Bivši UN-ov mirovnjak: Izrael želi odlazak UNIFIL-a

“Obrazac zastrašivanja mogao bi se pogoršati” — umirovljeni irski časnik Kevin McDonald dijeli svoje uvide u izraelsku taktiku s Mickom Hallom dok se napadi IDF-a na položaje UN-a u južnom Libanonu nastavljaju.

By Mick Hall
Mick Hall u kontekstu

A bivši visoki pripadnik mirovne misije UN-a kaže da Izrael cilja UN-ove snage u Libanonu kako bi izbjegao evidentiranje kršenja međunarodnog prava i kako bi ih natjerao da napuste zemlju.

Umirovljeni irski časnik Kevin McDonald kaže da zastrašivanje vojnika Privremenih snaga Ujedinjenih naroda u Libanonu (UNIFIL) u zemlji odražava izraelski imperativ da spriječi svijet da sazna kako se odvija njegova kopnena invazija i da je očekivao da će se opasno povećati.

McDonald je služio kao mirovnjak u južnom Libanonu tijekom 20 godina, gdje je svjedočio kako izraelske snage napadaju i ubijaju mirovne snage UN-a. Rekao je U kontekstu da Izrael sada namjerno potkopava ne samo ratne zakone, već i samu osnovu međunarodnog humanitarnog prava.

U protekla dva tjedna bilo je nekoliko izravnih napada na mirovne snage UNIFIL-a, pri čemu je nekoliko vojnika ozlijeđeno.

Izraelski premijer Benjamin Netanyahu rekao je UNIFIL-u da se povuče sa svojih 29 položaja smještenih u "opasnoj zoni" južnog Libanona, što je poziv koji su dosad odbili Vijeće sigurnosti UN-a (UNSC) i zemlje koje daju trupe UNIFIL-u.

Izrael je započeo svoju invaziju 1. listopada, ali je naišao na oštro protivljenje libanonske šiitske grupe otpora Hezbollaha, koja je izvršila napade na Izrael od 8. listopada, zahtijevajući od nje prestanak genocidnog napada u Gazi. Izrael je do sada u Libanonu ubio približno 2,500 ljudi, od kojih su velika većina civili, dok nastavlja bombardirati gradove i sela, kao i libanonski glavni grad Beirut.

"Gledajući kako se stvari razvijaju s razinama zastrašivanja, vrlo je moguće da je jedan od izraelskih ciljeva izvući UNIFIL, ne samo iz pograničnog područja, već i iz zemlje", kaže McDonald.

UNIFIL je rekao da je IDF "namjerno srušio" stražarski toranj i ogradu koja okružuje položaj Marwahin 20. listopada (po lokalnom vremenu). Uslijedio je incident od 16. listopada, kada je tenk Merkava pucao na mirovne snage u blizini Kafer Kela, oštetivši još jednu osmatračnicu.

“Izraelci su prešli s niske razine zastrašivanja na mnogo više kinetičku razinu zastrašivanja, kao što su koristili laserski daljinomjer za lasersko osmatranje prije nego što su na njega ispalili tenkovsku granatu kako bi bili sigurni da imaju ispravne postavke dometa tenk”, kaže bivši zapovjednik.

U najtežem kršenju prostorija UN-a, dva tenka Merkava IDF-a digla su u zrak glavna vrata položaja UN-a u Ramyahu i nasilno ušla u napadu u zoru 13. listopada, nakon što su tri voda vojnika IDF-a prešla Plavu liniju. Izraelci su opetovano tražili da baza ugasi svjetla, prije nego što su je napustili nakon prosvjeda UNIFIL-a da su mirovne snage UN-a ugrožene.

Nekoliko sati kasnije 15 pripadnika mirovnih snaga na postaji zadobilo je iritaciju kože i gastrointestinalne reakcije. McDonald je incident sveo na topničku vatru, namjerni čin da se izazove dimna zavjesa.

“Bio sam uključen u to i te su stvari štetne. Stvarno jest. To nije plin u smislu suzavca ili CS plina ili nešto slično. Ali posebno je štetan,” kaže McDonald.

Namjerni napadi na objekte UN-a krše međunarodno pravo i rezoluciju 1701 Vijeća sigurnosti UN-a.

