7. listopada bio je prekretnica za arapsku politiku s pojavom sile koja se vojno angažirala s Izraelom u ime Palestinaca. Era Yassera Arafata je završila.
By As`ad AbuKhalil
Posebno za Vijesti o konzorciju
Lvoljeli ga ili mrzili, to je doba Yahya Sinwara u arapskoj politici. Ne može se zamisliti nijedna osoba koja se može mjeriti s položajem i statusom zapovjednika Hamasa među ljudima u regiji.
7. listopada bio je prelomni događaj u povijesti arapsko-izraelskog sukoba. To je promijenilo prirodu sukoba, u smislu pojave arapske fronte koja se okuplja iza Palestinaca i uključuje se u vojnu bitku s Izraelom u njihovo ime.
Također je pokrenulo novo palestinsko vodstvo koje je po prvi put kategorički raskinulo s erom Yassera Arafata.
Arafat (uglavnom uz potporu Zaljeva zbog straha od radikalne alternative Georgea Habasha) dominirao je palestinskom politikom od 1968., nakon bitke za Karamah, sve do mnogo godina nakon što ga je Izrael ubio 2004.
Arafatov trag i dalje ostaje u korupciji i nesposobnosti pokreta Fatah i kolaboracionističkog režima u Ramallahu. Arafat je bio taj koji je, po nalogu Clintonove administracije, u osnovi napustio oružanu borbu i za sve namjere i svrhe raspustio Palestinsku oslobodilačku organizaciju ili je pretvorio u puko oruđe izraelske okupacije.
Arafat je čak primio naredbe State Departmenta da promijeni povelju PLO-a koja je sastavljena 1964. i izmijenjena 1968.
Arafat je odustao od oslobođenja u zamjenu za nejasna obećanja o budućoj državnosti na neodređenom komadu zemlje unutar 22 posto povijesne Palestine, i pod budnim okom vojne okupacije.
Arafat je sklopio mir s neprijateljem prije nego što je od njih izvukao bilo kakav značajniji ustupak; samo se oslanjao na nejasna obećanja američkih administracija.
Suprotno od Arafata
Sinwar je suprotnost Arafatu: Arafat je bio bombastičan, Sinwar je neteatralan i spušten; tamo gdje je Arafat bio sklon pretjerivanju, Sinwar je precizniji u retorici.
Arafat nije imao apsolutno nikakvo vojno iskustvo osim onoga što je izmislio o svojim bijegovima u Jordanu i drugdje. Sinwar je uprljao vlastite ruke - da tako kažemo - u borbi ne samo protiv izraelskih vojnika, već i protiv kolaboracionista i izraelskih špijuna ubačenih među stanovništvo u Gazi.
Gdje je Arafat bio glasan i impulzivan, Sinwar je tih i zamišljen. Gdje je Arafat bio sklon komobećanja i davanja besplatnih ustupaka, Sinwar se u razdoblju od 7. listopada pokazao kao jedan od najtvrđih i najoštrijih pregovarača u povijesti sukoba.
Svatko tko je pročitao prijedlog prekida vatre koju je Hamas predstavio Izraelu preko posrednika shvaća da postoje novi palestinski vođe i da je pokret Fatah potpuno diskreditiran i napušten od strane njegovih ljudi.
Arafat nikada nije ozbiljno proučavao izraelsku politiku i društvo. Zapravo se za svoje znanje o neprijatelju oslanjao ni na koga drugoga nego na Mahmouda Abbasa, holokausta dena, da mu objasni izraelsku politiku. Abbas, trenutni vođa Fataha i predsjednik Palestinske nacionalne samouprave, bio je interni stručnjak za Izrael unutar pokreta Fatah za vrijeme Arafata.
(Kada je Abbas završio svoj doktorat u Moskvi, baveći se cionizmom, predao ga je za objavljivanje Institutu za palestinske studije. Osnivač i direktor instituta, profesor Walid Khalidi, nedavno mi je rekao da je odbio objaviti disertaciju zbog njegov očiti antisemitizam).
Arafat, kako je o njemu rekao bivši američki savjetnik za nacionalnu sigurnost Zbigniew Brzezinski, nikada nije bio ozbiljan u vezi s borbom ili diplomacijom; i u oba je nevjerojatno podbacio.
Sinwar se do sada pokazao kao tvrd borac i tvrd pregovarač i zbog toga je zadobio, i zauzimat će, ako preživi, poštovanje Palestinaca i mnogih Arapa.
