“Travanjske rakete” predstavljaju trenutak preokreta u geopolitici Bliskog istoka – uspostavu iranskog odvraćanja koje utječe i na Izrael i na Sjedinjene Države.
Iranske rakete prolaze iznad Al-Aqse dok je IRGC pogodio Izrael višestrukim zračnim napadima u nedjelju ujutro po lokalnom vremenu. (Nepoznato/Mehrnews.com/Wikimedia Commons)
IPišem o Iranu više od dva desetljeća. Godine 2005. otputovao sam u Iran kako bih utvrdio "osnovnu istinu" o toj naciji, istinu koju sam zatim ugradio u knjigu, Ciljajte Iran, izlažući američko-izraelsku suradnju u izradi opravdanja za vojni napad na Iran s ciljem rušenja teokratske vlade.
Nadovezao sam se na ovu knjigu s drugom, Dealbreaker, 2018., čime je ovaj američko-izraelski napor aktualiziran.
Još u studenom 2006., u obraćanju Školi međunarodnih odnosa Sveučilišta Columbia, naglasio sam da Sjedinjene Države nikada neće napustiti mog “dobrog prijatelja” Izrael dok, naravno, mi to ne učinimo. Pitao sam što bi moglo potaknuti takvu akciju?
Primijetio sam da je Izrael nacija pijana od oholosti i moći, i ako Sjedinjene Države ne nađu način da izvade ključeve iz autobusa kojim je Izrael plovio prema ponoru, ne bismo se pridružili Izraelu u njegovom samoubojstvu poput leminga putovanje.
Sljedeće godine, 2007., tijekom obraćanja Američkom židovskom komitetu, istaknuo sam da je moja kritika Izraela (na koju su mnogi u publici snažno uvrijeđeni) došla s mjesta zabrinutosti za budućnost Izraela.
Naglasio sam činjenicu da sam veći dio desetljeća proveo pokušavajući zaštititi Izrael od iračkih projektila, i tijekom službe u Pustinjskoj oluji, gdje sam igrao ulogu u kampanji protiv projektila SCUD, i kao inspektor za oružje Ujedinjenih naroda , gdje sam radio s izraelskom obavještajnom službom kako bih osigurao eliminaciju iračkih projektila SCUD.
“Posljednje što želim vidjeti,” rekao sam gomili, “je scenarij u kojem su iranske rakete padale na tlo Izraela. Ali ako Izrael ne promijeni kurs, ovo je neizbježan ishod politike vođene više arogancijom nego zdravim razumom.”
U ponedjeljak navečer, u utorak rano ujutro, 13. i 14. travnja, moja zabrinutost iznesena je uživo pred međunarodnom publikom — iranske su rakete padale na Izrael, a Izrael nije mogao učiniti ništa da ih zaustavi.
Kao što je bio slučaj nešto više od 33 godine prije, kada su iračke rakete SCUD nadvladale obranu američkih i izraelskih raketa Patriot i pogodile Izrael desetke puta tijekom mjesec i pol dana, iranske rakete, integrirane u plan napada koji je dizajniran za nadjačavanje izraelskih raketnih obrambenih sustava, nekažnjeno je pogađao određene mete unutar Izraela.
Unatoč korištenju opsežnog integriranog proturaketnog obrambenog sustava koji se sastoji od takozvanog sustava "Iron Dome", raketnih baterija Patriot američke proizvodnje i raketnih presretača Arrow i David's Sling, zajedno s američkim, britanskim i izraelskim zrakoplovima, i Američka i francuska brodska proturaketna obrana, više od desetak iranskih projektila pogodilo je dobro zaštićene izraelske zračne luke i instalacije protuzračne obrane.
Iranci su pogodili najmanje dvije uzletno-sletne staze, izbacivši ih iz upotrebe, i najmanje pet struktura tipa skladišta (ovo iz satelitskih snimaka snimljenih nakon napada.)
Iran je pet sati unaprijed upozorio Izrael da premjesti predmete visoke vrijednosti (F-35). Štoviše, Iran nije napao vojarne, stožere ili ciljeve koji bi uzrokovali žrtve.
