U mržnji Gilada Erdana prema UN-u postoji više od puke frustracije razočaranog diplomata, piše Ramzy Baroud.
Gilad Erdan, tadašnji veleposlanik Izraela u UN-u, kida stranicu Povelje UN-a 10. svibnja dok se obraća na sjednici Opće skupštine o “Nezakonitim izraelskim akcijama u okupiranom istočnom Jeruzalemu i ostatku okupiranog palestinskog teritorija.” (UN Photo/Manuel Elías)
FBivši izraelski veleposlanik pri Ujedinjenim narodima, Gilad Erdan, očito je imao neugodno iskustvo u najvećoj svjetskoj međunarodnoj instituciji [koju je napustio prošli mjesec].
U intervjuu objavljen u izraelskim novinama Maariv 20. kolovoza, nezadovoljni izaslanik rekao je da "zgradu UN-a treba zatvoriti i izbrisati s lica zemlje."
Bez obzira je li Erdan to shvatio ili ne, njegova agresivna izjava pokazuje da je njegova četverogodišnja karijera glavnog izraelskog diplomata u UN-u bila neuspjeh.
U intervjuu Erdan izrazio njegova želja da postane čelnik Likuda, desničarske stranke sadašnjeg izraelskog premijera Benjamina Netanyahua. Erdanov nasilni jezik mogao bi biti njegov način da privuče desničarske i krajnje desničarske birače koji se hrane takvim nasiljem.
Međutim, u Erdanovoj mržnji prema UN-u postoji više od puke frustracije razočaranog diplomata.
Izrael ima dugu i problematičnu povijest s Ujedinjenim narodima i drugim institucijama povezanim s UN-om. Prema izraelskom političkom diskursu, UN je “antisemitska” organizacija, etiketa na koju se Izraelci često pozivaju kada je njihova zemlja izložena i najmanjoj kritici.
Odnos Izraela s UN-om posebno je čudan jer je Izrael stvoren odlukom UN-a, koja je sama izravna posljedica političkih intriga UN-a i pritiska Zapada.
Dana 29. studenoga 1947. UN je prošao rezolucija 181, pozivajući na podjelu povijesne Palestine na židovsku i arapsku državu. Većinu zemlje, 56 posto, dodijelio je židovskom stanovništvu, potom manjini, a ostatak domorocima palestinskih Arapa.
Ad hoc Odbor za palestinsko pitanje odobrava rezoluciju o podjeli Palestine na arapsku i židovsku državu tijekom drugog zasjedanja Opće skupštine u Flushing Meadowsu, New York, studeni 1947. (UN Photo/Albert Fox)
Ubrzo nakon toga, židovsko cionističko vodstvo započelo je vojnu kampanju koja je osvojila veći dio Palestine i etnički očistila većinu izvornog stanovništva.
Izrael je primljen kao punopravni član UN-a 11. svibnja 1949., dok su domorodački Palestinci ostali bez državljanstva.
Iako je prijem Izraela u međunarodno tijelo bio uslovan o prihvaćanju Rezolucija 181 i 194 – o statusu Jeruzalema i pravu na povratak palestinskih izbjeglica – Izrael je bio pošteđen kazne za ove i druge rezolucije, zahvaljujući snažnoj potpori Washingtona i drugih zapadnih sila.
U lipnju 1967. ostatak povijesne Palestine bio je osvojen. Ponovo su stotine tisuća Palestinaca etnički očišćene i, od tada, preostali Palestinci žive pod drakonskim sustavom vojne okupacije, aparthejda, opsade i stalnog ratnog stanja.
Izraelska topovnjača prolazi kroz Tiranski tjesnac u blizini Sharm El Sheikha u Egiptu tijekom Šestodnevnog rata 1967. (Izraelska vlada, CC BY-SA 3.0, Wikimedia Commons)
Izraelski genocid koji je u tijeku u Pojasu Gaze kulminacija je svih nepravdi nanesenih palestinskom narodu tijekom desetljeća. Rat nije počeo 7. listopada 2023., niti će završiti kada konačno bude proglašen prekid vatre.
Osim Balfour deklaracija, gdje se Britanija obvezala izgraditi židovsku državu u povijesnoj Palestini u studenom 1917., Rezolucija UN-a 181, koja je dopustila uspostavu Izraela, mogla bi se vjerojatno smatrati genezom svih palestinskih patnji.
