Patrick Lawrence: Europski izbori kao zrcalo SAD-a

Glasači na prošlotjednim izborima za Europski parlament zadali su težak udarac mainstream strankama i briselskim tehnokratima od kojih su praktički neodvojivi.

By Patrick Lawrence
ScheerPost

Ah, oni prošlotjedni izbori za Europski parlament, na kojima su birači diljem Europske unije snažno udarili tehnokrate, tržišne fundamentaliste i liberalne autoritarce koji sada drže vlast u većem dijelu kontinenta: Pokušajmo ono što nikada ne bismo smjeli poduzeti. Pokušajmo ih razumjeti.

Europski parlament, da razjasnimo nekoliko osnovnih detalja, jedan je nosač tronožne stolice od koje je unija sastavljena: neizabrani tehnokrati su u Bruxellesu, neizabrani središnji bankari su u Frankfurtu, a izabrano zakonodavno tijelo je u Strasbourgu. Belgija, Njemačka i Francuska: Distribucija institucionalne moći na ovaj način je zamišljena kao prikaz teško stečenog jedinstva kontinenta.

Kvaka ovdje i razlog zašto smo ja i mnogi drugi izašli iz EU autobusa prije mnogo godina je taj što su zakonodavci u Strasbourgu u biti nemoćni. Da, nadahnuli ste europarlamentarce kao što su Claire Daly i njezin kolega Mick Wallace, oboje Irci (i mora vam se svidjeti Dalyjev raskošni brogue).

Iskoristili su zakonodavne domove u Strasbourgu kako bi artikulirali načelna stajališta o Gazi, Ukrajini i drugim sličnim pitanjima, ali nikada nije bilo govora o tome da Europski parlament ima ovlasti donositi zakone o smjeru Unije. U zagradi, Daly i Wallace su izglasani smijenjeni na prošlotjednim izborima. 

EU je onakva kakva je dugo bila - nedemokratska institucija na čijem vrhu sjede neoliberalni ideolozi i strogi središnji bankari, tehnokrati koje ne zanimaju demokratski procesi niti želje građana EU-a. 

Čitatelji se mogu prisjetiti brutalnosti s kojom su Bruxelles i Frankfurt natjerali Atenjane da jedu iz kanti za smeće prije devet godina kako bi zaštitili interese ulagača u obveznice koji drže grčki državni dug. To je bila EU na djelu, EU koja je izopačila dostojnu viziju svojih poslijeratnih utemeljitelja.  

Kad pogledamo izbore održane od 6. do 9. lipnja diljem kontinenta, moramo prepoznati određeni paradoks.

Izabrani zastupnici u Europskom parlamentu imat će malu moć, što europski birači znaju bolje od ikoga, ali upravo su protestirajući protiv korupcije europske demokracije ovi birači zadali tako jak udarac glavnim strankama i briselskim tehnokratima od kojih su praktički neodvojivi.

Trenutno otvoreno pitanje u europskim prijestolnicama jest hoće li se dubok animozitet evidentan u prošlotjednim izbornim rezultatima prenijeti na nacionalne izbore u nadolazećim političkim sezonama.

Likovi poput Emmanuela Macrona misle da će se u zakonodavnim natjecanjima koja će imati stvarne posljedice nesretni glasači povući s ruba: Glasovanje u EU kao gluma, nazovimo to rezoniranjem. Nisam siguran da je francuski predsjednik u pravu što se toga tiče.

Uvjeti koji su doveli do prošlotjednih rezultata diljem EU-a jasno vode do značajne migracije dalje od "centra" o kojem liberalni autoritarci govore kao o nekoj vrsti svetog prostora.

Nekoliko brojeva je na redu. Oni mjere vrlo značajan pomak u europskom političkom osjećaju prema strankama koje se obično nazivaju "ekstremnom desnicom" i raznim drugim deskriptivima u toj liniji. Sljedeći rezultati su francuski i njemački; obrazac drugdje u EU općenito je slijedio onaj u onome što nazivamo središnjom Europom. 

Macronova renesansna stranka stara je tek osam godina i već izgleda kao malo više od malog kluba neoliberala s iskustvom poput Macronovog u bankarstvu, financijama, privatnom kapitalu i drugim sličnim područjima.

