Vijay Prashad: Afrika Francuskoj: 'Izlazi!'

Nakon desetljeća bujanja antiimperijalističkih osjećaja u Sahelu, eotvori u regiji sada se razvijaju velikom brzinom.

By Vijay Prashad
Tricontinental: Institut za društvena istraživanja

O2. listopada 1958. Gvineja je proglasila svoju neovisnost od Francuske. Gvinejski predsjednik Ahmed Sékou Touré sukobio se s francuskim predsjednikom Charlesom De Gaulleom, koji je pokušao natjerati Touréa da odustane od projekta neovisnosti. 

Touré je o De Gaulleovim prijetnjama rekao: "Gvineja više voli siromaštvo u slobodi nego bogatstvo u ropstvu." 

Godine 1960. francuska je vlada pokrenula tajnu operaciju Persil kako bi potkopala Gvineju i svrgnula Touréa. Operacija je dobila ime po deterdžentu za pranje rublja, koji se koristi za ispiranje prljavštine. Ovo daje jasan prozor u francuski stav prema Touréovoj vladi.

Francuska isporuka oružja oporbenim skupinama u Gvineji zabranjena je u Senegalu, čiji se predsjednik Mamadou Dia žalio francuskoj vladi. Francuska ne bi tolerirala afričku neovisnost, ali narod Afrike ne bi tolerirao francusku dominaciju.

Taj žar za afrički suverenitet ostaje netaknut. “Francuska, izađi” bio je slogan tada i ostao je slogan i sada, od Senegala do Nigera.

Kako bismo bolje razumjeli nedavna zbivanja u ovoj borbi, ostatak ovog članka sadrži brifing od Nema hladnog rata a Narodna organizacija zapadne Afrike o manifestaciji tog osjećaja u Sahelu.

Sahel traži suverenitet

Poziv “La France degage!” ('Francuska, izlazi van!'), protiv postojećeg nasljeđa francuskog kolonijalizma u regiji, dugo je odjekivalo širom Zapadne Afrike. 

Posljednjih godina ovaj je poziv dosegao novi intenzitet, od masovnih pokreta 2018. u Senegalu i obećanja novoizabranog predsjednika Bassiroua Diomayea Fayea da osloboditi okova njegova zemlja od neokolonijalnog monetarnog sustava CFA franka do popularno podržanog vojni udari u Maliju, Burkini Faso i Nigeru, te izbacivanje francuskih vojnih snaga iz tih zemalja između 2021. i 2023. godine.

Vojno vođene vlade središnjih sahelskih država (Mali, Burkina Faso i Niger) poduzele su korake kako bi otimale svoj suverenitet od zapadnih monopola — poput revizije rudarskih kodeksa i ugovora i protjerivanja stranih vojski — te uspostavile nove platforme regionalne suradnje. 

Vlade Burkine Faso, Malija i Nigera 16. rujna 2023. potpisale su Povelja Liptako-Gourma, pakt o uzajamnoj obrani koji je uspostavio Savez sahelskih država. Ovo trilateralno partnerstvo odgovor je na prijetnje vojnom intervencijom i ekonomskim sankcijama koje je protiv Nigera uvela Ekonomska zajednica zapadnoafričkih država (ECOWAS) nakon puča u srpnju 2023. koji se dogodio u zemlji.

Nekoliko mjeseci nakon postizanja ovog sporazuma o obrambenoj suradnji tri su se zemlje povukle iz regionalnog bloka ECOWAS-a. Neki politički komentatori jesu tvrdio da ti događaji - u kombinaciji s izbacivanjem francuskih vojnih snaga iz regije - "predstavljaju nevolje" za regionalnu socijalnu sigurnost, gospodarski razvoj, političku stabilnost i regionalnu integraciju.

Što stoji iza plimnog vala koji hara Sahelom i što to znači za regiju?

Nasljeđe francuskog kolonijalizma

Antiimperijalistički osjećaji kuhaju se u Sahelu godinama. Pogledajte slučaj Nigera, koji je simbol vala otpora u regiji.

Tijekom državnog udara u srpnju 2023. ljudi su izašli na ulice protiv francuskog kolonijalnog mamurluka koji je omogućio neobuzdanu, strukturnu korupciju i obespravio velike dijelove stanovništva.

Velik dio ove korupcije dogodio se u rudarskom sektoru Nigera, koji predstavlja jedno od najvećih svjetskih nalazišta visokokvalitetnog urana. Na primjer, 2014., prije puča, tadašnji nigerski predsjednik Mahamadou Issoufou smanjio je poreze na rudarske aktivnosti koje izravno koristi Francuski monopoli koji zauzvrat primaju neizravne isplate.

