Vijay Prashad: Bangladeš na licu mjesta

Ako privremena vlada formirana nakon odlaska premijerke Sheikh Hasine održi poštene izbore, ljudi će saznati je li politički islam nasljedstvo za koje žele glasovati.

[Ovaj je članak napisan 7. kolovoza, četiri dana prije primjedbi Skeikh Hasine o onome za što ona vjeruje da je SAD upleten u njezino svrgavanje.]

By Vijay Prashad
Narodna depeša

ANakon što je zbog masovnih prosvjeda 5. kolovoza bio prisiljen napustiti ured, bivši premijer Sheikh Hasina u žurbi se ukrcao na vojni transport C-130J zračnih snaga Bangladeša i pobjegao u bazu zračnih snaga Hindon, izvan Delhija. 

Hasina je bila premijerka s najdužim stažem u povijesti Bangladeša. Bila je premijerka od 1996. do 2001., a zatim od 2009. do 2024. — ukupno 20 godina. [BBC izvješća: “U siječnju je osvojila četvrti premijerski mandat bez presedana na siječanjskim izborima koje su kritičari naširoko osuđivali kao lažne i bojkotirala ih je glavna oporba.”]

To je bilo u oštroj suprotnosti s njezinim ocem Sheikhom Mujibom ["Ocem nacije" koji je vodio pokret za neovisnost od Pakistana i postao prvi predsjednik 1971., ali] je ubijen 1975. [u vojnom udaru] nakon četiri godine na vlasti , odnosno generala Ziaura Rahmana koji je ubijen 1981. nakon šest godina na vlasti.

U sceni koja podsjeća na kraj vladavine Mahinde Rajapakse u Šri Lanki, likujuće mnoštvo tisuća ljudi razbilo se na vrata Ganabhabana, službene rezidencije premijera, i likujući pobjeglo sa svime što je moglo pronaći.

Tanzim Wahab, fotograf i glavni kustos Bengalske zaklade, rekao mi je, 

"Kada [mase] ulete u palaču i pobjegnu s labudovima kućnim ljubimcima, eliptičnim strojevima i raskošnim crvenim sofama, možete osjetiti razinu bijesa podređene klase koja se nagomilala protiv grabežljivog režima." 

[Prema BBC-ju: 

“Nemiri [protiv Hasine] započeli su zahtjevom za ukidanje kvota u državnim službama, ali su se pretvorili u širi protuvladin pokret jer je ona koristila policiju da nasilno razbije prosvjednike, ubivši više od 400 i ranivši mnogo više.

Usred sve češćih poziva da podnese ostavku, ostala je prkosna. Osudila je agitatore kao 'teroriste' i pozvala na podršku da se 'čvrstom rukom suzbiju te teroriste'. Također je bacila stotine ljudi u zatvor i podigla kaznene prijave protiv stotina drugih. … 

Grupe za zaštitu ljudskih prava procjenjuju da je bilo najmanje 600 slučajeva prisilnih nestanaka, sa stotinama drugih koji su bili predmetom izvansudskih ubojstava, otkako je gospođa Hasina ponovno preuzela vlast 2009.]

[U utorak, optužbe za ubojstvo su doneseni protiv nje zbog policijskog ubojstva prosvjednika.]

Nakon što je pobjegla iz zemlje, širom Bangladeša počelo je veliko slavlje, zajedno s rafalnim napadima na zgrade identificirane s vladom - privatni TV kanali, a raskošne kuće vladinih ministara bile su omiljena meta za palež. Nekoliko vođa na lokalnoj razini u Hasininoj Awami ligi već je ubijeno. Među njima je Mohsin Reza, lokalni predsjednik stranke, pretučen na smrt u Khulni.

Situacija u Bangladešu ostaje promjenjiva, ali se također brzo smješta u poznatu formulu "privremene vlade" koja će održati nove izbore. [Broj mrtvih u protuvladinim prosvjedima bio je 440 do utorka, prema Hindu, pozivajući se na izvješća lokalnih medija. .. U međuvremenu, stotine Hasina pristaša su pretučene u četvrtak od strane prosvjednika.] 

Političko nasilje u Bangladešu nije neuobičajeno, prisutno je od osnutka zemlje 1971. Doista, jedan od razloga zašto je Hasina tako snažno reagirala na svaku kritiku ili prosvjed bio je njezin strah da bi takva aktivnost ponovila ono što je doživjela u mladosti . 

Njezin otac, Sheikh Mujibur Rahman (1920.-1975.), osnivač Bangladeša, ubijen je u državnom udaru 15. kolovoza 1975., zajedno s većinom svoje obitelji. Hasina i njezina sestra su preživjele jer su u to vrijeme bile u Njemačkoj - dvije su sestre zajedno pobjegle iz Bangladeša istim helikopterom 5. kolovoza. 

