PATRICK LAWRENCE: Putin — iza Shojija

Vrijeme koje je ruski predsjednik proveo u Pjongjangu i Hanoju dalo je jasne dokaze o okretanju od Zapada koje je Lavrov, ministar vanjskih poslova te zemlje, najavio početkom godine.

By Patrick Lawrence
Posebno za Vijesti o konzorciju

INikada nije dobra ideja obratiti se korporativnim medijima za razumijevanje Vladimira Putina — njegovih misli, namjera, onoga što radi i ishoda onoga što čini. Kad god je ruski predsjednik tema, uvijek ćete dobiti toliko iskrivljena izvješća da zamagljuju mnogo više nego što otkrivaju. 

Ovaj sveprisutno zapadnocentrični rad onemogućuje svakome tko se oslanja isključivo na njega da jasno vidi ili ruskog vođu ili naciju koju on predstavlja, onakvima kakvi jesu. Pozivamo vas da pomislite da Putin nikada ne djeluje osim štete koju će njegov odabrani kurs nanijeti SAD-u, ostatku atlantskog svijeta, a time i nezapadnim saveznicima ovog svijeta.

Konačni učinak ove neprekidne vježbe lažnog predstavljanja je stavljanje nacije od 144 milijuna ljudi, a ponajviše njenog vođe, iza paravana sličnog japanskom shōji: Proziran je, pa se vide pokreti onih s druge strane, ali se ne vidi što rade. Svedeni su na sjene.

Posljedica ovog induciranog sljepila lako je čitljiva u opasnim neredima političkih klikan Washington i većina europskih prijestolnica popravili su svoje odnose s Moskvom od, rekao bih, zime 2007. U veljači te godine Putin je dao njegov poznati iskreni govor na Münchenskoj sigurnosnoj konferenciji, pri čemu je napao zapadni “gotovo neobuzdana hiperuporaba sile — vojna sila, sila koja svijet gura u ponor stalnih sukoba." 

Previše pošteno. Bilo je neizbježno da se shōji smjesta bi se postavilo na mjesto tako da bi se čovjek i sve što je učinio i rekao nakon toga mogli učiniti nečitljivim - šablon za propagandiste. 

Prošlog je tjedna ruski čelnik proveo dva dana u Pjongjangu, što je bio njegov prvi posjet Sjevernoj Koreji otkako je preuzeo predsjedničku dužnost prije dvadesetak godina. Putin je potom krenuo u Hanoi na svoje peto putovanje u Republiku Vijetnam. Oba posjeta uključivala su nacije s dugotrajnim odnosima - povijestima koji sežu do desetljeća kada su stajali na istoj, antiimperijalističkoj strani, tijekom Hladnog rata. 

To su bile posljedične državne prilike, da nema sumnje. Ali jednostavno ne postoji način da se shvati što su Putin i njegove kolege učinili, i zašto, putem zapadnih korporativnih i državnih medija. Za njih je Putinova namjera bila usmjerena isključivo na prevladavanje izolacije od koje Rusija pati, osim što to ne čini, destabiliziranje istočne Azije i - zanimljiva fraza iz The New York Times pokrivenost — “ostavljajući za sobom ponovno iscrtanu kartu rizika u Aziji.” 

Pitao bih se odakle korporativnim novinarima te stvari, ali odgovor je savršeno jasan kad se uzme u obzir jedinstvena uniformnost izvještavanja: to je ono što novinare u Washingtonu i dopisnike u inozemstvu hrane neimenovani referenti iz Langleya, veleposlanstava u istočnoj Aziji i drugdje. u rasprostranjenom propagandnom aparatu države nacionalne sigurnosti.

Partnerstvo s Pjongangom

Putinovi razgovori s Kim Jong-unom u Pjongjangu rezultirali su svim vrstama sporazuma koji pokrivaju ekonomsku, tehnološku, trgovinsku, investicijsku i kulturnu sferu. Ali glavni događaj bilo je sklapanje "sveobuhvatnog sporazuma o partnerstvu" - Putinov opis - koji predstavlja sporazum o uzajamnoj obrani. Zanimljivo, formalni naziv ovog dokumenta je Sveobuhvatni ugovor o strateškom partnerstvu. Nejasno je zašto je Putin izostavio tako značajan izraz, budući da je strateško partnerstvo pola koraka manje od savezništva.  

Molimo Vas provjerite pažljivo tablicu sa mjerama prije kupnje proizvoda, a ukoliko ne znate kako odabrati veličinu proizvoda kontaktirajte našu Službu za kupce. Donacije do o
Proljeće Fond Voziti!

