Genocid, međunarodno priznati zločin nad zločinima, nije političko pitanje. Ne može se poistovjetiti s trgovinskim ugovorima, računima za infrastrukturu, čarter školama ili imigracijom. To je moralno pitanje.
Meso i krv – Mr. Fish.
Tovo je samo jedan način da se okonča genocid koji je u Gazi.
Ne kroz bilateralne pregovore. Izrael ima dovoljno pokazao, uključujući i ubojstvo glavnog pregovarača Hamasa, Ismaila Haniyeha, da nema interesa za trajnim prekidom vatre.
Jedini način za Izrael genocid Palestinaca da se zaustave je da SAD prekinu sve isporuke oružja Izraelu.
A jedini način na koji će se to dogoditi je ako dovoljno Amerikanaca jasno stavi do znanja da nemaju namjeru podržati nijednu predsjedničku listu ili bilo koju političku stranku koja potiče ovaj genocid.
Argumenti protiv bojkota dviju vladajućih stranaka su poznati: to će osigurati izbor Donalda Trumpa. Kamala Harris je retorički pokazala više suosjećanja od Joea Bidena.
Nema nas dovoljno da bismo mogli utjecati. Možemo raditi unutar Demokratske stranke. Izraelski lobi, posebice Američko-izraelski odbor za javne poslove (AIPAC), koji posjeduje većinu članova Kongresa, previše je moćan. Pregovorima će se na kraju postići prestanak klanja.
Ukratko, mi smo nemoćni i moramo predati svoje djelovanje kako bismo održali projekt masovnog ubijanja. Moramo prihvatiti kao normalno upravljanje slanje stotina milijuna dolara vojna pomoć na aparthejd državu, korištenje veta u Vijeću sigurnosti UN-a za zaštitu Izraela i aktivnu opstrukciju međunarodnih napora da se okončaju masovna ubojstva.
Nemamo izbora.
Genocid, međunarodno priznati zločin nad zločinima, nije političko pitanje. Ne može se poistovjetiti s trgovinskim ugovorima, računima za infrastrukturu, čarter školama ili imigracijom. To je moralno pitanje.
Riječ je o iskorijenjivanju jednog naroda. Svako prepuštanje genocidu nas osuđuje kao narod i kao vrstu. To gura globalno društvo jedan korak bliže barbarstvu.
Uništava vladavinu prava i ismijava svaku temeljnu vrijednost koju tvrdimo da poštujemo. To je posebna kategorija. A ne boriti se svakim djelićem našeg bića protiv genocida znači biti suučesnik u onome što Hannah Arendt definira kao "radikalno zlo", zlo u kojem se ljudska bića, kao ljudska bića, čine suvišnima.
Primo Levi 1950-ih. (Mondadori Publishers, Wikimedia Commons, javno vlasništvo)
Mnoštvo studija holokausta trebalo je istaknuti ovu neizbrisivu točku. Ali studije holokausta jesu otet od strane cionista.
Inzistiraju na tome da je holokaust jedinstven, da je na neki način odvojen od ljudske prirode i ljudske povijesti. Židovi su obožavani kao vječne žrtve antisemitizma.
Nacisti su obdareni posebnom vrstom nečovječnosti. Izrael je, kako zaključuje američki Memorijalni muzej holokausta u Washingtonu, rješenje.
Holokaust je bio jedan od nekoliko genocida izvršenih u 19. i 20. stoljeću. Ali povijesni kontekst se zanemaruje, a s njim i naše razumijevanje dinamike masovnog istrebljenja.
Temeljna lekcija holokausta, koju ističu pisci poput Prima Levija, jest da svi možemo postati dobrovoljni krvnici. Potrebno je vrlo malo. Svi mi možemo postati sukrivci zla, makar i kroz ravnodušnost i apatiju.