U međuvremenu je francuska vojska u Nigeru djelovala kao žandarm za rudarske tvrtke i protiv onih koji su željeli migrirati u Europu.

Société des Mines de l'Aïr (Somaïr), navodni "zajednički pothvat" Nigera i Francuske u industriji urana, još je jedan primjer kontinuiranog francuskog utjecaja u regiji i na kontinentu. 

Dok Francuska komisija za atomsku energiju i dvije francuske tvrtke vlastiti 85 posto tvrtke, nigerska vlada posjeduje samo 15 posto. Dok je blizu polovice stanovništva Nigera živi ispod granice siromaštva i 90 posto živi bez struje, od 2013. uran iz Nigera ovlasti 1-u-3 žarulje u Francuskoj.

Ne bi trebalo biti iznenađenje da su, nedugo nakon puča 2023., nigerski građani zauzeli francusko veleposlanstvo i vojnu bazu u glavnom gradu Niameya. Francuska je ubrzo povukla svoje trupe.

Suverenitet, sigurnost i terorizam

Nigerska vlada povukla je desetljeće star vojni sporazum sa Sjedinjenim Državama 16. ožujka, samo dva dana nakon što se američko izaslanstvo sastalo s lokalnim vlastima kako bi izrazilo zabrinutost zbog partnerstva nacije s Rusijom i Iranom. 

U javna izjava, vlada Nigera "najoštrije osuđuje[d] snishodljiv stav, popraćen prijetnjom odmazde, od strane šefa američke delegacije prema vladi i narodu Nigera." 

U priopćenju se dodaje da

“Niger žali zbog namjere izaslanstva SAD-a da suverenom nigerskom narodu uskrati pravo na odabir svojih partnera i vrsta partnerstava koja su im u stanju istinski pomoći u borbi protiv terorizma u trenutku kada su Sjedinjene Američke Države jednostrano odlučile suspendirati sve suradnja."

Vlada je također navela sljedeće kao razloge za opoziv sporazuma sa SAD-om: trošak koji je nanio nigerskim poreznim obveznicima, nedostatak komunikacije oko domaćih operacija i aktivnosti američke vojne baze, neovlaštena kretanja zrakoplova i neučinkovitost tzv. -teroristički rad.

SAD je uspostavio najveću pojedinačnu stranu vojnu nazočnost na afričkom kontinentu, počevši s Pan-Sahel inicijativom iz 2002. i nakon čega je uslijedilo stvaranje Američkog zapovjedništva za Afriku (AFRICOM) 2007., koje je uspostavilo značajnu mrežu američke vojne baze preko Sahela (od kojih samo u Nigeru ima devet, kao i dva u Maliju i jedan u Burkini Faso).

Godine 2007. savjetnik američkog State Departmenta J. Peter Pham definiran Strateški cilj AFRICOM-a Odboru za vanjske poslove Predstavničkog doma Kongresa SAD-a je sljedeći:

“Malo je vjerojatno da će bilo kakva količina rada u odnosima s javnošću u potpunosti ugasiti antiimperijalističku zabrinutost da je AFRICOM u osnovi pokušaj podizanja bedema u Africi protiv transnacionalnog terorizma i kineskog apetita za afričkom naftom, mineralima i drvom… Predložena struktura AFRICOM-a, koji se sastoji od četiri ili pet relativno malih baza bez raspoređenih snaga, znači da će one biti uglavnom nevidljive čak i u svojim zemljama i društvima domaćinima.”

Nakon rata Sjevernoatlantskog saveza (NATO) protiv Libije koji su vodili Francuska i SAD, regija Sahel bila je upletena u sukobe, od kojih su mnogi vođeni novonastalim oblicima džihadističkih oružanih aktivnosti, piratstva i krijumčarenja. 

Francuska i SAD iskoristile su ove sukobe kao izgovor za povećanje svojih vojnih intervencija diljem regije. 

Molimo Vas provjerite pažljivo tablicu sa mjerama prije kupnje proizvoda, a ukoliko ne znate kako odabrati veličinu proizvoda kontaktirajte našu Službu za kupce. Donacije do o
Proljeće Fond Voziti!

U 2014. Francuska je uspostavila G5 Sahel (vojni aranžman koji je uključivao Burkinu Faso, Čad, Mali, Mauritaniju i Niger) i proširila ili otvorila nove vojne baze u Gaou, Mali; N'Djamena, Čad; Niamey, Niger; i Ouagadougou, Burkina Faso. 

