Kad su VIP-ovi rekli da Iran nije prijetnja za koju SAD kaže da jest

Dok se prijeti rat s Iranom, 2017. godine skupina američkih obavještajnih veterana pozvala je SAD da prestane s lažnim tvrdnjama o tome da je Iran vodeći državni sponzor terorizma i prijetnja Zapadu.

MEMORANDUM ZA: Predsjednik

IZ: Stručnjaci za obavještajnu djelatnost veterana za zdrav razum

PREDMET: Je li Iran "vodeći svjetski sponzor terorizma?"

DATUM: Prosinca 21, 2017

IZVRŠNI SAŽETAK/POZADINA 

WZabrinuti smo nedavnim oštrim i oštrim javnim izjavama ključnih članova vaše administracije koji Iran opisuju vrlo alarmantnim terminima. Prosječni Amerikanac, bez koristi od povijesti, lako bi se mogao uvjeriti da Iran predstavlja neposrednu prijetnju i da za nas nema alternative osim vojnog sukoba.

Nalazimo ovo neugodno poznato područje. Prije deset godina bivši predsjednik George W. Bush razmišljao je o ratu s Iranom kada su u studenom 2007. obavještajni analitičari izdali službenu Nacionalnu obavještajnu procjenu (NIE) razotkrivajući prevladavajuću konvencionalnu mudrost; naime, da je Iran bio na rubu dobivanja nuklearnog oružja. NIE je zaključio da je Iran prestao raditi na nuklearnom oružju 2003.

Prisjećajući se ovog trenutka u svojim memoarima, Bodovi odluke, predsjednik Bush primijetio je da su obavještajni nalazi NIE-a koji “bodu u oči” ostali bez njegove ruke. Dodao je ovo retoričko pitanje: "Kako bih uopće mogao objasniti korištenje vojske za uništavanje nuklearnih postrojenja zemlje za koju je obavještajna zajednica rekla da nema aktivan program nuklearnog oružja?"

Vjerujemo da ste danas suočeni sa sličnom situacijom. Ali umjesto netočne tvrdnje da Iran ima nuklearno oružje, novi kanod koji opravdava rat s Iranom je tvrdnja da je Iran i dalje “vodeći svjetski sponzor terorizma”. Ovo je netočno, kao što objašnjavamo u nastavku.

 * * *

Jedna od ponavljajućih velikih dvostranačkih laži koje se guraju u javnost uz entuzijastičnu pomoć uglavnom popustljivih medija jest da je Iran glavni sponzor terorizma u današnjem svijetu.

U nedavnom predstavljanju Strategije nacionalne sigurnosti vaše administracije za 2018. ističe se sljedeće:

“Iran, vodeći svjetski sponzor terorizma, iskoristio je nestabilnost da proširi svoj utjecaj putem partnera i posrednika, širenja oružja i financiranja. . . . Iran nastavlja održavati ciklus nasilja u regiji, nanoseći teške štete civilnom stanovništvu.”

Te osjećaje ponavlja nekoliko drugih zemalja Bliskog istoka. Ministar vanjskih poslova Saudijske Arabije, Adel al-Jubeir, npr. proglašen u listopadu 2015. da je: Iran "najveći sponzor terorizma u svijetu i radi na destabilizaciji regije."

Saudijski ministar vanjskih poslova zgodno je odbio spomenuti da su 15 od 19 terorista koji su oteli zrakoplove i napali Ameriku 11. rujna 2001. bili Saudijci, a ne Iranci. I dok je Iran bio aktivan promicatelj terorizma prije dva desetljeća, više nije na čelu globalnog terorizma. Ironično, ta dvojbena razlika sada ide iranskim tužiteljima — prije svega, Saudijskoj Arabiji.

Prikaz Irana kao “vodećeg svjetskog državnog sponzora terorizma” nije potkrijepljen činjenicama. Iako je Iran kriv što je koristio terorizam kao oruđe nacionalne politike, Iran iz 2017. nije Iran iz 1981. U ranim danima Islamske Republike, iranski su operativci rutinski izvodili bombaške napade na automobile, otmice i ubojstva disidenata i Amerikanaca građana. To nije slučaj već dugi niz godina. Unatoč čestim tvrdnjama američkih dužnosnika da je Iran upleten u terorizam, jednostavno primjećujemo da incidenti koji se svake godine bilježe u obrascima globalnog terorizma Ministarstva vanjskih poslova SAD-a rijetko identificiraju teroristički incident kao čin Irana ili u njegovo ime.

