Izvješće Chrisa Hedgesa: Svijet prema Trumpu

Lawrence Wilkerson, umirovljeni vojni pukovnik, daje uvid u to kako bi Trumpovo predsjedništvo moglo izgledati izvan granica Amerike.

By Chris Hedges
Izvješće Chrisa Hedgesa

Donald Trump postat će 47. predsjednik Sjedinjenih Država, a s obzirom na mnoštvo globalnih debakla u kojima SAD ima svoje ruke — u rasponu od genocida u Gazi, preko izraelskih napada na Libanon i Iran do rata u Ukrajini — nitko nije sasvim siguran u kojem smjeru zemlja će ponovno s bivšim predsjednikom na čelu.

Pridružujem se voditelju Chrisu Hedgesu u ovoj epizodi Izvješće Chrisa Hedgesa je Lawrence Wilkerson, umirovljeni vojni pukovnik i bivši šef kabineta državnog tajnika Colina Powella. Sa svojim opsežnim uvidom i stručnošću o Bliskom istoku i američkoj vanjskoj politici, Wilkerson pruža dragocjeno razumijevanje o tome kako bi Trumpovo predsjedništvo moglo izgledati izvan granica Amerike.

Wilkerson predviđa da će Trump ostati vjeran “svom prijeziru prema ratu”, naglašavajući “da je on iskren. Mislim da on ne voli rat. Mislim da ne voli započinjati ratove.” Što se tiče Ukrajine, Wilkerson misli da će Trump zaustaviti ratne napore. Ali kada je riječ o Bliskom istoku, ta se obveza sukobljava s jednom od Trumpovih dugogodišnjih odanosti: nepokolebljivom potporom Izraelu.

Rat s Iranom svakim se danom čini sve vjerojatnijim unatoč, prema Wilkersonu, otporu Pentagona i prethodnih administracija. U slučaju Trumpa, međutim, "pitate se koliko dugo taj otpor može izdržati ako predsjednik Sjedinjenih Država namjerava - a to je jedino mjesto gdje me Trump stvarno brine - učiniti sve što je u njegovoj moći za Izrael," napominje Wilkerson. Dodaje: "Trump je sasvim jasno dao do znanja da je to njegova politika, da je to njegovo uvjerenje, i mislim da je u tome iskren."

Domaćin: Chris Hedges

Producent: Max Jones

Intro: Diego ramos

Posada: Diego Ramos, Sofia Menemenlis i Thomas Hedges

Transkript: Diego ramos

---

prijepis

Chris Hedges: Pukovnik Lawrence Wilkerson, umirovljeni i bivši šef kabineta državnog tajnika Colina Powella. On je veteran Vijetnamskog rata, koji je pohađao Zrakoplovnu školu, Školu za rendžere i Mornaričko ratno koledž, i koji je, kao pilot helikoptera u Vijetnamu, imao više od 1,000 sati na borbenim misijama. Nastavio je služiti kao zamjenik direktora Ratnog koledža marinaca u Quanticu i bio je izvršni pomoćnik admirala Stewarta A. Ringa, Zapovjedništva mornarice Sjedinjenih Država za Pacifik i ravnatelja Ratnog koledža marinaca Sjedinjenih Država.

Njegovo razočaranje putanjom vanjske politike SAD-a na Bliskom istoku uslijedilo je nakon otkrića zlostavljanja zatočenika, nesposobnosti planiranja nakon invazije na Irak i tajnog donošenja odluka Bushove administracije koje su dovele do invazije na Irak.

Na kongresnom saslušanju snimljenom na C-SPAN u lipnju 2005., dao je svoju analizu motivacije rata u Iraku:

“'Koristim akronim OIL', rekao je, 'O za naftu, I za Izrael i L za logističku bazu potrebnu ili koju smatraju potrebnom od strane takozvanih neokonzervativaca – i to zaudara kroz sve njihove dokumente – logističku bazu prema kojoj Sjedinjene Države i Izrael mogli bi dominirati tim dijelom svijeta.'”

Wilkerson je rekao da je govor koji je Powell održao pred Ujedinjenim narodima 5. veljače 2003. — u kojem je iznio argumente za rat s Irakom — uključivao neistine kojih on i Powell nikada nisu bili svjesni. “Moje sudjelovanje u toj prezentaciji u UN-u predstavlja najnižu točku u mom profesionalnom životu”, rekao je. “Sudjelovao sam u prijevari američkog naroda, međunarodne zajednice i Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda.” UN-ovu prezentaciju nazvao je "vjerojatno najvećom pogreškom u mom životu".

Predavao je na College of William & Mary i Sveučilištu George Washington. Viši je suradnik u Eisenhower Media Network, skupini bivših vojnih, obavještajnih i civilnih dužnosnika za nacionalnu sigurnost koji sebe opisuju kao one koji nude "alternativne analize neokaljane vezama s Pentagonom ili obrambenom industrijom" i koji se suprotstavljaju "priči establišmenta Washingtona o većini pitanja nacionalne sigurnosti dana.”

Lawrence Wilkerson pridružit će mi se u raspravi o američkoj vanjskoj politici, sukobima koji bjesne na Bliskom istoku, uključujući genocid u Gazi i sudbini američkog imperija. 

Počnimo s izborima i njihovim učinkom. Mislim, vidjeli ste obavještajnu zajednicu, [umirovljeni predsjednik Združenog stožera, Mark] Milley, svakakve figure su se u biti pridružile demokratskoj kampanji u potporu Kamali Harris. Razgovarajmo o tome zašto Trump izaziva tako duboko neprijateljstvo u Pentagonu i obavještajnoj zajednici i što vidite da se događa tijekom druge Trumpove administracije.

Lawrence Wilkerson: Mislim da je animus stvoren - unutar moje zajednice u svakom slučaju, ja to još uvijek tako zovem, Pentagon, vojska općenito - jer oni ne vide nikakav zajednički napor s njegove strane da izrazi stratešku procjenu koja se slaže s njihovom. Njihovo se najviše ponavlja The New York Times, na primjer, i drugi njima slični, koji su jednostavno glasnogovornici vojno-industrijskog kompleksa i države nacionalne sigurnosti, što smo sasvim sigurno postali.

I zato su zabrinuti za svakoga tko bi ušao i prijetio da će razbiti porculan. I to je ono što je Trump, to je ono što je njegova jača strana, početi razbijati porculan. I vrlo su zaštitnički nastrojeni prema svojoj Kini, baš kao i agencije za nacionalnu sigurnost općenito i 16, pretpostavljam da ih je sada 16, subjekata koje imamo, a koji bi trebali biti naše obavještajne oči i uši, predvođeni CIA-om, a ne predvođeni od strane DNI-a, jer još uvijek nema stvarnu moć nad CIA-om, već ga vodi CIA

Rekao bih da je [direktor CIA-e] Bill Burns najmoćniji tip u Sjedinjenim Državama u pogledu obavještajnih podataka i onoga što ide u Bijelu kuću, a što ne ide u Bijelu kuću. To je dio razloga zašto jednostavno ne poznaju ovog tipa, osim iz prvog polugodišta. I prvi mandat vam, kroz Kelly i Milley i tuđe oči, ne bi dao puno nade da ste pentagonski član birokracije, ako hoćete.

