/nato-expansion-what-yeltsin-heard
hxxps://nsarchive.gwu.edu/briefing-book/russia-programs/2021-11-24/nato-expansion-budapest-blow-1994
hxxps://warontherocks.com/2019/11/promises-made-promises-broken-what-yeltsin-was-told-about-nato-in-1993-and-why-it-matters-2/
Goldgeier, “Obećanja data, obećanja prekršena? Što je Jeljcinu rečeno o NATO-u 1993. i zašto je to važno: hxxps://warontherocks.com/2016/07/promises-made-promises-broken-what-yeltsin-was-told-about-nato-in-1993-and -zašto-je-bitno/
Joshua Shifrinson, Dogovor ili ne? Kraj Hladnog rata i američka ponuda za ograničavanje širenja NATO-a: hxxps://direct.mit.edu/isec/article/40/4/7/12126/Deal-or-No-Deal-The-End-of -hladni-rat-i-U
Briljantan sažetak !!! hvala ti puno
Ovaj bi se članak trebao razbuktati u svakoj novinskoj kući. Izvrstan pregled s mnoštvom konteksta, čega gotovo nema na prodajnim mjestima MassMediaCartel. Nakon puča “Maidana” 2014. godine, Robert Parry je bio jedan od prvih i rijetkih novinara koji je razotkrio činjenice i kontekst situacije te odbacio neistine i dezinformacije vezane uz Rusiju, Ukrajinu i dugoročnu vanjsku politiku SAD-a. Siguran sam da bi g. Parry bio (ili jeste) ponosan na nastavak tradicije najkvalitetnijeg novinarstva dostupnog ovdje na CN-u.
Slično onome što gospodin Lauria ovdje ističe o Rusiji, Kina je izjavila da završava "stoljeće poniženja" od strane zapada. Režim Adelson/Musk/DT želi se okrenuti prema Aziji i zadaviti Kinu u pokornost. Brzi pogled na kartu pokazat će da je Kina okružena američkim vazalima i američkim vojnim bazama. (Tajvan, Japan, Južna Koreja itd.). Naši MiniTrue mediji i politricksters kažu da je Kina agresor, žuta opasnost ...barbarska "orijentalna autokracija" protiv demokratskog i prosvijećenog Zapada.
Nadolazeći rat protiv Kine (pogledajte dokumentarac Johna Pilgera na YT-u) bit će stavljen u prvi plan, a Ukrajina će biti stavljena u drugi plan, ali ekonomski rat je već u igri. Carine, "sankcije" su prvi korak u eskalaciji neprijateljstava i naravno, to ima punu podršku Dvostranačkog konsenzusa u Warshitonu.
Ovisi kako gledate na stvari. Moglo bi se reći da je Zlatna milijarda sa svojom glavnom koncentracijom u Europi i Sjevernoj Americi okružena globalnim jugom. To je Yankeejeva perspektiva koja kaže "okruženi ste", kao da su ostvarili veliku pobjedu.
Postoji i stara vojna izreka koju sam vidio da se pripisuje generalu Omaru Bradleyu. Ide otprilike kao... "amateri brinu o taktici, profesionalci brinu o logistici." Drugim riječima, one prednje baze koje izgledaju kao dobra taktika nalaze se na kraju dugih opskrbnih linija (pa čak i duljih opskrbnih lanaca).
Sukob između Kine i SAD-a je sukob između ljudi koji su čitali Sun Tsu i ljudi koji misle da je to jelo od piletine na jelovniku. Nakon Ukrajine, definitivno znamo par stvari o SAD/NATO-u/Izraelu. Oni ne pobjeđuju u svojim ratovima naprednom pripremom, kao što savjetuje Sun Tsu. I da se obično jako iznenade kada njihovi ratovi ne ispadnu onako kako su predviđali kada su predviđali veliku pobjedu. Umjesto toga, čini se da je "wtf" njihova standardna pozicija šest mjeseci rata. Drugim riječima, očekujte da najnoviji Briljantni plan možda neće baš uspjeti kako je predviđeno.
Sva američka politika izgrađena je na kriku osmogodišnjaka u školskom dvorištu... “Prvi su me udarili!” Dakle, posljednjih 8 godina propagande koja neprestano tvrdi da je tako dugačak popis nacija bio 'agresori'. Za Amerikance, pretpostavljam da bi to moglo imati bizaran oblik smisla. Uostalom, svijet ih je pustio da se izvuku sa zločinima protiv čovječnosti u Hirošimi i Nagasakiju jer su Amerikanci mogli reći “prvi su me udarili!” Ali, dugoročno gledano, vrlo loša lekcija koju treba naučiti ljudima s moralnim ekvivalentom dobi od 30 godina.
Da je Amerika slobodna demokracija, ovaj bi se članak ponavljao i komentirao na raznim mjestima. Ali, ovdje se to neće dogoditi.
Dakle, zato je ubijen jer je propovijedao globalni vječni mir?
Ovo rješava zagonetku u mom umu.