Dan ranije položaj UN-a također je pretrpio štetu od granatiranja, dok su vojnici IDF-a blokirali kritično logističko kretanje UNIFIL-a u blizini Meiss ej Jebela. Dana 12. listopada, pripadnik mirovnih snaga u stožeru UNIFIL-a u Naqouri pogođen je vatrenim oružjem.

Napade je osudilo 40 od ​​50 zemalja koje opskrbljuju trupe misiji UNIFIL, uključujući Kinu, Indiju, Francusku, Italiju i Španjolsku.

Sukob IDF-a s irskim mirovnim snagama ranije na mjestu 6-52 blizu granice s Izraelom pojačao je diplomatske namjere između Izraela i Irske, s Irski predsjednik Michael D Higgins osuđuje izraelske zahtjeve da mirovne snage UN-a napuste svoje položaje kao "nečuvenu prijetnju".

[Vidjeti: IDF u 'nečuvenoj prijetnji' irskim vojnicima UN-a u Libanonu]

Izraelski tenkovi i buldožer D9 korišten za izgradnju zemljane grede postavljeni su au blizini položaja dok je IDF zauzimao vatrene položaje protiv Hezbollaha. Snage su otišle nakon diplomatskih razgovora na visokoj razini između dužnosnika UN-a u New Yorku i IDF-a.

McDonald je rekao da ne vjeruje da se IDF tamo pozicionirao jer su mislili da Hezbollah možda neće uzvratiti vatru.

 “Drugi način gledanja na to je da bi ga zastrašivanjem Iraca izvukli iz toga, oni bi ga mogli preuzeti i naravno tamo su bunkeri, koji su bolji od zemljanih greda”, rekao je.

“Ali mislim da je logičniji razlog to što su ovi momci i djevojke u postu oči i uši međunarodne zajednice, a Izraelci ne vole da njihove postupke gledaju drugi ljudi ili da se prenose svijetu. Mislim da se to dogodilo.”

Njegovi komentari ponovili su prošlotjedni komentar irskog ministra obrane Micheála Martina, koji je rekao da Izrael pokušava "osloboditi vlast" u Libanonu.

McDonald ima dobar razlog da u to vjeruje, na temelju svojih iskustava prije gotovo 20 godina u pograničnom selu Khiam, kada je GPS vođena bomba od 1000 lb ispuštena iz mlažnjaka F16 na vrh jasno označene i dobro utvrđene baze UN-a, ubivši četiri vojnika.

IDF, koji je u to vrijeme trpio neodržive gubitke u 33-dnevnom sukobu Izraela s Hezbollahom, tvrdio je da je njihov napad na bazu UN-a 25. srpnja 2006. bio nesretan slučaj.

McDonald je rekao:

“Khiam patrolna baza bila je na kraju dugačkog grebena, južno od grada Thiama i gledala je na dolinu Hula. Dolina Hula je velika, široka dolina i to je jedini veliki manevarski prostor duž granice s Libanonom gdje možete na neki način manevrirati divizijom tenkova prije nego krenete u Libanon.

“Moj osjećaj je da su dva razloga za taj napad. Jedan je bio spriječiti naše dečke da izvještavaju o izraelskim pokretima u Libanonu, što je ono što su dužni činiti kao vojni promatrači. Prijavljuju prekršaje.

“Mislim da je drugi davao prst međunarodnoj zajednici, jer su u toj fazi bili kao nasilnici iz školskog dvorišta koji su dobili batine i napadali, po školama, po džamijama, po bolnicama, po benzinskim pumpama, po bilo čemu. Dakle, imaju određeni oprez prema ljudima koji promatraju što rade. I naravno, u Gazi nema nikoga tko bi promatrao što rade, osim Palestinaca.”

U vrijeme pisanja, IDF je ubio najmanje 130 novinara u Gazi od 7. listopada prošle godine, kao i ubivši 228 djelatnika UNRWA-e, ciljajući svoje bolnice i škole te druge objekte organizacija UN-a. Zapadnim novinarima nije dopušteno ući u pojas Gaze da promatraju izraelski vojni napad, kampanju Lancet medicinski časopis je još u travnju rekao da je moglo ubiti 188,000 Palestinaca.

“Mislim da bi željeli vidjeti UNIFIL, posebno one male operativne položaje blizu granice, kojih ima oko 20 po dužini, i ostatak onoga što nazivamo 'dubinskim položajima', poput stožera bataljuna u pozadini. , otišao”, kaže McDonald.