Drugi razlog je, mislim, taj što je tako živ. Ima ga po cijeloj karti, a to se vojsci nimalo ne sviđa. Vole postojanost, čak i ako je netočna postojanost. Više vole postojanost nego promjenu i živu prirodu. I mislim da je to kod njih problem. Postoji i treći razlog, a to je da su zabrinuti zbog onoga što ja nazivam kršćanskim nacionalizmom, neki od njih u svakom slučaju, drugi ga pomažu i podržavaju. A ono što to znači, u biti, nije samo ovoliki, već vrlo zreo i živ napor određenih kršćanskih skupina u Americi da kršćanstvo učine nacionalnom religijom, da promijene Ustav u tom smislu, ili da odbace Ustav u pogledu vjere, ali su zabrinuti što u vojsci imaju zastavne časnike koji su u velikoj mjeri kršćanski nacionalisti.

Upravo sada imamo priliku da to promatramo, Vojna zaklada za vjersku slobodu, grupa Mikeyja Weinsteina u Novom Meksiku, gdje [nečujno], general s tri zvjezdice koji je šef osoblja, čovjek za osoblje za načelnik stožera vojske je oženjen ženom koja se valja u prolazu i govori u jezicima. I Mikey je dobio video snimak ovog generala u uniformi na jednom od njenih skupova s ​​ovom grupom.

To je samo površina, ako hoćete. Postoje ljudi poput generala Flynna, na primjer, koji su još uvijek u vojsci. Dakle, to je zabrinjavajuće za većinu vojske koja se ne slaže s ovom teorijom ili željom da se ukine Ustav kada je u pitanju sloboda vjeroispovijesti. Te stvari im smetaju, a Trump je pokazao sklonost korištenju kršćanskog pokreta u ovoj zemlji za političku korist i nema previše obzira što bi to inače moglo značiti. Dakle, to je uznemirujuće.

Chris Hedges:   Da, diplomirao sam na Harvard Divinity School i napisao knjigu o kršćanskoj desnici prije nešto više od deset godina, pod nazivom Američki fašist: Kršćanska desnica i rat protiv Amerike. I naravno, dobro poznajem Mikeyev rad. Raspakirajmo to. Zašto oni vide kršćanski nacionalizam - zanimljivo je da to postavljate kao problem - zašto oni to vide kao tako važno pitanje? Samo objasnite, u njihovoj viziji, a možda i vašoj, kako bi se to moglo razviti na stvarno negativan način. ti si

Lawrence Wilkerson: Govorite o načinu na koji vojska gleda na to, da, barem oni koji nisu… Da, mislim da su oni najviše zabrinuti zbog toga u smislu što bi to moglo značiti za tiraniju koja bi morala doći s tim, i oni moraju provoditi tu tiraniju, jer ako kršćanstvo učinite nacionalnom religijom, a to je njihov krajnji cilj, nije samo staviti Biblije u učionice i zaustaviti pobačaje u potpunosti, a ne ona društvena pitanja koja se uvijek pojavljuju, i slikati ih svojim kistom. Tajna koju žele da nitko ne zna dok se ne dogodi jest da žele da kršćanstvo bude nacionalna religija.

Što se toga tiče, imamo čak i ogranak američkih katolika koji na tome rade. Ako pažljivo pogledate što se dogodilo u posljednjih 50 godina, posebice s Katoličkom crkvom. Moja žena je bila katolkinja, tako da sam svjestan nekih stvari u Katoličkoj crkvi kojih ne bih bio svjestan da ona nije bila. Sada je preminula. Ali ako pomno pogledate, u Americi postoji pokret iza kulisa za stvaranje Američke katoličke crkve. Ne sviđa nam se što je u Rimu, jer mu je glava u Rimu. Franciska nam se posebno ne sviđa. Preziremo Franju. A kad kažem "mi", koristim retoričko sredstvo da opišem te ljude. Htjeli bismo imati svog papu i svoju Katoličku crkvu. I postoje ljudi, neki bi rekli, jedan ili dva na Vrhovnom sudu upravo sada, koji su također toga mišljenja, i radili bi za to, ili bi možda radili za to, da im se pruži prilika za to.

Stavite to zajedno, taj rimokatolicizam, Opus Dei kao rimokatolicizam, i druge ljude koji su, na primjer, kao John Hagee koji financiraju milijune dolara doseljenicima sa Zapadne obale u Izraelu, čak i sada. I imate pravi strah od strane racionalnih vojnih ljudi, ovo bi moglo izmaknuti kontroli. … Ako kršćanstvo učinite nacionalnom religijom, i učinite sve stvari koje biste morali učiniti, ustavno i drugačije, ili samo potpuno zanemarite Ustav u tom procesu. Ono što dobijete, kao što smo upravo vidjeli, vjerojatno dovoljno Amerikanaca iza vas da to učine, onda imate sasvim drugu igru ​​za vojsku.

Zato što je tada pozvana vojska, domaća i drugačija, a većina Amerikanaca ne razumije domaće misije koje vojska posebno, ali vojska općenito, mora braniti, a oni to ne žele. Oni misle da je to prevaranto, misle da je to protuustavno. Misle da je to nešto što bi uzrokovalo više štete nego koristi. I drago mi je što mogu reći da je još takvih ljudi ostalo u mojoj vojsci.

Chris Hedges: Pa mislim, Trump ima ideološku prazninu, naravno, ali vidjeli smo u njegovom prvom mandatu da ju je ispunio tim kršćanskim nacionalistima ili kršćanskim fašistima, Betsy DeVos, Mikeom Penceom, Billom Barrom i drugima. Zasigurno se čini da će opet ispuniti tu prazninu. Želim razgovarati o Ukrajini.

Lawrence Wilkerson: Da dodam još jednu stvar. Ovo nije samo Trump. Zapamtite, služio sam u administraciji Georgea W. Busha. Ne mogu vam reći koliko sam puta imao posla s uredom za osoblje Bijele kuće oko takvih stvari kao što ovaj čovjek ne može ići u Irak. Zašto ne može u Irak? Zašto ne može služiti u Iraku? On nije kršćanin. Razgovarajte o kontraintuiciji.

Chris Hedges: Razgovarajmo o Ukrajini. Mislim, Trump je odstupio od konsenzusa establišmenta o Ukrajini, nikad nisam razumio, možda mi to možete raspakirati, cijelu ukrajinsku politiku, osim kao neku vrstu proxy rata za degradaciju ruske vojske i izolaciju Putina. Bio sam u Istočnoj Njemačkoj kad je srušen Berlinski zid kao reporter. Bio sam tamo kada su [posljednjem sovjetskom vođi Mihailu] Gorbačovu data obećanja da se NATO neće širiti izvan granica ujedinjene Njemačke. I naravno, kao što znate, Sovjetski Savez je morao prešutno pristati na ponovno ujedinjenje Njemačke. I to je bilo obećanje. I ne branim invaziju, očito, na Ukrajinu, ali svakako smo namamili Ruse i Putina.

