Bijednici na Zemlji su u neoliberalnom modelu svedeni na služenje željama i fetišima bogatih i privilegiranih.

An Ujust Burden — Mr. Fish.
I upravo sam razgovarala s kanadskom feministicom i aktivisticom Lee Lakeman. Ona je u hospiciju. Bitke u kojima je provela svoj život, uključujući njezino zalaganje za osiromašene aboridžinske žene koje se prostituiraju u pustim urbanim krajolicima kao što je Downtown Eastside u Vancouveru, koji jednom imao najveća stopa zaraze HIV-om na Zapadu, ležala je iza nje.
Kada ona ode, mi ćemo biti osiromašeni, lišeni njenog žarkog intelekta i nepokolebljive borbe za pravdu. Za sobom će ostaviti sjajan primjer što znači živjeti moralnim životom, životom smisla.
“Sve za što smo se ti i ja borili život je gore”, rekla mi je skrušeno preko telefona.
Da. Gore. Ali njezin jasan pogled na svijet čeličnih očiju, njezino razumijevanje moći i načina na koji ona djeluje, nikada nisu umanjili njezinu predanost ili strast. Voditi bitke pred gotovo sigurnim porazom, da zahtijevati pravdu za potlačene bez obzira na cijenu, i znati da unatoč svim vašim naporima, sile ugnjetavanja postaju sve jače i okrutnije, bit je plemenitosti.
Prostitucija je, tvrdi ona, suštinski izraz globalnog kapitalizma. Naši korporativni gospodari su svodnici. Svi smo poniženi i degradirani, fleeced economically i skinuo od osnovnih građanske slobode i političko djelovanje, kako bi služili okrutnim i lascivnim zahtjevima korporativne elite.
Jeffrey Epstein okružio se ne samo prostituiranim maloljetnicama, već moćni, uključujući Donalda Trumpa, koji 27 žene su optuženi za seksualno zlostavljanje, zajedno sa Bil Klinton i Prince Andrew.
Tvrdi diskovi pronađen u Epsteinovom sefu u njegovoj vili na Manhattanu, koji je navodno uključivao videozapise seksualnih susreta snimljenih na njegovom posjedu, nestali su. Malo je vjerojatno da će se ponovno pojaviti. Bijednici na Zemlji su u neoliberalnom modelu svedeni na služenje željama i fetišima bogatih i privilegiranih.
Korištenje električnih romobila ističe širenje razlike u prihodima, kolaps društvenog ugovora i groteskna prava koja dolaze sa slavom, političkom moći i bogatstvom, deformirali su sve institucije, uključujući sudove, u instrumente koji služiti ekskluzivni interesi od naslovljenih.
Borba za jednake plaće, jednaku raspodjelu bogatstva i resursa, pristup socijalnoj skrbi, pravnu pomoć koja nudi odgovarajuću zakonsku zaštitu, socijalne usluge, radno osposobljavanje, zdravstvene i obrazovne usluge, toliko su degradirane da jedva postoje. To posebno vrijedi za siromašne žene i djevojke.
Kada se elita umori od nas, ili kada više nismo od koristi, odbačeni smo, poput žena i djevojaka, muškaraca iskorištavati. Pretvaraju nas u kmetove na globalnoj plantaži kojom vladaju korporacije i oligarsi.
Siromaštvo nije afrodizijak
Borba protiv prostitucije, kaže Lee, nije samo borba za žene i djevojke, već borba protiv dehumanizirajućeg neoliberalizma. Siromaštvo, podsjeća nas, nije afrodizijak. Oni koji prodaju svoje tijelo najčešće to čine iz očaja.Obično su to žene i djevojke obojene kože koje se krijumčare s globalnog juga, kao i izbjeglice iz zaraćenih zemalja poput Ukrajine.
Oni završiti tjelesno ozlijeđeni, s različitim bolestima i medicinskim stanjima te pretrpjeli teške emocionalne traume. Prosječna dob u kojoj djevojka ulazi u prostituciju je procijenjen biti od 12 do 14. Životni vijek im je često kratak.
Ova borba protiv prostitucije - Lee nastoji dekriminalizirati one koji se prostituiraju i podići kaznene prijave protiv klijenata, makroa i trgovaca ljudima - zajedno sa svojim inzistiranjem da ne trebamo ukinuti policiju, već ojačati njen mandat da prati one koji zlostavljaju žene i djevojke, čini je anatemom lijevom.