“Čudovišta postoje”, Levi, koji je preživio Auschwitz, piše,
“ali premalo ih je da bi bili uistinu opasni. Opasniji su obični ljudi, dužnosnici spremni vjerovati i djelovati bez pitanja.”
Suprotstavljanje zlu – čak i ako nema šanse za uspjeh – održava na životu našu ljudskost i dostojanstvo.
Omogućuje nam, kako piše Vaclav Havel Moć nemoćnih, živjeti u istini, istini koju moćnici ne žele izgovoriti i nastoje je potisnuti. On daje svjetlo vodilju onima koji dolaze poslije nas. Žrtvama govori da nisu same.
To je “revolt čovječanstva protiv nametnute pozicije” i “pokušaj ponovnog preuzimanja kontrole nad vlastitim osjećajem odgovornosti”.
Demokratski socijalisti Amerike iz New Yorka i Židovski glas za mir predvode marš za prekid vatre u Gazi i kraj izraelskog apartheida 20. listopada 2023. (4kbw9Df3Tw, Wikimedia Commons, CC0)
Što to govori o nama ako prihvatimo svijet u kojem naoružavamo i financiramo naciju koja ubija i ranjava stotine nevinih dnevno?
Što govori o nama ako podržavamo orkestrirano glad a trovanje vodovoda gdje je bio virus dječje paralize otkrivena, što znači da će se deseci tisuća razboljeti i mnogi će umrijeti?
Što to govori o nama ako dopustimo 10 mjeseci bombardiranja izbjegličkih kampova, bolnica, sela i gradova kako bismo izbrisali obitelji i prisilili preživjele da kampiraju na otvorenom ili pronađu sklonište u grubim šatorima?
Što to govori o nama kada prihvatimo umorstvo od 16,456 djece, iako je ovo sigurno an nedovoljan broj?
Što to govori o nama kada gledamo kako Izrael eskalira napade na objekte Ujedinjenih naroda, škole - uključujući Škola Al-Tabaeen u gradu Gazi, gdje je više od 100 Palestinaca ubijeno dok su obavljali Fajr, ili zore - i druga hitna skloništa?
Što to govori o nama kada dopustimo Izraelu da koristi Palestince kao ljudski štitnici prisiljavanjem civila s lisicama na rukama, uključujući djecu i starije osobe, da uđu u potencijalno minirane tunele i zgrade ispred izraelskih trupa, ponekad odjevenih u izraelske vojne uniforme?
Što to govori o nama kada podržavamo političare i vojnike koji braniti o silovanja i mučenja zatvorenika?
Jesu li ovo vrste saveznika koje želimo osnažiti? Želimo li to ponašanje prihvatiti? Kakvu poruku ovo šalje ostatku svijeta?
Ako se čvrsto ne držimo moralnih imperativa, osuđeni smo na propast. Zlo će trijumfirati. To znači da ne postoji ispravno i pogrešno. To znači da je sve, uključujući masovna ubojstva, dopušteno.
Prosvjednici izvana Demokratska nacionalna konvencija u United Centeru u Chicagu zahtijeva kraj genocida i američke pomoći Izraelu, ali iznutra smo hranjeni mučnim konformizmom. Nada leži na ulicama.
Moralni stav uvijek ima cijenu. Ako nema troška, nije moralno. To je samo konvencionalno vjerovanje.
Daniel Berrigan, desno, demonstrira ispred crkve protiv rata u Vijetnamu. (Felton Davis/Flickr, CC BY 2.0)
"Ali što je s cijenom mira?" radikalni katolički svećenik Daniel Berrigan, koji je poslan u savezni zatvor zbog spaljivanja skica tijekom rata u Vijetnamu, pita se u svojoj knjizi Nema prepreka muškosti:
“Razmišljam o dobrim, pristojnim, miroljubivim ljudima koje poznajem na tisuće i pitam se. Koliko je njih toliko pogođeno iscrpljujućom bolešću normalnosti da, čak i dok se izjašnjavaju za mir, njihove ruke s instinktivnim grčem ispružene u smjeru svoje udobnosti, svog doma, sigurnosti, prihoda, budućnosti, njihove planove — taj petogodišnji plan studija, taj desetogodišnji plan profesionalnog statusa, taj dvadesetogodišnji plan obiteljskog rasta i jedinstva, taj pedesetogodišnji plan pristojnog života i časne prirodne smrti.
