Govori se o nuklearnom ratu trenutno posvuda, piše Jeffrey Sachs. Očajnički su nam potrebni vođe koji mogu usmjeriti naciju i svijet prema sigurnijoj budućnosti.
Ukrajinski predsjednik Volodymyr Zelensky i američki predsjednik Joe Biden tijekom summita G7 21. svibnja u hotelu Grand Prince u Hirošimi, Japan. (Bijela kuća / Cameron Smith)
By Jeffrey D. Sachs
Zajednički snovi
TNajvažniji posao svakog američkog predsjednika je čuvanje sigurnosti nacije. U nuklearnom dobu to uglavnom znači izbjegavanje nuklearnog Armagedona.
Nepromišljena i nekompetentna vanjska politika Joea Bidena gura nas bliže uništenju. Pridružuje se dugom i neistaknutom popisu predsjednika koji su se kockali s Armagedonom, uključujući i njegovog neposrednog prethodnika i suparnika, Donalda Trumpa.
Trenutno se posvuda govori o nuklearnom ratu. Čelnici NATO zemalja pozivaju na poraz Rusije i čak i komadanje, dok nam govori da ne brinemo o ruskih 6,000 nuklearnih bojevih glava.
Ukrajina koristi rakete koje je isporučio NATO kako bi onesposobila dijelove Ruski sustav za rano upozoravanje na nuklearni napad unutar Rusije. Rusija se u međuvremenu uključuje u nuklearne bušilice blizu svoje granice s Ukrajinom.
Američki državni tajnik Antony Blinken i Glavni tajnik NATO-a Jens Stoltenberg dati zeleno svjetlo Ukrajini da upotrijebi oružje NATO-a za udar na ruski teritorij kako to smatra prikladnim sve očajniji i ekstremniji ukrajinski režim. [Rusija ima Upozorio “ozbiljnih posljedica” ako se radi o projektilima tako dugog dometa.]
Blinken i Stoltenberg na sastanku NATO-a u Bruxellesu, ožujak 2021. (State Department, Ron Przysucha)
Ovi vođe zanemaruju na našu najveću opasnost najosnovniju lekciju nuklearnog sukoba između SAD-a i Sovjetskog Saveza u Kubanskoj raketnoj krizi, kako je rekao predsjednik John F. Kennedy, jedan od rijetkih američkih predsjednika u nuklearnom dobu koji nam je oduzeo opstanak ozbiljno. Nakon krize, Kennedy nam je rekao, i njegovi nasljednici:
“Iznad svega, braneći naše vlastite vitalne interese, nuklearne sile moraju spriječiti one sukobe koji dovode protivnika pred izbor ili ponižavajućeg povlačenja ili nuklearnog rata. Usvajanje takve vrste kursa u nuklearno doba bio bi samo dokaz bankrota naše politike - ili kolektivne želje za smrću svijeta."
Ipak, to je upravo ono što Biden danas radi, provodeći bankrotiranu i nepromišljenu politiku.
Nuklearni rat može lako proizaći iz eskalacije nenuklearnog rata, ili tako što se usijana glava s pristupom nuklearnom oružju odluči na iznenadni prvi udar, ili zbog velike pogrešne procjene.
Posljednji od njih zamalo se dogodio čak i nakon što su Kennedy i njegov sovjetski kolega Nikita Hruščov dogovorili kraj kubanske raketne krize, kada je onesposobljena sovjetska podmornica došla nadomak da lansira torpedo s nuklearnim vrhom.
Kennedy s Hruščovom u Beču u lipnju 1961. (Državna uprava za arhive i evidenciju, javno vlasništvo)
Većina predsjednika i većina Amerikanaca nema pojma koliko smo blizu ponora. Bulletin of Atomic Scientists, koji je osnovan 1947. dijelom kako bi pomogao svijetu da izbjegne nuklearno uništenje, ustanovio je Sat sudnjeg dana pomoći javnosti da shvati težinu rizika s kojima se suočavamo.
