Dogovoreno ili bez dogovora?

Dijeljenja

U tradicionalnom suđenju optuženicima iz Gitma, protiv sporazuma o priznanju krivnje, George W. Bush et. al. mogao biti optužen i suđen u stranim zemljama za ratne zločine, piše Andrew P. Napolitano.

Zatočenici i čuvari u američkoj pomorskoj bazi u zaljevu Guantanamo, Kuba, u veljači 2003. (DoD, John F. Williams, javno vlasništvo)

By Andrew P. Napolitano

“Oh, kakvu zapetljanu mrežu pletemo
Kada prvi put vježbamo varati.”
— Sir Walter Scott (1771.-1832.)

TSlučaj Gitmo sporazuma o priznanju krivnje postaje sve čudniji i čudniji.

Prije nekoliko tjedana doznali smo da je sporazum o priznanju krivnje sklopljen putem potpisanog ugovora između umirovljenog generala u Pentagonu koji nadzire sva kaznena gonjenja Gitma, optuženika i branitelja Gitma te vojnih tužitelja.

Sporazum, kako smo shvatili iz izvora koji su ga vidjeli, predviđa da će u zamjenu za priznanje krivnje Khalid Shaikh Mohammed i drugi služiti doživotnu kaznu u Gitmu, umjesto da na suđenju budu izloženi smrtnoj kazni. Priznanje krivnje mora uključivati ​​javno i detaljno izjašnjavanje o krivnji. 

Drugim riječima, Mohammed je pristao otkriti pod prisegom prirodu i opseg zavjere koja je rezultirala zločinima 9. rujna.

Za sada je ovo jednostavno. Iako je raspravni sudac možda dao svoje odobrenje uvjetima sporazuma, prema federalnim pravilima kaznenog postupka, sporazum nije konačan sve dok sudac ne čuje kako su optuženici stvarno priznali krivnju pod prisegom u javnoj sudnici i zatim prihvati izjasniti se pisanim nalogom.

Do tog priznanja još nije došlo jer je američki ministar obrane, koji je saznao za sporazum o priznanju krivnje dok je putovao Europom, ukinuo ovlasti umirovljenog generala koji je nadzirao tužiteljstvo da sklapa sporazume o priznanju krivnje bez njegova izričitog odobrenja.

Potom su branitelji zatražili od suda da ipak provede nagodbu budući da se radi o potpisanom ugovoru i zakaže ročište za izjašnjenje o krivnji na kojem će Mohammed i ostali vjerojatno ispuniti svoje obveze i prosuti čašu o ovom slučaju starom 23 godine.

Pentagon je naredio vojnim tužiteljima — koji su pokrenuli pregovore o priznanju krivnje jer su uvidjeli da ne mogu etički braniti mučenje ovih optuženika od strane administracije Georgea W. Busha — da zatraže od suca da odbije priznanje krivnje.

Zapetljana mreža

Khalid Sheikh Mohammed 2003. nakon zarobljavanja. (Wikimedia Commons, javno vlasništvo)

Dakle, imamo zapetljanu mrežu, zamršenu jer je vlada obmanula američku javnost i savezne suce o vlastitom kriminalnom ponašanju - Bushov režim mučenja. Potpisani ugovor inicirali su i izradili isti vojni tužitelji kojima je naređeno – protivno njihovoj profesionalnoj prosudbi – da zatraže od raspravnog suca da ga pobije.

Oni koji su ga vidjeli otkrili su da sporazum sadrži otrovnu pilulu - klauzulu koja preživi sporazum čak i ako je poništen.

Ta otrovna tableta uklanja smrtnu kaznu iz slučaja, ako slučaj dođe do suđenja.

To je očito dio dogovora za slučaj da politički vjetrovi zapušu protiv vlade i ona se ohladi. To se vjerojatno i dogodilo.

Kada je ministar obrane Lloyd Austin — koji nije odvjetnik — upitan zašto je naredio poništavanje sporazuma, izjavio je da američka javnost ima pravo saznati “sve” dokaze u slučaju.

Mora da je dao taj komentar dok nije znao uvjete sporazuma o priznanju krivnje, budući da sporazum zahtijeva da optuženici u potpunosti navedu svoje znanje o događajima koji su doveli do 9. rujna; i ništa ne sprječava tužitelje da otkriju sve dokaze koje žele otkriti.

Austin na brifingu za novinare Pentagona u veljači. (DoD, Alexander Kubitza)

Štoviše, Pentagonov vlastiti tim tužitelja upozorio je na javno otkrivanje “svih” dokaza u slučaju jer će dokazi o mučenju koje diže želudac razotkriti ratne zločine za koje nema zastare.

Drugačije rečeno, ako se ovaj slučaj sudi na tradicionalan način, za razliku od sklapanja sporazuma o priznanju krivnje uz recitiranje optuženika pod prisegom o njihovom poznavanju zločina, osobnog bivšeg predsjednika Georgea W. Busha i drugih u njegovoj administraciji, u CIA i vojska mogli bi biti optuženi i suđeni u stranim zemljama za ratne zločine.