Ali pričajmo o Ukrajini. Ne vidim kako bi bilo koji vojni strateg ozbiljan mogao pomisliti da bi u ratu iscrpljivanja Ukrajinci mogli dominirati, ali objasnite što se događa i onda kako vidite ako neće biti razlike, kako vidite razliku u politiku Trumpove administracije prema Ukrajini i Rusiji.

Lawrence Wilkerson: Da kažem, prvo sam i ja bio tamo. Bio sam posebni pomoćnik predsjedavajućeg Powella, a promjena koja se dogodila dolaskom Billa Clintona bila je apsolutno katastrofalna, a Williamu Jeffersonu Clintonu pripisujem mnoge probleme s kojima danas živimo, uključujući kršenje, veliko kršenje to obećanje da se neće širiti NATO. To je duža priča, bolje za drugi put.

Mislim da je ono što gledamo u Ukrajini vis a vis Trumpa, ili Trump vis a vis Ukrajine, njegovo — i mislim da je Doug McGregor, na primjer, u pravu u vezi ovoga, upravo sam ga gledao u emisiji suca Napolitana — njegovo je prezir prema ratu. Mislim da je originalan. Mislim da on ne voli rat. Mislim da ne voli započinjati ratove. Ne mislim da bi on bio predsjednik koji... Otići će i ubiti nekoga poput iranskog pripadnika IRGC-a ili druge ljude za koje je rekao da su teroristi ili bilo što. Ali ne mislim da on želi rat. [nečujno] rat, i stoga je spreman zatvoriti Ukrajinu.

Sada postoji još jedan razlog. Mislim da on mrzi NATO iz drugačijih razloga od mene. Ni ja ne volim NATO previše. Mislim da mu je dosta istekao rok trajanja. I on vidi NATO kao - iu tome je u pravu - kao pomagača i podržavatelja - Bruxelles jest - rata u Ukrajini, kao što je Washington, kojeg vodi taj perfidni [nečujno]. I tako on to želi zatvoriti.

I mislim da je njegov krajnji cilj da ne napusti NATO na silu, ali on želi izvući Sjedinjene Države iz njihovog odnosa s NATO-om, za koji misli da mi plaćamo za sve što radimo, za sav težak posao koji rade vrlo malo.

Vratite se u Sjedinjene Države, takoreći, i recite da imate našu nuklearnu omotnicu, ali sve ostalo učinite jer mi više nismo s vama, i naravno, uštedite novac koji se time također štedi. Mislim da je to bio dio njegova prvog mandata i jednostavno nije uspio to učiniti na način na koji je želio. Dakle, to su, mislim, glavni razlozi da će on biti pozitivan u pogledu Ukrajine.

Jer u pravu si, Ukrajina je trenutno katastrofa. Da, i očito, za Ukrajinu, sada umiru u desecima svaki dan, i nema više ljudi. Imaju poteškoća, moraju impresionirati mlade ljude, dovesti ih u vojsku da se bore. I sretni su ako ne dezertiraju u prvom tjednu, jer ili idu Rusima ili bježe gdje god stignu. To je katastrofa. I nemamo generale u Pentagonu koji to govore.

Sada imamo Lloyda Austina, on je tu s Joeom Bidenom. Ali mi nemamo generale u Pentagonu, po mom mišljenju, u svakom slučaju, koji izražavaju ovakva stajališta koja generali izvana izražavaju poput Davida Petraeusa i Barnesa i drugih generala, koji govore, dobro, Rusija gubi. Lažu kroz zube. Lažu kroz zube, ili to ili su samo glupi i nevjerojatno glupi, stvarno, ne samo glupi. Pa mislim da bi Trump to zatvorio. I veselim se tome. Nadam se da hoće. Nadam se da će ga ugasiti s

Chris Hedges: Pa, trebali su pročitati povijest njemačke invazije na Sovjetski Savez. Staljin bi poslao milijun ljudi koji bi ili bili zarobljeni ili umrli, a onda bi samo poslao još milijun, kao Putinova strategija.

Lawrence Wilkerson: I ljudi ne shvaćaju da je Wehrmacht— odmah nakon što je izvršio invaziju, zapravo, prvih 14 mjeseci — počeo gubiti gotovo odmah, djelomično zbog svoje grabe dok je napredovao, stvorio je neprijatelje od svih na svom putu, čak ni od Napoleona nije tako glupo. I djelomično zato što su se pretjerali, a djelomično zato što je pravilo za koje je Hitler mislio da će djelovati - njegov ministar hrane mu je rekao da će djelovati - da sva ta hrana dolazi iz Ukrajine i stepe Rusije bi hranio, ne samo snage Wehrmachta koje idu tim putem, nego i Njemačku, nije se obistinilo.

Chris Hedges: Da, to je zato što su Rusi sve uništili, politika spaljene zemlje, možemo napraviti još jednu emisiju o Drugom svjetskom ratu, čime sam opsjednut, ali on je također podijelio svoje snage zbog Staljingrada.

Razgovarajmo o Bliskom istoku. Koja će biti razlika između Bidenove administracije i Trumpove administracije u odnosu na genocid u Gazi, u Libanonu, napade u Libanonu, o kojima želim da govorite, jer oni ne idu posebno dobro za Izrael. I onda ova oštrica noža na kojoj sjedimo između Izraela i Irana.

Lawrence Wilkerson: Mogao bih postati vrlo kompliciran i složen ovdje i pokušati opisati što mislim da se tamo događa, a ja sam se potrudio koliko vjerojatno i bilo tko u ovoj zemlji da budem u toku s tim. Ali dopustite mi da odmah kažem što me brine s Trumpovim dolaskom. Zabrinut sam da će se nešto dogoditi između vremena kada se sve ovo konsolidira, što očito neće biti dugo, i inauguracije i onoga što je Biden administracija radi. 

Chris Hedges: Samo da te prekinem, Larry, što misliš pod konsolidiranim?

Lawrence Wilkerson: Pa, bit će nekih sudskih procesa i drugih stvari, siguran sam, ali to će biti prilično brzo. Mislim, jer je margina pobjede tako velika. Možda izgleda mršavo, ali prilično je sjajno, prema onome što sam vidio, prema popularnim izborima i izbornom koledžu. Dakle, sve one stvari o kojima je izborna radna skupina čiji sam bio član, na primjer, brinula s kao žiletom marginom, neće se dogoditi. Dakle, mi ćemo biti zadovoljni, i glasovi izbornog kolegija, i proces će se završiti prilično brzo. Ne mislim da bi demokrati bili kao republikanci da je bilo obrnuto. A ja sam republikanac, pa se mogu izvući s time.

Zabrinut sam što će se dogoditi jer mislim da Bibi [Netanyahu] još uvijek namjerava (i otpuštanje [izraelskog ministra obrane] Yoava Gallanta bilo je indikativno za to par excellence); on još uvijek namjerava krenuti za Iranom, ali namjerava da Sjedinjene Države idu s njim.

I raspoređivanje snaga koje smo izvršili, raspoređivanje snaga koje upravo sada vršimo, broj trupa koje zapravo šaljemo u Izrael upravo sada, pokazuje mi da smo svjesni ove činjenice. Možda još nismo spremni prihvatiti to, ali svjesni smo toga do točke u kojoj postavljamo snage za koje mislimo da će biti potrebne.