Stručnjaci za nacionalnu sigurnost prilagođavaju sat ovisno o tome koliko smo daleko ili koliko blizu "ponoći", što znači izumiranja. Danas su postavili sat na samo 90 sekundi do ponoći, što je najbliže što je ikada bilo u nuklearnom dobu.
Sat je korisna mjera za to koji su predsjednici "shvatili", a koji nisu. Tužna je činjenica da se većina predsjednika bezobzirno kockala s našim opstankom u ime nacionalne časti, ili da bi dokazali svoju osobnu čvrstinu, ili da bi izbjegli političke napade ratnih huškača, ili kao rezultat čiste nesposobnosti.
Jednostavnim i jasnim prebrojavanjem, pet je predsjednika uspjelo pomaknuti sat od ponoći, dok nas je devet pomaknulo bliže Armagedonu, uključujući i najnovijih pet.
Harry Truman je bio predsjednik kada je 1947. predstavljen sat sudnjeg dana, u sedam minuta do ponoći. Truman je potaknuo utrku u nuklearnom naoružanju i napustio ured sa satom na samo tri minute do ponoći. Eisenhower je nastavio utrku u nuklearnom naoružanju, ali je također ušao u prve pregovore sa Sovjetskim Savezom o nuklearnom razoružanju. Kad je napustio ured, sat se vratio na sedam minuta do ponoći.
Kennedy je spasio svijet hladnokrvnim razmišljanjem kroz kubansku raketnu krizu, umjesto da je slijedio savjete usijanih savjetnika koji su pozivali na rat (za detaljan prikaz, pogledajte magistraturu Martina Sherwina Kockanje s Armagedonom, 2020).
Zatim je s Hruščovom 1963. pregovarao o Ugovoru o djelomičnoj zabrani nuklearnih proba. U vrijeme njegove smrti, koja je možda bila vladin udar proizašao iz Kennedyjeve mirovne inicijative, JFK je pomaknuo sat natrag na 12 minuta do ponoći, veličanstveno i povijesno postignuće.
Nije trebalo potrajati. Lyndon Johnson ubrzo je eskalirao rat u Vijetnamu i ponovno pomaknuo sat na samo sedam minuta do ponoći. Richard Nixon smanjio je napetosti i sa Sovjetskim Savezom i s Kinom i zaključio Ugovor o ograničenju strateškog naoružanja (SALT I), ponovno pomičući sat na 12 minuta od ponoći.
26. svibnja 1972.: Nixon i sovjetski premijer Leonid Brežnjev potpisuju ABM sporazum i Privremeni sporazum o ograničenju strateškog naoružanja u Moskvi. (Predsjednička knjižnica Richarda Nixona/Javno vlasništvo/Wikimedia Commons)
Ipak Gerald Ford i Jimmy Carter nije uspio osigurati SALT II, a Carter je 1979. sudbonosno i nerazborito dao zeleno svjetlo CIA-i da destabilizira Afganistan. U vrijeme kada je Ronald Reagan preuzeo dužnost, sat je bio samo četiri minute do ponoći.
Sljedećih 12 godina označilo je kraj Hladnog rata. Velik dio zasluga duguje se Mihailu Gorbačovu, koji je imao za cilj politički i ekonomski reformirati Sovjetski Savez i prekinuti sukob sa Zapadom.
Ipak, zasluge također pripadaju Reaganu i njegovom nasljedniku Georgeu Bushu starijem, koji su uspješno surađivali s Gorbačovom na okončanju Hladnog rata, nakon čega je uslijedio i kraj samog Sovjetskog Saveza u prosincu 1991.
U trenutku kada je Bush napustio ured, sat Sudnjeg dana bio je na 17 minuta do ponoći, najsigurnije od početka nuklearnog doba.