Kroz ovu krvavu, nepravednu povijest, UN nije niti kaznio Izrael niti je Palestincima dodijelio dugo očekivanu pravdu. Čak nije uspjela implementirati niti provesti nijednu od svojih kasnijih rezolucija kojima se priznaje nezakonitost izraelske okupacije Palestine.
[Related: Suspendiranje Izraela iz UN-a]
Pa ipak, Palestinci i dalje pribjegavaju UN-u, budući da je to njihova jedina međunarodna platforma koja bi mogla stalno podsjećati Izrael i svijet da je Tel Aviv okupacijska sila i da se međunarodni i humanitarni zakoni moraju primjenjivati na Palestince kao okupiranu naciju.
[Na primjer, Opća skupština 2012. izglasala je da Palestina postane država promatrač u UN-u, što joj je omogućilo da se pridruži Međunarodnom kaznenom sudu i raznim agencijama UN-a.]
Ovi su se podsjetnici često ponavljali u prošlosti, na Općoj skupštini UN-a, pa čak iu Vijeću sigurnosti, uvijek na nezadovoljstvo Izraela i njegovih zapadnih dobročinitelja, uglavnom Sjedinjenih Država.
Posljednje čvrsto pravno stajalište artikulirano je kroz savjetodavno mišljenje Međunarodnog suda pravde (ICJ) 19. srpnja. Nakon svjedočenja i intervencija barem 52 zemlje i bezbrojni stručnjaci, ICJ riješen da je "izraelska okupacija pojasa Gaze i Zapadne obale, uključujući istočni Jeruzalem, nezakonita, zajedno s povezanim režimom naseljavanja, aneksijom i korištenjem prirodnih resursa."
Članovi Međunarodnog suda pravde 19. srpnja, na dan kada su iznijeli mišljenje o nezakonitosti izraelske politike i prakse na okupiranom palestinskom teritoriju, uključujući istočni Jeruzalem. (ICJ)
Iako UN [uglavnom zbog veta SAD-a] nije napravio nikakvu razliku u prisiljavanju Izraela da prekine svoju okupaciju, demontira ilegalna naselja ili poštuje osnovna ljudska prava Palestinaca, međunarodna institucija ostaje izvor frustracije za Izrael.
Od svog osnivanja na ruševinama palestinskih domova, Izrael je radio na promjeni statusa Palestine i palestinskih izbjeglica, te je stalno osporavao sam pojam "okupacije". Učinio je sve što je mogao kako bi prepisao povijest, nezakonito pripojio palestinsku i arapsku zemlju i izgradio ilegalna naselja kao trajne “činjenice na terenu”.
Godine 2017. izgledalo je kao da Izrael uspijeva u svom nastojanju da potpuno otkaže palestinsku stvar kada je Washington priznat Izraelska lažna polaganja prava na okupirani istočni Jeruzalem, Zapadnu obalu i Golansku visoravan. Ipak, svijet nije slijedio taj primjer, kao što se pokazalo u nedavnoj pravnoj presudi ICJ-a.
Što se Ujedinjenih naroda tiče, Izrael je i dalje okupacijska sila, vezan međunarodnim zakonima i normama.
Iako za Palestince takve činjenice ostaju lišene praktičnog značenja, za Izrael je pozicija UN-a velika prepreka u suočavanju s njegovim očiglednim doseljeničkim kolonijalnim projektom. I zato Erdan želi da se UN “briše s lica zemlje”.
Čak i ako se ljutitom izraelskom diplomatu ispuni želja, ništa neće promijeniti ovu povijesnu istinu: Izrael će ostati kolonijalni režim, a Palestina će nastaviti pružati otpor, dok se pravda konačno ne uspostavi.
Dr. Ramzy Baroud naširoko je objavljivan i prevođen autor, međunarodno udruženi kolumnist i urednik PalestineChronicle.com, Njegova najnovija knjiga je Posljednja Zemlja: Palestinska priča (Pluto Press, 2018). Stekao je doktorat znanosti. Doktorirao je palestinske studije na Sveučilištu Exeter (2015.) i bio je nerezidentni stipendist u Orfalea Centru za globalne i međunarodne studije, UCSB. Posjetite njegovu web stranicu.