Mislim da griješimo. Mislim da ćemo dobiti svoju stražnjicu ako učinimo ono što Netanyahu želi učiniti u vezi s Iranom, a to je pravi rat. Saznat ćemo koliko smo slabi kada to učinimo. Ako Irak i Afganistan nisu bili dovoljni, ovo će sigurno zapečatiti dogovor.

Ali zabrinut sam zbog ovog prijelaznog razdoblja i onoga što bi Bidenova administracija zapravo mogla učiniti u ovom prijelaznom razdoblju, ne samo da učini ono što Bibi želi da učini, i što mislim da je Joe Biden sklon učiniti, već da zabrlja Trumpa . Mislim, ima li boljeg načina nego da se inauguracija odvija dok smo uključeni u veliki rat na Bliskom istoku, a to bi bio veliki rat ako uđemo u njega na veliki način kako Bibi želi, i odmah otkrivamo da ne možemo učiniti ono što mislimo da ćemo učiniti u kratkom vremenskom razdoblju.

Opet stari bugaboo. Znate, zračne snage, zračne snage, zračne snage, zračne snage neće poraziti Iran. Neće zaustaviti njihov nuklearni program, neće ih poraziti. Dakle, završite s izborom, ili ćete izvršiti invaziju ili ćete prestati. A to i nije neki izbor, zapravo vrlo loš izbor.

Chris Hedges: Prema mom razumijevanju, Pentagon je uvijek bio suzdržan. Nisu htjeli, blokirali su, mislim, postojao je veliki pritisak u međuvremenu između [predsjedništva Georgea W. Busha i Baracka] Obame da se uđe u rat s Iranom i vi o tome znate više od mene, koliko razumijem je li Pentagon upravo rekao apsolutno ne.

Lawrence Wilkerson: Oni to sada govore, ali pitate se koliko dugo taj otpor može izdržati ako predsjednik Sjedinjene Države namjeravaju - a to je jedino mjesto gdje me Trump stvarno brine - učini sve što je u njegovoj moći za Izrael. I Trump je sasvim jasno stavio do znanja da je to njegova politika, to je njegovo uvjerenje, i mislim da je iskren u vezi s tim. Naravno, tu je posao AIPAC-a i novac koji je uključen, a Trump je, ako ništa drugo, transakcijski čovjek, "želim novac", ali mislim da je tome predan na način na koji Miriam Adelson, na primjer, ukazuje u iznos novca koji je dala.

Chris Hedges: Ona je njegov najveći donator, mislim, 100 milijuna dolara, zar ne? Pa, koja bi onda bila razlika između Trumpove administracije u odnosu na Izrael i Bidenove administracije? Ne može biti gore za Palestince u Gazi. Koja bi bila razlika?

Lawrence Wilkerson:  Slažem se s tobom, iako je bilo, mislim, a možda je to primjenjivo i na drugoj strani, ali otvorio se neki politički prostor za Harrisa. Mislim da je bila svjesna, živo svjesna, koliko im je politika Gaze, ako tako hoćete, naštetila Bidenovoj administraciji. Rekao bih da su time vjerojatno izgubili gotovo četvrtinu naprednjaka koji bi inače glasovali za njih, osobito u nekim državama na bojnom polju, ključnim državama.

A taj politički prostor koji se otvorio, možda je donekle promijenio politiku s njom. Ne kažem da bi to bila [nečujno], ali kažem da je to možda bila blaža politika u odnosu na Izrael, i čvršća politika prema Netanyahuu i politika suučesništva - a mogli bismo to učiniti da smo htjeli - da ga izvučem odande. Imamo moć izvući ga odatle ako je želimo upotrijebiti. On je sam sebi najgori neprijatelj u tom pogledu. Ali nismo. Mi to ne radimo. Ostavljamo ga unutra, djelomično zato što znamo da bi oni oko njega koji bi ga mogli zamijeniti bili jednako loši kao i on, ali s možda malo boljim dosjeom i malo boljim pogledom na stvari, posebice vraćanje talaca .

A imamo i neke taoce koji su tamo ostali živi, ​​tako da bi joj taj politički prostor dao prostora, mislim da malo promijeni politiku, da se malo miješa u našu politiku. Mislim da Trump to neće učiniti. Mislim da je Trump za peni, za funtu za Izrael. A to je opasno. Upravo sam jutros gledao sastanak između saudijskog savjetnika za nacionalnu sigurnost, [državnog tajnika SAD-a Antonyja] Blinkena i [savjetnika SAD-a za nacionalnu sigurnost] Jakea Sullivana i drugih, i vrlo je indikativno za ono što se trenutno događa.

Saudijci su bili vrlo odlučni u tome da ne sklope dogovor sve dok nije došlo do dogovora o palestinskoj državi koji je izgledao kao politički održiv, ako ne i stvarni. Sada su oni ovdje, a on je samo potpisao ugovor, da tako kažem, čime je bilateralni odnos krenuo. Izrael čak i nije u tome, sigurnosni odnos.

A ovo je dodatak onome koji smo upravo napravili s UAE, upravo smo napravili s Bahreinom. Sve su to različiti dogovori, ali svi se svode na gotovo status glavnog saveznika izvan NATO-a. Upravo smo napravili jedan s Katarom, gdje je Al Udeid, najveća baza zračnih snaga na svijetu, i izgleda kao da je GCC, Vijeće za suradnju u Zaljevu, na neki način izbačeno sa strane i radimo sve te bilateralne ugovore, ako hoćete, s ovim zemljama.

Oni nemaju snagu ugovora, ali su izvršni sporazumi o obrambenoj suradnji i tako dalje, što znači da Mohammed bin Salman sada igra tipičnu saudijsku igru ​​"Sviđa mi se Rusija, sviđa mi se Kina, ali Sjedinjene Države Države su moje staro utočište i trebaju mi ​​Sjedinjene Države,” pa ću sklopiti bilateralni dogovor s njima. Ako se to dogodi, oni su zabrinuti za Iran, iako s Teheranom razgovaraju više nego što su to činili u prošlosti, kao i sve države, one su zabrinute.

Zabrinuti su što bi se moglo dogoditi. Zabrinuti su što bi Iran mogao učiniti ako Izrael ne napadne iranska naftna postrojenja, jer će Iran uništiti sva naftna postrojenja koja može u regiji Zaljeva, 20 posto svjetske zalihe nafte. Neće biti nikakve razlike što sada imamo 22 milijuna barela dnevno ako to učine, jer će cijena nafte pasti na 300 dolara po barelu, osiguravatelji neće osigurati, a brodari žele brodove, tada ćemo imati pravi problem.

I Saudijci to znaju, to je njihovo gnijezdo, to je njihova budućnost. Oni to ne žele dovesti u opasnost, pa su se vratili Sjedinjenim Državama. Ovo je vrlo čudan sastanak, po mom mišljenju, jer nisu postojale riječi koje bi to podržale, a onda je odjednom on ovdje i radi ovo. Zabrinuta sam. Zabrinut sam da možda ulazimo u rat iz kojeg ne možemo izaći zbog Netanyahua.

