SAD i Hasinino protjerivanje u Bangladešu

Indija je sada sa zapada i istoka okružena dvama neprijateljskim režimima koji su pod utjecajem SAD-a, piše MK Bhadrakumar.

By  MK Bhadrakumar
Indijski punchline

Tekskluzivno izvješće od 11. kolovoza Economic Times prenošenje prvih primjedbi Sheikh Hasine nakon njezina svrgavanja s vlasti moralo je doći kao šamar seljacima u Indiji koji elokventno govore o razvoju događaja u njezinoj zemlji, Bangladešu, kao samostalnom demokratskom trenutku u regionalnoj politici.

ispričala je Hasina ET, 

“Dao sam ostavku, da ne vidim povorku mrtvih. Htjeli su doći na vlast preko leševa studenata, ali ja to nisam dopustio, dao sam ostavku na premijersku dužnost. Mogao sam ostati na vlasti da sam se odrekao suvereniteta nad otokom Sveti Martin i dopustio Americi da zadrži vlast nad Bengalskim zaljevom. Preklinjem ljude svoje zemlje, 'Molim vas, ne dopustite da radikali manipuliraju vama'.”

#LeadStoryOnET | #Hasina navodi # SAD ulogu u protjerivanju, kaže da je bila #skinut s trona nad suverenošću #Otok SvetiMartinhttps://t.co/5m3KNaspPV

— Economic Times (@EconomicTimes) Kolovoz 11, 2024

Korištenje električnih romobila ističe ET izvješće, pozivajući se na izvore Awami lige, implicira da je glavni čovjek obojene revolucije u Bangladešu nitko drugi do Donald Lu, sadašnji pomoćnik državnog tajnika za poslove Južne i Središnje Azije koji je posjetio Dhaku u svibnju. 

Ovo je dovoljno vjerodostojno. Provjera Luovog niza objava odaje priču.

Ovaj kinesko-američki "diplomat" služio je kao politički časnik u Peshawaru (1992. do 1994.); posebni pomoćnik veleposlanika Franka Wisnera (čija je obiteljska loza operativaca duboke države dobro poznata) u Delhiju (1996.-1997.); potom, kao zamjenik šefa misije u Delhiju od 1997. do 2000. (tijekom kojeg je njegov portfelj uključivao odnose Kašmira i Indije i Pakistana), naslijedivši posao, zanimljivo, od Robina Raphela, čija je reputacija indijske bête noire još uvijek u živom sjećanju — CIA-in analitičar, lobist i “stručnjak” za pakistanska pitanja. 

Doista, Lu je posjetio Bangladeš sredinom svibnja i sastao se s visokim vladinim dužnosnicima i čelnicima civilnog društva. Ubrzo nakon njegova posjeta, SAD je najavio sankcije protiv tadašnjeg zapovjednika bangladeške vojske generala Aziza Ahmeda zbog, kako je Washington nazvao, njegove umiješanosti u "značajnu korupciju".  

Nakon posjeta Dhaki, Lu rekao Glas Amerike otvoreno, 

“Promicanje demokracije i ljudskih prava u Bangladešu ostaje prioritet za nas. Nastavit ćemo podržavati važan rad civilnog društva i novinara te zagovarati demokratske procese i institucije u Bangladešu, kao što to činimo u zemljama širom svijeta...

“Mi [SAD] smo bili otvoreni u našoj osudi nasilja koje je pokvarilo izborni ciklus [u siječnju] i pozvali smo vladu Bangladeša da vjerodostojno istraži incidente nasilja i počinitelje pozove na odgovornost. Nastavit ćemo se baviti ovim pitanjima…”

Lu je odigrao sličnu proaktivnu ulogu tijekom svog prošlog angažmana u Kirgistanu (2003.-2006.), što je kulminiralo obojenom revolucijom. Lu se specijalizirao za poticanje i vođenje obojenih revolucija, koje su dovele do promjena režima u Albaniji, Gruziji, Azerbajdžanu, Kirgistanu i Pakistanu (svrgavanjem Imrana Khana). 

[Vidjeti: SAD pozvale na svrgavanje Khana, emisije na kabelskoj televiziji]

Otkrivanje Sheikh Hasine nije moglo biti iznenađenje za indijsku obavještajnu službu. Uoči izbora u Bangladešu u siječnju, rusko Ministarstvo vanjskih poslova otvoreno je tvrdilo da američka diplomacija mijenja taktiku i planira niz događaja za destabilizaciju situacije u Bangladešu u postizbornom scenariju, 

Glasnogovornik Ministarstva vanjskih poslova rekao je u a izjavu u Moskvi,  

“Od 12. do 13. prosinca u nizu područja Bangladeša protivnici aktualne vlade blokirali su cestovni promet, palili autobuse i sukobljavali se s policijom. Vidimo izravnu vezu između ovih događaja i zapaljive aktivnosti zapadnih diplomatskih misija u Dhaki. Konkretno, američki veleposlanik P Haas, o čemu smo već govorili na brifingu 22. studenog.

