Kako su se užasi u Gazi pogoršavali, Kongres SAD-a je pljeskao Netanyahuu jer je zahtijevao više oružja. Nasuprot tome, Peking je ugostio palestinske frakcije, zalažući se za jedinstvo i mir.
Rula Halawani, Palestina, “Untitled XII” iz serije Negative Incursion, 2002.
By Vijay Prashad
Tricontinental: Institut za društvena istraživanja
SVisoki dužnosnici Ujedinjenih naroda izvijestili su 26. srpnja Vijeće sigurnosti UN-a o užasnoj situaciji u Gazi. “Više od 2 milijuna ljudi u Gazi i dalje je zarobljeno u beskrajnoj noćnoj mori smrti i razaranja nevjerojatnih razmjera,” , rekao je Zamjenica glavnog povjerenika Antonia De Meoa iz Agencije UN-a za pomoć palestinskim izbjeglicama (UNRWA).
Unutar Gaze, napisali su dužnosnici UN-a, 625,000 djece je zarobljeno, “njihova budućnost je ugrožena”. Svjetska zdravstvena organizacija ima zabilježio “izbijanja hepatitisa A i bezbroj drugih bolesti koje se mogu spriječiti” i upozorava da je “samo pitanje vremena” kada će se epidemija dječje paralize proširiti među djecom.
Početkom srpnja, a pismo in Lancet tri znanstvenika koji rade u Kanadi, Palestini i Ujedinjenom Kraljevstvu su predložili da ako primijene "konzervativnu procjenu od četiri neizravne smrti po jednoj izravnoj smrti na 37,396 186,000 prijavljenih smrti, nije nevjerojatno procijeniti da bi do XNUMX XNUMX ili čak više smrti moglo može se pripisati trenutnom sukobu u Gazi.”
Dva dana prije sastanka Vijeća sigurnosti UN-a, 24. srpnja, izraelski premijer Benjamin Netanyahu obratio se pred oba doma američkog Kongresa.
Dva mjeseca prije ovog pojavljivanja, Međunarodni kazneni sud (ICC) , rekao je imao je "razumne razloge vjerovati" da Netanyahu snosi "kaznenu odgovornost za... ratne zločine i zločine protiv čovječnosti".
Ovu prosudbu u potpunosti su poništili izabrani američki predstavnici, koji su Netanyahua dočekali kao heroja osvajača. Netanyahuov jezik je bio jeziv: "Dajte nam alat brže i brže ćemo završiti posao."
Koji je "posao" za koji Netanyahu želi da završi izraelska vojska?
U siječnju je Međunarodni sud pravde izvijestio “uvjerljivu tvrdnju o genocidnim djelima” izraelske vojske. Dakle, je li "posao" kojim Izrael želi dovršiti svoj genocid nad palestinskim narodom ubrzan povećanom opskrbom oružjem i financiranjem od strane SAD-a?
Shurooq Amin, Kuvajt, “Kuća za lutke koja se kreće”, 2016.
Unatoč Netanyahuovoj pritužbi da SAD ne šalje dovoljno oružja, u travnju je američka vlada odobren prodaju 50 bombardera F-15 Izraelu, vrijednih 18 milijardi dolara, a početkom srpnja , rekao je poslao bi gotovo 2,000 bombi od 500 funti koje bi se koristile u Gazi.
Netanyahu je tada želio više, a sada želi više. On želi "završiti posao". Ovaj genocidni jezik je posvećen od strane američke vlade, čiji su predstavnici ovacijama popratili poziv na masovna ubojstva.
Ispred dvorana vlade deseci tisuća ljudi prosvjedovali Netanyahuov posjet Kongresu. Oni su dio falange mladih ljudi koji su sudjelovali u ciklusu prosvjeda protiv izraelskog genocida nad Palestincima i protiv potpune potpore nasilju od strane američke vlade.
Netanyahu je prosvjednike nazvao “iranskim korisnim idiotima”, što je bila čudna izjava stranog gosta građana koji su svoja demokratska prava ostvarivali u vlastitoj zemlji. Policija je koristila biber sprej i druge oblike nasilja kako bi obuzdala prosvjede koji su bili mirni i pravednički.
Dok je Washington dočekao optuženog ratnog zločinca, Peking je ugostio predstavnike 14 palestinskih frakcija koji su došli razgovarati o svojim razlikama i pronaći način za izgradnju političkog jedinstva protiv izraelskog genocida i kolonizacije.