"Dakle, obrazac zastrašivanja može se pogoršati."

McDonald je objavio svoj detaljan prikaz napada na bazu Khiam godine Mirotvorstvo na rubu, kako je objavljeno zapadnoazijski ratni izvjestitelj Robert Fisk. Naglašeno je koliko su mirovne snage UN-a bile ranjive, situacija koja se od tada nije promijenila, a možda se čak i pogoršala.

Napisao je da su podignute pritužbe UNIFIL-u, Organizaciji Ujedinjenih naroda za nadzor primirja [UNTSO] i najvišim dužnosnicima u sjedištu UN-a u New Yorku koji su dobili lažna jamstva od IDF-a da će udari oko baze prestati tog dana.

Promatračke uloge koje vojnici UN-a danas igraju na položajima poput 6-52 ono su što ih i dalje čini ranjivima na slične napade, nešto što ozbiljno zabrinjava McDonalda. Stup 6-52 bio je onaj koji su sami Izraelci zatražili da se izgradi 2000. godine, jer se smatrao "ključnim terenom", jer je imao povoljan položaj nad naseljima u sjevernom Izraelu.

Činjenica da takve postaje imaju ojačane bunkere ne pruža sigurnost mirovnim snagama UN-a, s obzirom na izraelsku upotrebu modernog oružja.

McDonald ističe da su Izraelci potpuno uništili postaju Khiam dok nije bila okupirana prije 20 godina i da je ponovno izgrađena s utvrđenim bunkerom od čelika i betona ispod dvokatnice, sa zidovima i stropom debelim metar i pol.

“Ipak je uspio ubiti četiri vojnika UN-a”, rekao je. "Projektil za uništavanje bunkera čini točno ono što piše na limenci."

Izraelska vojna oprema ono je što UNIFIL-ov mandat zaštite civila čini gotovo nemogućim za ispunjenje. Ima ovlasti upotrijebiti silu ako dođe protiv neprijateljskih akcija, ali mirovne snage UNIFIL-a nisu dorasle izraelskoj vojsci koju podržava Zapad.

[Vidjeti: UN-ove trupe u Libanonu mogu uzvratiti vatru na Izrael]

“Vrlo je teško zaštititi civile kada ste suočeni s napadom jednog odnajmodernije vojske na svijetu, sa svim visokotehnološkim mlažnjacima, topništvom, mornaričkim topništvom, svim tim stvarima,” rekao je McDonald.

“Oružane mirovne snage to neće moći učiniti. Ljudima koji ne znaju točno za što je UNIFIL sposoban i kakav je točno njegov mandat vrlo je lako povjerovati da mogu.”

To je posebno istaknuto 18. travnja 1996., kada je 15 topničkih granata IDF-a palo na bazu UN-a u blizini Qane, ubivši 106 civila koji su se ondje sklonili i ranivši najmanje 116 drugih.

Izrael nastavlja bombardirati Beirut, kao i gradove i sela u kojima se nalaze skloništa za raseljene šiitske zajednice, a njegova dahijska doktrina ciljanja civila stvara teror među općom populacijom Libanona. To je doktrina koju naizgled podupire njemačka ministrica vanjskih poslova Annalena Baerbock, dok je drugi zapadni dužnosnici uglavnom ignoriraju.

McDonald opisuje kako je Izrael pokušao upotrijebiti slične vrste kolektivnog kažnjavanja u nadi da će se okrenuti protiv Hezbollaha u prošlosti i kako je to na kraju propalo.

“Bio sam tamo u početku 1984. kada su Izraelci okupirali veliki dio južnog Libanona. Bio sam tamo 1993. gdje se vodio sedmodnevni rat 'Operacija Odgovornost' i bio sam tamo 1996. kada je također bio sedmodnevni rat 'Operacija Grožđe gnjeva'. I oba su ta dva rata bili, kažemo, 'stalni' ratovi, gdje je cijela ideja bila zastrašiti libanonske ljude da napuste svoje domove, na temelju ideje da bi ih to natjeralo da se okrenu protiv Hezbollaha.

