Vijay Prashad o prošlotjednoj rezoluciji Opće skupštine UN-a kojom se od Izraela zahtijeva hitno povlačenje iz Istočnog Jeruzalema, Gaze i Zapadne obale.
By Vijay Prashad
Narodna depeša
TOpća skupština Ujedinjenih naroda (UNGA) prošli je tjedan prošlo rezoluciju prošlog tjedna kojom se od Izraela zahtijeva hitno povlačenje s okupiranog palestinskog teritorija (OPT) istočnog Jeruzalema, Gaze i Zapadne obale.
Korištenje električnih romobila ističe rezolucija upotrijebio oštar jezik, rekavši: "Izraelova kontinuirana prisutnost na okupiranom palestinskom teritoriju je nezakonita" i da je "pod obvezom" prekinuti svoju "nezakonitu prisutnost" na OPT-u "što je prije moguće".
Rezoluciju je podnijela Država Palestina, koja je priznat kao bona fide dio Ujedinjenih naroda tek u lipnju kao dio globalnog zgražanja nad izraelskim genocidom u Gazi.
Korištenje električnih romobila ističe rezultirati glasanja o rezoluciji bilo je predvidljivo: dok su 43 zemlje bile suzdržane, 124 su glasale za rezoluciju, a samo 14 protiv (sa Sjedinjenim Državama i Izraelom na čelu). Sada je potpuno legalno reći da je izraelska okupacija OPT-a nezakonita i da ta okupacija mora odmah prestati.
Rezolucija Generalne skupštine UN-a slijedi Vladajuća od strane Međunarodnog suda pravde (ICJ) u srpnju. Ova presuda ICJ-a tvrdila je da je izraelsko kontinuirano otimanje OPT-a nezakonito i da se mora odmah prekinuti. Jezik ICJ-a je vrlo jak:
“Stalna zlouporaba Izraela svog položaja okupacijske sile, putem aneksije i tvrdnje stalne kontrole nad okupiranim palestinskim teritorijem i kontinuiranim osujećivanjem prava palestinskog naroda na samoodređenje, krši temeljna načela međunarodnog prava i čini Izraelska prisutnost na okupiranom palestinskom teritoriju je nezakonita.”
Nema dvosmislenosti oko ove izjave, kao ni u rezoluciji Generalne skupštine UN-a koja je uslijedila.
Rains of Heaven
Idući od jednog do drugog sela na palestinskoj Zapadnoj obali, pokazivali su mi pokvarenu cisternu za vodom. Svaki put je priča bila ista.
Palestinci, kojima nedostaju vode ilegalna izraelska naselja na Okupiranom palestinskom teritoriju (OPT) i izraelska vojska, daju sve od sebe da sakupljaju kišnicu u cisternama.
Ali svaki put kad Izraelci saznaju za ovu prastaru ljudsku praksu, pojavljuje se izraelska vojska i uništava cisterne. To je postalo dio rituala izraelske okupacije. Nakon rata 1967. izraelska vlada izdala Vojna naredba 158 (studeni 1967.) i Vojna naredba 498 (studeni 1974.) koje su prisilile Palestince da traže dozvole od izraelske vojske prije nego što mogu izgraditi bilo kakvu instalaciju vode.
Tijekom jednog od tih posjeta, stariji Palestinac me pitao jesam li čitao Toru ili Bibliju. Rekao sam mu da sam čitao dijelove Biblije, ali ne sustavno.
Zatim mi je nastavio pričati priču iz Ponovljenog zakona o egzodusu Židova iz Egipta, gdje su bili porobljeni. Rečeno im je da je Egipat bio zemlja meda i mlijeka, dok je zemlja prije njih — Palestina — zemlja koja pati od nedostatka vode. Židovi bi se morali osloniti na “kiše nebeske”, a ne rijeke koje su navodnjavale Egipat. Ove nebeske kiše, rekao je stariji Palestinac, "nama su uskraćene."
Izraelci koji žive u ilegalnim naseljima na Zapadnoj obali konzumirati u prosjeku 247 litara vode po osobi dnevno, dok Palestinci mogu pristupiti najviše 89 litara po osobi dnevno (minimalna količina Svjetske zdravstvene organizacije ili WHO je 100 litara po osobi dnevno).
Valja ponoviti da Izraelci žive u ilegalnim naseljima. Ova nezakonitost nije napravljena u smislu morala, već u smislu međunarodnog prava.
Nekoliko rezolucija Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda navodi da Izrael krši Četvrtu ženevsku konvenciju jer širi svoja naselja na Zapadnoj obali: Rezolucija 446 (1979. ožujka), Rezolucija 478 (Kolovoz 1980.), i Rezolucija 2334 (X. prosinca 2016).
Presuda ICJ-a iz 2024. i nova rezolucija Generalne skupštine UN-a temelj su nezakonitosti. Nismo trebali više zakona da razjasnimo situaciju, ali pomaže to što su nove izjave nedvosmislene.
