Za poslijeratni plan koji odgovara izraelskim interesima, Palestinac teritorij bi morao biti vojno pokoren, što se čini više udaljen nego ikada, piše Ramzy Baroud.
Izraelski vojnici pripremaju se za kopnenu operaciju u Gazi 29. listopada 2023. (Jedinica glasnogovornika IDF-a, Wikimedia Commons, CC BY-SA 3.0)
By Ramzy Baroud
Zajednički snovi
Iizraelski premijer Benjamin Netanyahu često je kritiziran jer nije uspio stvoriti viziju za "sljedeći dan", što znači dan nakon kraja Gaza bilo.
Neke od ovih kritika proizlaziti od izraelskih tradicionalnih zapadnih saveznika, koji su oprezni prema Netanyahuovim osobnim i političkim programima, koji su fiksirani na odgađanje njegovih suđenja za korupciju i osiguravanje da njegovi ekstremistički saveznici ostanu privrženi trenutnoj vladinoj koaliciji.
Korištenje električnih romobila ističe kritika međutim je najglasniji u Izrael sebe.
“Sve dok Hamas zadrži kontrolu nad civilnim životom u Gazi, može se obnoviti i ojačati (sam), zahtijevajući tako da se IDF vrati i bori u područjima gdje je već djelovao”, ministar obrane Yoav Gallant , rekao je svibnja, zahtijevajući plan "dan poslije".
Isti osjećaj prenio je i zapovjednik izraelske vojske Herzi Halevi. "Sve dok nema diplomatskog procesa za razvoj upravnog tijela u pojasu koje nije Hamas, morat ćemo uvijek iznova pokretati kampanje", rekao je. citiran kako kaže izraelski kanal 13.
Istina je da Netanyahu nema poslijeratni plan. Nedostatak takve "vizije", međutim, ne počiva u potpunosti na njegovom vlastitom neuspjehu da je stvori, već zbog njegove nesposobnosti da odredi, s bilo kojim stupnjem sigurnosti, hoće li rat polučiti povoljne rezultate za Izrael.
Devet mjeseci rata pokazalo je da Izrael jednostavno nije sposoban održati svoju vojnu prisutnost u urbana područja, čak i one koje su etnički očišćene ili su slabo naseljene.
To se pokazalo istinitim u južnim i sjevernim dijelovima Gaze, uključujući pogranični gradovi u koje je bilo relativno lako ući prvih dana ili tjedana rata.
Netanyahu 2021. (DoD/Jack Sanders)
Da bi se izradio poslijeratni plan koji odgovara izraelskim interesima, Gaza bi morala biti vojno pokorena, cilj koji se čini većim udaljen Nego ikad.
Na početku rata, i mnogo puta od tada, Netanyahu tvrdio da će Izrael imati "ukupnu sigurnosnu odgovornost" za pojas Gaze "na neodređeno vrijeme".
I to je malo vjerojatno, budući da je Izrael pokušao uspostaviti takvu sigurnosnu kontrolu između 1967. i 2005. — kada je bio prisiljen, zbog narodnog otpora tijekom Drugog ustanka, prerasporediti svoje snage izvan Pojasa Gaze, nametnuvši hermetičku opsadu koja je na snazi od tada.
Nedavni događaji pokazali su da je čak i sama izraelska blokada neodrživa, budući da su oni kojima je bilo povjereno da drže stanovnike Gaze zatvorene užasno podbacili u svom glavnom zadatku.
Ovo je procjena same izraelske vojske. “7. listopada nisam uspio (u) svojoj životnoj misiji: zaštititi omotač (Gaze),” zapovjednik 143. divizije, brigadni general Avi Rosenfeld, , rekao je jer je 9. lipnja podnio ostavku.
Rosenfeld 2022. godine. (Jedinica glasnogovornika IDF-a, Wikimedia Commons, CC BY-SA 3.0)
To znači da povratak na postratni status iz 1967. nije racionalna opcija, kao ni ponovno aktiviranje tzv. plan razdruživanja.
Dok je Washington zauzet nadom da će osmisliti alternativu koja osigurava dugoročnu sigurnost za Izrael - bez obzira na palestinska prava, slobodu ili sigurnost, naravno - Netanyahu odbija igrati s njim.
Problem s američkim idejama, što se tiče izraelske vlade, je taj što je takav jezik kao što je "povratak na pregovore" i slično potpuni tabu u glavnoj politici Izraela.
Osim toga, Netanyahu odbacuje bilo kakvu umiješanost palestinskih vlasti u Gazu. Ovaj položaj, koji je bio izjednačen zagovarao drugih izraelskih dužnosnika, čini se da zbunjuje mnoge, kao što je to već i PA inkorporiran u izraelske sigurnosne aranžmane na Zapadnoj obali.