Neposredno prije nego što je Netanyahu ušao u kongresnu dvoranu, 14 zastupnika poziralo je za fotografiju u Diaoyutai State Guesthouseu u Pekingu. Njihov sporazum, Pekinška deklaracija, unaprijedio je njihovu predanost zajedničkom radu protiv genocida i okupacije i priznao da je njihovo nejedinstvo samo pomoglo Izraelu.
Charles Khoury, Libanon, "Bez naziva", 2020.
Kada se Sovjetski Savez raspao 1991., niz nacionalno-oslobodilačkih pokreta, poput onih u Južnoj Africi i Palestini, bio je oslabljen i prisiljen učiniti značajne ustupke kako bi okončao sukobe sa svojim kolonizatorima.
Nakon nekoliko pogrešnih početaka, režim apartheida u Južnoj Africi pridružio se Višestranačkom pregovaračkom forumu u travnju 1993., koji je bio mjesto ustupaka koje su učinile oslobodilačke snage (potkopane ubojstvom komunističkog vođe Chrisa Hanija istog mjeseca i napadima iz neonacistički Afrikaner Weerstandsbeweging).
Dogovoreni prijenos vlasti kroz privremeni ustav iz studenoga 1993. nije demontirao strukture bijele vlasti u Južnoj Africi.
U međuvremenu, 1993. i 1995., Palestinska oslobodilačka organizacija (PLO) pristala je na sporazum iz Osla, u kojem je PLO priznao državu Izrael i pristao izgraditi državu Palestinu u istočnom Jeruzalemu, Gazi i Zapadnoj obali.
Edward Said zvan sporazum iz Osla je "palestinski Versailles", presuda koja se u to vrijeme činila oštrom, ali koja je, retrospektivno, točna.
Zaina El Said, Jordan, Ersin, 2017.
Izrael je iskoristio sporazum iz Osla da iskoristi svoju prednost, uglavnom gradnjom ilegalnih naselja diljem palestinske zemlje i uskraćivanjem Palestincima prava na slobodan prolaz kroz tri nepovezana teritorija.
Godine 1994. vodeće skupine u PLO-u stvorile su Palestinsku nacionalnu upravu kako bi okupile frakcije u novom državnom projektu, ali skupine koje su odbacile sporazum iz Osla nisu htjele upravljati okupacijom u ime Izraela.
U siječnju 2006. Hamas je osvojio najveći blok na parlamentarnim izborima u Palestini, sa 74 od 132 mjesta, a do lipnja 2007. Fatah i Hamas prekinuli su odnose i okončali pokušaj izgradnje novog palestinskog nacionalnog projekta nakon Osla.
U svibnju 2006., iz surovih izraelskih zatvora, pet Palestinaca koji su predstavljali pet glavnih frakcija sastavilo je Dokument zatvorenika: Abdel Khaleq al-Natsh iz Hamasa, Abdel Raheem Malluh iz Narodnog fronta za oslobođenje Palestine, Bassam al-Saadi iz Islamskog džihada, Marwan Barghouti iz Fataha i Mustafa Badarneh iz Demokratskog fronta za oslobođenje Palestine.
Ovih pet frakcija uključuje dvije lijeve formacije, dvije islamističke formacije i glavnu platformu nacionalnog oslobođenja. Dokument od 18 točaka poziva različite grupe — uključujući Hamas i Islamski džihad — da ponovno aktiviraju PLO kao svoju zajedničku platformu, prihvate palestinske vlasti kao "jezgru buduće države" i zadrže pravo na otpor okupaciji.
U lipnju su sve strane potpisale drugi nacrt dokumenta. Unatoč pokušajima stvaranja jedinstva, uključujući i tijekom izraelskog napada na Gazu poznatog kao operacija Ljetne kiše, od lipnja do studenog 2006., takvo približavanje nije bilo moguće. Neprijateljstvo među palestinskim frakcijama je ostalo.
Zhang Xiaogang, Kina, "Plesačica sa povezom na očima", 2016.
Ovo nejedinstvo je dalo dovoljno prostora za produbljivanje izraelske okupacije i za Palestince da se kolebaju bez središnjeg političkog projekta. Nekoliko pokušaja da se palestinske političke skupine uvedu u ozbiljan dijalog nisu uspjeli dati nikakav napredak, uključujući Kairo u svibnju 2011. i listopadu 2017. te Alžir u listopadu 2022.
