Mnogi ljudi sada žale zbog Nasrallahove smrti, u Libanonu i drugdje, ali postojanje Hezbollaha nije ni blizu upitno.
Izraelski premijer Benjamin Netanyahu obraća se 79. sjednici Opće skupštine UN-a u petak. (UN Photo/Evan Schneider)
By Patrick Lawrence
Posebno za Vijesti o konzorciju
Yvjerojatno ste do sada čuli ili čuli za, Zlobno pogrdni govor mržnje Bibi Netanyahu pred Općom skupštinom UN-a prošlog petka. Izraelski premijer dao je do znanja da sada mrzi više-manje sve, a ne samo članstvo organizacije koja ga ugošćuje.
Oni, mi, svi smo antisemiti, vidite. Izuzetak su Amerikanci. Bibi prezire Amerikance, kao što je jasno rekao u brojnim prilikama, ali ne može si dopustiti da ih mrzi jer Amerikanci ispisuju čekove i šalju bombe od 2,000 funti.
"Imam još jednu poruku za ovu skupštinu i za svijet izvan ove dvorane", urlao je Netanyahu na kraju svojih 13 minuta za govornicom, čiji je transkript ovdje. "Mi pobjeđujemo." A s tim je došlo do sada već poznato Bibino lupanje lijevom šakom.
Kratka bilješka stiže od dr. Lawrencea. "Je li potrebno reći da pobjeđujete kada pobjeđujete?" pita on. "Ili postaje nužno reći da pobjeđujete kad niste?"
?LOMA: Diplomati civiliziranih zemalja predvodili su masovnu šetnju u znak prosvjeda protiv izraelskog ratnog zločinca Benjamina Netanyahua dok se spremao obratiti se Generalnoj skupštini UN-a
Globalni jug pokazuje da podržava vrijednosti slobode, dok SAD, UK, EU i Izrael podržavaju... pic.twitter.com/PAKnH1Yhv1
— Going Underground (@GUnderground_TV) 27. rujna 2024.
Netanyahu je govorio upravo dok su izraelski zrakoplovi letjeli u misijama iznad Beiruta, gdje, bacio 80 bombi, američke proizvodnje i od 2000 funti, ubili su Hassana Nasrallaha, cijenjenog i od mnogih voljenog vođu Hezbollaha u posljednje 32 godine. The Times Izraela izvijestio je u petak Netanyahu je odobrio operaciju iz svog njujorškog hotela malo prije nego što je uputio svoje pozive Generalnoj skupštini UN-a
Ali nešto se drugo dogodilo dok se Bibi hvalio kako Izrael pobjeđuje u svom ratu na sedam frontova, kako on naziva agresiju te terorističke države na svoje susjede. Moody's, agencija za procjenu duga, pala kreditni rejting Izraela od A2 do Baa1. Ovo je rez od dva zareza, ne-neozbiljno smanjenje.
Dug s ocjenom A smatra se visokokvalitetnim i niskim rizikom; Dug s ocjenom B rangiran je kao "srednji stupanj", nosi veći rizik i "može posjedovati špekulativne karakteristike", kako kaže Moody's. "Izgledi ostaju negativni", dodaje agencija.
Čitate svašta u korporativnom tisku o tome tko je pobijedio, tko je izgubio posljedice izraelskog ubojstva Nasrallaha prošlog petka. Odlučujuća pobjeda za Izraelce, Hezbollah je degradiran, Hezbollah je degradiran, Izrael je preokrenuo tok u svom ratu duž svoje sjeverne granice.
Molimo Vas provjerite pažljivo tablicu sa mjerama prije kupnje proizvoda, a ukoliko ne znate kako odabrati veličinu proizvoda kontaktirajte našu Službu za kupce. Donacije Danas do CN-ovi Jesen Fond Pogon
Sve "bez dokaza", ta odvratna fraza The New York Times maršala kad god želi baciti sumnju na nešto što je češće nego neistinito ali nezgodno.
Moj favorit u ovoj liniji dolazi iz Unherd, internetski časopis koji izlazi u Londonu. “Smrt Hassana Nasrallaha mogla bi označiti kraj Hezbollaha“, naslov je na vrhu članka nekog Kylea Ortona, koji radi za Henry Jackson Society, gnijezdo paranoidnih islamofoba koji se predstavljaju kao think tank i također djeluju u Londonu.
"Unhinged" bi bilo preciznije.