Nažalost, američki sigurnosni establišment nije mogao prihvatiti "da" kao odgovor kada je Rusija rekla odlučno da miroljubivim i suradničkim odnosima. SAD je trebao "pobijediti" Hladni rat, a ne samo okončati ga.
Trebala se proglasiti i dokazati da je jedina supersila svijeta, ona koja će jednostrano pisati pravila novog "poretka temeljenog na pravilima" pod vodstvom SAD-a.
Stoga je nakon 1992. SAD pokrenuo ratove i proširio svoju ogromnu mrežu vojnih baza kako je smatrao prikladnim, postojano i razmetljivo ignorirajući crvene linije drugih nacija, zapravo s ciljem da nuklearne protivnike natjera u ponižavajuće povlačenje.
Od 1992. svaki je predsjednik ostavio SAD i svijet bliže nuklearnom uništenju nego njegov prethodnik. Sat Sudnjeg dana bio je na 17 minuta do ponoći kada je Clinton došao u ured, ali samo devet minuta kada ga je napustio.
Bush je pomaknuo sat na samo 5 minuta, Obama na 3 minute, a Trump na samo 100 sekundi. Sada je Biden prebacio sat na 90 sekundi.
Biden je odveo SAD u tri fulminantne krize, od kojih bi svaka mogla završiti u Armagedonu. Inzistirajući na proširenju NATO-a na Ukrajinu, protiv jarko crvene crte Rusije, Biden je opetovano gurao ponižavajuće povlačenje Rusije.
Stavljajući se na stranu genocidnog Izrael, potaknuo je novu bliskoistočnu utrku u naoružanju i opasno šireći bliskoistočni sukob.
Rugajući se Kini zbog Tajvana, koji SAD tobože priznaje kao dio jedne Kine, on poziva na rat s Kinom. Trump je na sličan način uzburkao nuklearni lonac na nekoliko frontova, najflagrantnije s Kinom i Iranom.
Čini se da Washington ovih dana ima jedno mišljenje: više sredstava za ratove u Ukrajini i Gaza, više naoružanja za Tajvan. Sve smo bliže Armagedonu. Ankete pokazuju američki narod velikom većinom ne odobrava vanjsku politiku SAD-a, ali njihovo mišljenje vrlo malo vrijedi.
Moramo vikati za mir sa svakog vrha brda. O tome ovisi opstanak naše djece i unuka.
Jeffrey D. Sachs je sveučilišni profesor i direktor Centra za održivi razvoj na Sveučilištu Columbia, gdje je vodio The Earth Institute od 2002. do 2016. Također je predsjednik UN-ove Mreže rješenja za održivi razvoj i povjerenik UN-ove Komisije za širokopojasni pristup za razvoj.
Ovaj je članak iz Zajednički snovi.
Stavovi izraženi u ovom članku mogu, ali i ne moraju odražavati stavove konzorcijum Vijesti.
Molimo Vas provjerite pažljivo tablicu sa mjerama prije kupnje proizvoda, a ukoliko ne znate kako odabrati veličinu proizvoda kontaktirajte našu Službu za kupce. Donacije do o
Proljeće Fond Voziti!
Uoči Dana D, azovski nacisti i njihov nacistički stijeg dočekani su u zgradama parlamenta.
Bojo The Clown nije želio da ga Trudeau nadmaši, uz ovacije u kanadskom parlamentu za prave SS nacističke ubojice.
Mora da je stari politički gambit eskalacije vanjskog sukoba kako bi se odvratio od unutarnjeg sukoba. Izgled! Strašni ruski medvjed! Strašni kineski zmaj! Ovo je izborna godina u SAD-u; obje strane će vrištati o tome kako će nas njihov moćni vođa butcha zaštititi. Ds misle da smo mi radni ljudi preglupi da primijetimo njihovu neolib ekonomiju, neokonzervativatore koji vode State Dept, podršku ukrajinskim nacistima ili riskiranje nuklearnog rata. Što god je potrebno za očuvanje Carstva. Za koje bi trebalo biti više mjesta kada se uklone nepoćudni kao u Gazi.