Prošlog se tjedna natjecala s malom koalicijom beznačajnih partnera pod nazivom Besoin d'Europe, otprilike, "Trebamo Europu", i dobila je 15.2 posto glasova Francuza - što je gubitak tek nešto manje od trećine u odnosu na rezultate iz 2019. godine. Usporedite ovo s onima iz Nacionalne rassemblement, National Rally, stranke Marine Le Pen.

Osvojila je 31.37 posto glasova, što je dobitak od više od jedne trećine od prošlih izbora za EU prije pet godina. U kontekstu EU-a, Rassemblement je sada stranka broj 1 u Francuskoj s razlikom većom od 100 posto.

Slična promjena moći dogodila se na njemačkim izborima. Ne mogu biti zadovoljniji što su Zeleni, koji su davno izgubili svoj put i sada su stranka neoliberalnih ratnih huškača, izgubili čak tri četvrtine svoje podrške, završivši s 11.9 posto glasova.

Vladajući socijaldemokrati izgubili su za manje, ali su osvojili samo 14 posto njemačkih glasova. A sada AfD, Alternative für Deutschland. Otišla je kući s 15.8 posto glasova, što je povećanje od otprilike 44 posto. Sada je to stranka broj 2 u Njemačkoj u kontekstu EU.

Stanari "centra" su, naravno, ništa manje od ludaka. Macron je odmah raspustio Nacionalnu skupštinu, donji dom zakonodavnog tijela, što je ustavni prerogativ francuskog predsjednika.

“Nakon ovog dana, ne mogu nastaviti kao da se ništa nije dogodilo”, izjavio je u nacionalnom obraćanju. Vjerojatno hoće, kako ja čitam: uvijek to čini kada je suočen s izazovima ove vrste — na primjer pokretom “žutih prsluka” 2018. Ali panika francuskog čelnika je očita i dijeli je među ostalim velikim gubitnicima u europskim neoliberalnim elitama.

Kanada možda nema nikakve veze s izborima za EU, ali Justin Trudeau je rekao nešto izuzetno razotkrivajuće o mainstream razmišljanju (ili ne razmišljanju) na otvaranju samita Grupe 7 u Italiji 13. lipnja.

“Vidjeli smo diljem svijeta uspon populističkih desničarskih snaga u gotovo svakoj demokraciji”, ustvrdio je kanadski premijer. “Zabrinjavajuće je vidjeti političke stranke koje odlučuju instrumentalizirati bijes, strah, podjele, tjeskobu.”

Ova nevjerojatno glupa izjava zaslužuje razmatranje. Ne samo da odražava nisko odbijanje aktualnih europskih čelnika da se pomire sa svojim opsežnim neuspjesima da služe svojim građanima; to je također zgodna enkapsulacija potpuno iste političke dinamike u inozemstvu među američkim liberalnim elitama. 

[GLEDATI: U Sloveniji nije dopušten glas za mir]

Europljani nas 'R' u ovom sukobu između onih koji zlorabe moć koju imaju i onih koji ih zbog toga mrze.  

AfD, National Rally i slične stranke izvan središnje Europe: Amerikanci bi trebali pažljivo i oprezno slušati stalna otpuštanja europskih čelnika.

Nisu toliko grubi da sve prisutnije pristaše ovih stranaka nazovu "košarom nesreće", nezaboravnom rečenicom Hillary Clinton, ali ako uzmemo u obzir što se sada govori u Europi, možemo čuti što se govori u Americi jasnije.

Već mjesecima čitamo o rastućoj europskoj “ekstremnoj desnici”, “ekstremnoj desnici”, “teškoj desnici”, “desnom krilu”, “nacionalistima” — sve to uz povremene sugestije o neonacističkim tendencijama među tim oporbenim strankama. Svi su oni krivi za onaj najneoprostiviji grijeh: oni su populisti.

U izvješću o rezultatima izbora prošlog četvrtka, The New York Times upozorio da će "ekstremna desnica" sada "napraviti pustoš". Moj favorit u ovoj liniji dolazi od dopisnika iz Pariza koji povremeno daje članke mišljenja za Times.

Komentirajući skore prijevremene izbore u Francuskoj — dva kruga koja će završiti 7. srpnja — Cole Stengler, koji je u prošlosti napisao neke vrlo dobre stvari, savjetovao je Times' čitatelji, "Francuska je na rubu nečeg zastrašujućeg."