'Naravno, pustimo mir', kličemo, 'ali u isto vrijeme neka imamo normalnost, neka ništa ne izgubimo, neka naši životi ostanu netaknuti, neka ne znamo ni zatvor, ni loš glas, ni prekid veza.' I zato što moramo obuhvatiti ovo i zaštititi ono, i zato što pod svaku cijenu - pod svaku cijenu - naše nade moraju marširati prema planu, i zato što je nečuveno da u ime mira padne mač, raskinuvši tu finu i lukavu mrežu koje su naši životi satkali, jer je nečuveno da dobri ljudi trpe nepravdu ili obitelji budu rastavljene ili dobar glas izgubljen - zbog toga vapimo za mirom i vapimo za mirom, a mira nema.
Nema mira jer nema mirotvoraca. Ne postoje mirotvorci jer je stvaranje mira barem jednako skupo kao i stvaranje rata - barem jednako zahtjevno, barem jednako razorno, barem jednako podložno da za sobom donese sramotu, zatvor i smrt."
Pitanje nije je li otpor praktičan. To je je li otpor ispravan.
Naređeno nam je voljeti bližnjega, a ne svoje pleme.
Moramo vjerovati da dobro privlači dobro, čak i ako su empirijski dokazi oko nas sumorni. Dobro je uvijek utjelovljeno u djelu. Mora se vidjeti. Nije bitno ako je šire društvo cenzurno.
Pozvani smo prkositi — kroz djela građanskog neposluha i nepoštivanja — zakona države, kada su ti zakoni, kao što često bivaju, u sukobu s moralnim zakonom. Moramo stajati, bez obzira na cijenu, uz raspete zemlje.
Ako ne uspijemo zauzeti ovaj stav, bilo protiv zlostavljanja militarizirane policije, nehumanosti našeg golemog zatvorskog sustava ili genocida u Gazi, postajemo razapinjači.
Chris Hedges novinar je dobitnik Pulitzerove nagrade koji je 15 godina bio strani dopisnik za The New York Times, gdje je služio kao šef ureda za Bliski istok i šef ureda za Balkan. Prethodno je radio u inozemstvu za Dallas Morning News, Kršćanski znanstveni monitor i NPR. Voditelj je emisije “The Chris Hedges Report”.
NAPOMENA ČITATELJIMA: Sada više nema načina da nastavim pisati tjednu kolumnu za ScheerPost i proizvoditi svoju tjednu televizijsku emisiju bez vaše pomoći. Zidovi se zatvaraju, zapanjujućom brzinom, pred nezavisnim novinarstvom, s elitama, uključujući elite Demokratske stranke, koje traže sve veću cenzuru. Molimo, ako možete, prijavite se na chrishedges.substack.com tako da mogu nastaviti objavljivati svoju kolumnu od ponedjeljka na ScheerPost i producirati svoju tjednu televizijsku emisiju, "Izvještaj Chrisa Hedgesa".
Ovaj kolumna je iz Scheerposta, za koju piše Chris Hedges redovita kolona. Kliknite ovdje da se prijavite za upozorenja e-poštom.
Izražena stajališta isključivo su stajališta autora i mogu, ali ne moraju odražavati stajališta Vijesti o konzorciju.
Ne vidim kraja. Cionizam je izopačio američku vladu i nalazi se u svakom kutku. Čini se da ne postoji niti jedna osoba ili grupa koja to može promijeniti. Možemo se samo nadati da će arapski svijet uzgajati cajone i uništiti zli režim Izraela.