Haas, desno, predaje svoje vjerodajnice predsjedniku Bangladeša Abdulu Hamidu u Bangabhabanu, predsjedničkoj palači, 15. ožujka 2022. (Američka ambasada u Dhaki, Wikimedia Commons, CC BY-SA 4.0)

“Postoje ozbiljni razlozi za strah da bi u nadolazećim tjednima mogao biti korišten još širi arsenal pritisaka, uključujući sankcije, protiv vlade Bangladeša, koja je nepoželjna Zapadu. Na udaru bi se mogle naći ključne industrije, kao i niz dužnosnika koji će bez dokaza biti optuženi za opstrukciju demokratske volje građana na predstojećim parlamentarnim izborima 7. siječnja 2024. godine.

“Nažalost, male su šanse da će se Washington opametiti i suzdržati od još jednog grubog miješanja u unutarnje stvari jedne suverene države. Uvjereni smo, međutim, da će unatoč svim spletkama vanjskih sila, o pitanju vlasti u Bangladešu na kraju odlučiti prijateljski narod ove zemlje, i nitko drugi.” 

Moskva i Peking su ipak zauzeli skrupulozno ispravan stav nemiješanja. Vjeran ruskom pragmatizmu, moskovski veleposlanik u Bangladešu Alexander Mantytsky istaknuo je da će njegova zemlja "surađivati ​​sa svakim čelnikom i vladom koju izabere narod Bangladeša, a koja je spremna na ravnopravan dijalog s Rusijom uz uzajamno poštovanje".

Uz to, i Rusija i Kina moraju biti zabrinute zbog američkih namjera. Također, ne mogu a da ne budu skeptični u pogledu oblika stvari koje dolaze, s obzirom na nevjerojatan rekord američkih klijentskih režima katapultiranih na vlast obojenim revolucijama. 

Za razliku od Rusije, koja ima gospodarske interese u Bangladešu i dionik je u stvaranju multipolarnog svjetskog poretka, sigurnosni interesi Kine i Indije bit će izravno pogođeni ako novi režim u Dhaki ne postigne rezultate i zemlja padne u ekonomski kriza i bezakonje kao propala država. 

Stoga je sporno pitanje je li ova promjena režima u Dhaki koju planira Washington "centrična" na Indiju ili nije. Srž stvari je da je danas Indija sa zapada i istoka okružena s dva neprijateljska režima koji su pod utjecajem SAD-a.

I to se događa u trenutku kada postoje brojni znakovi da je vladina neovisna vanjska politika i tvrdoglavo pridržavanje strateške autonomije uznemirilo američku indo-pacifičku strategiju.

Paradoks je da je obojena revolucija u Bangladešu pokrenuta tjedan dana nakon sastanka Quad na ministarskoj razini u Tokiju, koji je, uzgred budi rečeno, također bio na brzinu dogovorena američka inicijativa. Moguće je da je indijski establišment bio uljuljan u osjećaj samozadovoljstva?  

Britanski ministar vanjskih poslova David Lammy obratio se ministru vanjskih poslova S. Jaishankaru telefonskim pozivom 8. kolovoza koji se poklopio s imenovanjem privremene vlade u Dhaki, što je UK pozdravilo dok također nutka za “mirni put do uključivu demokratsku budućnost” za Bangladeš — koliko god građani te zemlje zaslužuju “odgovornost” [naglasak dodan]”

Indija šuti. Jedini način na koji Bangladeš može smisliti izlaz iz rupe je putem uključivog demokratskog procesa koji ide naprijed.

Ali imenovanje, navodno na preporuku studenata, odvjetnika obrazovanog u SAD-u za novog glavnog suca Vrhovnog suda u Dhaki još je jedan zlokoban znak da Washington steže stisak. 

Protiv ove geopolitičke pozadine, nedavni komentar u kineskom dnevniku Global Times"Odnosi Kine i Indije popuštaju, snalaženje u novim stvarnostima" daje malo hrane za razmišljanje. 

Govorilo se o imperativu za Indiju i Kinu "da stvore novu vrstu odnosa koji odražava njihov status velikih sila... Obje zemlje trebaju pozdraviti i podržavati prisutnost jedna druge u svojim susjednim regijama."

Inače, naglašava se u komentaru, "okružujuće diplomatsko okruženje za obje zemlje bit će teško poboljšati." 

Promjena režima u Bangladešu svjedoči o ovoj novoj stvarnosti.

Suština je da dok su s jedne strane Indijci prihvatili američki narativ da su oni "protuteža Kini", u stvarnosti su SAD počele iskorištavati napetosti između Indije i Kine kako bi ih držale razdvojene s ciljem promicanja vlastitih geopolitička agenda regionalne hegemonije. 

Delhi bi trebao napraviti strateški pregled gdje bi njegovi interesi bili u ovoj promjeni paradigme, budući da je uobičajeni način razmišljanja ili činjenja nečega u našem susjedstvu grubo zamijenjen novim i drugačijim iskustvom koje je Washington jednostrano nametnuo.

Ono što možda nismo uspjeli shvatiti je da je sjeme nove paradigme već bilo prisutno unutar postojeće. 

MK Bhadrakumar bivši je diplomat. Bio je veleposlanik Indije u Uzbekistanu i Turskoj. Stavovi su osobni.

Ovaj članak prvobitno pojavio na Indijski punchline.

Izražena stajališta isključivo su stajališta autora i mogu, ali ne moraju odražavati stajališta Vijesti konzorcija.