Zastrašujuće za koga? To je dobro pitanje čak i ako nitko ne zastane da ga postavi. Zastrašujuće, čini se, za elite u europskim prijestolnicama i, naravno, medije koji im služe. Što se tiče onih koji su pobijedili na prošlotjednim izborima, oni nemaju ni imena ni lica. Oznake će poslužiti, sada im je dodano "zastrašujuće".

A njihove stranke nemaju platforme: Oni samo "instrumentaliziraju" sve što je na Trudeauovoj listi: Ljudi mogu biti ljuti, uplašeni, zabrinuti i stajati protiv nas, ali kako se usuđuju ova lukava kopilad koja vode oporbene stranke dati biračima vozila da izraze te stvari u biračkim kabinama?

Od početka sam pronašao sve hiperbolične besmislice koje se koriste protiv Donalda Trumpa — diktatora, tiranina, fašiste koji će ukinuti izbore — prozirne vučje pokušaje da se prestraše oni čudni Amerikanci koji inzistiraju na tome da ima smisla glasati.

Također je duboko destruktivan za američki politički diskurs. A u posljednje vrijeme počeo sam slušati sve opise europskih desničarskih stranaka od strane liberalnih autoritaraca na isti način. Pridružite mi se da razmotrimo nekoliko stvari u vezi s tim.

Veći nacionalni suverenitet kao odgovor na aroganciju neizabranih tehnokrata i obožavatelja tržišta u Bruxellesu i Frankfurtu, neovisna Europa koja odbacuje podložnost svojih vođa Washingtonu, miroljubivi odnosi s Rusijom i kraj ekonomski uništavajućeg režima sankcija SAD-a natjerao je Europu, također, na kraj financijske, materijalne i političke potpore lopovskom, neonacističkom režimu u Kijevu i posredničkom ratu koji je vođen uz veliku ljudsku cijenu.

To su među glavnim stavovima stranaka koje su upravo dobile na EU izborima. Recite mi, molim vas, što je "ekstremna desnica" ili izazivanje "pustoši" u bilo čemu od ovoga?

Postoji pitanje imigracije. Pobjednici u prošlotjednim anketama, posebice AfD, poznato je da se protive nastavku useljavanja iz Sjeverne Afrike i Bliskog istoka. I da, njegova platforma uključuje podršku za neke vrlo oštre mjere.

Razmislite o ovome: AfD je najjači u državama koje su prije pripadale Njemačkoj Demokratskoj Republici, najslabiji u bogatim državama zapadne (malim slovom "w") Njemačke. A upravo su države starog DDR-a, koje su po karakteru uglavnom radničke klase, te koje moraju apsorbirati najveće koncentracije imigranata.

Moje pitanje: Je li korisno odbaciti glasače AfD-a kao rasiste ili bi bilo politički odgovornije rješavati problem imigracije bez epiteta?

Pratio sam izvještavanje Erike Solomon, dopisnice u Times' Berlinski ured, s malo pažnje od prošlog proljeća. Naša Erika je jako dugo u AfD-ovim “ekstremistima” — njih 10,000 prema podacima njemačke obavještajne službe — stranačkim zavjerama da svrgnu vladu, nacističkim izjavama ove ili one stranačke ličnosti (“Sve za Njemačku”), prikrivenim veze s Rusijom.

Možete pročitati neke od ovih stvari ovdje, ovdje i ovdje. Ono što volim kod dosjea Erike Solomon je to što se u njima rijetko nalazi nešto. Sve su to aluzije, implikacije, sugestije, sumnje — i ne zaboravimo hiperbole i krivo tumačenje. Ovo je vrlo korisno jer se procjenjuje istinitost neprestanih krikova liberalnih autoritaraca u smislu da AfD prijeti drugom dolasku Reicha, a time i kraju njemačke demokracije.

Odavno sam izgubio interes za razlike kao što su "lijevo" i "desno". Kao prvo, osim ako ne računate ljude kao što je Michelle Goldberg — molim vas, nemojte me tjerati — u SAD-u ne postoji ljevica, što odmah predstavlja retorički problem.