Ali ona ima jednako malo vremena za bespomoćnu ljevicu kao i ona. Lijeva, sa svojim probudio politika, nedostatak klasne svijesti i naivnost o "seksualnom radu", tvrdi ona, bankrotira.
"Prodavanje tijela za seks nije izbor", kaže ona. “Ne radi se o slobodi. To je čin ekonomskog ropstva.”
Možete vidjeti intervju koji sam napravio s Lee i Alice Lee, jednim od osnivačica Asian Women Coalition Ending Prostitution, ovdje.

Lee Lakeman na nedatiranoj fotografiji. (Sveučilište Simon Fraser – komunikacije i marketing, Flickr, CC BY 2.0)
Upoznao sam Lee u ožujku 2015. Nisam znao da će mojih nekoliko sati s njom izazvati oluju. Bio sam u Vancouveru kako bih održao predavanje. Divio sam joj se kao jednoj od najvažnijih kanadskih radikala i kolektivnoj članici Vancouver Rape Relief & Women's Sheler. Dogovorila sam razgovor s njom i drugim ženama iz skloništa zajedno sa ženama koje trče Koalicija azijskih žena za zaustavljanje prostitucije jutro prije mog govora u uredu skloništa.
U 1970-ima, Lee je otvorila svoj dom u Ontariju za zlostavljane žene i njihovu djecu. Do 1977. bila je u Vancouveru radeći s Vancouver Rape Relief & Women's Shelter, koji je osnovan 1973. i najstariji je centar za slučajeve silovanja u Kanadi. Izgradila je saveze sa skupinama kao što su Akcijska mreža aboridžinskih žena i Asian Women Coalition Ending Prostitution kako bi pokrenuli sudske sporove kako bi doveli u pitanje industriju prostitucije.
Lee i sklonište odbijaju pokrajinskoj vladi dati pristup dosjeima žrtava kako bi zaštitili anonimnost žena. Oni također uskraćuju te informacije sudovima, u kojima, kaže Lee, "odvjetnici obrane pokušavaju diskreditirati ili maltretirati žene tužitelje u kaznenim slučajevima muškog nasilja nad ženama." Ovaj prkos doveo je do gubitka vladinih sredstava.
"Još uvijek je nemoguće učinkovito raditi u kriznom centru za silovanje ili prijelaznoj kući, a ne kršiti kanadski zakon redovito", kaže Lee.
Ali Lee nije samo ljubimac države, već liberala koji, kaže ona, smatraju da je fizičko zlostavljanje žene gnusno ako se događa u radionici, ali je prihvatljivo u iznajmljenoj sobi, uličici, bordelu, salonu za masažu ili automobilu.
Ona stoji uz feministicu Andreu Dworkin koja piše:
“Kapitalizam nije zao ni okrutan kada je roba kurva, profit nije zao ni okrutan kada je otuđeni radnik ženski komad mesa; korporativno krvopijanje nije opako ili okrutno kada dotične korporacije, sindikati organiziranog kriminala, prodaju pičku; rasizam nije zao ili okrutan kada crna pička, žuta pička ili crvena pička, ili latinoamerička pička, ili židovska pička ima raširene noge za bilo koje muško zadovoljstvo; siromaštvo nije zlo ili okrutno kada je to siromaštvo lišenih žena koje imaju samo sebe za prodaju; nasilje moćnih nad nemoćnima nije zlo ili okrutno kad se naziva seksom; ropstvo nije zlo ili okrutno kada je seksualno ropstvo; mučenje nije opako ni okrutno kada su mučeni žene, kurve, pičke. Nova pornografija je ljevičarska; a nova pornografija golemo je groblje na koje je ljevica otišla umrijeti. Ljevica ne može imati svoje kurve i svoju politiku.”

Dworkin i Jim Haynes u TV programu After Dark koji je vodio Anthony Clare u svibnju 1988. (Open Media Ltd, Wikimedia Commons, CC BY-SA 3.0)
Lee se bori protiv svijeta koji otupljuje, svijeta koji tjera empatiju, svijeta u kojem je solidarnost s potlačenima i marginaliziranima sve više stran koncept. Ona upozorava da će s političkim i ekonomskim potresima koji su pred nama, uzrokovani klimatskim promjenama, usponom autoritarnih vlada, demagoga ženomrsca i slomom globalnog kapitalizma, eksploatacija žena i djevojaka eksplodirati.