Ovaj je članak iz Zajednički snovi
Stavovi izraženi u ovom članku mogu, ali i ne moraju odražavati stavove Vijesti o konzorciju.
Nedavno sam primio informaciju koja mi je prvi put otkrila važne vijesti o “Vijećima za odnose sa židovskom zajednicom” ili JCRC-ima.
Ispostavilo se da ova grupa postoji već neko vrijeme.
Hitno molim sve da izvrše google pretragu gore navedene organizacije. Jesam i pronašao ne manje od devet stranica koje nude informacije.
Ova je organizacija nacionalna i nalazi se u svakom većem središtu naseljenosti u SAD-u, broji blizu 100. To je točno, ovo je veliki napor.
Moja će poruka ovdje biti ograničena na općenite informacije zbog mog nastojanja da ne povrijedim internetska ograničenja slobode govora.
Ovi lokalni JCRC-ovi su organizacije 501c4 iste su strukture Porezne uprave koju koristi AIPAC. Imaju jasnu misiju kanaliziranja izravnog financiranja političkih kandidata na svim razinama. U nastojanju da se s dužnosti ili upravljanja cijelom državnom zemljom uklone lokalni kandidati sa stajalištima neovisnima o stavovima izraelskog Ministarstva vanjskih poslova.
Ako plan uspije, budite uvjereni da će se ovaj napor brzo proširiti diljem SAD-a!
Po mom osobnom mišljenju, ovaj je pokušaj vrlo podmukle prirode, zakonit ili ne. Poruka je da je Izrael vrlo ohrabren da negativno utječe na izborni proces ovdje u SAD-u
Jedno pitanje. Što mislite, koliko će dugo ovo biti dopušteno u Izraelu. Dosta je dosta. To je, naravno, osim ako se svi ne slažu s dopuštanjem izraelskom lobiju da 'proždere' ono što je ostalo od američkog slobodnog izbornog procesa.
Sudeći po nedavnoj povijesti u Izraelu, pretpostavljam da se mnogi od nas ne slažu s tim.
Dobili ste obavijest. Smatrajte to strašnim upozorenjem.
Za moderatora, kontaktirat ću CN u bliskoj budućnosti s drugim informacijama o ovom pitanju.
Moja briga je bila očuvanje točnosti u izvještavanju o tome što je povijesno važna osoba ili grupa rekla. Reći da su takve osobe bile dvolične kada su govorile jedno dok su vjerovale drugom može biti istina. Ali dokazi o njihovoj dvoličnosti nestaju kada ono što su rekli zamijenite onim u što su stvarno vjerovali, kao da su zapravo rekli prvo. Zamjena te vrste veliki je znanstveni grijeh, koliko god bila korisna u propagandne svrhe. Zamislite Orwella i 1984. i Trumpa kao nečuveni suvremeni primjer nemara prema istini i stvarnosti.
Cionisti su bili u dosluhu s Hitlerom i urotili su se protiv "svojih" sa cionistima sklonima pohlepi, potiskivanju i uništenju. Razlog zašto tako žestoko optužuju druge za antisemitizam je taj što su oni izvorni antisemitisti. Njihove optužbe govore glasno. I budući da nikakva odgovornost nikada nije bila izravnana na pravedan način, oni trenutno marljivo rade na potkopavanju, osvajanju i porobljavanju svijeta. Svatko tko sa suosjećanjem gleda na trenutnu situaciju Palestinaca mogao bi također razmisliti kako bi i sami željeli to suosjećanje da prolaze kroz slične okolnosti. Do pogoršanja stanja može doći kada se ne poduzmu kompetentne radnje za njihovo poništavanje. To nije vjersko pitanje. To je pitanje između zdravog, suosjećajnog, racionalnog i humanitarnog te ludog, psihotičnog, iracionalnog i antiljudskog. Oni mrze UN i Palestince zbog vlastitih zločina nad njima.
“…..Palestina će nastaviti pružati otpor, dok se pravda konačno ne uspostavi.”
Autohtoni narodi diljem svijeta još uvijek čekaju, često stotinama godina, da se 'povrati pravda'!