Šteta je možda manja, ali poruka je jasna - Iran može pogoditi bilo koji cilj koji želi, bilo kada.
Izrael je pogodio iranski teritorij
Iranski konzulat u Damasku nakon što je pogođen izraelskim zračnim napadom 1. travnja. (Nepoznato/Rajannews.com/Wikimedia.com)
Iranski raketni napad na Izrael nije došao iz vedra neba, da tako kažemo, već je prije bio odmazda za izraelski napad 1. travnja na zgradu iranskog konzulata u Damasku, u Siriji, u kojem je ubijeno nekoliko viših iranskih vojnih zapovjednika.
Dok je Izrael u prošlosti izvodio napade na iransko osoblje u Siriji, udar od 1. travnja razlikovao se ne samo po tome što je ubijeno vrlo visoko iransko osoblje, već i po tome što je napadnuto ono što je pravno govoreći suvereni iranski teritorij - iranski konzulat.
Iz iranske perspektive, napad na konzulat bio je crvena linija koja bi, ako se ne uzvrati, izbrisala svaki pojam odvraćanja, otvarajući vrata još drskijoj izraelskoj vojnoj akciji, do i uključujući izravne napade na Iran.
Protiv odmazde, međutim, bila je složena mreža isprepletenih političkih ciljeva koji bi vjerojatno bili predmet sukoba velikih razmjera između Izraela i Irana koji bi mogao biti potaknut bilo kakvim smislenim iranskim osvetničkim napadom na Izrael.
Prije svega, Iran je bio angažiran u strateškoj politici zasnovanoj na zaokretu od Europe i Sjedinjenih Država, prema Rusiji, Kini i euroazijskoj kopnenoj masi.
Ova promjena je potaknuta iranskom frustracijom zbog politike ekonomskih sankcija koju pokreću SAD, te nesposobnošću i/ili nespremnošću kolektivnog Zapada da pronađe put naprijed koji bi doveo do ukidanja ovih sankcija.
Neuspjeh iranskog nuklearnog sporazuma (Zajedničkog sveobuhvatnog akcijskog plana ili JCPOA) da proizvede vrstu gospodarskih prilika koje su obećane prilikom njegovog potpisivanja bio je glavni pokretač ovog iranskog zaokreta prema istoku.
Umjesto njega, Iran se pridružio i Šangajskoj organizaciji za suradnju (SCO) i forumu BRICS-a i usmjerio je svoju diplomatsku energiju na to da se Iran temeljito i produktivno integrira u obje skupine.
Opći rat s Izraelom opustošio bi ove napore.
Drugo, ali ne manje važno u ukupnoj geopolitičkoj jednadžbi za Iran, je tekući sukob u Gazi. Ovo je događaj koji mijenja igru, gdje se Izrael suočava sa strateškim porazom od strane Hamasa i njegovih regionalnih saveznika, uključujući osovinu otpora predvođenu Iranom.
Po prvi put u povijesti, pitanje palestinske državnosti pokrenuto je od strane globalne javnosti.
Ovaj uzrok je dodatno olakšan činjenicom da se izraelska vlada Benjamina Netanyahua, sastavljena od političke koalicije koja se žestoko protivi bilo kakvoj ideji palestinske državnosti, nalazi u opasnosti od kolapsa kao izravne posljedice posljedica napada Hamasa od 7. listopada 2023. i kasniji neuspjeh Izraela da vojno ili politički porazi Hamas.
Izrael je također sputan akcijama Hezbollaha, koji je držao Izrael pod kontrolom duž njegove sjeverne granice s Libanonom, i nedržavnih aktera kao što su proiranske iračke milicije i jemenski Huti koji su napali Izrael izravno i, u slučaju Houthia, neizravno, zatvaranja kritičnih morskih komunikacijskih linija što ima za posljedicu gušenje izraelskog gospodarstva.
Ali Izrael je taj koji je sam sebi nanio najviše štete, provodeći genocidnu politiku odmazde nad civilnim stanovništvom Gaze. Izraelske akcije u Gazi živa su manifestacija same oholosti i politike vođene moći na koju sam upozoravao još 2006.-2007.