Negativni Outlook
Ja sam s Moody'som usred svega ovoga papirnati mache trijumfalizam. Izgledi za aparthejdski Izrael krajnje su negativni jer nastavlja svojim nepromišljenim putem. Dok okrećem zapadnoazijsku krizu koju je cionistička država stvorila na ovaj i onaj način, ne mogu se sjetiti nijedne proklete stvari koja bi sugerirala da oni išta pobjeđuju.
Do sada bi trebalo biti jasno da Izraelci, ili bilo tko drugi po tom pitanju, mogu ubijati protivnike, ali ne mogu ugasiti pokrete koje vode ili duh koji pokreće takve pokrete. Ovo je jednostavan slučaj razumijevanja ili nerazumijevanja temeljne ljudske psihologije. Izrael, koji se odrekao svoje ljudskosti, to jednostavno ne može shvatiti.
Hezbollah je osnovan kao odgovor na izraelsku prisutnost u Libanonu prije 42 godine, ali predstavlja - manifestira, ako želite - identitet i težnju koji sežu stoljećima unatrag. Mnogi ljudi sada žale zbog Nasrallahove smrti, u Libanonu i drugdje, ali postojanje Hezbollaha nije ni blizu upitno.
Dijete koje drži sliku Nasrallaha na paradi tijekom njegovog govora u Bejrutu u studenom 2023. (Fars Media Corporation, Wikimedia Commons, CC BY 4.0)
Alastair Crooke napravio je zanimljiv intervju s Andrewom Napolitanom prošli tjedan u njegovom programu, Sudeći Slobodi. Dvije Crookeove točke zaslužuju spomen.
Prvo, Nasrallah je godinama obvezivao sve vođe Hezbollaha da kultiviraju svoje nasljednike s obzirom na nepredviđene katastrofe kakva je upravo zadesila njega. Možemo li biti uvjereni da je Nasrallah slijedio vlastita naređenja? Drugo, izraelski zračni napadi na Hezbollahove raketne i projektilne instalacije u južnom Libanonu nisu bili ni blizu umanjivanja vojnih sposobnosti te skupine.
Još jedna točka u ovoj liniji: Nasrallah je bio razborit vođa, poznat po tome što je, između ostalog, revidirao Hezbollahov manifest 2009. u smjeru umjerenosti. (“Vremena su se promijenila, a moramo i mi.”) Pojavljuje se argument da će organizacija sada poprimiti ili ponovno poprimiti radikalniji karakter.
Čini se da je Jonathan Cook to predložio u kratki članak objavljen u nedjelju na “X” pod naslovom: “Ubivši Nasrallaha, Izrael je odlučio otvoriti vrata pakla. Svi ćemo platiti cijenu.” Cook poznaje Zapadnu Aziju i njezine ljude puno bolje od mene, ali sumnjam u ovu prosudbu.
Otkako su Izraelci ubili Ismaila Haniyeha, vođu Hamasa, u Teheranu posljednjeg dana srpnja, imali smo jasnu i jednostavnu demonstraciju onoga što Iranci zovu "strateško strpljenje". (Također sam vidio da se spominje kao "revolucionarno strpljenje", izraz koji preferiram.)
To znači, ako ne pojednostavljujem previše, njegovanje vlastite snage uz zadržavanje kontrole nad dinamikom sukoba i izbjegavanje odgovora koji imaju dobre šanse da ubrzaju poraz.
Moja pretpostavka nakon Nasrallaha s iranskim primjerom na umu: Hezbollahovi novi vođe neće odustati od svog rata protiv Izraela, ali će ostati jednako mudri kao što su se pokazali pod Nasrallahom. Oni neće izgubiti glavu i pribjeći vrsti pogrešnog ili neusmjerenog nasilja koje cionistička vojska očito namjerava izazvati.
Ovdje je na djelu još jedan faktor i njega ne smijemo propustiti. Da ovo doista pojednostavim, po mom sudu Hezbollah će vjerojatno vidjeti stvari onako kako se čini da ih vide Iranci: cionistički Izrael uništava sam sebe. Dopustiti im da to učine dio je svake dobre strategije.
Iranski Ali Khamenei predvodi molitvu na sprovodu za Haniyeh 1. kolovoza. (Khamenei.ir, Wikimedia Commons, CC BY 4.0)
Stvarnost koja je na djelu u Zapadnoj Aziji, to jest, jest da Izrael nema alternativni put na raspolaganju koji nije samodestruktivan.