Invaziju 1948. koju je blagoslovio Truman izvršio je istočnoeuropski aškenaski klan. To nije bio semitski klan genetski potomak Abrahama. Nije mogla zahtijevati biblijski posjed Bliskog istoka. Ref. Židovska enciklopedija.
Jednom sam vjerovao u UN...kako naivno. Rezolucija 181 pokazuje da je UN bio pokvaren od samog početka. Cionistima naravno nije bilo dovoljno ono što su im davali neizabrani dužnosnici, koji nisu imali pravo davati. Sve je veći osjećaj da su UN i međunarodni sudovi u najboljem slučaju bezubi i da Izrael, SAD i drugi neprijatelji čovječanstva mogu raditi što žele.
Sve je istina, ali pokazuje licemjerje Izraela i SAD-a; sigurno mrze UN, unatoč njegovim manama, i to je nešto.
Nemojte to zanemariti i nemojte misliti da SAD to ne bi omogućio. Uzmimo trgovačke tornjeve kao primjer,,,
Hvala vam što ste ovo napisali! Moramo to ponavljati opet i opet. Izrael je zemlja, u srcu Arabije, koju je ukrao kolonijalni Zapad.
Mislim da bi naslov bio prikladniji da je:
PROPALA ŽELJA BRUTALNOG IZRAELSKOG DIPLOMATA.
Izuzetak sam od izjave dr. Ramzyja Barouda o Balfour deklaraciji iz studenog 1917.
Kaže da je Balfourova deklaracija bila ona u kojoj se “Britanija obvezala izgraditi židovsku državu u povijesnoj Palestini”
Nije tako. Evo što deklaracija kaže:
“Vlada Njegovog Veličanstva sklona je osnivanju nacionalnog doma za židovski narod u Palestini i dat će sve od sebe kako bi olakšala postizanje ovog cilja, uz jasno razumijevanje da se neće učiniti ništa što bi moglo naštetiti građanskim i vjerskim prava postojećih nežidovskih zajednica u Palestini, ili prava i politički status koji uživaju Židovi u bilo kojoj drugoj zemlji.”
“Nacionalni dom za židovski narod” nije isto što i “židovska država”.
Hvala vam na ispravku, iako nikada nije poštovan, a Izraelci nisu snosili nikakve posljedice za njegova namjerna i opetovana kršenja, zahvaljujući tome što se SAD uvijek miješao.
Zapravo je bilo i jest.
Pogrešno citiranje Balfourove deklaracije od 2. studenoga 1917. bilo je jedan od pokretača ovog razvoja. Zato prihvaćam pogrešne reference na njega.
Nadam se da je profesor Chomsky pročitao ovaj članak.
Vi samo cjepidlačite. To je razlika bez razlike.
Britanci su vjerovali da će zadržati kontrolu nad novom židovskom zemljom i iskoristiti je za svoje bliskoistočne interese, ali su izgubili kontrolu nakon Drugog svjetskog rata, koji je ekonomski uništio Britansko carstvo. Cionisti nikada nisu dali nikakvu izjavu koja bi usporedila Balfourovu deklaraciju u njenom slabom kimanju prema pravima ne-Židova, i uvijek su djelovali u smjeru uspostave potpuno židovske zemlje. Nema puno indikacija da su Britanci 1917. stvarno marili za živote postojećih Palestinaca, koji bi bili na strani Osmanlija da su se uopće borili.
Mislio sam na ono što je rekla Balfourova deklaracija, a ne na ono što su Britanci 1917. možda osjećali.
“Neće se učiniti ništa što bi moglo prejudicirati građanska i vjerska prava postojećih nežidovskih zajednica u Palestini, ili prava i politički status koji uživaju Židovi u bilo kojoj drugoj zemlji” ne djeluje mi kao “slab čaj”.
Balfourova deklaracija je dokument
Napisano na engleskom. Potpisano u Engleskoj.
Nije na jeziku(ima) područja u
Pitanje koje njegovi stanovnici ne odobravaju.
Mnogima uzvišeno zvuči prilično slično
Formulirani 'ugovori' za koje su se SAD pretvarale
Pristajem na pridržavanje naših domorodačkih naroda.
Izjave o odricanju od odgovornosti bile su samo uljepšavanje kako bi se postiglo očito
Unaprijed određeni ciljevi.
Ovo su dva komentara upućenih čini mi se.