Svatko tko u medijima spomene bilo što od ovoga bit će deformiran ili još gore. Smatrajte Assangea upozorenjem. NYT će nam reći sve što mi manje trebamo znati i u što bismo trebali vjerovati.
Rs (i njima slični u svijetu) su autoput do zaborava. Ali D elita (i njihovi eurosaveznici) idu u istom smjeru. Uz sporu, zavojitu rutu gdje sav krajolik nije uništen... još. Nisam previše siguran koji je gori politički čin – rezultat u kojem će uništenje svima postati očito ili onaj zbog pasivnog pristajanja na političku stranku Potemkin koja to pokušava sakriti. Linija Dem o "manjem od dva zla" još uvijek govori o zlu; ovdje podsjećamo na ratnu protestnu pjesmu iz 60-ih “Eve of Destruction”.
Naš zapadni savez s dominacijom punog spektra i okretanjem prema Aziji promiče stalni rat kao da smo u stalnom svijetu Viking Valhalla za R2P pravo na pljačku i obožavanje Groma.
Mitski bog monoteizma izmišljen je samo da bi opravdao naše ratove za njegovu čast i kulturni svijet
dominacija.
Cyber rat mogao bi teško pogoditi svijet bez radijacije, no isto tako bi mogle i sve veće ekonomske sankcije spojene s rastućim inflacijskim svjetskim katastrofama.
Ovo je malo zbunjujuće. Kaže se: "Ukrajina koristi projektile koje je isporučio NATO kako bi onesposobila dijelove ruskog sustava za rano upozoravanje na nuklearni napad unutar Rusije." Zatim se upozorava da bi Ukrajina mogla dobiti zeleno svjetlo za korištenje NATO-vih projektila za napade na ciljeve unutar Rusije. Nisu li to već učinili?
Ovaj sukob u Ukrajini temelji se na drskoj laži zapadnih "lidera" - da je Rusija pokrenula invaziju "punih razmjera" "ničim izazvana". Biden, Blinken, Sullivan, Kirby itd. al. znaju to, i znaju da lažu američkom narodu. Isto za "lidere" Europe. Isto za govorne glave korporativnih medija.
Svi oni također drsko lažu o sukobu u Palestini. Zapravo, cionisti jesu uvijek bili pravi teroristi tamo.
Tko dirigira ovim zborom OČITIH laži? Tko si može priuštiti vlasništvo nad korporativnim medijima i političarima? Tko zapravo ŽELI veliki rat? Tko zapravo ŽELI vladati svijetom? Ovo ne pokreću marionete zlih financijera iza scene. Da bismo riješili problem moramo ga točno opisati. Usredotočenost na lažne fronte poput Bidena ili Sunaka, iako je donekle korisna, neće nas dovesti do korijena problema. S druge strane, ići u korijen može biti osobno opasno.
Malo je ljudi s kojima razgovaram zabrinuto zbog nuklearnog rata: gotovo nitko. I većina ih je vrlo dobro obrazovana i uspješna. Zapravo, velika većina, od kojih su mnogi bili antiratni pobunjenici prije nekoliko desetljeća, sada u potpunosti ili djelomično podržava američke, europske i izraelske vođe koji zveckaju oružjem. Ti isti ljudi, bez obzira na dob, također se ne brinu mnogo o klimatskim promjenama čak i ako su posljednjih mjeseci i godina patili od dugotrajnog toplinskog vala, koji ga je pretvorio u pomalo abnormalne, ali kratkoročne vremenske prilike. Što nam se dogodilo.
Zauzeti su brigom da je Trump platio porno zvijezdi da šuti o njihovoj aferi.