Strategije i ciljevi koje je sebi postavio, posebice otkako je Netanyahuov režim doveo vođe izraelske fanatične desnice u vladu, neizbježno će dovesti do propasti izraelske države.
Čini se da nijedan drugi ishod nije moguć sve dok Netanyahu dopušta ljudima kao što su Itamar Ben–Givr i Bezalel Smotrich, odnosno ministrima sigurnosti i financija, da utječu na politiku u mjeri u kojoj im je premijer do sada dopuštao.
Ilan Pappé imao je odličan članak o ovom pitanju u izdanju priloga “Sidecar” od 21. lipnja. Novi lijevi pregled, u “Kolaps cionizma” izraelski učenjak koji je sada u egzilu tvrdi da je cionistički projekt ušao na početak svog kraja s odgovorom Izraela na događaje prošlog 7. listopada. Iako se može pljeskati ovom napredovanju, Pappé ne oslikava lijepu sliku:
“Svjedoci smo povijesnog procesa — ili, točnije, njegovih početaka — koji će vjerojatno kulminirati padom cionizma. A, ako je moja dijagnoza točna, onda ulazimo i u posebno opasnu konjunkturu. Jer jednom kad Izrael shvati veličinu krize, oslobodit će žestoku i nesputanu silu da je pokuša obuzdati, kao što je to učinio južnoafrički režim apartheida tijekom svojih posljednjih dana.”
Pappé to svodi na dva široka razvoja, od kojih se prvi izravno odnosi na drugi. Kada je Netanyahu krajem 2022. imenovao svoj kabinet zanesenjaka nakaza, bio je to zapravo trijumf onih koji Izrael vide kao vjerski projekt, "državu Judeju", kako to Pappé kaže, nad onima koji to vide kao fundamentalno nacionalistički pothvat, država Izrael.
“Iako se židovski identitet u Izraelu ponekad činio nešto više od predmeta teorijske rasprave između vjerskih i sekularnih frakcija,” piše Pappé, “sada je to postala borba oko karaktera javne sfere i same države. Protiv toga se ne bori samo u medijima nego i na ulicama.”
Kao što je dobro izviješteno, korupcija izraelskih sudova bila je jedno od kazališta u ovom sukobu. Kao što je manje dobro izvješćeno, ali postoji, ako se potraži, vrlo značajan dio Izraelaca sada plješće, na temelju najrasističkijih tumačenja cionizma, nesavjesno brutalnim napadima Izraelskih obrambenih snaga na Palestince u Gazi i na Zapadnoj obali.
Čini se da Pappé misli da nema povratka od grotesknih - društvenih, političkih, ideoloških, naravno vojnih - post-listopadnih. 7 Izrael. Ako sam ga dobro pročitao po ovom pitanju, slažem se bez rezerve. Čini se da je pitanje vremena prije nego što će ovaj jezivi pothvat propasti.
Pappé, koji sada predaje i piše na Sveučilištu Exeter u jugozapadnoj Engleskoj, također misli da će "raspad javnih institucija, koje postaju nesposobne pružati usluge građanima," uzrokovati - već uzrokuje - kolaps gospodarstva. Ovo gledaju ljudi iz Moody'sa s olovkama iza ušiju.
Ekonomija u opasnosti
Izraelska banka u Jeruzalemu. (Avishai Teicher, Wikimedia Commons, CC BY 2.5)
Ekonomski rast je pao čim je Izrael započeo napad na Gazu prošlog 8. listopada. Bruto domaći proizvod pao je 21 posto u zadnja tri mjeseca prošle godine. U srpnju je Banka Izraela smanjila svoju prognozu rasta za 2024. gotovo prepolovljenu, na 1.5 posto; mjesec dana kasnije JPMorgan je iznio brojku od 1.4 posto. Ove su prognoze gotovo sigurno optimistične.
Strana ulaganja su presušila, potrošnja za obranu je gotovo izvan kontrole, a deseci tisuća tvrtki su zatvoreni jer (1) ima malo posla i (2) IDF je pozvao previše zaposlenika da služe u Gazi.
Washington Post imao dobar članak o rezultirajućem očaju u svojim izdanjima od 26. rujna. "Čini se da će se ekonomija srušiti ako se uskoro ne dogodi značajna promjena", rekla je Shelley Lotan, vlasnica tehnološkog startupa. poštaje Rachel Chason.
Dolazimo do nesposobnosti vodstva Netanyahuovog režima s ekonomske strane. Smotrich — cionist školovan u ješivi, ideolog opsjednut širenjem ilegalnih naselja i stvaranjem Eretz Israela u stvarnost — čini se da razumije ekonomiju i financije otprilike jednako dobro kao početnik menadžer u Clevelandu s pretplatom na Forbes.
