Status Emirata u Washingtonu priča je o opsežnom lobiranju, izdašnom financiranju i približavanju Izraelu bez obzira na ratne zločine potonjeg u regiji.
Predsjednik UAE Mohamed bin Zayed Al Nahyan, ili MbZ, s američkim predsjednikom Joeom Bidenom na summitu GCC+3 u Jeddahu, srpanj 2022. (Bijela kuća, Wikimedia Commons, javno vlasništvo)
By As`ad AbuKhalil
Posebno za Vijesti o konzorciju
TUjedinjeni Arapski Emirati uživali su izvrstan tisak na Zapadu; ne da se kraljevstvo držalo podalje od nevolja na Bliskom istoku ili zadržalo neutralnost u raznim sukobima i ratovima koji su bjesnili oko njih.
Daleko od toga. UAE je zapravo potaknuo — i dolio ulje na — vatru mnogih ratova i sukoba u regiji. Razlog za povoljan tretman na Zapadu je u ogromnom bogatstvu zemlje i konkurenciji na Zapadu u prodaji Emirata vrhunske vojne opreme, od naprednog oružja do aviona.
UAE je postigao status koji uživa u Washingtonu opsežnim lobiranjem, izdašnim financiranjem i približavanjem Izraelu bez obzira na ratne zločine potonjeg u regiji.
Kada je Mohammed bin Zayed (MbZ) stupio na prijestolje (čak i kada je njegov brat Khalifa Ben Zayed bio nominalni vladar), poslao je bliskog suradnika, Yusufa Otaibu, u Washington kao veleposlanika u SAD-u da promiče vojne i obavještajne odnose između zemalja.
Kao i bivši saudijski veleposlanik Prince Bandar prije njega, Otaiba je brzo došao do zaključka da put do srca Kongresa mora proći kroz AIPAC, legendarni izraelski lobi. Otaiba je generacija čelnika Arapskog zaljeva neopterećena je bilo kakvim emocijama ili strastima u vezi s Palestinom; a današnji zaljevski despoti ne moraju gledati preko ramena očekujući govore Gamala Nassera u kojima će egipatski vođa mobilizirati arapske mase od Zaljeva do oceana.
Odnos među zemljama Zaljeva nikada nije bio harmoničan, ali SAD je izvršio svoj utjecaj odmah nakon Iranske revolucije 1979. kako bi ih gurnuo u sigurnosni aranžman (Vijeće za suradnju u Zaljevu, osnovano 1981.) kako bi se obranilo od iranske opasnosti i prijetnji, navodnih ili stvarno, te udaljiti zaljevski politički poredak od arapske jezgre u vezi s palestinskim pitanjem.
Odnosi s Rijadom
Karta koja prikazuje Saudijsku Arabiju, zelenom bojom, i Ujedinjene Arapske Emirate, narančastom bojom. (Quintucket, Wikimedia Commons, CC0)
Vanjska politika UAE usredotočena je na niz ciljeva i kalkulacija koje se međusobno isprepliću:
Prvo, površno pretpostavljeni savez između UAE i Saudijske Arabije prikriva dugogodišnja rivalstva i razlike između dviju zemalja.
Kada je Muhammad bin Salman prvi put stupio na saudijsko prijestolje (čak i kao prijestolonasljednik 2017.), bin Zayed, kao čelnik UAE, služio je kao njegov sponzor i promotor u krugovima Washingtona.
Njegov veleposlanik u DC-u obilazio je kako bi uvjerio skeptike da drakonske, tiranske mjere koje se poduzimaju u Rijadu - i uhićenje bin Salmanovih starijih rođaka i ujaka - ne bi trebale zabrinuti američku vladu.
Bin Zayed je pogrešno pretpostavio da će se tada pojaviti kao neprikosnoveni vođa arapskog svijeta nakon što će kontrolirati novog neprovjerenog, saudijskog vladara.