Čak je i zapadnjačka tvrtka za istraživanje javnog mnijenja objavila rezultate koji pokazuju da su Hamas i Sinwar daleko popularniji od Abbasa i Fataha Pokret.
Važno je napomenuti da od 7. listopada nije objavljeno nijedno istraživanje javnog mnijenja za mjerenje popularnosti Sinwara među Arapima, ali anegdotski dokazi i dokazi na društvenim mrežama pokazuju da njegov revolucionarni status raste u očima Palestinaca i mnogih Arapa.
PLO je imao korumpirane vođe poput prosirijskih Zuhajr Muhsin koji je ubijen u Cannesu u Francuskoj 1979. i Abu Az-Za`im iz Fataha, čije su divlje zabave u Bejrutu bile legendarne.
Sinwar je, nasuprot tome, živio među svojim narodom i jeo s njima i provodio vrijeme u zatvoru s njima. Sinwar je u zatvoru naučio hebrejski i razvio duboko znanje i razumijevanje izraelske politike i društva.
Sinwar je jedini palestinski vođa kojeg sam vidio da je nosio revolver opremljen prigušivačem i to zato što ga je koristio; njegov revolver nije tu radi predstave ili simbolike kao što je bio slučaj Arafata.
Sinwara su Izraelci zatvorili i odslužio je dugu kaznu prije nego što je oslobođen u razmjeni zarobljenika, ne zbog ubojstva Izraelaca, već zbog potjere i lova na izraelske špijune i infiltratore, kolaboracioniste i teroriste. Sigurnosni štit unutar Gaze projektirao je Sinwar.
Opstanak Sinwara je upitan u ovom ratu koji je u tijeku. Jasno je da će Izrael učiniti sve da ga ubije.
Naravno, ideja da možete dokrajčiti pokret ubojstvom njegovog vođe dokazala je svoju uzaludnost uvijek iznova u povijesti ovog sukoba.
Godine 1992. Izrael je ubio tadašnjeg vođu Hezbollaha, Abbasa Mussawija, zajedno s njegovom ženom i djetetom, u nadi da će dokrajčiti Hezbollah. Umjesto toga, Izrael je dobio Hassana Nasrallaha kao novog moćnog vođu Hezbollaha.
Sinwar je preuzeo pokret Hamas prije 7. listopada. Doha, Katar, ogranak Hamasa, predvođen Khalidom Mishalom, izgubio je mnogo vjerodostojnosti zahvaljujući svojoj bliskoj povezanosti s pokretom Muslimansko bratstvo, te s Turskom i Katarom.
Mishal je također pogriješio u proračunima kada je očekivao pad sirijskog režima 2011. i upustio se u sirijski oružani ustanak, uz podršku koalicije Zaljeva i Zapada.
Nakon mnogo godina uživanja u skloništu u Damasku, Mishal je mislio da će se pojaviti novi režim koji će još više podržavati Hamas. Ali kada je sirijski režim preživio, Mishal je postao prepreka u pomirenju pokreta sa Sirijom i osovinom otpora.
Zapravo, najviši dužnosnici Hezbollaha nakon 7. listopada odbili su se sastati s Mishalom jer smatraju da je on pokvario odnos između Hezbollaha i Hamasa 2011. i nakon toga.
Sinwar je predvodio frakciju unutar Hamasa koja je pozivala na bližu koordinaciju s Iranom i s Hezbollahom i koja je naglašavala vojnu opciju umjesto diplomatskog manevriranja. Mishal je oponašao Arafatov put, ali s manje političkih i manevarskih vještina od potonjeg.
Svako razdoblje u palestinskoj povijesti proizvodi svoje vlastite pokrete i vlastite vođe. Era Osla i široko razočaranje palestinskog naroda o posljedicama Arafatovog povijesnog, tobožnjeg mira s Izraelom, doveli su do nove verzije Hamasa koja se odvojila od povijesti pokreta Fatah.
Kako će se suditi Sinwaru
Br. 1) njegovu sposobnost da mobilizira vojne snage pod svojim zapovjedništvom i da stvori učinkovit vojni odgovor na izraelsku okupaciju, bez obzira na to kako se vojna operacija Hamasa procjenjuje na Zapadu.
Rano razdoblje Hamasa svjedočilo je širokoj uporabi razornih automobila-bombi 1990-ih što je izazvalo negativne reakcije čak i među palestinskim narodom; mnogi su ih Arapi odbacili kao oruđe ratovanja. (Cionističke bande u Palestini ubacile su automobile bombe u arapsko-izraelski sukob od strane bombardovnje hotela King David 1946.).