"Ekonomija je u ozbiljnoj opasnosti ako se vlada ne probudi", rekao je za Chason istraživač think tanka po imenu Dan Ben–David. “Trenutno su potpuno isključeni iz bilo čega što nije rat i nema kraja na vidiku.”
Ili kako to kaže Ilan Pappé:
“Krizu dodatno pogoršava nesposobnost ministra financija Bezalela Smotricha, koji neprestano usmjerava novac židovskim naseljima na Zapadnoj obali, ali se čini da inače nije u stanju voditi svoj resor. Sukob između države Izrael i države Judeje, zajedno s događajima od 7. listopada, u međuvremenu uzrokuje da dio ekonomske i financijske elite preseli svoj kapital izvan države. Oni koji razmišljaju o preseljenju svojih ulaganja čine značajan dio od 20% Izraelaca koji plaćaju 80% poreza.”
"Najodgovornije je početi planirati izlaz", rekla je Shelley Lotan, vlasnica tvrtke pošta intervjuirao ju. To nije originalna misao. Pappé je prošlog proljeća izračunao da je pola milijuna Izraelaca, većinom mladih, većinom profesionalaca, od kojih su mnogi tehnokrati — već iseljeno.
To je 500,000 od 9.5 milijuna stanovnika, a to je bila Pappéova brojka prije nekoliko mjeseci. Nije teško zamisliti da će Izrael nedaleke budućnosti biti uvelike lišen stručnosti, ostavljajući neobučenim ultraortodoksnim cionistima da vode ministarstva i vladine odjele. Propala država, ukratko.
Ne znam što se govori, s odlaskom Hassana Nasrallaha, unutar političkih i vojnih vijeća Hezbollaha. Nemoguće je sa sigurnošću predvidjeti kako će organizacija reagirati u novom razdoblju u njezinoj priči.
Ali Izraelci ne pobjeđuju ništa godišnje u Netanyahuovom ratu na sedam frontova. U ovo se može biti sigurnije.
Vrijeme je na strani onih koje je Izrael učinio svojim protivnicima: Ovo također.
Patrick Lawrence, dugogodišnji dopisnik iz inozemstva, uglavnom za The International Herald Tribune, kolumnist je, esejist, predavač i autor, nedavno od Novinari i njihove sjene, dostupan iz Clarity Pressa or putem Amazona. Ostale knjige uključuju Vremena više nema: Amerikanci nakon američkog stoljeća. Njegov Twitter račun, @thefloutist, trajno je cenzuriran.
MOJIM ČITATELJIMA. Nezavisne publikacije i oni koji pišu za njih odjednom dolaze u trenutak koji je težak i pun obećanja. S jedne strane, preuzimamo sve veću odgovornost pred sve većim zapuštanjem mainstream medija. S druge strane, nismo pronašli održivi model prihoda i zato se moramo izravno obratiti našim čitateljima za podršku. Predan sam neovisnom novinarstvu do kraja života: ne vidim drugu budućnost za američke medije. Ali staza postaje sve strmija, a kako se događa, potrebna mi je vaša pomoć. Ovo sada postaje hitno. U znak priznanja predanosti neovisnom novinarstvu, pretplatite se na Floutist, ili putem mog Patreon račun.
Izražena stajališta isključivo su stajališta autora i mogu, ali ne moraju odražavati stajališta Vijesti o konzorciju.
Molimo Vas provjerite pažljivo tablicu sa mjerama prije kupnje proizvoda, a ukoliko ne znate kako odabrati veličinu proizvoda kontaktirajte našu Službu za kupce. Donacije Danas do CN-ovi Jesen Fond Pogon
Kada Jonathan Cook piše da je "Izrael odlučio otvoriti vrata pakla", mislim da misli da je Izrael započeo rat. I da jednom kada rat počne, pakao nastaje na zemlji.
Izrael je već dulje vrijeme poticao rat s Libanonom i Iranom, a nijedan od njih se nije odmazdio uzvrativši dovoljnom silom da izazove rat. Zapravo, odmazde su pažljivo kalibrirane kako ne bi Izraelu dali rat.
Ali ubojstvo Nasrallaha je značajna eskalacija (kakvu Izrael namjerava). Ono što zabrinjava Jonathana Cooka i druge jest da Izrael raspiruje plamen bijesa među radikalnijim i nasilnijim frakcijama neprijatelja Izraela, i da će usijani odgovori s te strane dati Izraelu "Zapamtite Maine!" događaj.