Godine 2019. započele su SAD provođenje napade bespilotnim letjelicama i zračni nadzor preko Sahela i pustinje Sahare iz svoje zračne baze 201 izvan Agadeza u Nigeru – najveći građevinski napor u povijesti američkih zračnih snaga.

Globalni indeks terorizma pronađen da je regija Sahel bila najviše pogođena terorizmom 2023. godine, na koju se odnosi gotovo polovica svih smrtnih slučajeva povezanih s terorizmom i 26 posto terorističkih incidenata u svijetu. 

Burkina Faso, Mali i Niger rangirani su među prvih 10 zemalja koje su najviše pogođene terorizmom, što je činjenica koja se često spominje kao optužbe za neuspjeh novih vlada predvođenih vojskom. 

Međutim, ova stvarnost prethodila je državnim udarima 2021. – 2023. i umjesto toga govori o utjecaju američke i francuske vojne intervencije. 

Između 2011. (godina NATO-ovog rata protiv Libije) i 2021. (godina prvog od nedavnih sahelskih državnih udara u Maliju), Burkina Faso, Mali i Niger skočila s mjesta broj 114, 40 odnosno 50 na indeksu zemalja koje su najviše pogođene terorizmom na broj 4, 7 i 8. 

Jasno je da američki i francuski “rat protiv terorizma” nije učinio mnogo za poboljšanje sigurnosti u regiji i da je zapravo imao suprotan učinak.

Traženje novih partnera i putova

Stanovništvo Sahela postalo je razočarano ne samo vojnim strategijama Zapada, što se vidi po sve brojnijim sporazumima o sigurnosnoj suradnji s drugim zemljama, nego i ekonomskom politikom Zapada koja je donijela malo društvenog razvoja. 

Unatoč obilnim energetskim resursima u regiji (uključujući gore spomenute rezerve urana u Nigeru), Sahel ima neke od najnižih razina proizvodnje i pristupa energiji na svijetu, s najmanje 51 posto stanovništva koje nema pristup električnoj energiji.

Iako je Savez sahelskih država započeo kao obrambeni pakt, politička autonomija i gospodarski razvoj ključni su fokus. To uključuje, na primjer, provođenje zajedničkih energetskih projekata i istraživanje mogućnosti uspostave regionalnih civilnih inicijativa za nuklearnu energiju.

Burkina Faso je već potpisala sporazume s Rosatomom, državnom ruskom tvrtkom, za izgradnju novih elektrana, dok Mali unapređuje svoju primjenu atomske energije kroz Nacionalni nuklearni program, koji nadzire Malijska agencija za zaštitu od zračenja.

U konačnici, Savez sahelskih država predstavlja pokušaj da se podrže zahtjevi suvereniteta i prava na samoodređenje – plan koji su ljudi Nigera, Burkine Faso i Malija izašli na ulice kako bi ga podržali.

Događaji u Sahelu odvijaju se velikom brzinom, ali kao što je malijski romanopisac Aïcha Fofana napisao u mravinjak (Ili Mravinjak) u 2006., modernizacija je ublažena krutošću i mudrošću starih načina.

"Uvijek smo bili velikodušni", rekao je mravinjak kaže mladiću koji ima mnogo ideja o transformaciji društva. Strpljenje je neophodno. Promjena dolazi. Ali dolazi svojim tempom.

Vijay Prashad je indijski povjesničar, urednik i novinar. On je pisac i glavni dopisnik Globetrottera. Urednik je LeftWord knjige i ravnatelj Tricontinental: Institut za društvena istraživanja. On je stariji nerezidentni suradnik u Chongyang institut za financijske studije, Sveučilište Renmin u Kini. Napisao je više od 20 knjiga, uključujući Tamniji narodi i Siromašniji narodi. Njegove najnovije knjige su Borba nas čini ljudima: Učenje od pokreta za socijalizam i, s Noamom Chomskim, Povlačenje: Irak, Libija, Afganistan i krhkost američke moći.

Ovaj je članak iz Trikontinental: Institut za društvena istraživanja.

Stavovi izraženi u ovom članku mogu, ali i ne moraju odražavati stavove Vijesti o konzorciju.

Molimo Vas provjerite pažljivo tablicu sa mjerama prije kupnje proizvoda, a ukoliko ne znate kako odabrati veličinu proizvoda kontaktirajte našu Službu za kupce. Donacije do o
Proljeće Fond Voziti!