“Suprotstavljanje izraelskom pokolju u Gazi je tako očito, tako zdravorazumsko, tako minimalno, temeljno stajalište, da ako vam to odmah nije samorazumljivo nakon što ste naučili osnovne činjenice, vaš problem je mnogo veći. , mnogo dublje od bilo koje ideologije, pristranosti ili predrasude koje možda imate. Nešto nije u redu s tobom kao osobom.”
-Caitlin Johnstone
Chris Hedges ne samo da propovijeda, već i prakticira. Inspirativno kada toliki inače pristojni ljudi ne žele vidjeti; tako izbjegavaju tešku cijenu da moraju činiti ono što je moralno.
Korištenje riječi "plemenski" uvredljiva je moda među intelektualcima europskih i kolonijalnih potomaka, trenutno sinonim za neprijateljske enklave. Povijesno se izraz "plemenski" primjenjivao na Afrikance, osobito subsaharske, i na autohtone narode Amerike i Australije. znaš; ti necivilizirani, tamnoputi manješi. Dok su europske skupine "etničke". Ironija je u tome što tradicionalni “plemenski” ljudi najčešće imaju rituale za ublažavanje neprijateljstava i ne vide svoje susjede kao strance. Oni također svu prirodu tretiraju kao duševnu, dok su navodno civilizirani gospodari razaranja.
Međutim, u kontekstu Chris iznosi suptilan argument koristeći taj izraz. 12 izraelskih plemena (ili ona preostala) – računaju li se samo oni ili svi susjedi? “Ljubi bližnjega kao samoga sebe” dobro je poznata inkluzivna kršćanska zapovijed, ali se temelji na drevnoj židovskoj tradiciji koja potječe iz Levitskog zakonika. I ne radi se o osjećajima, već o svakodnevnoj moralnoj praksi.
Nalazimo se na prekretnici prije pada Carstva laži.
Možemo glasati za Kaligulu ili Nerona. Američka politika je poput šampona, operi, isperi, ponovi.
Ja ću preuzeti pad.
Slobodna Slobodna Palestina.
Ovo je ono što se događa u Palestini: Nespremni živjeti u podjarmljenosti, oni odlučuju preuzeti "pad"... živo meso i krv protiv industrijskog ratovanja bombi, metaka i dronova.
Hvala ti Chris, tvoja dobro napisana teza daje mi nadu. Političke alternative našeg dvostranačkog sustava više ne predstavljaju mene kao građanina...tako da ja, kao i vi, moram tražiti drugdje kako bih razumio i obranio se od "razapinjača našeg vremena". Zaključujem da je ono što su Rimljani učinili prije 2024 godine... i zašto su to učinili... 100% relevantno za našu turbulentnu sadašnjost. Iako je trebalo nekoliko stoljeća da Rim padne... pao je. Promatrao sam i očekujem da će se trenutni događaji odvijati brže.
“Moralan stav uvijek ima cijenu. Ako nema troška, nije moralno. To je samo konvencionalno vjerovanje.”
“Pitanje nije je li otpor praktičan. Važno je je li otpor ispravan.”
Braća Berrigan platila su cijenu, mnogo puta, za svoj otpor. Mnogi propalestinski studenti platili su cijenu svoje karijere jer otpor je u pravu. Nadamo se da ćemo uskoro moći preokrenuti situaciju.
Ptice od perja koje se okupljaju zajedno. SRAM TE BILO Izraele!!! Vaša vrsta 'demokracije' i 'ljudskih prava'... bez kojih cijeli svijet može. Hvala...ali ne hvala.
Glasajte za Jill Stein ako imate imalo ljudskosti.
Slažem se u potpunosti.
“Kamala Harris je retorički pokazala više suosjećanja od Joea Bidena.”
I? Kome smeta?!