Chris Hedges:  Ali Saudijci, Katar, svi su jasno rekli da SAD-u nije dopušteno koristiti ove baze ako dođe do napada na Iran.

Lawrence Wilkerson: Pa, i premijer u Bagdadu je to učinio, ali mi smo pustili Izraelce da lete iznad Iraka. I rečeno mi je da je jordanski kralj rekao ne. Onda smo to ipak učinili, i umjesto da izgleda kao budala, rekao je da je nevoljko dao dopuštenje, pa se čini da nas nije briga što oni misle. I ako se svede na to, kao što je ovaj posjet upravo posvjedočio, mislim, ako se svede na to, i oni moraju birati, učinit će ono što mi želimo.

Chris Hedges: Želim razgovarati o tome kako bi izgledao rat s Iranom. Iranske zračne snage, koliko sam shvatio, prilično su oronuli, ne baš učinkoviti, zastarjeli lovci, od kojih mnogi potječu još od šaha. Ne znam kakva im je protuzračna obrana. Svakako bi to počelo kao kampanja bombardiranja iz zraka. Bi li to izgledalo kao kampanja bombardiranja koju smo proveli pod Clintonovom administracijom protiv Iraka za vrijeme sankcija? Pa, kako će to izgledati?

Lawrence Wilkerson: Neće tako izgledati. Zapravo, izgledat će sasvim drugačije. I to prvenstveno zbog Kine, ali više zbog Rusije. Mislim da Izraelci, u ovom posljednjem pokušaju, sada lažu o tome, a imam to iz vrlo dobrih izvora, lažu o tome. Oni to propagiraju. Nisu učinili nikakvu štetu Iranu, a razlog zbog kojeg nisu je bio taj što su naletjeli na buzz pilu ruskih protuzračnih obrambenih sustava.

Nisu znali što učiniti. Nisu znali čitati radare. Nisu znali ometati radare. Njihovo suzbijanje neprijateljske protuzračne obrane, SEAD, nije uspjelo. Izvukli su nekoliko, ali to nije uspjelo dovoljno tamo gdje su piloti mislili da mogu ići dalje. Pa su lansirali sve svoje projektile, kao što je i bio izvorni plan, za prvi ešalon.

Nakon što je SEAD prošao izvan Irana, odvratili su ih od ulaska unutra, i ponovno će ih odvratiti. I postoje svi razlozi za vjerovanje da bi mogli postojati neki S400 [ruski protuzračni obrambeni sustav], kao i S300 na zemlji, a S400 — oprostite Lockheed Martin, oprostite, Raytheon kojeg koristi Lockheed Martin — najbolji je sustav protuzračne obrane u svijetu svijet.

To je još jedna stvar koja se sada događa i koja uznemirava naše obrambene izvođače: kineska i ruska oprema nadmašuje u Ukrajini i na Bliskom istoku američku opremu koja je tri ili četiri puta skuplja. Jedan od razloga zašto je Indija ponovno uz Rusiju za njezino naoružanje i slično, unatoč našim prosvjedima.

Dakle, gledamo u situaciju u kojoj ćemo misliti da će zrak biti sve što ćemo morati učiniti, to jest bombardirati. Izrael će to misliti, Izrael stvarno ne može učiniti ništa osim bombardiranja Irana, balističkih projektila i bombardiranja, krstarećih projektila koji se lansiraju iz zraka i slično. Neće uspjeti. Neće ići. Jednostavno neće ići. Bit će napravljena neka šteta. Bit će nekih cestarina u Teheranu i drugdje, na udaljenim teritorijima gdje su nuklearna postrojenja i slično. Ali neće ići.

Pa što onda radite? Igrao sam ovo ratom. Ratovao sam s general-pukovnikom u Marinskom korpusu koji je naišao na velike kritike svojih prijatelja u Pentagonu. U to je vrijeme bio u mirovini, ali mi je bio šef dok sam bio na Quantico War Collegeu i rekao je da ćemo izgubiti.

Vodio je ratnu igru ​​dva puta samo da dokaže da računala nisu pogriješila. Mislim da je u pravu. Mislim da je jedna od stvari koju će Iranci učiniti da unište nosač zrakoplova, to je 5,000 duša na dnu mora ili u vodi. I usput, sada imamo tako malo pratnje za naše životopise, naše nosače zrakoplova, da recimo ima 2,000 mornara u vodi, ne možemo ih sve spasiti jer nemamo mjesta za vez na brodovima za pratnju.

Zanimljiv razvoj događaja. Ne možemo čak ni popuniti neke od naših brodova jer nemamo dovoljno ljudi. Mislim da bi to bila katastrofa. A što da radimo kada upadnemo u takvu katastrofu? Amerika je. Ne uzmičemo. Mi se ne smanjujemo. Ne provjeravamo se i ne gledamo oko sebe i kažemo, možda smo pogriješili. Udvostručujemo se. Tako ćemo i učiniti, a onda će to biti pravi rat. A ako volite Irak i volite Afganistan, Iran će prijeći 10 trilijuna dolara, trebat će mu 10 godina da se smiri, ako se čak i umjereno smiri i koštat će bogatstvo u krvi i blagu. 

Chris Hedges: Govorite o ulasku kopnenih snaga?  

Lawrence Wilkerson: Samo tako ćete osloboditi državu... 

Chris Hedges: Da, to je istina. Ali odakle ulaze? Irak?

Lawrence Wilkerson: Pa, morali biste sjesti i učiniti ono što smo mi radili na Pacifiku kad smo bili... Zapravo sam imao ratni plan za borbu protiv Sovjeta u Iranu. Sjećate se, bili smo jako zabrinuti za njih, tražeći toplovodnu luku oko [nečujno] tipične stvari za Rusko Carstvo, vratiti se i provjeriti povijest Ruskog Carstva. Mislili smo da je tako. Dakle, vani na Pacifiku, snabdjevaču snaga za sve ovo, mi smo planirali rat za borbu protiv Rusa, Sovjeta, unutar Irana, u planinama Zagros i drugdje. Jako dobro poznajem taj teren. To nije Irak, sasvim druga zemlja. Velika strateška dubina, 53 posto perzijskog. Velika homogenost među tih 53 posto, puno problema oko periferije, ali u osnovi homogena populacija, 10 godina, 10 trilijuna dolara i još uvijek niste riješili ono što ste htjeli riješiti, a to je poraziti naciju više nego…

Chris Hedges: Samo me zanima odakle bi kopnene trupe ušle? Teško mi je povjerovati iračkoj vladi, koja je…

Lawrence Wilkerson: Mi smo ilegalni, ilegalni prema međunarodnom pravu i prema našem domaćem zakonu. Trenutno smo ilegalno prisutni u Siriji.

Chris Hedges: To je istina.

Lawrence Wilkerson: Mi tamo štitimo naftu koja ide u Izrael.

Chris Hedges: Što je Trump rekao, dovelo ga je u velike probleme, ali bila je to iskrena izjava.

Lawrence Wilkerson: Da, i prošli bismo kroz Siriju ne trepnuvši okom.

Chris Hedges: Da, razgovarajmo o tome kako bi moglo početi...