Iranski odnos s Hezbollahom također se radikalno razvio. U prvim godinama Islamske Republike, Hezbollah je često bio posrednik i podizvođač za Iran. Ali tijekom posljednjih 20 godina Hezbollah je postao entitet i politička sila sama po sebi. Borila se protiv Izraela do mrtve točke 2006. u južnom Libanonu, što je bio prijelomni trenutak u uspostavljanju transformacije Hezbollaha u konvencionalnu vojsku. U godinama koje su uslijedile, Hezbollah, koji je sada dio libanonske vlade, također se okrenuo od radikalnog, vjerskog nasilja koje je obilježje sunitskih ekstremista, poput ISIS-a.

Iranski asimetrični odgovor

Nakon što je Iran pao pod vlast ajatolaha 1979. terorizam, njegova uloga u terorističkim napadima visokog profila, kao što je uzimanje američkih talaca i bombaški napad na američko veleposlanstvo i vojarne marinaca u Libanonu, potaknula je razumljiv animozitet SAD-a prema Iranu. Ali akcije Irana nisu prvenstveno vođene slijepom mržnjom ili radikalnim vjerskim stavovima. Za Iran je terorizam bio način da se uzvrati moćnijim neprijateljima, prvenstveno Sjedinjenim Državama, koje su pružale vojnu i obavještajnu podršku iranskom susjedu i neprijatelju, Iraku.

Iranci su također bili pragmatični i imali su izravne poslove s Izraelom. Tijekom ranih dana Iranske revolucije mule su, usprkos javnom osuđivanju Izraela, radosno prihvatile tajnu vojnu potporu Izraelaca. Izrael je bio jednako pragmatičan.

Izraelski čelnici ignorirali su mule i dali su podršku kao sredstvo pomoći u borbi protiv prijetnje koju predstavlja irački predsjednik Saddam Hussein. Klasičan slučaj neprijatelja mog neprijatelja je moj prijatelj.

Javna slika Irana kao legla fanatičnih terorista uzurpirana je od bombaških napada na američka veleposlanstva u istočnoj Africi u kolovozu 1998. od strane Al Qaede i drugih radikalnih sunitskih entiteta.

Vlastiti popis terorističkih napada američke vlade od 2001. pokazuje dramatičan pad nasilja koje provodi Iran i popratni porast užasnih djela radikalnih sunitskih muslimana koji nisu na strani Irana. Najnovije izdanje Indeks globalnog terorizma, projekt američkog Ministarstva domovinske sigurnosti, pokazuje da su četiri skupine odgovorne za 74 posto svih smrtnih slučajeva od terorizma u 2015. godini — Boko Haram, Al-Qaeda, Talibani i ISIS.

Trinaest od 14 muslimanskih skupina koje je američka obavještajna zajednica identificirala kao aktivno neprijateljske prema SAD-u su suniti, a ne šiiti, i ne podržava ih Iran:

– ISIS (suniti)

– Front Al-Nusra (suniti)

– Al-Qa'ida Central (suniti)

– Al-Qa'ida u Maghebu (suniti)

– Al-Qa'ida na Arapskom poluotoku (suniti)

– Boku Haram (suniti)

– Al-Shabbab (suniti)

– skupina Khorassan (suniti)

– Društvo muslimanske braće (suniti)

– Sayyaf grupa na Filipinima (suniti)

– Talibani u Pakistanu i Afganistanu (suniti)

– Lashgar i Taiba (suniti)

– Jemaa Islamiya (sunit)

– Huti (šiiti)

Posljednji veliki teroristički napad koji je uzrokovao žrtve i koji se povezuje s Iranom bio je bombaški napad na autobus s izraelskim turistima u Bugarskoj u srpnju 2012. godine. To odstupanje od novije iranske politike prema terorizmu bila je odmazda za ono što je Iran smatrao ulogom Izraela u atentatu na pet iranskih znanstvenika uključenih u iranski nuklearni program, između siječnja 2010. i siječnja 2012. (datumi i imena napadnutih su priloženi).

Lako se može zamisliti bijes i žudnja za osvetom koji bi zahvatili SAD kad bi Amerikanci vjerovali da je strana država poslala operativce u Sjedinjene Države koji su zauzvrat ubijali inženjere i znanstvenike koji rade na osjetljivim američkim obrambenim projektima.