Bila je žrtva višestrukih pokušaja ubojstva, uključujući napad granatom 2004. koji je ostavio problem sa sluhom. Strah od takvog atentata na njezin život učinio je Hasinu duboko zabrinutom zbog bilo kakvog protivljenja njoj, zbog čega je do 45 minuta prije polaska željela da vojska ponovno djeluje silom na gomilu koja se okupljala.

Međutim, vojska je čitala atmosferu. Došlo je vrijeme da ode.

Već je počelo natjecanje tko će imati koristi od smjene Hasine. S jedne strane su studenti, predvođeni Centralnim odborom Bangladeškog studentskog ustanka od oko 158 ljudi i šest glasnogovornika. 

Glavni glasnogovornik Nahid Islam jasno je iznio stavove studenata: 

“Nijedna vlada osim one koju smo preporučili ne bi bila prihvaćena. Nećemo izdati krvoproliće mučenika za našu stvar. Stvorit ćemo novi demokratski Bangladeš kroz naše obećanje o sigurnosti života, socijalnoj pravdi i novom političkom krajoliku.” 

Na drugom kraju su vojska i oporbene političke snage (uključujući primarnu oporbenu stranku Bangladeška nacionalna stranka, islamističku stranku Bangladeš Jamaat-e-Islami i malu lijevu stranku Ganosamhati Andolan).

Dok su prvi sastanci Armije bili s tim oporbenim strankama, javno negodovanje zbog brisanja studentskog pokreta prisililo je Armiju da se sastane sa Studentskim središnjim odborom i sasluša njihove primarne zahtjeve.

'Promjena dresa'

Postoji navika tzv polti khawa ili "promjena dresa momčadi usred nogometne utakmice" koja prevladava u Bangladešu, a vojska je glavni sudac cijelo vrijeme. 

Ovaj slogan sada se koristi u javnom diskursu kako bi se skrenula pozornost na bilo kakav pokušaj vojske da nametne puku promjenu dresa kada studenti traže naveliku promjenu pravila igre. 

Svjesna toga, vojska je prihvatila studentski zahtjev da novu vladu vodi ekonomist Muhammad Yunus, jedini dobitnik Nobelove nagrade u Bangladešu. Yunus kao utemeljitelj mikrokreditnog pokreta i promicatelj “društvenog biznisa” nekada se smatrao primarno fenomenom u neoliberalnom NGO svijetu. 

Međutim, nemilosrdna politička osveta Hasine vlade protiv njega tijekom posljednjeg desetljeća i njegova odluka da se zauzme za studentski pokret, transformirali su ga u malo vjerojatnu figuru "čuvara" prosvjednika. Studenti ga vide kao figuru iako bi njegova neoliberalna politika štednje mogla biti u suprotnosti s njihovim ključnim zahtjevom, a to je zapošljavanje.

Čak i prije neovisnosti i unatoč ruralnom karakteru regije, epicentar bangladeške politike bio je u urbanim područjima, s fokusom na Dhaku. Iako su druge snage ušle u političku arenu, studenti ostaju ključni politički akteri u Bangladešu. 

Jedan od najranijih prosvjeda u postkolonijalnom Pakistanu bio je jezični pokret (bhasha andolan) koji je nastao na Sveučilištu u Dhaki, gdje su studentski vođe ubijeni tijekom pobune 1952. Spomen im je u Shaheed Minaru ili Stupu mučenika u Dhaki. 

Studenti su 1971. postali ključni dio borbe za slobodu za oslobođenje od Pakistana, zbog čega je pakistanska vojska gađala sveučilišta u operaciji Searchlight koja je dovela do masakra studentskih aktivista. 

Političke stranke koje su se pojavile u Bangladešu nakon 1971. rasle su uglavnom kroz svoja studentska krila — Bangladeška Chhatra liga Awami lige, Bangladeška Jatiotabadi Chatradal Bangladeške nacionalne stranke i Bangladeška islamska Chhatra Shibir Jamaat-e-Islamija.

Tijekom prošlog desetljeća, studenti u Bangladešu bili su razbješnjeni sve većim nedostatkom zaposlenja unatoč užurbanom gospodarstvu i onim što su doživljavali kao nedostatak brige vlade.