Tada sam rekao da SAD ne bi bio voljan biti putnik u političkom autobusu koji vozi Izrael i koji bi nas odveo s litice nepobjedivog rata s Iranom.
Svojim zločinačkim ponašanjem prema palestinskim civilima u Gazi, Izrael je izgubio potporu većeg dijela svijeta, stavljajući Sjedinjene Države u poziciju u kojoj će doživjeti nepopravljivu štetu na svoj ionako ukaljani ugled, u vrijeme kada svijet prelazi iz razdoblje singularnosti kojom dominira Amerika do multipolarnosti vođene BRICS-om, a SAD treba zadržati što je moguće više utjecaja na takozvanom "globalnom jugu".
Trenutak promjene mora
Biden s Netanyahuom u Tel Avivu 18. listopada 2023. (Bijela kuća/Wikimedia Commons)
SAD je pokušao - neuspješno - izvaditi ključeve iz paljenja Netanyahuovog samoubilačkog autobusa.
Suočena s velikom suzdržanošću izraelske vlade kada je riječ o promjeni politike prema Hamasu i Gazi, administracija predsjednika Joea Bidena počela se distancirati od politike Netanyahua i upozorila Izrael da će biti posljedica zbog odbijanja da promijeni svoje postupke u Gazi kako bi uzela u obzir zabrinutost SAD-a.
Bilo kakva iranska odmazda protiv Izraela trebala bi se kretati ovim iznimno kompliciranim političkim vodama, omogućujući Iranu da nametne održivi stav odvraćanja osmišljen kako bi spriječio buduće izraelske napade, istovremeno osiguravajući da ni njegovi politički ciljevi koji se tiču geopolitičkog zaokreta prema istoku, ni uzdizanje uzrok palestinske državnosti na globalnoj sceni, bili su skrenuti ustranu.
Čini se da je iranski napad na Izrael uspješno manevrirao kroz te stjenovite političke plićake. Učinila je to prije svega držeći Sjedinjene Države izvan borbe. Da, Sjedinjene Države su sudjelovale u obrani Izraela, pomažući u obaranje mnoštva iranskih dronova i projektila.
Ovaj angažman je bio u korist Irana, budući da je samo pojačao činjenicu da ne postoji kombinacija sposobnosti proturaketne obrane koja bi na kraju mogla spriječiti iranske projektile da pogode svoje zadane ciljeve.
Mete koje je Iran pogodio - dvije zračne baze u pustinji Negev iz kojih su lansirani zrakoplovi korišteni u napadu na iranski konzulat 1. travnja, zajedno s nekoliko lokacija izraelske protuzračne obrane - bile su izravno povezane s točkama koje je Iran pokušavao istaknuti uspostavljajući opseg i opseg svoje politike odvraćanja.
SAD ima napredni AN/TPY-2 X-band radar stacioniran u Har Qerenu, u pustinji Negev.
Njegova je misija otkriti lansiranje iranskih projektila i proslijediti podatke o ciljanju izraelskim Arrowu i Davidovoj praćki te američkim THAAD ABM baterijama raspoređenim za zaštitu osjetljivih izraelskih lokacija,… pic.twitter.com/qHb7sgbbAh
— Scott Ritter (@RealScottRitter) Travnja 14, 2024
Prvo, da su iranske akcije bile opravdane prema članku 51. Povelje UN-a — Iran je uzvratio na one ciljeve u Izraelu koji su izravno povezani s izraelskim napadom na Iran, i drugo, da su izraelske lokacije protuzračne obrane bile ranjive na iranski napad.
Kombinirani utjecaj ova dva čimbenika je da je cijeli Izrael bio ranjiv na napad od strane Irana u bilo kojem trenutku, i da Izrael ili njegovi saveznici nisu mogli učiniti ništa da zaustave takav napad.
Ova poruka odjeknula je ne samo u dvoranama vlasti u Tel Avivu, već iu Washingtonu, DC, gdje su se kreatori američke politike suočili s neugodnom istinom da ako SAD bude djelovao u dogovoru s Izraelom ili će sudjelovati ili pomoći izraelskoj odmazde, tada bi američki vojni objekti diljem Bliskog istoka bili izloženi iranskim napadima koje bi SAD nemoćne zaustaviti.