“Ali, naravno, sve što je učinio bilo je da ih je pretvorio u pristaše Hezbollaha. Također su željeli stvoriti izbjegličku krizu koja bi natjerala libanonsku vladu da poduzme čvršće mjere protiv Hezbollaha, što je teško jer je Hezbollah politička stranka… To je također socijalna organizacija sa školama, bolnicama i džamijama i sličnim stvarima, pa je duboko ukorijenjen u društvu.”

To odražava taktiku primijenjenu u Gazi s intenzitetom genocida od 7. listopada, vođenu djelomično kao sredstvo poticanja podjela i gubitka podrške Hamasa među Palestincima, a djelomično kao sredstvo etničkog čišćenja. U posljednjim velikim napadima tijekom vikenda na kuće u gradu Beit Lahiya na sjeveru Gaze poginulo je najmanje 87 ljudi i 40 ih je ranjeno.

Napadi na Libanon i vojno uznemiravanje snaga UN-a služili su za odvraćanje pozornosti od tekućih akcija Izraela u Gazi, koje je Međunarodni sud pravde (ICJ) proglasio vjerojatnim slučajem genocida.

McDonald vjeruje da Izrael potkopava takve instrumente međunarodnog humanitarnog prava i same temelje UN-a.

“Oni potkopavaju međunarodno humanitarno pravo i pravo oružanog sukoba gotovo svaki sat u Gazi i Libanonu,” kaže on.

“Nisu potpisali Međunarodni kazneni sud. Zabranili su glavnom tajniku UN-a Antóniju Guterresu ulazak u Izrael. Definitivno postoji politika gdje im odgovara da ne snose odgovornost prema međunarodnom pravu.

"Onda bismo, naravno, trebali koristiti međunarodno pravo protiv njihovih neprijatelja i prijetnji, ali znate, 'kako se usuđujete nas smatrati odgovornima?' Bilo da se radi o javnoj ili neizrečenoj politici, to je definitivno politika koju UN treba potkopati kad god im se ukaže prilika.

“Međutim, moraju se sjetiti, kada je stvoren UNIFIL, stvoren je uz dogovor obiju strana u problemu — Libanona i Izraela. Dakle, ako se žele povući iz tog ugovora, morat će se boriti protiv tog slučaja na sudu javnog mnijenja.”

McDonald nije jedini koji duboku antipatiju Izraela prema UN-u smatra ironičnom, s obzirom na to da poslijeratnom svjetskom konsenzusnom tijelu duguje zahvalnost što ga je izglasalo da postoji, potez čija se mudrost sada otvoreno dovodi u pitanje, barem u svom trenutnom obliku.

Korištenje električnih romobila ističe Presudio je sam ICJ Izrael je flagrantno prekršio međunarodno pravo zbog svoje aneksije palestinske zemlje i naizgled je osudio svoju politiku kao kršenje zabrane apartheida u Međunarodnoj konvenciji o uklanjanju svih oblika rasne diskriminacije.

Prošlog je tjedna objavljeno da Palestinska uprava (PA) nastoji izbaciti Izrael iz Opće skupštine Ujedinjenih naroda koristeći iste proceduralne metode koje su uspjele uskratiti apartheidskoj Južnoj Africi diplomatske vjerodajnice za predstavljanje zemlje 1974. godine.

Ranije ovog mjeseca, Saul J Takahashi, profesor ljudskih prava i mirovnih studija na Sveučilištu Osaka Jogakuin, argumentirano potpuno izbacivanje bila nužna za zaštitu same osnove međunarodnog poretka. Napisao je:

“Postoji hitna potreba da se Izrael pozove na odgovornost, ne samo za dugotrajna kršenja međunarodnog prava, već posebno za njegovo dugotrajno odbijanje da se pridržava svojih obveza iz Povelje.

"Suočen s ovom neposlušnošću, UN mora krenuti prema izbacivanju Izraela iz organizacije, ne samo zato što UN postoji kako bi podržavao međunarodno pravo, već i kako bi održao integritet UN-a kao organizacije."

Mick Hall je nezavisni novinar sa sjedištem na Novom Zelandu. On je bivši digitalni novinar na Radio New Zealand (RNZ) i bivši zaposlenik Australian Associated Press (AAP), a također je pisao istraživačke priče za razne novine, uključujući Novozelandski glasnik.

Ako je ovaj članak iz podskupa autora, Mick Hall u kontekstu

Stavovi izraženi u ovom članku mogu, ali i ne moraju odražavati stavove Vijesti konzorcija.