Netanyahuov stvarni strah je da bi povratak PA u Gazu imao političku cijenu, jer bi to dalo veći kredibilitet predsjedniku PA Mahmoudu Abbasu, koji je snažno uložen u “mirovni proces” koji zagovaraju SAD.
Ne samo da sadašnje izraelsko vodstvo odbija povratak starom političkom diskursu, već je i suštinski krenulo dalje, prelazeći taj jezik u vojni pripajanje Zapadne obale, pa čak i rekolonizacija Gaze.
Ponovno kolonizirati Gazu, po Očekivanja izraelskog ministra nacionalne sigurnosti Itamara Ben-Gvira, morala bi se dogoditi dva uzastopna događaja: prvo, smirivanje otpora u Gazi, zatim djelomično ili potpuno etničko čišćenje tamošnjeg palestinskog stanovništva u Egipat.
Dok izraelska vojska ne uspijeva u svom prvom zadatku, drugi se također čini neizvedivim, posebice nakon nedavnog izraelskog operacija u Rafahu potisnuo je stotine tisuća raseljenih stanovnika Gaze natrag, od granice Gaze i Egipta do središta pojasa.
Čini se da Netanyahu nema stvarni plan za Gazu, ni za sada ni nakon rata. Dakle, on produžava rat unatoč činjenici da je njegova vojska iscrpljen, iscrpljen i prisiljen je boriti se na više frontova.
Optužiti Netanyahua za neuspjeh u stvaranju vizije "sljedećeg dana" za Gazu, međutim, također je pusta želja jer pretpostavlja da Izrael ima sve karte. Nema ih.
Naravno, postoji alternativa scenariju beskonačnog rata, naime trajno ukidanje opsade Gaze, okončanje vojne okupacije i demontiranje režima apartheida. To bi Palestincima omogućilo njihovu slobodu i prava koja su, zapravo, zajamčena međunarodnim i humanitarnim zakonima.
Kad bi međunarodna zajednica skupila hrabrosti nametnuti Tel Avivu takvu stvarnost "sljedećeg dana", uopće ne bi bilo potrebe za ratom ili otporom.
Ramzy Baroud je novinar i urednik lista Palestine Chronicle. Autor je pet knjiga uključujući: Ovi lanci će biti slomljeni: palestinske priče o borbi i prkosu u izraelskim zatvorima (2019), Moj otac je bio borac za slobodu: neispričana priča Gaze (2010) i Druga palestinska intifada: Kronika narodne borbe (2006). Dr. Baroud je nerezidentni viši znanstveni suradnik u Centru za islam i globalna pitanja (CIGA), Sveučilište Zaim u Istanbulu (IZU). Njegova web stranica je www.ramzybaroud.net.
Ovaj je članak iz Zajednički snovi.
Stavovi izraženi u ovom članku mogu, ali i ne moraju odražavati stavove Vijesti o konzorciju.
Molimo Vas provjerite pažljivo tablicu sa mjerama prije kupnje proizvoda, a ukoliko ne znate kako odabrati veličinu proizvoda kontaktirajte našu Službu za kupce. Donacije do o
Proljeće Fond Voziti!
'Izrael' nema plan za poslijeratnu Gazu, jer je stvarnost koju žele da više ne postoji Gaza.
Izrael ima plan za Gazu: pobiti sve i pretvoriti je u još jednu plažu Miamija. Ako netko nije primijetio, Gaza je vrhunsko mediteransko imanje uz plažu.
Realnost je da ne postoji jasno "rješenje" za palestinsko-izraelski spor. Nikakav kompromis nije moguć i nikakav kompromis nije bio moguć otkad su SAD/Izrael namjerno potkopali proces iz Osla 90-ih. Otada se Izrael, više-manje, zalagao za politiku da Palestincima zagorča život što je više moguće u nadi da će postupno otići čak i ako za to bude potrebno stoljeće pritiska. Amerikanci ne razumiju fanatizam izraelske javnosti i njihovu duboku mržnju prema Arapima, a sve više i mržnju prema svim nežidovima. Oni su, kao kultura, zapravo neonacisti.
Srećom, većina Židova u SAD-u ne dijeli taj fanatizam, cizam (osim možda u Brooklynu). Amerikanci posebno imaju veliki problem sa stvarnošću, posebno oni koji su na vlasti. Situacija će nastaviti karakterizirati izraelsku okrutnost i otvoreni sadizam sve dok Palestinci ne shvate da je spora i bolna smrt jedina moguća budućnost za njih. Ova situacija pogoduje osovini otpora, multipolarnom pokretu i drugima koji se suprotstavljaju zapadnom imperijalizmu. Šteta je što Palestinci moraju toliko patiti za grijehe (uglavnom) washingtonske imperijalne birokracije i onih koji na nju utječu.