To je razlog zašto su Iranci stavili toliki naglasak na držanje SAD-a izvan sukoba i zašto je Bidenova administracija bila toliko zabrinuta da osigura da i Iran i Izrael shvate da SAD neće sudjelovati ni u kakvom izraelskom osvetničkom udaru protiv Irana.
“Travanjske rakete” predstavljaju trenutak preokreta u geopolitici Bliskog istoka – uspostavu iranskog odvraćanja koje utječe i na Izrael i na Sjedinjene Države.
Dok su emocije u Tel Avivu, posebno među radikalnijim konzervativcima izraelske vlade, uzburkane, a prijetnja izraelske odmazde protiv Irana ne može se potpuno odbaciti, činjenica je temeljni politički cilj Netanyahua tijekom proteklih 30 Više godina, naime uvlačenje SAD-a u rat s Iranom, Iran je matirao.
Štoviše, Iran je to uspio postići bez narušavanja svoje strateške orijentacije prema istoku ili potkopavanja cilja palestinske državnosti. “Operacija Pravo obećanje”, kako je Iran nazvao svoj osvetnički napad na Izrael, ući će u povijest kao jedna od najvažnijih vojnih pobjeda u povijesti modernog Irana, imajući na umu da je rat samo produžetak politike drugim sredstvima.
Činjenica da je Iran uspostavio vjerodostojan položaj odvraćanja bez narušavanja glavnih ciljeva politike sama je definicija pobjede.
Scott Ritter bivši je obavještajni časnik američkih marinaca koji je služio u bivšem Sovjetskom Savezu na provedbi sporazuma o kontroli naoružanja, u Perzijskom zaljevu tijekom operacije Pustinjska oluja iu Iraku nadzirući razoružanje WMD-a. Njegova najnovija knjiga je Razoružanje u vrijeme perestrojke, u izdanju Clarity Pressa.
Ovo je od autora Podskup stranica.
Izražena stajališta isključivo su stajališta autora i mogu, ali ne moraju odražavati stajališta Vijesti o konzorciju.
Briljantan članak, hvala Scott
Ne želim umanjiti ozbiljnost s kojom je Izrael prekršio međunarodno pravo napadom na zgradu iranskog konzulata. Ali postoji činjenična greška koju bi trebalo ispraviti.
Prema Beču, teren koji se koristi za konzularne funkcije, poput veleposlanstva, dio je suverenog teritorija *države primateljice* (gdje se nalazi), a ne države pošiljateljice (gost). U ovom slučaju to znači da je konzulat bio na sirijskom teritoriju. Istina je da se na teritoriju primjenjuju iranski zakoni i da su zgrade ili područja s konzularnom funkcijom zaštićeni diplomatskim imunitetom, vidi između ostalog članak 55.
Ipak, izraelski napad bio je grubo kršenje međunarodnog prava. Prvo, zato što nema posla u sirijskom zračnom prostoru ili teritoriju. Drugo, zato što je to ubojstvo iranskih dužnosnika: ratni čin. Treće, jer ako je neka od srušenih zgrada imala i konzulatsku funkciju, to je povreda diplomatskog imuniteta.
Djeluje koreografski. Isto kada je Soleimani ubijen, a Iran napao američku instalaciju u Iraku
“Iran je pet sati unaprijed upozorio Izrael da premjesti predmete visoke vrijednosti (F-35). Štoviše, Iran nije napao vojarne, stožere ili ciljeve koji bi uzrokovali žrtve.”
Mnogi dužnosnici američke administracije energično poriču da je Iran dao unaprijed upozorenje/obavijest. Kome da vjerujemo, ili bolje rečeno, koji se dokaz ili dokazi mogu ponuditi/izvijestiti da se potvrdi tvrdnja o prethodnoj obavijesti?
Vjerujem da Iran želi izbjeći sveobuhvatni rat, a ovakvo ponašanje (unaprijed upozorenje) ne bi izgledalo neuobičajeno u njihovom opasnom prelasku prepreka s kojima su se suočili od '79.