Posebne operacije

Bilo je i drugih terorističkih napada unutar Irana koji su nosili otisak ruke podrške Sjedinjenih Država. Autor Sean Naylor, Nemilosrdan štrajk, koji detaljno opisuje povijest operacija koje je provelo američko Zapovjedništvo za specijalne operacije (JSOC) u proteklih 30 godina, baca svjetlo na ovu neugodnu istinu:

“Osoblje JSOC-a također je radilo s Mujahideen-e-Khalq (MEK), militantnom iranskom egzilantskom skupinom koja se smjestila u Iraku nakon što se sukobila s režimom ajatolaha u Teheranu. State Department stavio je MEK na svoj popis označenih terorističkih organizacija, ali to nije spriječilo JSOC da zauzme stav "neprijatelj mog neprijatelja je moj prijatelj" prema grupi.

"Bili su grupa ljudi koja je mogla prijeći granicu i bili su voljni pomoći nam oko toga što želimo učiniti s Iranom", rekao je časnik za specijalne operacije.

MEK su klasificirani kao teroristička skupina, sve dok Sjedinjene Države nisu odlučile da sve dok MEK pomaže u ubijanju Iranaca, a ne Amerikanaca, oni više nisu teroristi. The MEK-ova povijest terorizma sasvim je jasno. Među više od desetak primjera u posljednja četiri desetljeća ova četiri su ilustrativna:

• Tijekom 1970-ih, MEK je ubio američko vojno osoblje i američke civile koji su radili na obrambenim projektima u Teheranu i podržao preuzimanje američke ambasade u Teheranu 1979. godine.
• Godine 1981. MEK je detonirao bombe u sjedištu Stranke islamske republike i premijerovom uredu, ubivši oko 70 visokih iranskih dužnosnika, uključujući iranskog predsjednika, premijera i vrhovnog suca.
• U travnju 1992. MEK je izveo gotovo istovremene napade na iranska veleposlanstva i objekte u 13 zemalja, pokazujući sposobnost skupine da pokrene operacije velikih razmjera u inozemstvu.
• U travnju 1999. godine MEK je napao ključne vojne časnike i ubio zamjenika načelnika Glavnog stožera iranskih oružanih snaga.

Unatoč ovoj povijesti, dvostranačka parada istaknutih američkih političkih i vojnih čelnika lobirala je u ime MEK-a i zauzvrat je dobro kompenzirana.

Zaustavljena politika do sada

U konačnom ironičnom obratu, rat u Iraku koji su predvodile SAD 2003. odigrao je ključnu ulogu u ponovnom oživljavanju Irana kao regionalne sile. Saddama Husseina zamijenili su šijitski muslimani koji su godinama bili utočište u Iranu, a Baathističke institucije, uključujući vojsku, preuzeli su Iračani koji su simpatizirali Teheran.

Iran je prednjačio u Iraku, a s nuklearnim sporazumom iz 2015. poboljšale su se komercijalne i druge veze Irana s ključnim saveznicima u NATO-u i drugim velikim svjetskim igračima — posebice Rusijom i Kinom.

Službene izjave o ključnim pitanjima nacionalne sigurnosti moraju se temeljiti na činjenicama. Hiperbola u opisivanju iranskih terorističkih aktivnosti može biti kontraproduktivna. Iz tog razloga skrećemo pozornost na nedavnu izjavu veleposlanice Nikki Haley da je teško pronaći “terorističku skupinu na Bliskom istoku koja nema iranske otiske svuda po sebi.” Istina je sasvim drugačija. Većina terorističkih skupina u regiji nisu niti stvorenja niti marionete Irana. ISIS, Al-Qaeda i Al-Nusra tri su istaknutija koja padaju na pamet.

Predstavili ste se kao netko tko je spreman govoriti teške istine usprkos pritisku establišmenta i ne prihvaćati status quo. Govorili ste tijekom kampanje protiv američke invazije na Irak 2003. kao povijesne pogreške epskih razmjera. Također ste točno uhvatili raspoloženje mnogih Amerikanaca umornih od stalnog rata u dalekim zemljama.

Ipak, bujica upozorenja iz Washingtona o opasnostima koje navodno predstavlja Iran i potrebi da im se suočite naširoko se doživljavaju kao koraci prema poništavanju vašeg obećanja da se nećete uplitati u nove ratove.