“Nikad se nismo prestale suočavati s mizoginijom među aktivistima”, rekla mi je jednom.
“To je ozbiljan problem. Kako razgovaramo jedni s drugima kao pokreti? Želimo razgovarati o izgradnji koalicije. Ali želimo da nove formacije ozbiljno shvate žensko vodstvo, da koriste ono što je naučeno u posljednjih 40 ili 50 godina. Bavimo se najrazvlaštenijima među ženama. A jasno nam je da svaka traljava pobuna, ili svaka neplanirana, kaotična pobuna, uništava jadne žene.
Moramo imati promišljenost ugrađenu u naše prakse revolta. Ne želimo tradicionalnu desničarsku verziju zakona i reda. Radimo protiv toga. Ne pozivamo na smanjenje prava muškaraca. Ali, bez organizirane zajednice, bez državne odgovornosti, svaka je žena sama protiv muškarca s više moći.”
"Svjedoci smo niza nasilja nad ženama koje generacije prije nas nisu vidjele - incest, zlostavljanje supruga, prostitucija, trgovina ljudima i nasilje nad lezbijkama", nastavila je.
“To je postalo normalno. Ali u razdobljima kaosa postaje još gore. Pokušavamo zadržati ono što znamo o tome kako se brinuti za ljude, ono što znamo o demokratskom radu, o nenasilju, a opet da nas država ne potpiše. Ipak, moramo inzistirati na pravu žene da se ne suočava sama sa svakim muškarcem. Moramo zahtijevati vladavinu prava. Globalizacija i neoliberalizam ubrzali su proces u kojem se žene prodaju na veliko, kao da je u redu prostituirati azijske žene u bordelima jer one šalju novac kući siromašnim obiteljima.
To je neoliberalni model koji nam je predložen. To je industrija. Smatra se OK...posao kao i svaki drugi posao. Ovaj model kaže da je ljudima dopušteno posjedovati tvornice u kojima se vrši prostitucija. Mogu posjedovati distribucijske sustave za prostituciju. Mogu koristiti odnose s javnošću kako bi to promovirali. Oni mogu zaraditi. Muškarci koji plaćaju prostituciju podržavaju ovu mašineriju.
Država koja dopušta prostituciju podržava tu mašineriju. Jedini način borbe protiv kapitalizma, rasizma i zaštite žena je spriječiti muškarce da kupuju prostitutke. I kad se to jednom dogodi, možemo se mobilizirati protiv industrije i države kako bismo imali koristi od cijele antirasističke i antikapitalističke borbe. Ali muškarci će morati prihvatiti feminističko vodstvo. Morat će nas poslušati. I morat će odustati od samozadovoljavanja prostitucijom.”
“Ljevica se raspala 1970-ih zbog neuspjeha u borbi s rasizmom, imperijalizmom i slobodom žena”, rekla mi je.
“Ovo su još uvijek krive linije. Moramo izgraditi saveze preko ovih praznina. Ali ima onih koji prekidaju dogovore. Žene ne možete kupiti. Ne možeš pobijediti žene. Ne možete očekivati da ćemo se udružiti oko 'širih' pitanja osim ako ovo ne prihvatite. Problem s ljevicom je što se boji riječi poput 'moral'. Ljevica ne zna razlikovati dobro od zla. Ne razumije što predstavlja neetičko ponašanje.”
Ona upozorava da su pokreti podrške poput Defund the Police kontraproduktivni. Problem nije policija, problem je zlouporaba policije i sudova za zaštitu moćnika, pogotovo moćnika.
"U progresivnoj ljevici popularno je biti protiv države", rekla je.
“Nije popularno reći da moramo pritiskati državu da provodi određene politike. Ali svaki otpor mora biti precizan. Mora preoblikovati društvo korak po korak. Ne možemo napustiti ljude. To je ljevici teško dobiti. Za nas to nije retorička pozicija. Dolazi iz našeg svakodnevnog javljanja na liniju za krizu silovanja. Postoji jeftina, tanka retorika s ljevice o suosjećanju prema prostituiranima, a da se za prostituirane nikada ništa konkretno nije učinilo.”
