Policija Los Angelesa uhićuje studente prosvjednike na UCLA, 2. svibnja 2024. (Više autora/Darlene L, Matt Baretto, Wikimedia Commons, CC BY 4.0)
Konstantno protivljenje represiji u kampusu bit će ključno za poštivanje prava na prosvjed kako je zajamčeno Prvim amandmanom, piše Norman Solomon.
By Norman Solomon
Zajednički snovi
Ws gotovo 18 milijuna studenata u kampusima američkih koledža ove jeseni, branitelji rata Gaza ne želim čuti proturječje. Šutnja je suučesništvo, a to je način na koji to vole izraelski saveznici.
Za njih novi akademski rok ponovno predstavlja prijetnju statusu quo. Ali za pobornike ljudskih prava, to je obnovljena prilika da visoko obrazovanje pretvore u nešto više od zone udobnosti.
U Sjedinjenim Državama, opseg i arogancija sveučilišne represije u nastajanju doslovno oduzima dah. Svakoga dana ljudi umiru zbog kršenja disanja dok su Palestinci.
Broj mrtvih u Gazi iznosi više od jednog Kristalna noć po danu — više od 333 dana i dalje, bez kraja na vidiku.
Razbijanje cjelokupne društvene infrastrukture bilo je užasno. Prije nekoliko mjeseci, pozivajući se na podatke Palestinskog središnjeg zavoda za statistiku, ABC News izvijestio da je “25,000 zgrada uništeno, 32 bolnice su zatvorene, a tri crkve, 341 džamija i 100 sveučilišta i škola uništeno.”
Nije da bi ovo trebalo narušiti mir kampusa u zemlji čiji su porezni obveznici i izabrani čelnici učiniti sve mogućim. Najviši dužnosnici koledža rječiti su o svetosti visokog obrazovanja i akademske slobode dok guše prosvjede protiv politika koje su uništile desetine sveučilišta u Palestina.
VIDEO: Statua Alma Mater Sveučilišta Columbia kaplje crvenom bojom prvog dana jesenske nastave dok studenti prosvjeduju protiv kontinuirane podrške sveučilišta genocidu.
Dostavljeno anonimno. https://t.co/ryMQTg2eeJ pic.twitter.com/IaHmQEXBKr
— Talia Jane ???? (@taliaotg) Rujna 3, 2024
Ključno obrazloženje za potiskivanje neslaganja je da se zbog antiizraelskih prosvjeda neki židovski studenti osjećaju neugodno. No, svrha fakultetskog obrazovanja ne bi trebala uključivati da se ljudi uvijek osjećaju ugodno. Koliko bi se studenti trebali osjećati ugodno u zemlji koja omogućuje masovna ubojstva u Gazi?
Što bismo rekli o tvrdnjama da se studenti na sjeveru s južnjačkim naglaskom nisu trebali osjećati neugodno zbog prosvjeda za građanska prava u kampusu i osuda Jima Crowa u 1950-im i 1960-im godinama? Ili bijeli studenti iz Južne Afrike, koji studiraju u Sjedinjenim Državama, kojima su prosvjedi protiv apartheida 1980-ih bili neugodni?
Temelj za izgradnju suzbijanja govora i virtualnog nadzora misli je stari način izjednačavanja kritike Izraela s antisemitizmom. Isto tako, ideologija cionizma koja pokušava opravdati izraelsku politiku trebala bi dobiti prolaz bez obzira na sve - dok protivnici, uključujući mnoge Židove, mogu biti prokazani kao antisemiti.
Ali Kresanje pokazuje da više mlađih Amerikanaca podržava Palestince nego Izraelce. Neprekidni zločini izraelskih “obrambenih” snaga u Gazi, ubijajući dnevno u prosjeku više od 100 ljudi — uglavnom djece i žena — potaknuli su mnoge mlade ljude da poduzmu akciju u Sjedinjenim Državama.
“Prosvjedi su potresli američke kampuse pred kraj prošle akademske godine”, naslovna stranica New York Times priča izvijestio krajem kolovoza, dodajući:
"Mnogi administratori i dalje su potreseni završnim tjednima proljetnog semestra, kada su kampovi, okupacije zgrada i sukobi s policijom doveli do tisuća uhićenja diljem zemlje."