AIstina, sporazumi ove vrste između Moskve i Pjongjanga imaju dugu povijest. Ali označiti ovo kao refleksivno oživljavanje hladnog rata, kao što su to učinili zapadni mediji, pogrešno je tumačenje koje treba označiti kao namjerno. Neposredni prethodnik je Ugovor o prijateljstvu koji je Putin potpisao s Jong-unovim popom, Jong-ilom, 2000., baš kad je on, Putin, zamijenio Borisa Jeljcina u Kremlju.

Čitam ovo jednostavnim riječima koje nemaju nikakve veze s onim što se događa u Kimovom socijalističkom raju. Putin nije ništa drugo nego sofisticirani državnik, a sporazum postignut prošlog tjedna, kao i sa sporazumom o prijateljstvu prije 24 godine, govori o dugoročnoj geopolitici: kao što je govor u Münchenu savršeno jasno pokazao, ruski čelnik itekako je svjestan neprijateljstava koja vrebaju izvan granica Ruske Federacije, a novi sporazum dio je njegovih nastojanja da pokrije pacifičko krilo ruskog Dalekog istoka.

S vojne strane, zapadni tisak i oni koji ga hrane žlicom moraju se odlučiti treba li Rusiji sjevernokorejsko oružje dok forsira svoju intervenciju u Ukrajini, kao što se dugo izvještavalo, ili je Sjeverna Koreja sada sretna što će dobiti zalihe ruske vojne tehnologije — kako se sada izvješćuje. Jednog će dana razjasniti priču, siguran sam. 

Kako god bilo, podrška Pjongjanga ruskoj intervenciji bila je vrlo eksplicitna tema. Oba čelnika su to istaknuto spomenula. A Putinova retorika bila je jednako rigorozna kao u Münchenu prije 14 godina. 

"Visoko cijenimo vašu dosljednu i nepokolebljivu potporu ruskoj politici, uključujući i u odnosu na Ukrajinu”, rekao je Putin kad su se on i Kim suočili s novinarima nakon razgovora.

“Mislim na našu borbu protiv hegemonističke i imperijalističke politike prema Ruskoj Federaciji, koju Sjedinjene Države i njihove satelitske države diktiraju desetljećima.”

Ovo je još jedan od troškova koje Zapad mora platiti za svoje neumorne tvrdnje o gubitku svoje globalne nadmoći. Čini se da Putin sada blagoslivlja, iako implicitno, razvoj nuklearnog arsenala Pjongjanga, dok se prije činilo da daje prednost denukleariziranom Korejskom poluotoku. Nikada nisam prihvatio koncept nuklearnog odvraćanja, jer je potreba za tim, po mom mišljenju, uvijek za žaljenje. Ali postoje okolnosti, kao što Putin sada zna iz prve ruke, kada je to najbolje održati. 

U Hanoi, gdje je Putin imao sastanke s predsjednikom To Lamom i drugim najvišim vijetnamskim dužnosnicima, među kojima su bili Pham Minh Chinh, premijer; Nguyen Phu Trong, glavni tajnik središnjeg odbora vladajuće stranke, i Tran Thanh Man, koji je na čelu nacionalne skupštine. Ton je bio izrazito drugačiji, što i ne čudi. Hanoi nema opasno suparničke odnose sa Zapadom kakve dijele Moskva i Pjongjang i nije podložan mukotrpnim kampanjama Washingtona da ga izolira. Vijetnam je, ukratko, udvaranje, a ne suprotstavljanje.  

Potpisani su razni sporazumi, desetak i više, koji su pokrivali razne “meke” sfere — visoko obrazovanje i znanost, carinu, državne investicijske fondove, izgradnju nuklearnog znanstveno-tehnološkog centra. Zanimalo me vidjeti kako PetroVietnam uključuje ruski Novtek u razvoj bloka za istraživanje nafte u Južnom kineskom moru — ali na vijetnamskom kontinentalnom pojasu, što Blok 11–2 ostavlja slobodnim od dugotrajnih sporova s ​​Kinom i drugim nacijama u vezi s pomorskim suverenitetom u Južno kinesko more. 

Partnerstvo s Hanojem 

Velika tema o kojoj se razgovaralo tijekom Putinova dva dana u Hanoju bila je, paradoksalno, također savršeno rutinska. To je bio "daljnji razvoj njihovog sveobuhvatnog strateškog partnerstva" - isti jezik koji se koristio za naziv obnovljenih odnosa između Pjongjanga i Moskve. 

