Kao odgovor na internetsku mržnju i propagandu kojoj svjedoči, autor priča kratku priču koja se dogodila u Lahoreu, Pakistan, prije otprilike dva tjedna.
Špica u Lahoreu, ožujak 2020. (Adam Cohn/Flickr, CC BY-NC-ND 2.0)
By Craig Murray
CraigMurray.org.uk
TPotop islamofobije na društvenim medijima koji su pokrenuli pristaše genocida u Gazi bio je duboko šokantan. To je jedan od razloga zašto mi je jako žao što je Humza Yousaf smijenjen s mjesta prvog ministra Škotske, budući da je bio posebna meta i njegovo bi smjenjivanje ohrabrilo fanatike.
Na Twitteru i Facebooku često primam komentare u kojima se sugerira da bih trebao otići živjeti u islamsku zemlju (od ljudi koji očito nisu bili svjesni toga ranije), ili da bih se trebao susresti s Hamasom ili Talibanima (od ljudi koji opet nisu bili svjesni toga ranije) koji bi mi odrubio glavu, ili da muslimani žele pobiti sve nemuslimane.
Ono što me čudi je iskrenost njihovih islamofobnih uvjerenja - oni stvarno vjeruju u sve te stvari, jer su bili prožeti tom mržnjom upijajući godine propagande u kojoj su muslimani dehumanizirani.
Želim tebi i njima ispričati jednu malu priču. U Pakistanu prije dva tjedna bio sam u Lahoreu tražeći kuću generala Allarda, gdje Alexander Burnes proveo vrijeme. Allard je fascinantan lik, ali ne želim skrenuti s poante ove priče.
Nisam našao Allardovu raskošnu rezidenciju, koja je odavno srušena, ali jesam pronašao grobnicu u kojoj su pokopani on i njegova kći. Grobnica je bila spojena s kućom, a moj prijatelj Masood Lohari i ja mogli smo se baviti urbanom arheologijom, otkrivši da su elementi palače i njezinih pomoćnih zgrada ugrađeni u mnogo kasnije građevine koje su sada na tom mjestu.
Hodali smo oko zbijenih zgrada kada je čovjek sišao sa svog skutera i pozvao nas na vrata. Masood mu je rekao što radimo i pozvao nas je uz mnogo zavojitih stepenica do svog stana u potkrovlju, gdje je otvorio poklopac u krovnu šupljinu koja je otkrila vrlo staru strukturu.
Njegov stan u potkrovlju bio je čist, ali vrlo oskudno namješten. Imao je dvije sobe od kojih je u jednoj na krevetu ležao njegov otac invalid. U drugom su on i njegova žena imali svoj krevet. Tu su bile plastične stolice i stol i neskladno veliki stari frižider.
(Craig Murray)
Njegova je žena napravila datulje, orahe i čaj i inzistirala da sjednemo i pijemo. Frižider je otvoren i sav sadržaj nam je ispražnjen. Bila je ukusna polovica dinje, koja je bila narezana na kockice i stavljena u zdjelice. Šaku jagoda smo zdrobili i umutili s mlijekom. Kruh je bio izlomljen, a vrlo mala količina mesa narezana na kockice i pečena na roštilju.
Pokušali smo odbiti dio gostoprimstva, ali očito da bismo ustrajali u tome izazvali bismo veliku uvredu. Bilo je očito da se radi o kućanstvu koje je, prema zapadnjačkim standardima, živjelo u velikom siromaštvu, ali svaki komad hrane bio je očišćen i dat gostima. Naši blistavi domaćini pričali su nam o blagoslovu koji su primili u pružanju gostoprimstva strancima.
Poanta je da sam to često iskusio u muslimanskim zemljama. Po mom iskustvu, to je tipično za način na koji se muslimani ponašaju. Na primjer, činjenica je da u Ujedinjenom Kraljevstvu muslimani posvećuju mnogo veći udio svojih prihoda u dobrotvorne svrhe nego nemuslimani.
Mržnja se rađa iz straha, a strah se rađa iz neznanja. Tragično je da su u razvijenim zemljama resursi dostupni za rat, ali ne i za suzbijanje tog neznanja.