Lawrence Wilkerson: Usput, kad smo radili ratne igre na Pacifiku, naša glavna invazija bila je amfibijska. To bi danas bilo malo teško, imali smo puno amfibijskih dna. Ovi koje danas imamo su pokvareni. Pitajte [nečujno] Marine Corps, i nemamo ih mnogo.

Chris Hedges: Kako bi počelo? Dakle, došlo bi do iranskog udara na Izrael sa značajnim izraelskim gubicima. Što vidite kao okidač?

Lawrence Wilkerson: Rečeno mi je da je rasprava u Teheranu trenutno žestoka. Ovo je staro oko 48 sati, ali Doug Macgregor je to potvrdio jutros. Rasprava se vodi između različitih skupina sigurnosnog osoblja u Teheranu, IRGC-a [Islamske revolucionarne garde], Vijeća čuvara, ajatolaha, novog predsjednika, itd. Nastavljamo li s prethodnim planom? A prethodni plan je bio da ćemo ih udariti i to jako jako. Izrael nije vidio ništa slično onome što dolazi. Umnogome na način na koji vide stvarne žrtve, značajne žrtve u Libanonu upravo sada. Rasprava o tome hoće li to učiniti ili ne, jer ne žele konkretno novog predsjednika, ne žele rat sa Sjedinjenim Državama. Imaju dovoljno problema. Oni ne žele rat sa Sjedinjenim Državama.

Ne znam kako će ta rasprava ispasti, ali ako odluče, a Netanyahu želi da oni odluče o ovome, prilično sam uvjeren u to, da se vrate Izraelu i nanesu stvarno značajnu štetu koju njegov [Netanyahuov] propagandni stroj ne može sakriti, što je do sada dosta radio, poput, na primjer, skrivanja žrtava u Libanonu. Žrtve su u Libanonu trenutno ogromne, za IDF su ogromne.

Chris Hedges: Jeste li čuli brojku? nisam. Jeste li čuli broj?

Lawrence Wilkerson: Čuo sam 4,000. I ovdje je poenta, moderne vojske ne pokazuju gubitak ili pobjedu KIA-e [poginuli u akciji], borbene, taktičke, operativne, bilo što. Oni to prikazuju pomoću WIA-e [ranjenici u akciji] jer imaju tako sofisticiranu kirurgiju na bojnom polju i tako sofisticirane bolnice da... pogledajte naše gubitke u Afganistanu, ono što imate su visoke stope WIA-e, WIA je preko 4,000. Nedostaju ruke, nedostaju noge, znaš, što god. Dakle, kada gledate modernu vojsku koja se bori na unutarnjim linijama u Izraelu, to su vrlo unutarnje linije. Nema puta za evakuaciju, gotovo uopće. Gledate WIA, a ne KIA, a WIA u Libanonu je trenutno nevjerojatno visoka, posebno za IDF. Mislim da ćete ih vrlo brzo vidjeti kako odlaze, vidjet ćete ih kako odlaze ili se sele.

Chris Hedges: Nisu daleko odmakli. 

Lawrence Wilkerson:  Ne, uopće. 

Chris Hedges:  Što se tiče unutarnjih linija, nisu daleko otišli u Libanon.

Lawrence Wilkerson: Ono što rade je upravo ono što rade gotovo svaki put kad naiđu na ovakvu vrstu otpora, iako nikada nisu naišli na ovako čvrst otpor, oni dovraga bombardiraju gradove i infrastrukturu, zar ne? Ubijaju Libanonce.

Chris Hedges: Protjerani su '82. i naravno, to je invazija koja je stvorila Hezbollah. Sjećam se da mi je Sy Hersh maloprije rekao da je razlog zašto Netanyahu želi da Sjedinjene Države angažiraju Iran taj što treba da SAD ukloni iranske sustave protuzračne obrane, što se čini u skladu s onim što ste rekli. Bi li to bilo točno?

Lawrence Wilkerson: mislim da jesam. Ali mislim da ćemo također dočekati grubo iznenađenje, kada izgubimo F-35, F-15, F-16 i druge letove koji će dolaziti iz Al Udeida i izvan nosača, F-18 i slično. I mi ćemo puno izgubiti. Ratna igra govorila je o 30 posto iscrpljenosti.

Chris Hedges: I je li motiv Izraela isti kao što nas tjera da napadnemo Irak, a to je da je Iran moćno središte u regiji koje želi u biti osakatiti na način na koji je osakatio Irak, je li to motiv iza izraelskog pritiska za rat s Iranom?

Lawrence Wilkerson: Mislim da je to glavni motiv iza toga. Oni vide Iran kao posljednju prepreku svojoj hegemoniji u regiji.

Chris Hedges: Razgovarajmo o Izraelu iz vojne perspektive jer vi o tome znate puno više od mene. Kako sa strateškog aspekta gledate na Izrael na Bliskom istoku, kao saveznika?

Lawrence Wilkerson: Kao ukupna odgovornost. Strateška odgovornost prvog reda. I upravo sada, u ovom trenutku, upravo sada, rekao bih, bez obzira na Ukrajinu, oni su najveća strateška odgovornost koju imamo.

Chris Hedges: Objasnite zašto. Zašto?

Lawrence Wilkerson: Jer u tome nema nikakve pozitivnosti. Sve smo mi, ništa oni.

Chris Hedges: Ali uklonili smo mnogo tih projektila koji su dolazili iz Irana.

Lawrence Wilkerson: Jesmo. Istrošili smo naše zalihe do te mjere da sada nisam siguran, čak i ako odlučimo da ćemo izvesti veliki zračni napad na Iran, da nam neće uskoro ponestati streljiva.

Chris Hedges: I genocid. Mislim, mislim da u ovom trenutku isporučujemo 68 posto municije za održavanje genocida u Gazi. Je li to točno?

Lawrence Wilkerson: Bar toliko. Ako pogledate čitavu paletu stvari koje smo dali Izraelu, rekao bih, Gideon Levy u Haaretz je u pravu kada kaže, vi dijelite 50/50 odgovornosti za svaku smrt u Gazi i, što se toga tiče, u Libanonu također.

Chris Hedges: Kako vidite da će se to odigrati u Gazi? Zapravo sam dosta bio na Bliskom istoku u prošloj godini, u Egiptu dva puta, proveo puno ljeta u Jordanu, bio sam u Kataru, bio sam na Zapadnoj obali. I sve što mogu prikupiti, Izrael ih, naravno, želi gurnuti u Sinaj. A egipatska vojska, rekli su mi egipatski novinari u Kairu, upravo je bila uporna, rekao je [egipatskom predsjedniku Abdelu Fattahu] el-Sisi da nema načina. Palestinac je, naime, po njima, ako Izrael pokuša gurnuti Palestince na Sinaj i Sisi ih prihvati, on je gotov. Tako su rekli.

Ali kako to vidite? Znamo koja je namjera Izraela, koji je, naravno, depopulacija, pripajanje sjeverne Gaze. Oni uglavnom idu prema tom cilju, stvarajući humanitarnu krizu na jugu, ali na kraju etničko čišćenje, te genocidne taktike sada se sve više koriste na Zapadnoj obali. Kako vidite da ide? Oni moraju biti potpuno svjesni kakve su namjere Izraela. Ali gdje vidite da se to razvija?