S druge strane, ako sve stavite u kutiju s oznakom na njoj, propuštate stvari. Bio sam za novi detant s Rusima, povlačenje iz Sirije i Iraka, ponovnu procjenu NATO-a - sve su to pozicije koje je Trump favorizirao dok ga oni oko njega nisu tajno osujetili.

Isto je i s europskim krajnje desnim strankama po ovom ili onom pitanju. Ni Trump ni najdesnije stranke Europe nisu moja šalica. Ali istina u našem vremenu često nije ni lijevo ni desno. To je jednostavno istinito bez ikakvog ideološkog imperativa.

S tim u vezi, nešto se zanimljivo pokrenulo među Francuzima odmah nakon povratka u EU. U izdanju od 11. lipnja, Le Monde izvijestio da su se nakon na brzinu dogovorenih maratonskih razgovora različite stranke francuske ljevice složile formirati un nouveau front populaire, novu narodnu frontu, kako bi postavile zajedničke kandidate na zakonodavnim izborima koje je Macron objavio dva dana ranije.

Namjera je spojiti "sve snage humanističke ljevice, sindikate, udruge i građane", kako kaže Manuel Bompard, čelnik La France Insoumise, France Unbowed, stranka Jean–Luca Mélenchona, objavila je u četvrtak. I od Oliviera Faurea, prvog tajnika Socijalističke stranke: "Ispisana je stranica francuske povijesti."

Francuska ljevica je to već jednom pokušala kao Nova narodna ekološka i socijalna unija koja zvuči neugodno, a koja je propala krajem prošle godine nakon kratkog, nesretnog života. No, ovaj novi savez, o kojem su vijesti odmah obišle ​​francuske medije, čini se ambicioznijim, ozbiljnijim i zanimljivijim.

Okuplja sve glavne lijeve stranke — socijaliste, Zelene, Mélenchonovu France Unbowed i dobre stare Francuska komunistička partija. Natjerati francuske socijaliste i komuniste da stanu na istu platformu je samo po sebi uspjeh.

Učinili su to tijekom slavne Narodne fronte 1930-ih, nemojmo zaboraviti. Možda navedeno ime sugerira da uključene strane vide naš trenutak kao relativno težak.

Još ne vidim mnogo što se tiče dasaka na navedenoj platformi. Kakvo će biti stajalište o — očiglednim velikima — Izraelu, Rusiji (o tome je prisutnost PCF-a intrigantna), Ukrajini, europskoj neovisnosti, imigraciji? Još nije jasno.

Ali politički naboj koji proizlazi iz izbora za EU i Macronov rizik prijevremenih izbora sugerira da ljevica u velikoj europskoj naciji vidi otvor. U najboljem slučaju, zdrava stajališta o upravo spomenutim pitanjima doći će negdje drugdje, a ne s energiziranog desnog kraja europskog političkog vrta.

Patrick Lawrence, dugogodišnji dopisnik iz inozemstva, uglavnom za The International Herald Tribune, kolumnist je, esejist, predavač i autor, nedavno od Novinari i njihove sjene, dostupno iz Clarity Pressa or putem Amazona. Druge knjige uključuju Time No Longer: Amerikanci nakon američkog stoljeća. Njegov Twitter račun, @thefloutist, trajno je cenzuriran. 

MOJIM ČITATELJIMA. Nezavisne publikacije i oni koji pišu za njih odjednom dolaze u trenutak koji je težak i pun obećanja. S jedne strane, preuzimamo sve veću odgovornost pred sve većim zapuštanjem mainstream medija. S druge strane, nismo pronašli održivi model prihoda i zato se moramo izravno obratiti našim čitateljima za podršku. Predan sam neovisnom novinarstvu do kraja života: ne vidim drugu budućnost za američke medije. Ali staza postaje sve strmija, a kako se događa, potrebna mi je vaša pomoć. Ovo sada postaje hitno. U znak priznanja predanosti neovisnom novinarstvu, pretplatite se na The Floutist ili putem mog Patreon račun.

Ovaj je članak iz ScheerPost.

Izražena stajališta isključivo su stajališta autora i mogu, ali ne moraju odražavati stajališta Vijesti o konzorciju.

Molimo Vas provjerite pažljivo tablicu sa mjerama prije kupnje proizvoda, a ukoliko ne znate kako odabrati veličinu proizvoda kontaktirajte našu Službu za kupce. Donacije do o
Proljeće Fond Voziti!