Četiri godine bila je broj dva zadužena stavljajući nas na rub 3. svjetskog rata s Rusijom i predsjedavajući najgnusnijim i najodvratnijim genocidom u modernom dobu. Glasati za Kid Killer Kamala znači nemati savjesti.
Etički ispravan potez je suzdržati se od glasovanja u studenom, točka. Nemojte davati nikakav osjećaj legitimnosti ovom grotesknom sustavu uništenja.
Prije nego što otpustite Harrisa, koliko je Trump dao Izraelu da podrži njihov genocid u Gazi?
Tvoja poenta je idiotska. Koliko je Haris, kao broj dva zadužen, predao genocidnim talmudskim nakazama? Trump je također suučesnik, jedva da itko razuman po ovom pitanju sumnja u to.
Dobro rečeno!
Hvala Vam.
Ostavite predsjednički/glasački prostor prazan, glasajte za Jill Stein, Bernieja Sandersa, Mickeyja Mousea, bilo koga, baš me briga. Ali molim vas, glasajte protiv karte. Ako dobijemo Trumpa za predsjednika, ne možemo mu dopustiti da republikanski Kongres ide sa svojim republikanskim Vrhovnim sudom.
Fearmongering bs
Tko je rekao da nikada neće maknuti prstom za Med4All? Kreditna kartica Joe.
Tko trenutno financira i pokriva najgori genocid od završetka Drugog svjetskog rata? Kreditna kartica Joe.
Tko je bio sociopatski rusofob protiv Putina koji je riskirao živote milijuna u Europi i zapadnoj Aziji?
Čiji administrator potiče nevjerojatno opasno neprijateljstvo prema Kini u Tajvanu i Južnom kineskom moru, čime dovodi cijelu Aziju u opasnost?
Trumpenstein je vjerojatno jednako loš kao Biden, ali što onda?
Živimo u bezobzirnom i odbojnom carstvu koje umire, što prije bude potisnuto na smetlište povijesti, to bolje.
Ne mogu shvatiti kako itko može ostati živ u Gazi. Zašto nije došlo do epidemije nečega poput kolere? Prenosi se nehigijenskom vodom i ubija unutar nekoliko sati od prvih simptoma. To je razlog zašto istočnoazijski domovi imaju tako stroga pravila o kontaminaciji. Bez cipela u kući. Čak ni vrećice za kupovinu ne smiju dodirivati pod ili tlo. Restorani imaju posebne spremnike za njih.
Možda su prethodno bili cijepljeni ili su tijekom godina postali imuni zbog ograničenja koja su nametnuli njihovi tlačitelji. U svakom slučaju Patrick, to je stvarno čudo:
Xxxx://www.cdc.gov/cholera/about/index.html
Dakle, pravo pitanje koje postavljate je što možemo učiniti da slomimo naš sustav vlasti, sustav koji se pokazao neumoljivim u svojoj potrazi za zlom svojom sposobnošću da nam odvuče pažnju političkim teatrom oko daleko skromnijih pitanja za koja jamče naše dvije glavne stranke koje surađuju neće riješiti jer su nas uvjerili da su u raznim kombinacijama važniji od rata i genocida.
Ako smo doista demokracija, možemo je prekršiti na glasačkoj kutiji, odbijajući da nas prevare da podržimo bilo koga od njih pretenzijama da smo 'manje zlo' jer ni jedno od njih to nije. Nije stvar u ideologiji jer ni jedni ni drugi nemaju osim one da nas drže impotentnima – a našim glavnim medijima je u interesu njihovih vlasnika surađivati s njima u tom oportunističkom kazalištu.
Ako nam je mogućnost da ih izbacimo i srušimo sav taj uznemirujući teatar na koji smo toliko navikli, previše neugodna, onda smo sami krivi za to. Eto što je demokracija. Naravno, druge stranke mogu imati nepoznate ideologije koje hvale, ali sve dok u kombinaciji slijede dobru politiku, mi ih možemo podržati.