Lawrence Wilkerson: Postoje dva skupa misli, mislim, ili uvjerenja, strateških ciljeva u - i to ovisi o kojoj skupini ljudi govorite. Govorite li o Tomu Cottonu, Joshu Hawleyu, Tedu Cruzu i nizu drugih, Lindsey Graham? Ili govorite o razumnijim ljudima, rekao bih, s druge strane prolaza, ili čak u Republikanskoj stranci? Oni misle da Izrael radi naš posao za nas, kao što Bibi Netanyahu želi reći da Izrael nije ubijao ili oslobađao regiju od tih Arapa, Palestinaca ili drugih, i razmislite o tome kako MbS mora razmišljati o ovome, morali bismo raditi to. I tako nam čini veliku uslugu. On radi naš prljavi posao umjesto nas. Čak je to i javno rekao.

Druga strana kaže: Ne, Izrael je naš saveznik i naš prijatelj, i moramo stati uz njih bez obzira na to koliko je Bibi gnusna. Htjeli bismo se riješiti Bibi. Željeli bismo staviti drugačiju sliku o Izraelu, ali on je tamo, on je glavni i radi ono što treba.

A tu je i skupina kojoj ja pripadam, mislim, koja kaže da je ovo užasno, što radimo. I svi smo u vojsci upozoravali na to, upozoravali smo na to. David Petraeus čak je jednog dana svjedočio Kongresu i izostavio da je Izrael veća prepreka nego strateška imovina i da bismo možda trebali razmisliti o preuređenju odnosa. Nakon što je to izašlo, naravno, uzvratio je te primjedbe, kao što David ima običaj činiti, ali vojska razumije kolika je strateška odgovornost Izraela, posebno dolje u redovima, gdje su ljudi zapravo imali priliku vidjeti to, proučavati to, pogledati povijest i razumjeti što se dogodilo i razumjeti stvarnu povijest toga, koju Izraelci i SAD često propagiraju za javnost. Ali vojska razumije tu povijest. Vojska razumije USS Liberty, na primjer, oni razumiju da su ti mornari bili mitraljirani.

Chris Hedges: Sada bismo trebali objasniti. To je [američki] brod koji su Izraelci napali i ubili, je li to bio 36 ili tako nešto? Ne mogu se sjetiti. Poginuo je 31 [američki] mornar.

Lawrence Wilkerson: Da, i hrpa ranjenih, i mislim da nema sumnje, nakon što sam pogledao dio istrage i dio zatamnjenja te istrage, sumnjam da je Izrael to učinio namjerno.

Chris Hedges: To je bio rat 1967.

Lawrence Wilkerson:  Da, ne znam je li to zato što su mislili da skupljamo informacije da oni učitavaju atomsko oružje, ili su mislili da dijelimo neke informacije koje skupljamo s vrlo sofisticiranim špijunskim brodom, što je Liberty , s Moskvom u pokušaju pritiska na Izrael. Ne znam koji je bio razlog, jer nisu dopustili istražiteljima da uđu u pravu sitnicu. Prekinuo je predsjednik. Ali znam da je Izrael znao što radi.

Chris Hedges: Izrael je izveo niz masakra nad zarobljenim egipatskim vojnicima na Sinaju. To je bila jedna od teorija. I brod bi očito znao za to.

Lawrence Wilkerson: Pa, sjećate se u Londonu Times, mislim da je prijavljeno. I onda, kada The Times bile su dobre novine, a izvijestio je BBC, na Panorami, od strane - ne mogu se sada sjetiti njegovog imena, užasno kratkotrajno pamćenje. Upravo sam sinoć čitao njegov članak u kojem vodi razgovor s Goldom Meir. Svaki put prije nego što je otišao u Izrael slao joj je tucet ili dva ili tri crvene ruže. I ona je to jako cijenila. Pa bi mu dala prvi intervju kad god bi on bio tamo. Ovaj put mu je neće dati. Rekla je, moram to dati Amerikancima, žao mi je. I samo joj je poslao ruže i sve. Uglavnom, razgovarao je s njom telefonom i to je objavio u onom članku u The Times i na Panorami. Pitao ju je, izravno, bi li koristila opciju Samson? Mislim da nije upotrijebio tu frazu. Rekao je, biste li upotrijebili nuklearno oružje da je postojanje Izraela u pitanju? Ne trepnuvši okom rekla je, naravno. A on je rekao, razumijete li što to znači? A ona je rekla, Da. Je li to bilo za javnu potrošnju kako bi ljudi shvatili da Izrael ozbiljno želi pobijediti u ovom sukobu, sukobu koji su oni započeli? Egipćani nisu započeli rat '73.

Chris Hedges: Da, znam. To je još jedan mit koji su prodavali.

Lawrence Wilkerson: Ali mislim da je Netanyahu, ako je bio okrenut leđima zidu i bio prisiljen to učiniti, veliko pitanje, naravno, koje se postavljalo bilo, čak i ako ste znali da ćete odvesti svijet u nuklearni holokaust, bi li to ipak učinio? Da.

Chris Hedges: Mislim, koliko štete mislite da Iran može nanijeti Izraelu? Izrael je mala zemlja. Mislim da ima 6 milijuna stanovnika. Što Iran ima, 90 milijuna? Mislim, ne mogu se sjetiti.

Lawrence Wilkerson: Ako govorite o između rijeke i mora, oko 14 milijuna izraelskih građana; Više od 7 milijuna su Palestinci, a 7 milijuna, ne baš toliko, su Židovi. Vrlo mali, ne tako mali kao Gaza, ne veći od Velikog Londona, ili manji od Velikog Londona. Gaza je mjesto gdje odbacuju svu tu uredbu, samo stavljaju vojni predložak na to i govore, koliko je žrtava, koliko je žrtava bilo… ta uredba, taj beton, ta armatura, te ulice, te zgrade, predložak stavlja na terenu i s velikom točnošću kaže koliko je žrtava? To je 200,000. Garancija da nije 40 ili 50,000 100,000. Predložak kaže da je prilično sjeverno od XNUMX, a mi nećemo znati, jer nećete pronaći neke od ovih ljudi, zakopani su tako duboko pod ruševinama.

Kad bi Izrael doista bio napadnut svom snagom Irana, to bi bila noćna mora za Izrael. Upravo s Hezbollahom to postaje tako. Nikada nećete natjerati te Izraelce da se vrate svojim kućama. Na kraju će evakuirati Izrael. Neki dan mi je prijatelj iz Tel Aviva rekao da je, prema njegovim računicama, već milijun Židova iz Izraela otišlo.

Chris Hedges: Od 7. listopada, da, to su brojke koje su sakrili. Ali čuo sam da ih je 500,000, ali svakako značajan broj upravo napustio zemlju. A to su često najobrazovaniji, uglavnom su sekularni dio društva.

Lawrence Wilkerson: Putin je iskazivao svoju razboritost i strateški polet nudeći bilo kojem od Rusa koji su emigrirali u Izrael: vratite se, trebamo vas, vi ste naš trust mozgova.