Nažalost, čini se da sadašnji američki/izraelski/ukrajinski političari ne shvaćaju da će korištenje nuklearnih oružja ugroziti i njihove živote. Bidena nije briga jer je već jednom nogom u grobu, a ostali su jednostavno zaslijepljeni svojom škrtošću i žudnjom za moći koje su naravno iluzije. Zemlju uništavaju ljudi i ljudi se svakodnevno ubijaju jer se gotovo u svemu ne slažu. Možda i ne bi bilo tako loše da je ljudski genom potpuno izbrisan...
Nastavimo opskrbljivati Kijev projektilima dugog dometa koji mogu pogoditi duboko unutar Rusije i vidjeti što će se dogoditi.
Nestvarna opasnost s kojom Washington trenutno koketira. Ali Trumpove isplate porno djevojci trebale bi biti u fokusu.
Drago mi je da je Jeffrey Sachs pomenuo puč CIA-e protiv Kennedyja, jer je od tada trajao beskrajni rat. CIA je pobijedila i sve je toliko zastrašila da mir više nije opcija. Stoga je Trump u jednoj minuti rekao da će okončati ratove za 24 sata, au sljedećoj je rekao da će bombardirati Moskvu i Peking. Bidenovi voditelji za sada vode predstavu i nisam siguran koliko upućuju ostarjelog, nesposobnog predsjednika o aktualnim događajima. Ali to nije važno jer je Biden bio jedan od najvećih navijača beskrajnog rata od svih predsjednika u mom životu. Dakle, kao što sam rekao, CIA je pobijedila, a mi imamo samo izbor ratnog huškača A ili ratnog huškača B. To vam je američka demokracija.
Kakav CIA-in udar protiv Kennedyja? Imate li dokaz za to?
Neposredno nakon atentata na JFK-a, predsjednik Johnson cinično je sugerirao da bi atentat mogao biti prva faza u sovjetskom napadu nakon kojeg bi mogao uslijediti nuklearni napad na Sjedinjene Države. Da je doista vjerovao u to, odmah bi sjeo u Air Force One i poletio u nebo.
Kasnije je Johnson iskoristio strah od nuklearnog rata kako bi natjerao suca Warrena u komisiju koja je nosila njegovo ime, a isti je argument upotrijebio i protiv senatora Richarda Russella.
Ovo je Johnson rekao Russellu:
“Možete služiti s bilo kim za dobrobit Amerike. Ovo je pitanje koje ima puno više grananja nego na površini, i moramo ga izbaciti iz arene u kojoj svjedoče da su {sovjetski vođa Nikita} Hruščov i {kubanski vođa Fidel} Castro učinili ovo i učinio to i stavio nas u rat koji može ubiti 40 milijuna Amerikanaca u sat vremena. . . . ”
Dakle, evo ga. Johnson je iskoristio strah od nuklearnog rata kako bi osigurao da se zataška prava priroda atentata na JFK-a.
Ovo je vrlo dobar razlog zašto moramo eliminirati nuklearno oružje. Pozivam sve koji čitaju ovaj komentar da se uključe u ovaj najhitniji zadatak.
(TRANSKRIPTI POKAZUJU MANEVRE LBJ-A U OSNIVANJU WARRENOVE KOMISIJE, Washington Post, 22. rujna 1993.).
Gorbačov je bio izdajnik ruske revolucije kada je SSSR predao kapitalizmu. U tome nije bilo ništa dobro. To je stvorilo katastrofu u Rusiji za koju je trebalo više od desetljeća da se prevlada. Sada kada je to prevladano i Rusija je u poziciji da se brani, a njezino gospodarstvo je u dobrom stanju, SAD i NATO ne žele ništa drugo nego uništiti je. Nuklearni sat je skoro u ponoć zbog kolektivnog Zapada i očaja umirućeg američkog carstva da se drži vlasti.
“Kapitalizam je, kaže se, sustav u kojem čovjek iskorištava čovjeka. A komunizam je obrnuto.”
Daniel Bell, Kraj ideologije
Dodat ću da je kapitalizam, kaže se uistinu, je sustav u kojem čovjek iskorištava čovjeka.
