Vijay Prashad: 'Rockin' in the Free World'

Dok SAD slavi 95.3 milijarde dolara vojnog financiranja za Izrael, Tajvan, Ukrajinu i sebe, evo pogleda na indo-pacifičku strategiju Washingtona i što je na kocki.

By Vijay Prashad
Tricontinental: Institut za društvena istraživanja

ONavečer 14. svibnja, američki državni tajnik Antony Blinken popeo se na pozornicu Barman Dictata u Kijevu, Ukrajina, kako bi uzeo električnu gitaru i pridružio se ukrajinskom punk bendu 19.99. Ukrajinci, on , rekao je, “ne bore se samo za slobodnu Ukrajinu, već i za slobodan svijet.” 

Blinken i 19.99 zatim su odsvirali refren pjesme “Rockin' in the Free World” Neila Younga, u potpunosti ignorirajući implikacije njezinih tekstova – poput Donalda Trumpa, koji je Youngu iritacija, koristio je refren u svojoj predsjedničkoj kampanji 2015.–2016.

U veljači 1989., dan nakon što je Young primio vijest da je turneja njegovog benda po SSSR-u propala, napisao je tekst pjesme, oslanjajući se na svoje kritike Reaganovih godina i prvog mjeseca predsjedništva Georgea HW Busha. Iako na površini zvuči domoljubno, ta je pjesma — poput pjesme “Born in the USA” Brucea Springsteena (1984.) — duboko kritična prema hijerarhijama i poniženjima kapitalističkog društva.

Tri stiha pjesme "Rockin' in the Free World" oslikavaju sliku očaja ("ljudi šuškaju nogama/ ljudi spavaju u cipelama"") definirana epidemijom droge koja muči siromašne (žena “skloni dijete/ i otišla je po lijek”), kolapsom obrazovnih mogućnosti (“postoji još jedno dijete/ koje nikad neće ići u školu”) i rastuće populacije koja živi na ulici (“imamo tisuću svjetlećih točaka/ za beskućnika”). 

Springsteenova pjesma, napisana u sjeni američkog rata protiv Vijetnama (“pa su mi stavili pušku u ruke/ poslali me u stranu zemlju/ da idem ubiti žutog čovjeka”), također je uhvatila gušenje radničke klase u SAD-u, od kojih mnogi nisu mogli dobiti posao nakon povratka iz rata koji nisu željeli (“dolje u sjeni kaznionice/ vani uz plinske vatre rafinerije/ 10 godina spaljujem na cesti / nema kamo pobjeći, nemam kamo otići”).

Ovo su pjesme boli, a ne himne rata. Pjevati “born in the USA” ili “keep on rockin in the free world” ne izaziva osjećaj ponosa na globalni sjever već žestoku kritiku njegovih nemilosrdnih ratova. "Keep on rockin' in the free world" ironično je ukiseljeno.

Blinken to nije shvatio, kao ni Trump. Oni žele privlačnost rock and rolla, ali ne kiselost njegovih tekstova. Oni ne razumiju da je pjesma Neila Younga iz 1989. soundtrack otpora američkim ratovima koji su uslijedili protiv Paname (1989–1999), Iraka (1990–1991), Jugoslavije (1999), Afganistana (2001–2021), Iraka ( 2003–2011) i još mnogo toga.

Blinken je otišao u Kijev kako bi proslavio donošenje tri zakona u Zastupničkom domu američkog Kongresa koji prikladan 95.3 milijarde dolara za vojske Izraela, Tajvana, Ukrajine i Sjedinjenih Država. Ovo je dodatak više od 1.5 trilijuna dolara koje SAD troši na svoju vojsku svake godine.

Opsceno je da SAD nastavlja opskrbljivati ​​Izrael smrtonosnim streljivom za svoj genocid nad Palestincima u Gazi, uključujući 26.4 milijarde dolara koje je obećao Izraelu u novim računima, glumeći zabrinutost zbog izgladnjivanja i pokolja Palestinaca. 

Strašno je što SAD nastavlja sprječavati mirovne pregovore između Ukrajine i Rusije dok financira demoraliziranu vojsku prve (uključujući 60.8 milijardi dolara za oružje samo u novim računima) dok SAD nastoji iskoristiti sukob kako bi “vidjele Rusiju oslabljena".

Na drugom kraju Euroazije, SAD je, na sličan način, iskoristio pitanje Tajvana u svojim nastojanjima da vide Kinu "oslabljenu". Zato ova dodatna sredstva izdvajaju 8.1 milijardu dolara za "indo-pacifičku sigurnost", uključujući 3.9 milijardi dolara za naoružanje za Tajvan i 3.3 milijarde dolara za izgradnju podmornica u SAD-u. 

Tajvan nije sam kao potencijalna država na prvoj liniji u ovoj kampanji pritiska protiv Kine: novoformirana Odjeljenje, sastavljen od Australije, Japana, Filipina i SAD-a, koristi rješive sukobe između Filipina i Kine kao priliku za stvaranje oružja opasnim manevrima s nadom da će izazvati reakciju Kine koja bi SAD-u dala izgovor da je napadnu.

Tricontinentalov novi dosje, “Novi hladni rat šalje potrese kroz sjeveroistočnu Aziju”, objavljen u suradnji s Međunarodni strateški centar (Seul, Južna Koreja) i Nema hladnog rata, tvrdi da “Novi hladni rat protiv Kine pod vodstvom SAD-a destabilizira sjeveroistočnu Aziju duž povijesnih rasjeda u regiji kao dio šire kampanje militarizacije koja se proteže od Japana i Južne Koreje, preko Tajvanskog tjesnaca i Filipina, sve do Australija i pacifički otoci.” 