Od prošle godine kineska vlada radi s raznim regionalnim državama kako bi pozvala 14 glavnih palestinskih frakcija u Peking na razgovore o pomirenju. Ove frakcije su:
1. Arapski oslobodilački front
2. As-Sa'iqa
3. Demokratska fronta za oslobođenje Palestine
4. Fatah
5. Hamas
6. Islamski džihad pokret
7. Palestinska arapska fronta
8. Palestinska demokratska unija
9. Palestinska oslobodilačka fronta
10. Palestinska nacionalna inicijativa
11. Palestinska narodna stranka
12. Front palestinske narodne borbe
13. Narodna fronta za oslobođenje Palestine
14. Narodna fronta za oslobođenje Palestine (glavno zapovjedništvo)
Pekinška deklaracija, ponavljajući formulacije iz Dokumenta zatvorenika, zvan da se uspostavi palestinska država, da se poštuje pravo Palestinaca na otpor okupaciji, da palestinske političke skupine oblik “privremenu vladu nacionalnog konsenzusa” i za jačanje PLO-a i njegovih institucija kako bi se unaprijedila njihova uloga u borbi protiv Izraela.
Iako je deklaracija naravno pozivala na trenutni prekid vatre i kraj izgradnje naselja u istočnom Jeruzalemu i na Zapadnoj obali, njen glavni fokus bio je na političkom jedinstvu.
Hoće li ovaj proces uz kinesko posredovanje dati rezultate kada Palestinci sjednu s Izraelcima, vidjet ćemo. Ipak, to svejedno označava napredak u ovom smjeru i moguću prekretnicu u kolapsu ujedinjenog palestinskog projekta koji je započeo nakon sporazuma iz Osla II iz 1995. godine.
Pekinška deklaracija dijametralno je suprotna žestini Netanyahuova govora u američkom Kongresu: potonji je genocidan i opasan, prvi traži mir u složenom svijetu.
Halima Aziz, Palestina, “Palestinske žene koje mole”, 2023.
Fadwa Tuqan (1917–2003), jedan od najčudesnijih palestinskih pjesnika, napisao je “Potop i drvo”. Pad stabla, oborenog potopom, nije bio njegov kraj nego novi početak.
Kad se Stablo digne, grane
cvjetat će zeleno i svježe na suncu,
smijeh Drveta će procvjetati
ispod sunca
i ptice će se vratiti.
Bez sumnje, ptice će se vratiti.
Ptice će se vratiti.
Atentat na vođu Hamasa Ismaila Haniyeha (1962. – 2024.) u Teheranu duboko je otežao situaciju, a otežat će i pjev ptica.
Vijay Prashad je indijski povjesničar, urednik i novinar. On je pisac i glavni dopisnik Globetrottera. Urednik je LeftWord knjige i ravnatelj Tricontinental: Institut za društvena istraživanja. On je stariji nerezidentni suradnik u Chongyang institut za financijske studije, Sveučilište Renmin u Kini. Napisao je više od 20 knjiga, uključujući Tamniji narodi i Siromašniji narodi. Njegove najnovije knjige su Borba nas čini ljudima: Učenje od pokreta za socijalizam i, s Noamom Chomskim, Povlačenje: Irak, Libija, Afganistan i krhkost američke moći.
Ovaj je članak iz Trikontinental: Institut za društvena istraživanja.
Stavovi izraženi u ovom članku mogu, ali i ne moraju odražavati stavove Vijesti o konzorciju.
Naši takozvani “demokratski izabrani dužnosnici”, predstavnici dugo smatranog “slobodnog svijeta”, stali su na stranu apsolutnog zla. Autoritarna komunistička kineska vlada je na strani pokušaja učiniti nešto stvarno dobro, pokušava donijeti mir.
Vrlo dobra izjava, u potpunosti se slažem. Jedna od najodvratnijih stvari koje sam ikada vidio je lakejski Kongres, financiran AIPAC, koji je divlje pljeskao genocidnom ratnom zločincu, Benjaminu Netanyahuu. Imam 80 godina i proveo sam mnogo godina predajući povijest SAD-a na državnom sveučilištu u Kaliforniji. Mislim da biste se morali vratiti južnjačkim robovlasnicima i njihovim predstavnicima u Kongresu da biste vidjeli išta usporedivo. I barem su ti kongresi imali neke abolicioniste poput Charlesa Sumnera. Bilo je ljudi poput Bernieja Sandersa i brojnih drugih senatora i članova Kongresa koji su bojkotirali Netanyahua. Ali Rashida Tlaib, jedina palestinska članica Kongresa, bila je puno hrabrija u prisustvu Kongresa i držanju natpisa koji aludira na njegov genocid. Mislim da ću sigurno povratiti ako vidim još neko ulizivanje Netanyahuu.