Mislim da svi znamo da komunizam, kakav je bio u Sovjetskom Savezu, nije dobro funkcionirao za ljude koji su pod njim živjeli.
Evo nekih uvida i lekcija pokojnog političkog filozofa i komentatora Ernesta Partridgea, zvanog "Osip", koji je nekoliko puta posjetio Rusiju. Ovo je iz članka koji je napisao 1998.
Evo njegovog prikaza njegovog susreta sa službenikom libertarijanskog think tanka na letu na povratku iz Rusije:
hxxps://gadfly.igc.org/eds/econ/2lessons.htm
Iznenađen sam što Jeffrey Sachs nije spomenuo događaje iz 1983. koji su kulminirali NATO-ovom vježbom Able Archer. Ova je vježba simulirala nuklearni napad na Sovjetsku Rusiju.
Do studenog 1983., kada je započela vježba Able Archer, dva druga velika događaja koja su se dogodila ranije u rujnu stvorila bi takvu paranoju u Kremlju da je Able Archer gotovo pokrenuo nuklearni rat.
Ta dva događaja bila su rušenje korejskog leta 007 od strane Sovjeta i sovjetski sustavi za rano upozoravanje koji su greškom detektirali 5 odvojenih nuklearnih lansiranja SAD-a protiv Sovjetskog Saveza.
Sve to u kombinaciji s Reaganovom ratobornom retorikom o Sovjetima kao carstvu zla i oružjem koje se nakupljalo od 1981. naovamo nije pomoglo u ublažavanju napetosti.
Mnogi istraživači vjeruju da su nas događaji iz 1983. doveli bliže nego ikad nuklearnom ratu.
Također se ne spominje faktor koji je isprovocirao Sovjete da postave nuklearne bombe na Kubu: SAD su imale stacionirane nuklearne projektile u Turskoj i Italiji usmjerene prema Rusiji. Kao dio sporazuma o rješavanju krize, Kennedy je pristao ukloniti te projektile, a Hruščov se ljubazno složio da ne sklapa preveliki međunarodni dogovor oko toga kako bi Kennedy mogao spasiti obraz na domaćem terenu.
Točno tako. Uznemirujuće je vidjeti Kennedyja pretvorenog u sveca i velikog “progresivnog” borca za mir. Bio je gorljivi hladni ratnik.
Nažalost, ovdje, sada ili na horizontu, nema lidera koji će zemlju okrenuti sigurnijim putem. Ovo je bankrot ne samo sada potpuno korumpirane mainstream stranke i medija, već i cijele američke vlade. Ako američka vlada ne odustane, treba je zamijeniti razumnijom, mudrijom vladom.
Neka stoji ili šuti onaj tko bi nas spasio od ovih manijaka tijekom procesa zamjene.
Jedini vođa koji bi mogao spasiti SAD (i svijet od SAD-a) morao bi ustati i reći nam – “Gotovo je. Nemogući san o dominaciji i preoblikovanju svijeta na našu sliku je završen; Također je na kraju naše tvrdoglavo poricanje da smo na neki način nepovezani ili neovisni o svim ostalim životima na ovoj planeti.”
Nažalost, takvi vođe postoje samo u herojskoj fikciji. Ne postoji političar koji bi počinio takvo političko samoubojstvo.
Pa postoji – Jill Stein iz Zelene stranke (protiv rata, za radnike, za zaštitu okoliša), ali nažalost namješteni izborni sustav u SAD-u ne dopušta trećoj strani bilo kakvu šansu da se uključi u izbore. “demokratski” proces.
Zasigurno nije i kreirao ju je 1916. predsjednik Wilson, da učini upravo to. Glavni cilj je bio kontrolirati tko se kandidira i ponuditi izbor biračima tweedledum tweedledee kandidata. Ova godina je iznimno jasan primjer toga, IMO.