(Sve u svemu, fraza "sukobi s policijom" služila je kao eufemizam za policiju koja je nasilno napadala nenasilne prosvjednike.)
Protuprosvjedi UCLA-e postali su krvavi. Naše @CNN istraga vam pokazuje tko stoji iza nasilja — a oni koji su identificirani nisu svi učenici. Video s/@pdicarlocnn @annamajacnn @alligordon @yahyaghazala pic.twitter.com/FTy0smKGoA
— Kyung Lah (@KyungLahCNN) Neka 16, 2024
Od maglovitih tornjeva od bjelokosti i korporativnih apartmana u kojima živi toliko mnogo predsjednika fakulteta i upravnih odbora, palestinski narod jedva da je nešto više od apstrakcije u usporedbi s mnogo stvarnijim prioritetima. Podcijenjena rečenica iz Times baca malo svjetla:
„Strategije koje dolaze u javnost upućuju na to da su neki administratori u velikim i malim školama zaključili da je popustljivost opasna i da bi čvršći stav mogao biti najbolja opcija - ili možda samo ona koja bi najmanje vjerojatno izazvala uzvrat od strane izabranih dužnosnika i donatori koji su zahtijevali da sveučilišta poduzmu snažnije mjere protiv prosvjednika.”
Puno više jasnoće dostupno je od novog Mondoweiss članak aktivistica Carrie Zaremba, istraživačica s obukom iz antropologije. “Upravi sveučilišta diljem Sjedinjenih Država proglasili su izvanredno stanje na neodređeno vrijeme u sveučilišnim kampusima”, napisala je.
“Škole uvode politike u pripremi za gušenje propalestinskog studentskog aktivizma ovog jesenskog semestra i preoblikovanje propisa, pa čak i kampusa u procesu kako bi odgovarali ovoj novoj normali.
“Mnoge od ovih politika koje se uvode dijele zajedničku formulu: više militarizacije, više provedbe zakona, više kriminalizacije i više konsolidacije institucionalne moći. Ali odakle potječu te politike i zašto su tako slične u svim kampusima?
Odgovor leži u činjenici da su ih osigurale konzultantske industrije za 'upravljanje rizikom i krizama', uz prešutnu potporu povjerenika, cionističkih zagovaračkih skupina i federalnih agencija. Zajedno koriste jezik sigurnosti kako bi prikrili dublju logiku kontrole i sekuritizacije.”
Suprotstavljanje takvim potezima odozgo prema dolje zahtijevat će intenzivno organiziranje na terenu. Neprekidno odbijanje represije u kampusu bit će ključno kako bi se kontinuirano zastupalo pravo na govor i prosvjed kao što je zajamčeno Prvim amandmanom.
Inzistiranje na stjecanju znanja uz stjecanje moći za progresivne snage bit će od vitalnog značaja. Zato nacionalni Teach-In mreža pokrenuo je ovaj tjedan Obrazovni fond RootsAction (u čijem vođenju pomažem), pod sloganom "Znanje je moć — a naši masovni pokreti trebaju oboje."
Elite koje su bile zgrožene moralnim ustankom u sveučilišnim kampusima protiv izraelskog pokolja u Gazi sada čine sve što mogu kako bi spriječile ponovno oživljavanje tog ustanka. Ali masovno ubojstvo se nastavlja, subvencioniran od strane američke vlade. Kada učenici inzistiraju na tome da su istinsko znanje i etičko djelovanje potrebni jedno drugom, mogu pomoći u stvaranju povijesti, a ne samo proučavati.
Norman Solomon je nacionalni direktor RootsAction.org i izvršni direktor Instituta za javnu točnost. Njegova nova knjiga, Rat učinjen nevidljivim: Kako Amerika skriva ljudske žrtve svog vojnog stroja, objavio je u lipnju 2023. The New Press.
Ovaj je članak iz Zajednički snovi.
Stavovi izraženi u ovom članku mogu, ali i ne moraju odražavati stavove Vijesti o konzorciju.