Samo priznavanjem da je Izrael zapravo američka zamjenska država/nosač zrakoplova je način na koji možemo razaznati da SAD dobiva uvjerljivo poricanje za rat koji je dugo želio s Iranom i za ometanje BRICS-a. Iran je igrao ravno u ruke SAD-u i naivno vjeruje da može dobiti pošteno saslušanje unutar novonaoružanih zapadnih medija. Ovog tjedna Kongres će glasovati o još mnogo milijardi dolara za Izrael, Tajvan i Ukrajinu...ovo je američki poljubac smrti jer se opire multipolarnosti izazivajući kaos tamo gdje može svom snagom očuvati Carstvo
Iran se trebao držati prikrivene odmazde. Volio bih biti u krivu, ALI ovo NIJE pobjeda za Iran niti razlog za bilo kakvo slavlje.
Ako su SAD željele 'izvaditi ključeve iz paljenja Netanyahuovog samoubilačkog autobusa', mogle su prestati slati oružje Izraelu i prestati govoriti o čvrstim obvezama prema izraelskoj 'obrani'. Ne vidim ni traga ni jednom ni drugom.
Hvala × 100 Scott Ritter i CN na objavljivanju ovog informativnog i pravovremenog izvješća. ? Ulizički stenografi korporativnih medija bili su vrlo zauzeti papagajskim reproduciranjem iznimno neobične priče, ? onaj koji izgleda cilja na publiku koja je ili namjerno neinformirana ili ideološki? ispran.
I hvala što ste citirali svoju najnoviju knjigu!
Kao i obično,
EA
Izrael već godinama provocira rat s Iranom. Naravno da je SAD uključen. U ubojstvu je onaj tko dobavlja oružje upleten u zločin. Čudovišta u Washingtonu i Tel Avivu žele rat i imat će ga. Nevažno je što osjećaju njihovi građani. Samo 1% iranskih bespilotnih letjelica i drugog oružja u zraku je prošlo je smiješno u ovom takozvanom napadu "bez presedana".
S obzirom na povijest Irana i UAS-a, bilo je užasno saznati što se tada događalo. Amerika je upravo preuzela državnu branu, dionice i bure, i izbacila njihovu novu demokraciju i vratila idiota kojeg bi SAD lako mogao kontrolirati. Postoje stvari koje mi se ne sviđaju u vezi s Iranom, ALI isto mogu reći za SAD i Izrael. Netanyahu će uskoro biti mrtav, ili će ga njegovi neprijatelji uhvatiti ili će se mnoge druge nacije u svijetu također protiv njega.
Nadam se da je Biden dovoljno pametan da izbjegne još jednu katastrofu, jer se Izrael ponaša kao da je gospodar svemira. Nedostatak ljudskosti u nedavnoj odluci Izraela da ubije muškarce, žene i OMG djecu - to je horor priča
Izrael. Nacija koja, čini se, voli ubojite akcije nad mnogim nacijama—ali oprostite—vrijeme je—kao što se kaže da se Izrael digne na svoju petardu.
“Nadam se da je Biden dovoljno pametan da izbjegne novu katastrofu.” Sigurna sam da nisam jedina koja se morala oporaviti od nehotičnog drhtaja cijelog tijela nakon čitanja te rečenice.
“Travanjske rakete” kojima je Iran počastio Izrael bile su opravdan napad na Izrael, za razliku od izraelskog ničim izazvanog napada na iranski konzulat. Međutim, iako je napad bio nužan i razuman, s obzirom na bjesomučno, bezobzirno ponašanje Izraela i onih koji su ga omogućili, on nas, bez sumnje, vodi korak bliže daleko smrtonosnijem i opsežnijem požaru. Opasnost je opipljiva! Nažalost, ljudska je rasa, kolektivno, još uvijek prilično divlja i duboko joj nedostaje mudrosti. Unatoč grandioznim predodžbama koje mnogi od nas imaju o našem takozvanom čovječanstvu i njegovom potencijalu… obično kao rezultat religijske indoktrinacije ove ili one vrste… kolektivno, ostajemo primitivni, ratoborni primati najgore vrste! Ako sumnjate u to, bacite dug i dubok pogled na svijet 21. stoljeća. I, kao rezultat tih iluzornih, grandioznih predodžbi, nismo u stanju vidjeti sebe onakvima kakvi stvarno jesmo; mi smo zemaljski sisavci, vođeni instinktima, pripadamo klasificiranom redu primata, koji su malo previše inteligentni za naše dobro, ali, u isto vrijeme, nisu dovoljno inteligentni. Dovoljno smo inteligentni da smo vlastitom rukom napravili sredstva (nuklearke) za vlastito uništenje... ali jesmo li dovoljno inteligentni da izbjegnemo podleganje našim niskim instinktima i uništavanje sebe i cijelog života na ovoj planeti? Vrijeme će pokazati, ali sumnjam!