Ali naravno, mržnja je namjerno usađena jer je potrebna da se ojača podrška ratu. Od rata establišment zarađuje mnogo novca i raspiruje još više mržnje kojom jača svoj autoritet.
Craig Murray je pisac, televizijski voditelj i aktivist za ljudska prava. Bio je britanski veleposlanik u Uzbekistanu od kolovoza 2002. do listopada 2004. i rektor Sveučilišta Dundee od 2007. do 2010. Njegovo izvještavanje u potpunosti ovisi o podršci čitatelja. Pretplate za održavanje ovog bloga su sa zahvalnošću primljeni.
Ovaj je članak iz CraigMurray.org.uk.
Izražena stajališta isključivo su stajališta autora i mogu, ali ne moraju odražavati stajališta Vijesti o konzorciju.
Molimo Vas provjerite pažljivo tablicu sa mjerama prije kupnje proizvoda, a ukoliko ne znate kako odabrati veličinu proizvoda kontaktirajte našu Službu za kupce. Donacije do o
Proljeće Fond Voziti!
"Mržnja se rađa iz straha, a strah se rađa iz neznanja."
Slažem se s ovim svim srcem. Da bismo pobijedili strah, tražimo moć: a to je više od neznanja, to je zabluda. Definicija moći je sposobnost kontroliranja stvarnosti. Ali ljudska je kontrola nad stvarnošću ograničena – što je kritično – i sa strašnim posljedicama. Ako se mogu pozvati na silogizam: svako se carstvo u povijesti na kraju suoči s ratom koji pokušava izbjeći; svi žele izbjeći treći svjetski rat; dakle, to je sudbina koja nas čeka. Paradoksalno, jedina šansa da izbjegnemo tu sudbinu je da je prihvatimo. Nisu naše razlike uzrok podjela, već naši interesi. Istražujem ovu temu u svom e-pamfletu Silogizam sudnjeg dana (Cantlin&Mynard).
Jedan incident koji sam doživio, a koji je bio gotovo identičan Craigovu, dogodio se prije 30 godina, smiješno, također u Lahoreu! Pansion u kojem sam odsjeo imao je redovnog vozača rikše koji je prevozio goste po gradu. U mom slučaju, na kraju dana, inzistirao je, prije nego što me vratio u Guest House, da svratimo do njegove kuće (dobro, više kolibe od blata, da budem iskren), gdje su me on i njegova obitelj obasuli nečim mora da je bio znatan dio hrane koju su imali. Vrlo ponizno iskustvo.
Kad su zapadne vlade donijele zakone o zločinima iz mržnje, mislio sam da će sada muslimani biti zaštićeni. No, to se nekako nije dogodilo.
Podsjeća me na priču koju je jedna Amerikanka, iz bostonske ere, ispričala kad se vratila kući iz Iraka prije ilegalne američke invazije tamo 2003. Bila je dio američkog izaslanstva rođaka onih Amerikanaca koji su bili u Iraku i koji američka vlada pokušavala je natjerati iračku vladu da oslobodi prije invazije. Bila je zapanjena koliko su Iračani bili velikodušni i prijateljski raspoloženi. Saznao sam kako da je kontaktiram kad sam pročitao njezine komentare u Boston Globeu. Pisao sam joj, ali nisam dobio odgovor. Pokušao sam je ohrabriti da nastavi govoriti o svom osobnom iskustvu iračkog naroda. Ne znam je li dobila moje pismo i što je mislila o tome. Nikad više nisam čuo njezino ime u ovom kontekstu.
Lijepo, Craig. Dobro je čitati pozitivnu priču kad ima toliko smeća okolo. 'Nastavi s kamionom', čovječe'. (Kako smo govorili 1970-ih).
Kada je u pitanju mržnja na internetu, farme trolova se ne smiju podcjenjivati čak ni kad njihovi glavni sponzori donose zakone protiv govora mržnje.
Slično kao što “Rat protiv droga” postoji uglavnom tako da MICIMATT ima monopol u toj areni, a “Rat protiv terorizma” postoji uglavnom tako da MICIMATT ima monopol u toj areni, “Rat protiv (govora) mržnje i (Dis/Mis/Mal-)Information” je samo cinično sredstvo da se istjeraju bilo koji freelanceri u tim područjima kako bi MICIMATT mogao isključivo kontrolirati i kanalizirati izražavanje na način koji oni sami odaberu.