Chris Hedges: Da. Mislim, jedna od stvari, samo da govorimo o odnosu Izraela, je da [Jonathan] Pollard koji je Izraelu dao sve vrste obavještajnih informacija, dao im je informacije o CIA-inim i ruskim imovinama, što je omogućilo Sovjetima da sve to objave ali ga je dao Izraelu, a potom ga je Izrael dao Sovjetskom Savezu u zamjenu za oslobađanje židovskih građana Sovjetskog Saveza. Ali uništio je, izbrisao obavještajnu operaciju SAD-a u Sovjetskom Savezu.

Lawrence Wilkerson: A Pollard je sada, rečeno mi je, ovo sam saznao prije 24 sata, Pollard je sada ključan i vrlo važan za Bibijeve propagandne napore u vezi s Gazom i Libanonom. Izdajnik, a mi smo ga pustili, a Bill Clinton je u tom pogledu s Pollardom napravio gotovo jednako štete kao i Trump. Bill Clinton pomilovao je Marca Richa kao svoj posljednji sramotni čin na dužnosti. Mislim da je David Rothkopf, ili netko drugi, rekao da je to najsramotnija upotreba ovlasti pomilovanja od strane predsjednika u povijesti zemlje. Mislim da su bili u pravu.

Chris Hedges: Trebao bi objasniti tko je on.

Lawrence Wilkerson: Marc Rich je stvarno vodio tvrtku koja je, ogromnu tvrtku koja je Izraelu prodavala, među ostalim proizvodima, naftu po sniženim cijenama, i bila je odgovorna, u velikoj mjeri, za ekonomski uspjeh Izraela pod ministrom financija po imenu Bibi Netanyahu, a kasnije, kako je postao premijer, a prekinuo ga je samo njegov kolega, Arial Sharon.

Marc Rich se pobrinuo da nafta Saddama Husseina u UN-ovom programu Nafta za hranu bude ukradena i otpremljena u Izrael. Također se pobrinuo da naftovod u Siriji, ovaj o kojem smo upravo govorili, pumpa u Izrael. I pobrinuo se da, na kraju, naftovod iz Kirkuka, iz sjevernog Iraka, koji je oduvijek imao problema s Bagdadom, ide u Izrael. Dakle, jedan od razloga zašto je izraelski neo... kako nazivate njihov sustav kapitalizma? Nije baš kao kod nas, ali oni imaju više milijardera po glavi stanovnika nego mi.

On je to učinio s onom sniženom naftom, a sad pogledajte što je Netanyahu napravio. Potpisao je ugovor s Libanonom za dosad najbogatije plinsko polje u Sredozemlju. To je ukinuto, sve pripada Izraelu. Sada je postojao dogovor da Gaza ima drugo najbogatije nalazište plina u Sredozemnom moru. Toga više nema, ima i to.

U ta dva plinska polja sadržano je trideset godina budućih potreba izraelske energije. Ima ih oboje. Da, nalaze se uz obalu Libanona i Izraela. To je važna točka koja se često propušta u smislu okupacije sjeverne Gaze, jer im je potrebna obala.

Chris Hedges: Završimo razgovorom o samim institucijama, CIA-i, Pentagonu, što, mislim, ja ću to okarakterizirati, ali možete me ispraviti ako griješim, te institucije djeluju neprijateljski prema Trumpovom predsjedništvu, posebice obavještajne zajednice. Koliko mogu oštetiti, ograničiti, kontrolirati Trumpa?

Lawrence Wilkerson: To je izvrsno pitanje. Prije svega, namjera mora postojati, i mora biti na nekoj od viših razina da bi se to moglo učiniti. Nisam siguran da će to biti osobito jer se on može pobrinuti za te razine ako želi. Ali ako je tu u drugom ešalonu, da tako kažem, ili drugom, trećem ešalonu, to može ometati sve što on želi učiniti kao što bi moglo smetati svakom predsjedniku. Može krivotvoriti inteligenciju. To može dovesti predsjednika u zabludu u pogledu ozbiljnih pitanja nacionalne sigurnosti.

Trenutačno, jedno od najozbiljnijih pitanja s kojima će se Trump suočiti, mislim, nisam ekonomist, ali poznajem mnogo ekonomista, a oni mi govore da je tržište obveznica upravo ono na što bismo trebali gledati , a ne burza. Zapravo, burza je euforična i za bogate. Tržište obveznica govori da će Trump imati jednu od najgorih ekonomskih situacija do sredine razdoblja u našoj povijesti. To govori i naš ukupni dug. CBO [Kongresni ured za proračun] objavio je izvješće u kojem se kaže da je to 50.2 trilijuna dolara u desetljeću, desetljeću i pol.

Otplate kamata na taj dug već su ekvivalent obrambenog proračuna, gotovo trilijun dolara, ove godine, gotovo trilijun dolara. Do kraja tog razdoblja, CBO je procijenio otprilike 10 do 12 godina, i misle da su optimistični, to će biti 2 trilijuna. To će biti ekvivalent socijalnog osiguranja, Medicare, Medicaid i proračuna za obranu zajedno.

Ne možemo to podnijeti ni prema bilo čijim pravilima manipuliranja financijskim sustavom u svijetu ili bilo čega drugoga, jednostavno to ne možemo podnijeti. A kada američki narod nešto od toga shvati intuitivno, a kriza povjerenja dođe s tim razumijevanjem, a mnogi kažu da će se to dogoditi pod Trumpovim nadzorom, on će imati pravi problem i morat će se značajno smanjiti. Ne znam što će učiniti. Ne znam što ćemo kao država kad ovo krene punom snagom.

Chris Hedges: U redu. Pa, to je bio pukovnik Lawrence Wilkerson. Želim zahvaliti Diegu [Ramos] Sofiji [Menemenlis], Thomasu [Hedges] i Maxu [Jonesu] koji su producirali emisiju. Možete me pronaći na Chris Hedges.Substack.com.

Chris Hedges novinar je dobitnik Pulitzerove nagrade koji je 15 godina bio strani dopisnik za The New York Times, gdje je služio kao šef ureda za Bliski istok i šef ureda za Balkan. Prethodno je radio u inozemstvu za Dallas Morning News, Kršćanski znanstveni monitor i NPR. Voditelj je emisije “The Chris Hedges Report”.

Ovaj je članak iz Scheerpost. 

NAPOMENA ČITATELJIMA: Sada više nema načina da nastavim pisati tjednu kolumnu za ScheerPost i proizvoditi svoju tjednu televizijsku emisiju bez vaše pomoći. Zidovi se zatvaraju, zapanjujućom brzinom, pred nezavisnim novinarstvom, s elitama, uključujući elite Demokratske stranke, koje traže sve veću cenzuru. Molimo, ako možete, prijavite se na chrishedges.substack.com tako da mogu nastaviti objavljivati ​​svoju kolumnu od ponedjeljka na ScheerPost i producirati svoju tjednu televizijsku emisiju, "Izvještaj Chrisa Hedgesa".

Ovaj intervju je iz Scheerpost, za koju piše Chris Hedges redovita kolona. Kliknite ovdje da se prijavite za upozorenja e-poštom.

Ovaj je članak iz Izvješće Chrisa Hedgesa.

Stavovi izraženi u ovom intervjuu mogu, ali i ne moraju odražavati stavove Vijesti konzorcija.