Napad na potop Al Aqse od 7. listopada bit će ocijenjen i ocijenjen, a Hamas će morati objasniti neke njegove aspekte. Službeni dokument koji je Hamas objavio nekoliko mjeseci nakon napada sadržavao je mogućnost međunarodne, nepristrane istrage svih aspekata nasilja od 7. listopada.
[Vidjeti: AS`AD AbuKHALIL: Službeni račun Hamasa]
Br. 2) O Sinwaru će se suditi po njegovom upravljanju pregovorima o prekidu vatre u posljednjih nekoliko mjeseci i do sada se pokazao kao najoštriji i najoštriji pregovarač kojeg su Arapi vidjeli u povijesti arapsko-izraelskog sukoba.
Za razliku od Arafata, on je također izdržao maltretiranje arapskih despota koji su često, povijesno, vršili pritisak na palestinsko nacionalno vodstvo po nalogu zapadnog saveza. Učinio je to dok se skrivao, vjerojatno pod zemljom.
Do sada je Sinwar bio kategoričan u nepopuštanju svog zahtjeva za zaštitom palestinskog naroda, dok nije pregovarao o nevolji vodstva Hamasa, za što nije tražio nikakva jamstva.
Arafatov PLO 1982. postavio je pitanje palestinskog vodstva i zahtjeve za jamstvima za njegovu sigurnost kao glavni prioritet. Ovo objašnjava kako su palestinski izbjeglički kampovi u Libanonu ostavljeni samo da bi bili masakrirani u Sabri i Shatili od strane Izraela i njegove milicije nekoliko tjedana nakon odlaska PLO snaga iz Libanona u rujnu 1982.
Sinwar će dominirati palestinskom i arapskom politikom ako preživi, a njegova će ostavština oblikovati budućnost palestinskog djelovanja u godinama koje dolaze ako umre.
As`ad AbuKhalil je libanonsko-američki profesor političkih znanosti na Državnom sveučilištu California, Stanislaus. On je autor Povijesni rječnik Libanona (1998), Bin Laden, Islam i novi američki rat protiv terorizma (2002), Bitka za Saudijsku Arabiju (2004.) i vodio popularni blog The Angry Arab. On tweeta kao @asadabukhalil
Izražena stajališta isključivo su stajališta autora i mogu, ali ne moraju odražavati stajališta Vijesti o konzorciju.
Molimo Vas provjerite pažljivo tablicu sa mjerama prije kupnje proizvoda, a ukoliko ne znate kako odabrati veličinu proizvoda kontaktirajte našu Službu za kupce. Donacije do o
Proljeće Fond Voziti!
S obzirom na to da je Arafat umro prije desetljeća, sigurno je ovo Abbasovo doba? On je čelnik koji je surađivao s 51. američkom državom. Nemojte kriviti Arafata, samo zato što neka druga osoba kaže da to radi u njegovo ime ili ga slijedi.
Ako želite govoriti o kraju Abbasove ere, to bi moglo biti točno. Ali Arafat je ubijen tijekom opsade iz 51. američke države prije nekoliko desetljeća.
Kad vidim post gospodina AbuKhalila, znam da ću dobiti sažetu lekciju iz povijesti i konteksta. Ovdje nema iznimke! Kao i uvijek, vrijedno štivo za zapadnjačke ovce koje se dave u propagandnoj močvari. Šteta (za mir) što neće doći do Konzorcija da to pročitaju.
Izvrstan sažetak – hvala.
Da
Zahvaljujemo na informiranju čitatelja Consortium Newsa
Ovo je najdublji i najdetaljniji opis borbe protiv cionizma kojeg podržavaju SAD koji sam ikada pročitao. Čestitam na bacanju jasnog svjetla na ovu iznimno važnu temu
Sinwar i Nasrallah su jedini arapski vođe koji su ikada išta postigli protiv cionističkih lopova i nasilnika.
Ostatak su obične, servilne, kvislinške kurve koje služe cionističkim interesima.
Očito vas vaša pozadina arapske povijesti, povrh vašeg gorkog komentara, ne vraća toliko unatrag da se prisjetite imena, Gamal Abdul Nasser.
Hvala vam na ovoj važnoj i pronicljivoj analizi i na pruženom povijesnom kontekstu.