Prošlog listopada, kada su Izraelci počeli masovno ubijati
Palestinci, prijatelj je došao na večeru. Ispričala mi je vrijeme
bila je posjetila Izrael i tamošnji kibuc i malo prošetala Gazom.
Malo je oklijevala i rekla tišim glasom gotovo kao da je
ponovno razmišljala o svom iskustvu, da je pronašla Palestince
biti topliji, prijemčiviji za nju i “lakši” biti s njom
njezino je iskustvo bilo s Izraelcima.
Bilo bi više nego ohrabrujuće, neočekivano i jako ohrabrujuće čuti da je više od šačice (4) ljudi nemuslimanske tradicije, bilo u mogućnosti primiti isto srdačno gostoprimstvo od američkih ekumenskih kršćana, kao što su primili od islamskih zajednicama drugdje, ali posebno ovdje u SAD-u.
Nada izvire vječno, unatoč pravilima moralne pristranosti!
Puno ti hvala što si ovo napisao, Craig. Ja sam obraćenik na islam iz liberalne obitelji, pa sam čak i ja morao prevladati svoju internaliziranu islamofobiju. Moja tazbina Muslimani su najljubazniji ljudi koje sam ikada upoznao, i posjećujući ih u njihovoj zemlji, nikada se nisam osjećao tako voljeno i dobrodošlo. Šira obitelj mog supruga razgovara sa mnom više nego moja vlastita braća i sestre.
Uz svu galamu oko antisemitizma, daleko raširenijoj islamofobiji na Zapadu nije posvećeno ni približno dovoljno pažnje. Antiarapski rasizam i islamofobija vjerojatno su glavni razlozi zašto je trebalo 7 mjeseci genocida prije nego što su ljudi tek počeli doživljavati Palestince kao ljudska bića. Ali još uvijek vidim užasan broj komentara na internetu koji govore stvari poput "oni žele pobiti sve Amerikance" ili "oni bi vas bacili s litice!" To je neistina, odvratno je i nanosi nepopravljivu štetu ovom svijetu. Hvala vam što ste jedan od premalo glasova razuma.
Od tri velike religije rođene na Bliskom istoku – judaizam, kršćanstvo, islam – koje sve podučavaju velikodušnosti prema “strancu”, praktikanti islama su ti koji najredovitije i najvjernije pokazuju takvu velikodušnost.
Stvarnost je spektar ponašanja, od slatkog i gostoljubivog do žestokog i neprijateljskog. Možete pronaći bilo koju krajnost ako je tražite.
Ako ste žena u Afganistanu pod talibanima, vidjet ćete masovno ugnjetavanje i vrlo malo velikodušnosti duha.
Hvala ti, Craig. Otkrio sam da je to istina za muslimanske ljude koje poznajem.
Hvala kao i obično, gospodine; moji mentori, prijatelji, studenti dobili su upravo takvu velikodušnost prilikom posjeta studentskim domovima, Londonu…i više; pozvan u lokalni bliskoistočni restoran, Wolfenstau, okupila se pratnja više rasa, posjetitelji iz EU, Cipra, Bliskog istoka i stanovnici Londona.
Prekrasan esej! Imao sam mnogo sličnih iskustava 1970-ih među arapskim i iranskim studentima koji su studirali na mom sveučilištu u Sjedinjenim Državama, sjećanja koja čuvam i dan danas. Neki od tih učenika bili su religiozni, neki više ili manje svjetovni. Kao i većina stranih studenata u to vrijeme, bili su iz obitelji koje su bile dovoljno imućne da ih šalju na studij u inozemstvo, ali je tradicija gostoprimstva prevladala. Pozivali su me u njihove domove, pozivali da prisustvujem studentskim okupljanjima i aktivnostima koje su sponzorirali, i još mnogo toga. Rasprave kojih se sjećam bile su izazovne i uzbudljive, i – wow! – hrana! Nikada neću zaboraviti te učenike. Lijepo je čitati o tome da se ta tradicija u njihovim domovinama održala do danas.