Izraelsko stanovništvo odlazi u gomilama. Većina ih je ionako podrijetlom iz Europe i SAD-a. Ne ostaju okolo da saznaju kako će ovo završiti. Tako govoreći.
Nadam se da Scott Ritter ne podcjenjuje ludilo američkog zapovjedništva. Sumnjam da to nije beskonačno, ali ne mogu reći da vidim lako uočljivu granicu.
Možemo se nadati, a vidjet ćemo.
Ako Izrael ponovno napadne Iran, imamo sve dokaze koji su nam potrebni, jer su nam bili potrebniji, da su izraelske namjere savršeno jasne. Ono što oni žele, kao što svi znamo oduvijek, je regionalni sukob i na dobrom su putu da to i dobiju.
Izraelsko vodstvo trebalo bi biti vrlo posramljeno, da nije bilo pomoći SAD-a u obrani, ovo bi moglo ispasti vrlo loše za njih.
Bidenu su ruke vezane do izbora u studenom, zategnite pojaseve, djeco.
Scott Ritter hvala na ažuriranju.
Što onda čekati do studenog? BIDEN ILI TRUMP.
Bilo jedno savršeno lice koje predstavlja naše arogantno neznanje, pohlepno izrabljivanje, uništavanje i genocid koji smo izveli nad svijetom. Oni su ono što mi dijelimo kao naciju.
Demokrati su očito krenuli u svjetski rat za svjetsku dominaciju Wall Streeta. I tako je već neko vrijeme, barem do Obame. Slušajte američku politiku prema Rusiji…”Rusija mora biti poražena”. Isto je s Kinom, iako su ponekad spremni samo "zauzdati" Kinu. No, ovakve izjave, koje nisu rijetke niti neuobičajene, stalno ukazuju na svjetski rat za svjetsku dominaciju Wall Streeta. Wall Street mora biti uber alles.
Isto žele i republikanci, uglavnom uz zamjerku da bi oni trebali biti glavni u ratu, a pogodovati malo drugačijoj bandi oligarha. Malo se prave da su protiv rata, ali će i sav novac dati vojsci, i žele rat s Kinom.
Što američki narod misli nije važno. Što mislite, što je ovo, demokracija? Imamo vladu Wall Streeta, za Wall Street i Wall Streeta, a Wall Street želi svjetsku dominaciju.
Traganje za ključevima ovog odbjeglog autobusa vjerojatno će biti uzaludno. Nažalost, milijuni ljudi voze se u stražnjem dijelu ovog autobusa, nešto poput crnaca na segregacijskom jugu. Pogreška je napravljena 1948. kada je predsjednik Truman priznao vjersku sektu kao državu. Pilići su došli kući na kokošinjac kako se to kaže. Što učiniti sada? Nije to Gordijev čvor kao što neki misle – potrebna je mudrost koja u sadašnjem stanju američke diplomacije nedostaje.
Sviđa mi se drugačija perspektiva Scotta Rittera; približava nas stvarnosti i onome što će se dogoditi ako Izrael danas ili bilo kojeg dana odluči uzvratiti udarac.
Pitanja koja treba postaviti, "je li zapad doista protiv eskalacije?", "Jesu li SAD doista bile svjesne izraelskog napada na iranski konzulat?", "SAD nije dao Izraelu podatke o napadu?" Imam dojam da ništa od toga nije istina. Iran je glavni dobavljač oružja za Rusiju, pa bi možda uključivanje Irana u rat moglo natjerati iransko vodstvo da promijeni strategiju i usredotoči se na prvo u ovom ratu. Može li onda Rusija na dva fronta, Ukrajinu i pomoć Iranu?