Voda u Gazi
Prije deset godina, jedini put kad sam bio u Gazi, bio sam užasnut nedostatkom osnovnih zaliha vode. Wadi Gaza, koji prolazi kroz Pojas Gaze, vrhunac je rijeka koje se protežu do Zapadne obale (Wadi al-Khalil) i rijeka koje se ulijevaju u pustinju al-Naqab (Wadi Besor).
Bila bi glupost piti iz Wadi Gaze ili iz obalnog vodonosnika, čiji je najveći dio bio zagađena nedovoljnim kanalizacijskim uslugama u Gazi mnogo prije ovog genocidnog rata. Većina ljudi u Gazi, čak i 2014. godine, kupovala je vodu iz skupih privatnih cisterni. Nije bilo drugog izbora.
Ako je situacija u Gazi prije deset godina bila nepoželjna, sada je nevjerojatna. Prosječni Palestinac u Gazi, koji je nasilno izbačen iz svojih domova (većina ih je bombardirana), sada preživljava u prosjeku 4.74 litara vode po osobi dnevno (to je 95.53 litara manje od minimuma koji propisuje SZO za preživljavanje).
Od listopada 2023. dnevna upotreba vode među Palestincima u Gazi pala je za 94 posto. Razmjeri uništenja infrastrukture u Gazi su ogromni (kao što pokazuju Satelitski centar UN-a).
U travnju 2024. samo je 6 posto vodovodne i sanitarne infrastrukture u Rafi pokazivalo znakove oštećenja, no do lipnja su Izraelci uništili 67.6 posto cjelokupne infrastrukture. Jasno je pokazano da Izraelci ciljaju na osnovne elemente života, poput vode, kako bi osigurali uništenje Palestinaca na OPT-u.
I tako, upravo je to razlog zašto je Generalna skupština UN-a velikom većinom glasovala za izlazak Izraela iz OPT-a i prestanak njegove aneksionističke politike. Izraelska vlada odgovorila s prkosom, rekavši da rezolucija "priča jednostranu, izmišljenu priču" u kojoj nema nasilja protiv Izraela.
Međutim, ono što izraelska vlada ignorira je okupacija, koja uokviruje cijeli sukob. Narod koji je okupiran ima pravo na otpor svojoj okupaciji, što čini nasilje protiv Izraela važnim za evidentiranje, ali ne i središnjim dijelom argumentacije.
ICJ i UNGA kažu da izraelska okupacija mora prestati. Izraelska vlada se ne bavi tom točkom, koja se pretvara da nema okupacije i da ima pravo pripojiti što više zemlje čak i ako to znači etničko čišćenje. Rezanje pristupa vodi, primjerice, jedan je od instrumenata tog neprekidnog, genocidnog nasilja.
Vijay Prashad je indijski povjesničar, urednik i novinar. On je pisac i glavni dopisnik Globetrottera. Urednik je LeftWord knjige i ravnatelj Tricontinental: Institut za društvena istraživanja. On je stariji nerezidentni suradnik u Chongyang institut za financijske studije, Sveučilište Renmin u Kini. Napisao je više od 20 knjiga, uključujući Tamniji narodi i Siromašniji narodi. Njegove najnovije knjige su Borba nas čini ljudima: Učenje od pokreta za socijalizam i, s Noamom Chomskim, Povlačenje: Irak, Libija, Afganistan i krhkost američke moći.
Ovaj je članak iz Narodna dispečera a proizveo ga je Globetrotter.
Stavovi izraženi u ovom članku mogu, ali i ne moraju odražavati stavove Vijesti o konzorciju.
Molimo Vas provjerite pažljivo tablicu sa mjerama prije kupnje proizvoda, a ukoliko ne znate kako odabrati veličinu proizvoda kontaktirajte našu Službu za kupce. Donacije Danas do CN-ovi Jesen Fond Pogon
Sve rasprave o biblijskim odlomcima čine više štete nego koristi. Trenutna, moderna arheologija jasno pokazuje da biblija nije povijest, već politički diskurs kao opravdanje, napisan mnogo stoljeća nakon izmišljenih događaja tamo zabilježenih koji se smatraju činjenicama. Samo neznanje sprječava ljude da se i dalje pozivaju na njega kao na zapis stvarnih povijesnih događaja. A to jednostavno jača izraelsko/cionističko polaganje prava na zemlju.
Kako će SAD, sa svojom mantrom poretka temeljenog na pravilima, odgovoriti na novo 'službeno' pravilo o izraelskoj nezakonitoj okupaciji, koje im se ne sviđa?
Ne može u potpunosti ignorirati UN, koliko god to želio, ali pretpostavljam da će i dalje pokušati zamagliti i odvratiti pozornost nizom isprika, opravdanja, laži i drugih metoda skretanja pažnje.
Bit će to još jedan čavao u njegov lijes, kao što će biti i za Izrael.
"Sada je potpuno legalno reći da je izraelska okupacija OPT-a nezakonita i da ta okupacija mora odmah prestati."
Ovo moramo zapamtiti. I citirajte ga što je češće moguće.
Izrael i SAD ne poštuju međunarodno pravo niti im je stalo do mira ili suradnje.