Drugim riječima, Izrael slijedi izreku: "Ako iz prve ne uspijete započeti rat, pokušajte, pokušajte ponovno."
Očigledno, ali zanemareno obilježje razmišljanja neokona/neoliba. Budući da sebe definiraju superiornima, sigurni su da vodstvo ne može postojati izvan nekolicine elite. Stoga vjeruju da će ubojstvom onih koje smatraju neprijateljskim vođama sve riješiti. Uostalom, inferiorni seljački/radnički tipovi nisu sposobni za izradu strategije. Ili da se sami organiziraju. Ili uzvraćanja, pogotovo ako je dugoročno. Pravo? Uh-ha.
I SAD i Izrael trebaju biti izbačeni iz UN-a zbog aktivnog činjenja genocida. Nema opravdanja za njihovo ponašanje i nema načina da se bilo koja zemlja ikada okaje za svoje očite zločine protiv čovječnosti. Obje zemlje, naime, trebale su odavno biti izbačene zbog podužeg popisa zločina.
Da, i vojna zaštita svih vojnih snaga na Zemlji riskira cijelu ljudsku civilizaciju u stalnoj potrazi za trajnim ratnim profitom za njihovu profesiju ratne tehnologije o kojoj je zapadna civilizacija ovisna. Čini se također da su se Rimljani zarazili virusom monoteizma kako bi promicali kulturu rata koristeći sve moguće klevete karaktera kao osobine emocionalnog ponašanja za mušku dominaciju i stvaranje većih imperija nego ikad.
Ljudska civilizacija mora se riješiti ovisnosti o ratu za dominaciju i profit.
Na koga misliš Veru?
Izraelci čine istu grešku koju je napravio Shrub. Naime, možete poraziti ideju.
Nedavno predavanje profesora američkog sveučilišta u Bejrutu koristilo je dobro poznatu priču o žabi koja ne primjećuje porast temperature u loncu u kojem se nalazi. Govor se zvao “Kako skuhati žabu”. Izraelsko gospodarstvo koje se smanjuje, smanjeni kreditni rejting i bijeg investicija građana i njihova osobna selidba u druge zemlje... postaju rezultat “osovine otpora” koja se koristi obuzdavanjem, dok agresija i bezakonje cionističkog juggernauta izazivaju posljedice. Nadam se da se otvara put za palestinski narod da postigne jednaka prava.
Što više treba reći jer se čini da velika većina svijeta misli da će ostatku svijeta biti bolje što prije Izrael uništi sam sebe iznutra, a nepoznati postotak onih unutar te velike većine možda vjeruje da što više može učiniti da ubrza to samouništenje još bolje i procesuirati one koji su bili odgovorni za njegovo zlo na način suđenja u Nürnbergu bit će dobro utrošen trud. I koliki postotak može vjerovati da bi neposredna odlučna vojna akcija od strane samog UN-a ili 'koalicije voljnih' da se uništi sposobnost Izraela da nastavi sa svojim ratnim zločinima u apsolutnom minimalnom vremenskom razdoblju mogla biti opravdana, također je nepoznato (ja osobno preferiram ovo posljednja opcija iz razloga koji su se navodno smatrali za utvrđivanje razloga iza suđenja u Nürnburgu).
Ne mogu podnijeti POGLED ovog cioniste!!!
“Čovjek koji je rasturio gnijezdo Hornetsa”
@vera:
usuđujem se pretpostaviti da ćete se složiti sa mnom:
usprkos njegovom pogledu, njegovim riječima
a njegovi postupci su mnogo gori.
Netanyahu je zao koliko god može, isto vrijedi i za njegov kabinet kao i za Bidena i njegov kabinet i ljude koji ga žele smijeniti. Baš kao i Jeffrey Dahmer, oni izgledaju i ponašaju se normalno, ali su zli kao što je on bio samo mnogo puta umnožen. To je kao iz bajke o carevoj novoj odjeći, trebalo je dijete da vikne da NEMA odjeće.
Lažov bi trebao biti persona non-grata u UN-u.