Potonje im je demonstrirano bezosjećajnim komentarima Shajahana Khana, ministra u Hasininoj vladi, koji se nasmiješio dok je odbacivao vijest da je autobus usmrtio dvoje studenata na Airport Roadu u Dhaki u srpnju 2019. Taj je događaj doveo do masovni prosvjedni pokret studenata svih dobnih skupina za sigurnost na cestama, na koji je vlada odgovorila uhićenjima (uključujući zatvaranje na 107 dana fotoreportera Shahidula Alama).

Iza prosvjeda za sigurnost na cestama, koji su zaradili veću vidljivost problema, krila se još jedna ključna tema. Pet godina prije, 2013., studenti kojima je uskraćen pristup bangladeškoj državnoj službi započeli su prosvjed protiv restriktivnih kvota za državna radna mjesta. 

U veljači 2018. ovo se pitanje vratilo kroz rad studenata u bangladeškom Sadharon Chhatra Odhikar Songrokkhon Parishad (Bangladeški opći forum za zaštitu prava studenata). Kad su se dogodili prosvjedi za sigurnost na cestama, studenti su pokrenuli pitanje kvota (kao i pitanje inflacije).

Po zakonu, vlada je rezervirala mjesta u svom zapošljavanju za ljude u nerazvijenim područjima (10 posto), žene (10 posto), manjine (5 posto) i osobe s invaliditetom (1 posto), kao i za potomke boraca za slobodu (30 posto ).

Upravo se potonja kvota osporava od 2013. i koja se ove godine vratila kao emotivno pitanje za studente prosvjednike — osobito nakon premijerova zapaljivog komentara na tiskovnoj konferenciji da su oni koji prosvjeduju protiv kvota boraca za slobodu “rajakarer natni” (unuci ratnih izdajica).

Britanski novinar David Bergman, koji je oženjen istaknutom bangladeškom aktivističkom odvjetnicom Sarom Hossain i kojeg je Hasina vlada progonila u egzil, nazvao je ovaj komentar "užasna pogreška” čime je okončana vlada.

Vojni islam

U veljači 2013. Abdul Quader Mollah iz Jamaat-e-Islamija osuđen je na doživotni zatvor zbog zločina protiv čovječnosti tijekom oslobodilačkog rata Bangladeša (poznato je da je ubio najmanje 344 civila). Kada je napustio sud, napravio je znak V, čija je arogancija raspalila velike dijelove bangladeškog društva.

Mnogi u Dhaki su se okupili u Shahbagu, gdje su osnovali a Gonojagoron Moncho (Platforma za masovno buđenje). Ovaj prosvjedni pokret natjerao je Vrhovni sud da preispita presudu, a Mollah je obješen 12. prosinca. Pokret Shahbag iznio je na površinu dugotrajnu napetost u Bangladešu u vezi s ulogom religije u politici.

Sheikh Mujibur Rahman je u početku tvrdio da će Bangladeš biti socijalistička i sekularna zemlja. Nakon što ga je vojska ubila, državu je preuzeo general Ziaur Rahman i njome upravljao od 1975. do 1981. godine. 

Tijekom tog vremena, Zia je vratio religiju u javni život, pozdravio progonstvo Jamaat-e-Islami (što je bilo zbog njegovog sudjelovanja u genocid iz 1971), i — 1978. — osnovao Bangladešku nacionalističku stranku (BNP) na nacionalističkim linijama sa snažnim kritičkim stavom prema Indiji. 

General Hussain Muhammad Ershad, koji je preuzeo kontrolu nakon vlastitog državnog udara 1982. i vladao do 1990., otišao je dalje, proglasivši islam državnom religijom. Ovo je predstavljalo politički kontrast sa stajalištima Mujiba i njegove kćeri Hasine koja je preuzela uzde očeve stranke, Awami League, 1981.

Pozornica je bila pripremljena za dugotrajno natjecanje između Hasine centrističko-sekularne Awami lige i BNP-a, koju je preuzela Zijina supruga Khaleda Zia nakon što je general ubijen 1981. godine. 

Postupno je vojska - koja je u svojim ranim danima imala sekularnu orijentaciju - počela svjedočiti rastućem islamističkom raspoloženju. Politički islam je narastao u Bangladešu s porastom pobožnosti u općoj populaciji, dijelom potaknutom islamizacijom migrantske radne snage u zaljevskim državama i jugoistočnoj Aziji.

Potonji je postojano odražavao rast u poštivanju islamske vjere nakon mnogih posljedica rata protiv terorizma. Ovu prijetnju ne treba niti preuveličavati niti je minimizirati.

Odnos političkih islamista, čiji je popularni utjecaj porastao od 2013., s vojskom još je jedan faktor koji zahtijeva puno više jasnoće. 