Ona je bojkotirana. Donacije i sredstva se uskraćuju, pogotovo zato što sklonište ne dopušta osobama “muškog tijela” koje se identificiraju kao žene da se ondje sklone. Mnoge u skloništu žrtve su silovanja i moraju znati, tvrdi Lee, da se mogu izliječiti i oporaviti u prostoru u kojem nisu prisutni biološki muškarci. Osramotili su je na javnim događanjima, napadali je kao homofobičnu, "transfobičnu", hipermoralističku, prodržavnu, "mrziteljku" muškaraca i "antiseks".
Bitka koju ona i druge feministkinje vode ima svoje podrijetlo ne samo u patrijarhatu, već i u kolonijalizmu i imperijalizmu doseljenika, sustavima moći i izrabljivanja u kojima se žene gledaju kao na robu, a silovanje je sveprisutno.
"Za obojene žene, prostitucija je produžetak imperijalizma", rekla je Alice Lee.
“To je seksualizirani rasizam. Prostitucija je izgrađena na razlikama u društvenoj moći između rase i klase. Obojene žene su nesrazmjerno iskorištavane kroz prostituciju. Taj rasizam ne priznaju oni u zemljama Prvog svijeta, uključujući ljevicu. Kad ljevica tvrdi da je prostitucija izbor, njezina je svrha zacementirati seksualizirani rasizam i status quo pristupa muškaraca našim tijelima. Seksualizirani rasizam čini nas nevidljivima i nevažnima. Onemogućuje nam da nas se smatra ljudima.”
“Globalna trgovina, posebice azijskih žena, stalno je pogoršana neoliberalnim politikama zemalja Prvog svijeta”, rekla je Alice, dio Koalicije azijskih žena za zaustavljanje prostitucije.
“Ove su politike utemeljene na društvenim razlikama rase, klase i spola. Oni stvaraju uvjete koji prisiljavaju siromašne žene da migriraju i usmjeravaju obojene u prostituciju. Oni koji podržavaju legalizaciju prostitucije često tvrde da je trgovina ljudima loša, ali da je prostitucija prihvatljiva. Ali trgovina ljudima i prostitucija su nerazdvojni.”
Žene i djevojke iz autohtonih zajednica posebno su ranjive.
“Žene domorodaca bivaju premlaćivane i ubijane zbog prostitucije više nego itko drugi”, rekao mi je Lee.
“Imaju manji pristup policiji i manji pristup podršci. Ovdje guma izlazi na cestu. Ako niste voljni uhititi muškarce zbog ugrožavanja prostituiranih domorodačkih žena u Downtown Eastsideu, kako se, dovraga, možete nazivati ljevičarom ili revolucionarom? Kako sebe nazivate pristojnim ljudskim bićem? I ako te ljudi oko tebe ne prozivaju, tko si ti da kažeš da nas vodiš u bolju budućnost ili bolji život?”

Narodni park golubova, u blizini ulica Hastings i Carrall, središte East Side Vancouvera, lipanj 2019. (Wikimedia Commons, CC BY-SA 4.0)
“Kad se neke žene kupuju i prodaju”, rekla je Hilla Kerner, koja je, kad sam je intervjuirala, radila u skloništu 10 godina, “sve se žene mogu kupiti i prodati. Kada su neke žene objektivizirane, sve žene su objektivizirane.”
Intervjue koje sam odavde citirao uvrstio sam u kolumnu pod naslovom „Kurvništvo ljevice.” Liberali nisu bili zadovoljni. Trebao sam održati govor šest tjedana kasnije na Sveučilištu Simon Fraser na konferenciji o klimatskoj krizi i naporima da se zaustavi ekstrakcija fosilnih goriva. Organizatori konferencije su me otkazali. Rekli su da će mi platiti naknadu za predavanje, ali da se ne trudim dolaziti.
Ono što nisu očekivale jest da će Lee i druge feministkinje pokrenuti nacionalnu kampanju da osramote sveučilište. Bio sam ponovno pozvan, ali je moje predavanje, koje je bilo predviđeno u velikoj dvorani, premješteno u manju dvoranu koja prima 300 ljudi. Moji posjeti razredu su otkazani. Onima koji su bili na listi čekanja rečeno je da ne dolaze na događaj jer nema mjesta. Doček je bio, ali kad sam došao bio je bojkotiran.