Dok svjedočimo jezivim sadističkim paranoidnim cionističkim supremacistima koji oslobađaju smrt i razaranje Libanona, ključno je razmisliti o nečemu što je važno – jedan od ključnih razloga zašto se 9-11 dogodio je to što su 1982. izraelske obrambene [sic] snage pokrenule višestruke izuzetno smrtonosne zračne napade u nekoliko visokih stambenih zgrada u Bejrutu. Sjećam se da sam ovo gledao na vijestima kao 12-godišnji dječak, bila je to rutinska stvar, bilo je gadno, okrutno i ružno ono što su cionistički suprematisti imali smjelosti izvesti protiv Libanona 1982. s našim poreznim dolarima.
Dogodio se 11. rujna jer su ekstremisti posebno spomenuli što se dogodilo tim bejrutskim tornjevima. Oni su u suštini najavili da ćemo “mi vama učiniti ono što ste vi učinili arapskom svijetu”. (Washington daje Izraelu sve što mu je potrebno da baci kišu nasilja i bijede na učitelje, dojenčad i malu djecu.)
Beirut je sofisticirano obrazovano društvo kafića. Ideja da bi se moglo potpuno uništiti ostavlja bez riječi da opiše što cionistički supremacisti rade, ništa dovoljno opisno više nije dovoljno. Ali molim vas shvatite nešto: tragično, još jedan napad tipa 9-11 je apsolutna sigurnost! Povratni udarac dolazi. Sve zato što naši vođe u Washingtonu odbijaju popustiti bolesnom cionističkom vlaku s umakom.
Nikada nisam pročitao govor puniji laži i zamagljivanja. Izrael ne želi mir; želi uništiti svoje neprijatelje, one koji se opiru njezinoj kolonizaciji kako bi postigli mir. Na koju drugu državu vas to podsjeća? Izrael je stekao neprijatelje u ME otkako im je Britanija glupo i nezakonito dala parcelu zemlje koju od tada pokušavaju proširiti. Svatko tko poznaje povijest vjerojatno neće povjerovati u iskazane namjere Izraela, niti u iskazane namjere SAD-a. Želim ponavljanje popisa grijeha SAD-a u svijetu Sergeja Lavrova samo s Izraelom kao temom. Bilo bi otprilike isto kao i SAD i počelo bi prije 1948.
U svom jedinom govoru u UN-u 2009., Gadafi je “osudio stalni sastav Vijeća sigurnosti za koji kaže da potiče tretiranje drugih zemalja kao “građana drugog reda”.
“To je politički feudalizam za one koji imaju stalno mjesto... Ne bi se trebalo zvati Vijeće sigurnosti, trebalo bi se zvati Vijeće za terorizam. Nije nam pružila sigurnost, nego teror i sankcije,” rekao je dok je iščupao stranicu iz povelje u znak prkosa. Povijest pokazuje i ljudi konačno priznaju da je Gadafi bio u pravu.
Vrlo dobro, Paula, i Gadafi je bio u pravu, i usput, pod njegovim vodstvom Libija je imala najviši životni standard na afričkom kontinentu, ali kada je odlučio početi prodavati naftu u eurima, a ne u američkim dolarima, postao je persona non grata za "Sedam sestara" ili sada, "veliku četvorku" naftnih kompanija i "morali su biti uklonjeni." Posljedično tome, Uncle Sam je pokrenuo još jednu operaciju pod lažnom zastavom, i s NATO napadačem uništio Libiju kako bi se riješio Gadafija.
Što se tiče članka o Izraelu i njihovim plaćenim i moralno bankrotiranim marionetama Repulsive Party i DemoRAT Party u Washingtonu D, C. i europskim prijestolnicama sa židovskim novcem koji dopuštaju nastavak palestinskog holokausta, teško je reći koliko će dugo cionistički (židovski nacizam) Država će nastaviti krvoproliće na Bliskom istoku. Ilan Pappe' je vrlo dobar i definitivno ima dovoljno znanja i cionistička država bi se na kraju mogla urušiti iznutra, ali to bi moglo potrajati dulje nego što bi većina svijeta željela da se očituje, budući da će vrhunska arogancija ljudi pogođenih sindromom odabranog naroda biti spremni izgubiti svoje svjetsko financijsko carstvo i nevidljivi jaram koji imaju oko američkog naroda i vlade. Novac i druga "bogatstva" ljudima čine čudne stvari.
Slažem se Paula, vrijedno je prisjetiti se hrabrog govora Moamera Gadafija...i njegove posljedične sudbine. Dodao bih samo: "Što dođe... prođe." Cionisti su uvrijedili i izopačili koncept ljudskog morala u točnoj paraleli s holokaustom... Svijet ne bi trebao zaboraviti ni jedno ni drugo.