S tim u vezi, Putin je dao primjedbe u Hanoju koje smatram najzanimljivijim na svom četverodnevnom putovanju. “Razvoj pouzdane sigurnosne arhitekture” je težnja “od posebne važnosti u rusko-vijetnamskim odnosima, rekao je svojim vijetnamskim kolegama, a zatim je nastavio kvalificirati svoje značenje: Ne smije se temeljiti na uporabi sile i u tome ne može biti mjesta za “zatvoreni vojno-politički blokovi”. Crpim ovdje iz izvješće TASS-a prošlog četvrtkai drugi unio Zora, pakistanski dnevnik, sljedeći dan.

Ovo je oštroumno državničko umijeće u kontekstu razgovora s Vijetnamcima. Kao prvo, Moskva već više od tri desetljeća bezuspješno vrši pritisak na Zapad za novom sigurnosnom arhitekturom samo na ovom jeziku. Ako sam dobro pročitao Putina, on je upravo signalizirao namjeru Rusije da je izgradi u najvećoj mogućoj mjeri u nezapadnom kontekstu. 

S druge strane, Washington je godinama gnjavio Hanoi da uđe upravo u takav blok u kojem on, SAD, pokušava regrutirati istočne Azijate u antikineski savez. Ni Bidenov režim niti bilo koji od njegovih nasljednika nikada neće prodati Vijetnamce po ovom pitanju. 

I na kraju, kao što Putin vrlo dobro zna, Vijetnamci su odlučno nesvrstani u svojoj vanjskoj politici, po mom sudu isto tako o kojoj se ne može pregovarati kao i Indija, gdje Jawaharlal Nehru, prvi premijer zemlje, uklesao je ovo načelo u kamenu sredinom 1950-ih. Budući da je nesvrstanost politička referenca koju Amerikanci nikada nisu prihvatili niti s njom izašli na kraj, od Nehruovog vremena do našeg, Putinovo odricanje od blokova dobro će mu se pokazati u Hanoju prošlog tjedna.  

Za katalog svega što je đavolsko u ova dva diplomatska demarša, nitko nije prošao bolje od Damiena Cavea, koji je objavio "Putin je došao u Aziju da poremeti, i uspio je" u subotnjim izdanjima časopisa The New York Times. Putin - vrlo namjerno, trebamo razumjeti - "ušao jeizbacio više potencijalnih prijetnji u regiju koja je već napeta zbog napetosti na Tajvanu i sukoba u Južnom kineskom moru.” 

A kada je završio s ovim zloćudnim projektom, nastavio je "potkopavati Peking i uzdrmati zbirku indo-pacifičkih nacija koje se već bore da se nose sa zbrkanim svjetskim poretkom."

Vau. Ovo je rijetka koncentracija zabluda upakiranih u naslov, podnaslov i nekoliko odlomaka. Times dopisnici obično ravnomjerno šire ovu sumornu kvalitetu diktiranog smeća kroz dijelove koji imaju barem slabu vezu sa stvarnošću.

Shoji papir

Pregledajte očitanja i recite mi jeste li pronašli bilo kakav dokaz da je Putin ikome prijetio nečim. Ruski vođa potkopao je Kinu, s kojom je njegovao iznimno važno partnerstvo koje je tek nešto manje od savezništva? Kako to, volio bih znati. 

Kako za vraga nije bilo odmora, Putin je Aziji dao "precrtavanje rizika", kao što je ranije navedeno, i "iznenada osnažio Sjevernu Koreju". Probudio je neku kolekciju naroda istočne i južne Azije, zar ne? Bilo bi dobro kad bi Cave citirao visokog dužnosnika makar i jedne od ovih uzdrmanih nacija, ali ne. 

Za obvezne citate Cave ide Rahmu Emmanuelu, veleposlaniku Bidenovog režima u Tokiju; Samuel Greene, rusist na King's Collegeu u Londonu; Derek Grossman, obrambeni analitičar RAND-a i Nguyen The Phuong, profesor na Sveučilištu New South Wales u Australiji.

Niti jedan azijski dužnosnik koji bi nam rekao samo jednu stvar o tome kako Azijci misle o ovim stvarima.  

Korištenje električnih romobila ističe Times izvodi ovaj trik otkako čitam novine: pošalji dopisnika u Kinshasu, Rio ili Tokio, a onda on ili ona stekne naviku zvati ljude u Washingtonu, Canberri ili Londonu kako bi čitateljima rekli što je što u Kinshasa itd. 

Ovo je rižin papir koji je proziran shōji je izrađena. Trebalo bi da mislite da ste upravo pročitali izvješće o događajima u ovoj ili onoj regiji, a pročitali ste samo kako imperij i njegovi privjesci žele da se ti događaji prikazuju u medijima koje manje-više kontroliraju.