Prije sam se suočio s ovakvom vrstom izbjegavanja i neprijateljstva. Nije ugodno. Ali ovoga puta nisam se s time suočila sama. Deset žena iz skloništa i Asian Women Coalition Ending Prostitution, od kojih je većina propala događaj bez ulaznica, pridružilo mi se. Ova javna solidarnost i spremnost da se suoče s antagonističkom gomilom govori ne samo o njihovoj hrabrosti, već i o njihovom integritetu. Bio sam jako dirnut. Naravno, fokusirao sam govor na iskorištavanje žena i djevojaka.
"Hedgesov Keynote izaziva kontroverze”, glasio je naslov u Korištenje električnih romobila ističe Vododelnica Sentinel.
“Zagovornici iz oba tabora javili su se online, neke radikalne feministkinje osudile su Hedgesa, a nekoliko organizatora State of Extraction pokušalo je otkazati njegovo uvodno obraćanje”, navodi se u članku.
“Ali došao je, i kao što se i moglo očekivati od neobuzdanog društvenog kritičara, Hedgeov uvodni govor u petak navečer nastavio je uzdrmavati neke lance. Elokventno i pokretljivom kadencom iskusnog propovjednika, Hedges je opisao kako rudarska industrija daje grabežljivu moć muškarcima i pokrenuo slikovit prikaz seksualnog iskorištavanja žena i djevojaka, (osobito onih obojenih), pod globalnim kapitalizmom. Pozvao je muškarce i ljevicu da 'stanu uz sve koji su pretvoreni u objekte, posebno djevojke i žene'.”
“Ono što se radi djevojkama i ženama kroz prostituciju verzija je onoga što se radi svima onima koji ne pristanu na suludi projekt globalnog kapitalizma,” rekao sam okupljenima.
“I ako budemo imali ikakve šanse uzvratiti, morat ćemo se zauzeti za sve potlačene, sve one koji su postali plijen. Ne učiniti to značilo bi počiniti moralno i konačno političko samoubojstvo. Okrenuti leđa nekima od potlačenih znači slomiti našu moć. To je brisanje našeg moralnog autoriteta. To znači zanemariti da cijeli sustav grabežljivog izrabljivanja nastoji sve nas progutati i pojesti. Biti radikalan znači stajati uz sve koji su pretvoreni u objekte, posebno uz djevojke i žene koje je globalna zajednica, kao i veliki dio ljevice, napustila.”
Leein sukob sa sveučilištem, sukob u kojem je ona trijumfirala, bio je nacionalna vijest. Bilo je puno tiska.
"Znam da se ne slažemo po ovom pitanju, ali uglavnom nam je sve ostalo zajedničko", rekao je jedan od novinara, okrećući se Alice Lee.
Alice je ledeno zurila u njega.
“Ti i ja nemamo ništa zajedničko.” rekla je.
Chris Hedges novinar je dobitnik Pulitzerove nagrade koji je 15 godina bio strani dopisnik za The New York Times, gdje je služio kao šef ureda za Bliski istok i šef ureda za Balkan. Prethodno je radio u inozemstvu za The Dallas Morning News, The Christian Science Monitor i NPR. Voditelj je emisije “The Chris Hedges Report”.
Ovaj je članak iz Scheerpost.
NAPOMENA ČITATELJIMA: Sada više nema načina da nastavim pisati tjednu kolumnu za ScheerPost i proizvoditi svoju tjednu televizijsku emisiju bez vaše pomoći. Zidovi se zatvaraju, zapanjujućom brzinom, pred nezavisnim novinarstvom, s elitama, uključujući elite Demokratske stranke, koje traže sve veću cenzuru. Molimo, ako možete, prijavite se na chrishedges.substack.com tako da mogu nastaviti objavljivati svoju kolumnu od ponedjeljka na ScheerPost i producirati svoju tjednu televizijsku emisiju, "Izvještaj Chrisa Hedgesa".
Ovaj intervju je iz Scheerpost, za koju piše Chris Hedges redovita kolona. Kliknite ovdje da se prijavite za upozorenja e-poštom.
Stavovi izraženi u ovom intervjuu mogu, ali i ne moraju odražavati stavove Vijesti o konzorciju.