Ono što me plaši je kako je zapad prvo precijenio svoje kapacitete, a podcijenio “neprijateljske”; prvo s Rusijom, a sada s Iranom. Nazvati uspjehom Izrael, uz pomoć intervencije SAD-a, UK-a, Francuske, Jordana i možda čak i Saudijske Arabije u obaranju 300 bespilotnih letjelica i projektila (i još nedostajućih 3 ili 4) prilično je pretjerano.
Baš kao što zapad testira Iran, potonji je učinio isto; kada se Izrael nađe u punom ratu, stvari bi mogle biti sasvim drugačije i zapad bi se mogao naći uvučen u rat koji si ne može priuštiti da izgubi na Bliskom istoku, zajedno s možda velikim energetskim poremećajem koji bi ozbiljno utjecao na europsko gospodarstvo, već radi preko kapaciteta...
To bi Rusiji možda otvorilo novu priliku; možda neće dobiti toliko oružja od Irana, ali Europa će postati ranjiva kao nikada prije.
Na kraju ništa ne može beskrajno letjeti nebom, prije ili kasnije mora se spustiti, nježno ili padajući s neba poput stijene; to se zove gravitacija i nitko joj ne može pobjeći… osim ako ne napustimo planet
Vrlo odmjeren odgovor kao i uvijek, ali morate vidjeti kamo idemo - prema WWW III.
Mislim da je treći svjetski rat odavno počeo, ono što danas vidimo u Ukrajini, u Izraelu je ishod takvog rata (možda čak i pandemije?); igra se na ekonomskoj razini već neko vrijeme, od vremena kada je Kina postala gospodarska sila. To moramo razumjeti kako bismo spriječili da ide dalje; ako neprestano poričemo da smo već u trećem svjetskom ratu i čekamo da projektil stigne do naše kuće, onda patimo od sindroma kuhane žabe. Samo se narod može spasiti, a to znači ići protiv svake vlade koja podržava rat, to znači govoriti u korist naših "neprijatelja" vidjeti ljepotu i vrijednost istih
Richard L. Romano je u pravu. Ono što opisujete, uspješan iranski napad nije ono što MSM izvještava. Spominju veliki broj uništenih projektila i bespilotnih letjelica i potvrđuju da su drugi pogodili nezanimljive mete.
Kako možemo provjeriti stvarnost iranskog uspjeha?
Hvala vam na primjedbama.
Nije li Scott u drugom djelu spomenuo kako je to postignuto, ili je to možda Larry Johnson? U svakom slučaju, bit je da su mnoge oborene mete bile spore bespilotne letjelice, krstareće rakete koje su imale lažne bojeve glave koje bi se odvojile od glavne rakete, mnogo lažnog streljiva. Zato je baraž tempiran da se poklopi sa svim dolascima iz Iraka, Sirije i Jemena. Jednostavno su nadjačali baterije protuzračne obrane dok su pravi strijelci (velike brze balističke rakete) prolazili i pogađali svoje mete. Vojnici znaju za to, političari i novinari ne toliko. Sve što trebate učiniti je pogledati komercijalne satelitske snimke na kojima se vidi šteta. Vidio sam takve dokaze o ovoj šteti kroz razne druge medije. Pogledaj okolo, siguran sam da ćeš ih pronaći.
Morate čitati vijesti koje nisu u službi cionizma. Na primjer, Al-Mayadeen English je izvijestio da je Iran pogodio "Izrael" sa sedam do devet hipersoničnih projektila, od kojih ne postoji tehnologija koja bi ih mogla presresti.
Nasuprot tome, na primjer, CNN ima sporazum s "Izraelom" da prije objave sve pregledaju njihovi cenzori. CNN je također otpustio Marca Lamonta Hilla prije nekoliko godina, jer je u UN-u govorio u prilog oslobođenja Palestine ("Ono što je rekao protivi se vrijednostima naše organizacije").