Potičemo vas da razmislite o tome upozorenje pitali smo s predsjednikom Georgeom W. Bushom prije gotovo 15 godina, u sličnom povijesnom trenutku:

“nakon što smo danas gledali tajnika Powella, uvjereni smo da biste bili dobro usluženi ako biste proširili raspravu ... izvan kruga onih savjetnika koji su jasno spremni na rat za koji ne vidimo nikakav uvjerljiv razlog i za koji vjerujemo da su neželjene posljedice vjerojatne biti katastrofalan.”

DODATAK

12. siječnja 2010.: Masoud Alimohammadi, iranski fizičar:

Ubijen od autobombe. Počinitelj je navodno priznao da ga je izraelska obavještajna služba angažirala da izvrši atentat.

29. studenog 2010.: Majid Shahriari, iranski nuklearni znanstvenik:

Ubijen od autobombe. Kako javljaju njemački mediji, pokrovitelj je bio Izrael.

29. studenog 2010.: Pokušaj atentata na iranskog nuklearnog znanstvenika Fereydoona Abbasija:

Ranjen od autobombe.

23. srpnja 2011.: Darioush Rezaeinejad, iranski inženjer elektrotehnike, nuklearni znanstvenik

Ubili su ga nepoznati napadači na motociklu. Specijalist za visokonaponske sklopke — ključnu komponentu nuklearnih bojevih glava. Ubijen od strane izraelske obavještajne službe, prema njemačkom tisku.

11. siječnja 2012.: Mostafa Ahmadi-Roshan, iranski nuklearni znanstvenik

Ubijen u postrojenju za obogaćivanje urana u Natanzu magnetskom bombom iste vrste korištene u ranijim atentatima na iranske znanstvenike.

________________________

Potpisan:

Richard Beske, CIA, operativni časnik (umir.)

William Binney, bivši NSA tehnički direktor za svjetsku geopolitičku i vojnu analizu; Suosnivač NSA-inog istraživačkog centra za automatizaciju obavještajnih signala

Marshall Carter-Tripp, Časnik vanjske službe (u mirovini) i direktor odjela, Ured za obavještajne poslove i istraživanje State Departmenta

Bogdan Džaković, Bivši vođa tima federalnih maršala i crvenog tima, FAA Security, (u mirovini) (suradnik VIPS)

Filip Giraldi, CIA, operativni časnik (umir.)

Larry C. Johnson, bivši časnik CIA-e i State Departmenta za borbu protiv terorizma

Michael S. Kearns, kapetan, USAF (u ret.); bivši majstor SERE instruktor za strateške izviđačke operacije (NSA/DIA) i jedinice za specijalne misije (JSOC)

John Kiriakou, Bivši časnik CIA-e za protuterorizam i bivši viši istražitelj, Odbor za vanjske odnose Senata

Karen Kwiatkowski, bivši potpukovnik, američko ratno zrakoplovstvo (u mirovini), u Uredu ministra obrane promatrajući proizvodnju laži o Iraku, 2001.-2003.

Edward Loomis, NSA, kriptološki informatičar (u mirovini)

David MacMichael, Nacionalno obavještajno vijeće (u mirovini)

Ray McGovern, bivši časnik pješaštva/obavještajne službe američke vojske i analitičar CIA-e (u mirovini)

Elizabeth Murray, Zamjenik nacionalnog obavještajnog časnika za Bliski istok, CIA i Nacionalno obavještajno vijeće (u mirovini)

Torin Nelson, bivši obavještajni časnik/ispitivač (GG-12) Stožer, Odjel vojske

Todd E. Pierce, MAJ, vojni odvjetnik (u ret.)

Coleen Rowley, Specijalni agent FBI-a i bivši pravni savjetnik Odjela Minneapolisa (u mirovini)

Greg Thielmann — Bivši direktor Ureda za strateška, proliferacijska i vojna pitanja Ureda za obavještajne poslove State Departmenta (INR) i bivši viši djelatnik u Odboru za obavještajna pitanja Senata

Kirk Wiebe — bivši viši analitičar, SIGINT Automation Research Center, NSA

Lawrence Wilkerson, Pukovnik (SAD, u mirovini), istaknuti gostujući profesor, College of William and Mary (suradnik VIPS)

Sarah G. Wilton, CDR, USNR, (u mirovini)/DIA, (u mirovini)

Robert Wing — bivši službenik vanjskih poslova (suradnik VIPS)

Ann Wright, pukovnik američke vojske (u mirovini); Časnik vanjske službe (koji je dao ostavku zbog protivljenja ratu u Iraku)