Molimo Vas provjerite pažljivo tablicu sa mjerama prije kupnje proizvoda, a ukoliko ne znate kako odabrati veličinu proizvoda kontaktirajte našu Službu za kupce. Donacije Danas do CN-ovi Jesen Fond Pogon
Ja ću učiniti isto, Lois. Jill Stein i Butch Ware zapravo su na glasanju u Georgiji, na moje iznenađenje. Ali dobio sam e-mail sinoć od Zelene stranke da su demokrati na svom starom triku da ih uklone. Neće me zaustaviti.
Slažem se Lois G. I ja ću glasati za Jill Stein i Butch Ware – nema drugog izbora…
Slike su moćna stvar koja živi u umu, koja gnjavi, hvata pandžama i tjera na bijes. To je bilo u suprotnosti s apstrakcijama onih koji su lojalni odborima i upravljanju uz zaštitu nejasnih načela i uspostavljenog "poretka". Djevojčica s ružičastim koturaljkama dok umire od raketnog udara o čemu je jučer izvijestio antiratni dot com, kip alma mater prošaran crvenom bojom, simbolična "majka hraniteljica", simbolično kampus prekriven krvlju i sramotom - ovo su slike, neke od mnogih slika koje žive u glavama prosvjednika dok službenici dovode nasilničke policajce, vlasti s palicama i lisicama.
Doista. Dobro rečeno.
Studentima bi moglo biti korisno da pokažu svoju osobnu i kolektivnu moć ako uz svoje uobičajene transparente i povike za Gazu uključe druge koji govore stvari poput "I mi glasamo!" Ususret američkim izborima ne samo da bi to moglo spriječiti političare i sveučilišne administratore da iskaljuju svoju uobičajenu žuč protiv bilo čega što je protiv Izraela, već bi mogli biti prisiljeni priznati barem svoje pravo na prosvjed. To bi bio veliki ustupak iz kojeg je sigurno nemoguće reći da je genocid izuzetak.
Izrael može dati novac kako bi se političari mogli kandidirati na izborima, ali sve to uzaludi bez dovoljno glasova.
“I mi glasamo.”
Teško je procijeniti što ova poruka znači usred prosvjeda protiv genocida. Znači li to "nećemo glasati za genocid?" Ali ako ne glasamo za genocid, onda ne glasamo ni za jednog od “održivih” kandidata (koji su obojica za genocid). Razlikuje li se ovo od neglasovanja? U svakom slučaju, što se glasovanja tiče, možemo biti ignorirani osim ako nas nema dovoljno da natjeramo jednu od strana da promijeni svoj stav.
Postavlja se pitanje koja je bolja opcija? Glasovanje na korumpiranim, namještenim izborima kako biste registrirali svoj protestni glas ili odbijanje sudjelovanja u korumpiranim, namještenim izborima kako biste prosvjedovali protiv valjanosti izbora i njihovih rezultata (uostalom, ako sudjelujemo, zar se ne slažemo pridržavati se po rezultatima)?
Nadam se da ću vidjeti više prosvjeda u kampusima diljem zemlje i podršku zajednica koje ih okružuju. Bio sam na kampusu UC Berkeley prošli tjedan i bio sam razočaran što nisam vidio prosvjednike tamo gdje su prošlog proljeća bili stalna i vrlo vidljiva prisutnost.
Imaš ga.
Neglasovanje poziva na tumačenje kao nebrigu – suprotno od vaše namjere.
“Protestni” glas, s druge strane, može nositi vrlo konkretnu poruku. U ovom slučaju, glas za Jill Stein iz Zelene stranke, koja će biti na gotovo svim glasačkim listićima ove godine, nosi vrlo specifičnu poruku protiv genocida – i možda je jedini glas koji nosi.
Glasat ću za Jill Stein i Butch Warea. Ako ne izgradimo strukturu koja izaziva moć, mi smo suučesnici u onome što moć čini.
"... pristati na poštivanje rezultata." Poput "prihvaćam" pravni okvir za internetske usluge. Znamo da je vrlo, vrlo malo vjerojatno da će sadržavati bilo što u našu korist, ali odbijanjem ne dobivamo ništa.
Glasam za Cornela Westa i Melinu Abdullah; u državi WA, stranka Pravda za sve (JFA.)
To je nešto.
Glasajte za Jill Stein.