Također, bit će uzvraćen udarac američkim vojnicima koji su sada stacionirani u inozemstvu, od kojih većina nije bila rođena kada je Bush naredio mučenje i prijevaru i invaziju na Afganistan i Irak. Njegov predsjednički stil "ne petljaj se s Teksasom" nastavlja progoniti i danas. Nije uspio shvatiti da je problem traženja čudovišta u svijetu u tome što će vas čudovišta koja nađete pratiti kući.

Dodatak pravnim neobičnostima ovdje je upad Kongresa. Kad je predsjednik Barack Obama otkrio svoju namjeru da zatvori Gitmo - njegovo funkcioniranje košta pola milijarde dolara godišnje - Kongres je donio zakon koji zabranjuje uklanjanje optuženih iz Gitma na američko kopno iz bilo kojeg razloga, uključujući izricanje smrtne kazne.

Taj je statut vjerojatno neustavan jer krši diobu vlasti. Baš kao što predsjednik ne može reći Kongresu kada i kako da glasa, Kongres ne može reći predsjedniku kako upravljati saveznim zatvorima ili kaznenim progonima.

Gitmo je bio Đavolji otok, s nedostacima od samog početka. Prije više od 100 godina SAD su od Kube zakupile zemlju na kojoj se nalazi Gitmo. Kad je najam istekao, SAD je odbio otići. Bushovi odvjetnici su ga savjetovali da ako bude mučio i progonio na Kubi, savezni zakoni neće vrijediti, Ustav ga neće sputavati i, što je najbolje, ti dosadni savezni suci ne mogu se miješati u njega.

U pet slučajeva Vrhovni sud je odbacio Bushove argumente za izbjegavanje Ustava. Bush je sve svoje nasljednike zadesio u gotovo nerješivoj pravnoj zbrci. Zbrka nastala iz antipatije prema Ustavu koji se zakleo da će ga podržavati i drhtavih bravura koje su očito sastavni dio njegove ličnosti.

Gitmo je tragičan primjer onoga što se događa kada američka javnost povjeri očuvanje ustavnih normi u ruke onima koji nisu vrijedni tog povjerenja i brzi su u ustavnim zaostatcima kako bi progonili nepopularne optuženike. Sam Ustav je u velikoj mjeri napisan kako bi osigurao da se takve stvari ovdje ne mogu dogoditi. Ali oni to rade.

Andrew P. Napolitano, bivši sudac Višeg suda New Jerseyja, bio je viši pravosudni analitičar na Fox News Channelu i domaćin je podcasta Sudeći Slobodi. Sudac Napolitano napisao je sedam knjiga o Ustavu SAD-a. Najnoviji je Pakt o samoubojstvu: radikalno proširenje predsjedničkih ovlasti i smrtonosna prijetnja američkoj slobodi. Saznajte više o sucu Andrewu Napolitanu ovdje

Objavljeno uz dopuštenje autora.

AUTORSKA PRAVA 2024 ANDREW P. NAPOLITANO 

DISTRIBUIRAO CREATORS.COM

Izražena stajališta isključivo su stajališta autora i mogu, ali ne moraju odražavati stajališta Vijesti o konzorciju.

Molimo Vas provjerite pažljivo tablicu sa mjerama prije kupnje proizvoda, a ukoliko ne znate kako odabrati veličinu proizvoda kontaktirajte našu Službu za kupce. Donacije Danas do CN-ovi Jesen Fond Pogon 

 

 

4 komentara za “Dogovoreno ili bez dogovora?"

  1. Rob Roy
    Listopada 4, 2024 na 17: 38

    Svi predsjednici u mom životu, osim Kennedyja, bili su ratni zločinci. Ipak, za usporedbu, sudovi ganjaju Trumpa zbog glupih stvari. Ništa gore od ratnih zločina. Sada, s demokratskom administracijom, ako budemo izabrani, više se nećemo moći ne slagati. Blokirani će biti divni pisci kao što je sudac Napiliono. Dobit ćemo samo državno smeće.

  2. Carolyn/Cookie na zapadu
    Listopada 3, 2024 na 12: 32

    hvala ti Andrew Napolitano…i također za tvoj podcast koji naglašava mir!

  3. Vera Gottlieb
    Listopada 3, 2024 na 12: 09

    Muka mi je od našeg zapadnog bjelačkog društva!!!

  4. Lois Gagnon
    Listopada 3, 2024 na 12: 06

    Objavljeno je da je Bush ustav nazvao "samo GD komadom papira". Ne znam sa sigurnošću je li ta tvrdnja ikada potvrđena. Na temelju njegovog prezirnog odnosa prema tom dokumentu, svakako se čini vjerojatnim da je to rekao.

Komentari su zatvoreni.