Volim seksističku ideju da su jedine 'žene i djevojke' prisiljene prodavati svoja tijela. Da, volim elitne liberale i njihov čudan pogled na svijet. Brzo postaje očito da nitko od tih ljudi nikada nije živio u siromašnom dijelu grada, niti hodao tim ulicama. Da je tako, znali bi kako stvarnost izgleda i zvuči. Živjeli su tako privilegiranim životom da nikada nisu vidjeli mladića koji pokušava prodati svoje tijelo.
S obzirom na to koliko je ova gomila 'oslobođena' po pitanju 'roda', čovjek bi pomislio da bi mogli shvatiti da ne prodaju samo 'žene i djevojke' svoja tijela 'muškarcima'. Seks industrija zadovoljit će sve ukuse svih potencijalnih kupaca. No, novinarska industrija udovoljava popularnim stereotipima.
Zlostavljanje djece je neopravdano i protuzakonito posvuda u kapitalističkom svijetu... Mislim da nećete naći nijednog "liberala" ili "progresivnog" koji bi to branio ili tvrdio da država ne bi trebala strogo provoditi svoje zakone protiv djece i goniti i svoje omogućitelja i korisnika.
Prostitucija odraslih, bilo iz ekonomskih ili bilo kojih drugih razloga, s druge strane, sasvim je druga stvar. A imati propovjednika ili bilo kojeg drugog dobrotvornog moralista koji pokušava podučavati odrasle o tome što mogu ili ne mogu učiniti sa svojim tijelima jedan je od najodvratnijih oblika oduzimanja slobode odlučivanja ženama koji se mogu zamisliti.
Srećom, mlađa generacija je sve ovo prošla... oni shvaćaju da ljudsko djelovanje znači ljudsko djelovanje, bilo da je "grijeh" u pitanju prostitucija, droga, alkohol, kockanje, preljub, itd. ... pristanak odraslih ZNAČI pristanak odraslih. Autor i tema njegovog članka dio su ostarjele neliberalne ljevice koja je konstantno gubila od konzervativaca upravo zato što ne mogu odustati od svoje "potrebe" da kontroliraju ljudsko djelovanje. Preboljeli smo to.
Mislim da kad bismo znali stvarne brojke trgovanih žena i djevojaka pod globalnim kapitalizmom, ukupni broj bio bi više nego šokantan. Svako živo biće i stvar u prirodi su komodificirani pod ovim paklenim sustavom. Njegove rezultate nećemo još dugo preživjeti. Solidarnost znači da smo svi zlostavljani od strane ovog sustava. Nema izuzetaka.
Prostituciju između ODRASLIH OSOBA po pristanku je trebalo odavno dekriminalizirati.
Nakon takvog užasnog dokaza ili lošeg čitanja ili namjerno lošeg razumijevanja, više neću ozbiljno uzimati komentare Drewa Hunkinsa.
No, također moramo prestati 'stvarati' prostitutke na isti način na koji 'stvaramo' vojne regrute... putem ekonomske prisile.
Nije pristanak kada je jedna strana prisiljena. A u našem društvu ljudima se govori da gube mjesto za spavanje, da si ne mogu priuštiti hranu i općenito ne mogu priuštiti život bez novca. Kada je jedini način preživljavanja seksualni rad, onda je to ekonomska prisila, a rezultirajuća situacija je daleko od toga da odrasli pristanu na korištenje svoje slobode.
Kako se odabir bavljenja prostitucijom razlikuje od bilo kojeg broja mentalno i fizički štetnih poslova koje ljudi rade? Biti ribar ili drvosječa (obojica sada zapošljavaju žene, btw) kao primjeri, vrlo su opasni i fizički destruktivni.
Bezbroj poslova je mentalno štetno.
Prostitucija je posao. Osim ako nije doista prisilan ili maloljetnički, a oboje je nezakonito, to je posao kao i mnogi drugi.
Zašto je Hedges isključio Bidena kao seksualnog predatora? Tara Reade živi u Rusiji kako bi izbjegla uznemiravanje zbog svoje vjerodostojne tvrdnje da ju je Biden seksualno napao.
Amen, hvala ti što si ovo napisao jer je to upravo ono što sam mislio! Joe Biden također neprikladno dira malu djecu pred kamerama, ali ni o tome se ne spominje. Uvijek je Trump, Trump, Trump.