Odgovorne osobe su Anti…,, Peacenik, Christ, American…
Obraćaš li pozornost Donalde?
Da, Kennedy je ubio, kao Martin Luther, MalcomX, John Lennon, princeza Diana, Arafat, Begin, Lamumba, Gandi da spomenemo samo neke. Vrlo otkrivajući video.
Samo tako nastavi, CN.
Usput.
hxxps://x.com/Palestine_UN/status/1861458396735557754
“29. studenog 2024
Svake godine na ovaj dan međunarodna zajednica solidarizira se s dostojanstvom, pravima, pravdom i samoodređenjem palestinskog naroda.
Ovogodišnja komemoracija posebno je bolna jer su ti temeljni ciljevi udaljeni kao što su ikada bili.”
"Sva ta povijest skrivena je za zapadnu javnost koja invaziju Rusije na Ukrajinu vidi samo kao izolirani događaj." Srećom, imamo nekoliko alternativnih medijskih organizacija koje spominju te stvari. Naš bi zadatak trebao biti uvjeriti naše prijatelje i susjede da obrate pozornost na nekorporativne medije.
NE slažem se da su Rusija ili Putin poniženi. Pogledajte BRICS, pogledajte globalnu većinu u usporedbi s patetičnim G7, pogledajte moćnu Kinu, savršenog partnera za Rusiju i većinu svjetske trgovine i razvoja. Putin je strpljiv i njegova zemlja se ponaša odgovorno.
Da
Vrlo zanimljivo gledati Kinu i Rusiju kako se ponašaju odgovorno, dok su SAD mislile da bi mogle divljati jer kontroliraju CNN i ostale. Ispostavilo se da su Kina i Rusija bile u pravu kada su uvažavale mišljenja ostatka svijeta, dok su iznimno arogantni Amerikanci bili u krivu kada su smatrali da nitko izvan Amerike nije bitan ili da ih se može kontrolirati. Polako, tijekom posljednjeg desetljeća ili dva, Rusija i Kina stekle su poštovanje zbog svog 'odgovornog ponašanja', dok je Amerika izgubila poštovanje do te mjere da sada vidimo stalne 'priče' u našim 'vijestima' o tome kako su Rusija ili Kina zla postaje sve popularniji u [fill-in-the=blank]
Danas vidimo svijet u kojem je Amerika sama, 14-1 protiv u Vijeću sigurnosti UN-a, možda 10-15 glasova s Jenkijima u Generalnoj skupštini UN-a. Ako se bolje pogleda, Amerika veći dio svoje potpore dobiva podmićivanjem ili prisilom. Odgovorno ponašanje je važno.
Sjajan članak.
"Biden i drugi zapadni čelnici uložili su previše svog ponosa..." Kao što je rečeno "ponos prije propasti, a oholost prije pada" Izreke 16:18
Postoji ova izreka na španjolskom… buscando algo que no se nos ha perdido. Tražimo nešto što nismo izgubili. Traži li Zapad rat? Kakav bi to božićni poklon bio, ha?
Podlost se toliko dugo predstavljala kao vanjska politika u SAD-u da je normalizirana. Organizirani kriminal zamijenio je diplomaciju kao novu normalu. Možda je uvijek bilo tako. Više nije skriveno, nego svima u lice. Kriminalci u zabludi uvijek misle da će oni biti ti koji će izbjeći posljedice svog nepromišljenog ponašanja. Kao i uvijek, nisu u pravu.
Što ako Putin bude svrgnut?
Njegova zamjena mogla bi biti daleko gora.
Što ako odluči da zbog svog tog poniženja politički ne može preživjeti? To su razmatranja koja se uopće ne razmatraju koliko ja mogu reći.
"Sva ta povijest skrivena je za zapadnu javnost koja invaziju Rusije na Ukrajinu vidi samo kao izolirani događaj."
Apsolutno točno. Vrlo jasan primjer laganja propustom u cilju izmišljanja pristanka za rat.
Uzgred, Keir Starmer bi osigurao da svakom laburističkom zastupniku koji ponovi izjave sadržane u ovom članku bude povučen bič i da će vjerojatno biti otpušten kao budući izborni kandidat. Činjenica da je to istina ne bi bila nikakva obrana.
Razumijevanje druge strane bilo je jedno od načela koje je Robert McNamara iznio u dokumentarnom filmu “The Fog of War” ali sada potpuno zanemareno.
Ne smijemo dopustiti da ti luđaci i dalje izlažu naše živote opasnosti jer to može završiti samo katastrofom.
“Ne smijemo dopustiti ovim luđacima da i dalje izlažu naše živote opasnosti jer to može završiti samo katastrofom…”
Apsolutno. Ali čini se da za koga god glasamo, kao nedavno u Ujedinjenom Kraljevstvu, nema nikakve razlike. Naše dvije glavne političke stranke (i većina medija) samo prikazuju Putina kao luđaka, bez ičega više za reći.
Izvrstan komad Joe Lauria kao i obično.