S obzirom na pad u bogatstvu Jamaat-e-Islamija otkako je Tribunal za ratne zločine dokumentirao kako je skupina bila uključena na strani Pakistana tijekom oslobodilačke borbe, vjerojatno je da ova formacija političkog islama ima prag u smislu svoje legitimitet. 

Međutim, jedan komplicirajući čimbenik je to što je Hasina vlada nemilosrdno koristila strah od “političkog islama” kao bauk kako bi dobila tihi pristanak SAD-a i Indije na dva izbora 2018. i 2024. godine.

Ako privremena vlada održi poštene izbore prema planu, to će omogućiti bangladeškim ljudima da saznaju je li politički islam naredba za koju žele glasovati.

Novi hladni rat

Daleko od zadivljujućih pitanja koja su postavili studenti, a koja su dovela do svrgavanja Hasine, nalaze se opasne struje o kojima se često ne govori u ovim uzbudljivim vremenima. Bangladeš je osma po veličini država na svijetu po broju stanovnika, i ima drugi najveći bruto domaći proizvod u južnoj Aziji.

Ne treba zanemariti ulogu koju ima u regiji iu svijetu.

Tijekom prošlog desetljeća Južna Azija se suočila sa značajnim izazovima jer su Sjedinjene Države nametnule novi hladni rat protiv Kine. U početku je Indija sudjelovala sa Sjedinjenim Državama u formacijama oko američke Indo-pacifičke strategije. 

No, od ruske invazije na Ukrajinu u veljači 2022., Indija se počela distancirati od ove inicijative SAD-a i pokušala staviti vlastitu nacionalnu agendu u prvi plan. To je značilo da Indija nije osudila Rusiju nego je nastavila kupovati rusku naftu.

U isto vrijeme, Kina je kroz inicijativu Pojas i put (BRI) izgradila infrastrukturu u Bangladešu, Nepalu, Pakistanu i Šri Lanki, susjedima Indije.

Možda nije slučajno da su pale četiri vlade u regiji koje su počele surađivati ​​s BRI-jem, a da su njihove zamjene u trima željne boljih veza sa Sjedinjenim Državama. 

Ovo uključuje: 

-Shehbaz Sharif, koji je došao na vlast u Pakistanu u travnju 2022. svrgavanjem Imrana Khana (sada u zatvoru), 

-Ranil Wickremesinghe, koji je nakratko došao na vlast u Šri Lanki u srpnju 2022. nakon što je poništio masovni ustanak koji je imao druge ideje osim postavljanja stranke sa samo jednim članom u parlamentu (sam Wickremesinghe), i 

-KP Sharma Oli, koji je došao na vlast u srpnju 2024. u Nepalu nakon parlamentarnih preslagivanja koja su uklonila maoiste s vlasti.

Kakvu će ulogu smjena Hasine imati u kalkulacijama u regiji moći će se procijeniti tek nakon što se održe izbori pod privremenom vladom. Ali nema sumnje da ove odluke u Dhaki nisu bez regionalnih i globalnih implikacija.

Studenti se za svoj legitimitet oslanjaju na snagu masovnih demonstracija. Ono što oni nemaju je dnevni red za Bangladeš, zbog čega stari neoliberalni tehnokrati već plivaju kao morski psi oko privremene vlade.

U njihovim redovima su oni koji su naklonjeni BNP-u i islamistima. Kakvu će ulogu imati, tek će se vidjeti.

Budući da je studentski odbor sada formirao blok sa sindikatima, posebice sindikatima radnika u tekstilnoj industriji, postoji mogućnost da bi oni doista mogli stvoriti otvor za izgradnju novog demokratskog Bangladeša usmjerenog na ljude.

Ako ne budu u stanju izgraditi ovaj povijesni blok, mogli bi biti gurnuti u stranu, baš poput studenata i radnika u Egiptu, i možda će morati predati svoje napore vojsci i eliti koja je samo promijenila dres.

Vijay Prashad je indijski povjesničar, urednik i novinar. On je pisac i glavni dopisnik Globetrottera. Urednik je LeftWord knjige i ravnatelj Tricontinental: Institut za društvena istraživanja. On je stariji nerezidentni suradnik u Chongyang institut za financijske studije, Sveučilište Renmin u Kini. Napisao je više od 20 knjiga, uključujući Tamniji narodi i Siromašniji narodi. Njegove najnovije knjige su Borba nas čini ljudima: Učenje od pokreta za socijalizam i, s Noamom Chomskim,  Povlačenje: Irak, Libija, Afganistan i krhkost američke moći.

Ovaj je članak iz Narodna depeša a proizveo ga je Globetrotter.

Stavovi izraženi u ovom članku mogu, ali i ne moraju odražavati stavove Vijesti o konzorciju.