Nadajmo se da si u pravu, Scott.
Scott piše: 'Ali ako Izrael ne promijeni kurs, ovo je neizbježan ishod politike vođene više arogancijom nego zdravim razumom'
Pisao sam o nedostatku zdravog razuma u Izraelu objavivši ovo prije 2 dana o izraelskom glupom ponašanju 1. travnja, na Dan svih budala 2024.; titula,
Izraelski dan šale.
Da li je liderima jedne zemlje stalo do zemlje? Ili samo o sebi? Jesu li odluke vođe pokazatelj 'zdravog razuma' nacije ili samo liderovi vlastiti ciljevi? Relevantno pitanje u svim kapitalističkim “demokracijama”, gdje se novcem može kupiti sve, uključujući, ili možda posebno, vođe.
“Nemojte slijediti vođe. Čuvajte se mjerača parkiranja” — Bob Dylan.
Neshvatljivo je da mala zemlja na Bliskom istoku može kontrolirati toliki dio američke vanjske politike. Nadajmo se da će se Biden i njegovi voditelji probuditi na vrijeme ili bismo mogli vidjeti oblake gljiva na horizontu. (“Na plaži” Nevila Shutea sada je relevantniji nego ikad nakon kubanske raketne krize).
Sve nacije s 'pet očiju', posebice SAD i Velika Britanija, vezane su za židovski lobi, prvenstveno izraelski cionistički lobi. Govoriti protiv Izraela, koliko god blago, zajamčeno je završiti vašu karijeru, pronto.
Ovo nije demokracija i kao takva ne vidim nikakve promjene politike koje dolaze iz SAD-a ili drugdje na temelju iskrene kritike izraelskog ponašanja. Biden, Trump, Sunak, Starmer itd. svi su uvjereni cionisti, a mnogi imaju dvojno državljanstvo. Nisu u stanju prepoznati probleme niti napraviti potrebne promjene. Budućnost je sumorna – osim ako niste član BRICS-a. Idi shvati.
Upravo sam vidio meme koji prikazuje ovo: “Kada naši političari donose svoje političke odluke na temelju toga tko im je dao najviše novca, mi nemamo politički sustav, mi imamo dražbu.
"
Mark Twain je to vrlo jezgrovito rekao:
“Imamo najbolju vladu koju novac može kupiti.”
Ova mala zemlja ima najbogatije moguće pokrovitelje.
Ako se vratite i pročitate Balfourovu deklaraciju koja je obećavala židovsku državu u Palestini, ona je bila upućena "Lordu Rothschildu".
Koliko je drugih država nastalo obećanjem jednoj osobi?
Crna Gora? Ne tako davno..Ista obitelj također..
Osim što je Australija naslikala veliku metu na svojim leđima i neće biti rukavac koji će preživjeti (nakratko) rat. Nismo baš sigurni na koju bi plažu krenuli, pogotovo jer su ovih dana sve više pod nabujalom vodom. Ali nakon ovog rata više neće biti časnika američke mornarice koji će flertovati s Australkama.
Nažalost, miješate psa i rep. SAD i Izrael su jedno te isto i po njihovim postupcima znamo što žele. U svim našim ratovima želimo kontrolu.
Je li to nada za promjenu politike ili je to još jedan veliki korak prema Trećem svjetskom ratu?
Pogledajte članak Caitlin Johnstone: hxxps://open.substack.com/pub/caitlinjohnstone/p/stop-pretending-biden-is-some-passive?utm_source=share&utm_medium=android&r=ptxz0
Vau, ovo nije ono što čitate u glavnim medijima. Ovo je, ako je istina, početak III svjetskog rata ili potpuna promjena naše politike prema cijelom svijetu. Imaju li građani SAD-a izbora?
Nope!
Baš kao i kad biraju kako žele da se njima upravlja, građani SAD-a nemaju pravo glasa!
Doista, čitajući NYT, čovjek bi pomislio da nijedna od iranskih raketa nije prošla do svojih ciljeva. Naravno, izvor te dezinformacije je izraelska vlada, koja, kao što svi znamo, plete laži kao što pauk plete mrežu.