Bauk za ovu izgradnju u onome što SAD nazivaju "Indo-Pacifik" (izraz koji je razvijen kako bi se Indija privukla u savez kako bi se okružila Kina) je Sjeverna Koreja, čiji se nuklearni i raketni programi koriste za opravdavanje asimetrične mobilizacije duž Pacifika rubu Azije. 

Ona Južna Koreja vojni proračun u 2023. (47.9 milijardi dolara) bio je više nego dvostruko veći od Sjeverne Koreje BDP(20.6 milijardi USD) u istoj godini samo je jedan primjer koji naglašava ovu neravnotežu. Ova uporaba Sjeverne Koreje, tvrdi dosje, "uvijek je bila smokvin list za američke strategije obuzdavanja - prvo protiv Sovjetskog Saveza, a danas protiv Kine." (Možete pročitati dosje na korejskom ovdje).

U prvim godinama američkog razvoja "indo-pacifičke strategije", kineski znanstvenici poput Hu Boa, Chen Jimina i Feng Zhennana tvrdio da je pojam bio samo konceptualni, ograničen proturječjima između zemalja uključenih u razvoj kineske strategije obuzdavanja.

Tijekom proteklih nekoliko godina, međutim, razvilo se novo stajalište da ove promjene na Pacifiku predstavljaju ozbiljnu prijetnju Kini i da Kinezi moraju odgovoriti otvoreno kako bi spriječili bilo kakvu provokaciju. 

To je ova situacija, koju karakterizira stvaranje saveza od strane SAD-a koji su osmišljeni da prijete Kini (Quad, AUKUS, JAKUS i Squad) uz kinesko odbijanje da se povinuje pred hiperimperijalizam globalnog sjevera, što stvara ozbiljnu prijetnju u Aziji.

Posljednji odjeljak dosjea, “Put do mira u sjeveroistočnoj Aziji,” nudi uvid u nade pokreta ljudi u Okinawi (Japan), Korejskom poluotoku i Kini da pronađu put do mira.

Pet jednostavnih načela usidri ovaj put: okončati opasne saveze, ratne igre pod vodstvom SAD-a u regiji i intervenciju SAD-a u regiji te podržati jedinstvo u sukobima u regiji, kao i borbama na prvoj liniji za okončanje militarizacije u Aziji. 

Protiv potonje točke bore se na nekoliko frontova oni koji žive u blizini zračne baze Kadena na Okinawi i zaljeva Henoko, kao i južnokorejskog terminala High Altitude Area Defense instalacije i pomorske baze Jeju, da spomenemo samo neke.

Prije nekoliko godina, posjetio sam Galerija Maruki izvan grada Higashi-Matsuyama u Saitami, gdje sam vidio izvanredne murale koje su izradili Ira Maruki (1901. – 1995.) i Toshi Maruki (1912. – 2000.) u znak sjećanja na užasnu silovitost nuklearnih bombi koje je američka vlada bacila na Hirošimu i Nagasaki.

Ovi murali, u tradicionalnom japanskom stilu ispiranja tinte sumi-e, prikazuju goleme ljudske žrtve ružnoće modernog ratovanja. Zahvaljujući glavnom kustosu Yukinori Okamura i međunarodnoj koordinatorici Yumi Iwasaki, uspjeli smo uključiti neke od ovih murala u naš dosje iu ovaj bilten.

Godine 1980. južnokorejska vojna diktatura uhitila je Kim Nam-jua (1945. – 1994.) i još 35 ljevičara pod obrazloženjem da su sudjelovali u Odboru za pripremu Nacionalnog oslobodilačkog fronta. Kim je bila pjesnikinja i prevoditeljica koja je donijela Frantza Fanona Crna koža, bijele maske i Ho Chi Minhove spise na korejski.

Dok je osam godina bio u zatvoru Gwangju, Kim je napisao niz snažnih pjesama koje je uspio prokrijumčariti za objavljivanje. Jedna od tih pjesama, "Stvari su se stvarno promijenile”, govori o gušenju ambicija korejskog naroda nad vlastitim poluotokom.

Pod japanskim imperijalizmom, ako je narod Joseon
uzvikivali 'Živjela neovisnost!',
Došli su japanski policajci i odveli ih,
Ispitivali su ih japanski tužitelji,
Japanski suci su im sudili.

Japan se povukao, a SAD su uskočile.
Sad ako Korejci
reci 'Yankee Go Home',
Korejska policija dolazi i odvodi ih,
Korejski tužitelji ih ispituju,
Korejski suci izveli su ih pred sud.

Stvari su se stvarno promijenile nakon oslobođenja.
Jer sam vikao 'Isterajte strane osvajače!',
ljudi iz moje vlastite zemlje
uhapsio me, ispitivao i sudio.

Vijay Prashad je indijski povjesničar, urednik i novinar. On je pisac i glavni dopisnik u Globetrotter. Urednik je LeftWord knjige i ravnatelj Tricontinental: Institut za društvena istraživanja. On je stariji nerezidentni suradnik u Chongyang institut za financijske studije, Sveučilište Renmin u Kini. Napisao je više od 20 knjiga, uključujući Tamniji narodi i Siromašniji narodi. Njegove najnovije knjige su Borba nas čini ljudima: Učenje od pokreta za socijalizam i, s Noamom Chomskim,  Povlačenje: Irak, Libija, Afganistan i krhkost američke moći.

Ovaj je članak iz Tricontinental: Institut za društvena istraživanja.

Stavovi izraženi u ovom članku mogu, ali i ne moraju odražavati stavove Vijesti o konzorciju.

Molimo Vas provjerite pažljivo tablicu sa mjerama prije kupnje proizvoda, a ukoliko ne znate kako odabrati veličinu proizvoda kontaktirajte našu Službu za kupce. Donacije do o
Proljeće Fond Voziti!