Moj favorit u ovom redu je Caveov drugi izvor, bivši australski diplomat — Cave živi u Sydneyju — tzv. Peter Tesch. Od njega saznajemo da je Putin “zalaže se za održavanje svijeta kaotičnim jer vjeruje da Rusija ima koristi od držanja drugih zemalja u neskladu.” 

I nemojmo izostaviti ovaj akutni uvid, također od Tescha:

“Prilično je sretan što je Rusija najsmrdljiviji, prdni ujak na roštilju. Signal je: 'Da, ja sam ometač. Mogu djelovati na načine koji povećavaju složenost onoga čime pokušavate upravljati.'”

Da, istina je, treba se diviti australskoj službi vanjskih poslova zbog njezine suptilnosti. Baci još jedan škamp na Barbie, hoćeš li, veleposlanice?  

Remetilački, Putin je remetilački? Putin je poremetio, i to ne sveobuhvatno, ali jednu stvar: nacrte imperija i njegovih dodataka da nastave projicirati hegemonijsku moć na zapadnom kraju Pacifika. 

Putin je odjednom osnažio Sjevernu Koreju? Gdje je tu "iznenada", a gdje osnaživanje? Kim Jong-un se sam suočava sa SAD-om otkad je to često spominjao Novogodišnji govor 2018, tijekom koje je zaprepastio Washington izjavom, “Sjeverna Koreja je konačno shvatila veliki povijesni cilj kompletiranja državne nuklearne sile.” 

Nuklearka koja ide na sjever bila je, naravno, predvidljiva posljedica krajnje neozbiljnosti politike Washingtona prema Pjongjangu desetljećima. Ovo je bio izvrnuti izvor osnaživanja Sjeverne Koreje. 

Putin traži kaos, Rusija od toga ima koristi? Kao što su Putin, kineski i drugi nezapadni čelnici godinama savršeno jasno govorili, njihov je projekt novi svjetski poredak kao odgovor na kaos koji su stvorile zapadne sile - jer im je to u korist - u Aziji i drugdje. 

Ne vidim kako je ruski čelnik mogao biti jasniji po tom pitanju tijekom svog četverodnevnog putovanja Azijom. 

Ne vidim prekid u Putinovim državnim posjetima koliko kontinuitet - desetljećima. Njegovo vrijeme u Pjongjangu i Hanoju vidim kao jasan, opipljiv dokaz odluke Moskve da se okrene od Zapada, da odustane od suradnje s njim, baš kao što je Sergej Lavrov, Putinov ministar vanjskih poslova, najavljeno početkom godine. 

Riječ je o autonomiji nezapada sada dok gradi novi poredak, misao koja se provlači kroz razne Putinove formalne izjave i konferencije za tisak tijekom njegova putovanja prema istoku. 

Djelo Damien Cavesa među nama - a ima ih mnogo, ne samo on - je sakriti ovaj proces od pogleda tako da ga ne možemo vidjeti. A kad se nazire oko rubova shōji, mora izgledati zastrašujuće, a razne druge stvari nisu. 

Patrick Lawrence, dugogodišnji dopisnik iz inozemstva, uglavnom za The International Herald Tribune, kolumnist je, esejist, llektor i autor, nedavno od Novinari i njihove sjene, dostupno iz Clarity Pressa or putem Amazona. Ostale knjige uključuju Vremena više nema: Amerikanci nakon američkog stoljeća. Njegov Twitter računount, @thefloutist, je trajno cenzuriran. 

MOJIM ČITATELJIMA. Nezavisne publikacije i oni koji pišu za njih odjednom dolaze u trenutak koji je težak i pun obećanja. S jedne strane, preuzimamo sve veću odgovornost pred sve većim zapuštanjem mainstream medija. S druge strane, nismo pronašli održivi model prihoda i zato se moramo izravno obratiti našim čitateljima za podršku. Predan sam neovisnom novinarstvu do kraja života: ne vidim drugu budućnost za američke medije. Ali staza postaje sve strmija, a kako se događa, potrebna mi je vaša pomoć. Ovo sada postaje hitno. U znak priznanja predanosti neovisnom novinarstvu, pretplatite se na Floutist, ili putem mog Patreon račun.

Izražena stajališta isključivo su stajališta autora i mogu, ali ne moraju odražavati stajališta Vijesti o konzorciju.

Molimo Vas provjerite pažljivo tablicu sa mjerama prije kupnje proizvoda, a ukoliko ne znate kako odabrati veličinu proizvoda kontaktirajte našu Službu za kupce. Donacije do o
Proljeće Fond Voziti!