No, bin Salman se brzo otrgnuo kontroli vladara UAE i razotkrio ambicije koje su bile puno šire od onih njegova susjeda.
Predsjednik Donald Trump s Mohammedom bin Salmanom bin Abdulazizom Al Saudom, ili MbS-om, tadašnjim zamjenikom prijestolonasljednika Saudijske Arabije, u ožujku 2017. (Bijela kuća/Shelah Craighead)
Ni u Saudijskoj Arabiji ni u arapskom svijetu bin Salman nije bio spreman igrati drugu violinu; on bi jedini odlučivao o poslovima Zaljeva i doista o poslovima arapskog svijeta.
A ako je bin Zayed uspio učvrstiti snažan sigurnosni i obavještajni savez s državom Izrael, saudijski je vladar bio voljan ići tako daleko kao bin Zayed, a da se nije posve obvezao na proglašeni mirovni sporazum s Izraelom.
Razmišljanja o takvom koraku daleko su kompliciranija za vladara koji nosi titulu službenika dviju svetih džamija islama.
Saudijska Arabija je bila izložena desetljećima fanatične vjerske indoktrinacije koja je uključivala elemente antisemitizma i deklarirane slogane džihada, ne samo protiv Izraela nego protiv Židova općenito.
Kralj Faisal — vrlo cijenjen i hvaljen kraljevski član u zapadnim prijestolnicama — nikada nije pokušao prikriti svoj antisemitizam. Sve dok je dopuštao da nafta teče na Zapad, nije mogao pogriješiti bez obzira koliko odbojna bila saudijska retorika u vezi sa Židovima i judaizmom. Kralj Faisal je čak zabranio Židovima ulazak u kraljevstvo; iako je napravljena iznimka za Henryja Kissingera.
Zajednički rat protiv Jemena
Kralj Faisal i američki predsjednik Richard Nixon tijekom ceremonije dolaska saudijske kraljevske obitelji u Bijelu kuću; Pat Nixon lijevo, svibanj 1971. (Nacionalni arhiv SAD-a, javno vlasništvo)
Drugo, bin Salman i bin Zayed započeli su rat protiv Jemena 2015. kao zajednički napor da zbace Hutije s vlasti. Njihove vojske trebale su surađivati i osloboditi Jemen, te ga staviti pod kontrolu potčinjenih lakeja.
Kao što je do sada dobro poznato, rat se odužio i Saudijci i Emirati nisu mogli napredovati unatoč divljačkom zračnom bombardiranju civilnih ciljeva unutar zemlje, stvarajući jednu od najgorih humanitarnih kriza u svijetu prije genocida u Gazi.
Nekoliko godina nakon rata u Jemenu ciljevi dviju zemalja su se razišli i UAE je počeo uspostavljati vlastitu zonu utjecaja na jugu Jemena bez konzultacija sa Saudijskom Arabijom. A kad je rat posustao, UAE su se spakirali i otišli također bez mnogo konzultacija sa Saudijskom Arabijom.
Treće, UAE su izlazili iz svoje unutarnje vanjske politike koja je od svog osnutka 1971. izbjegavala trvenja ili sukobe s drugim arapskim zemljama.
Vladar utemeljitelj, Sheikh Zayed, blisko je koordinirao sa saudijskom vladom i također sa Sjedinjenim Državama, dok je pažljivo izbjegavao uvredljive orijentacije arapskog javnog mnijenja. Osobno je pozvao Leilu Khalid iz Narodnog fronta za oslobođenje Palestine, ili PFLP, (poznatu otmičarku aviona i revolucionarku) u UAE i dao donaciju za njen cilj.
To bi danas bilo nezamislivo kada Zayedovi sinovi kuju zavjeru izravno s Mossadom kako bi omogućili ubojstva palestinskih vođa, čak i u samom Dubaiju.
Bin Zayedova ambicija je oponašati ulogu Izraela i služiti zapadnim imperijalnim interesima i programima. S tim ciljem sudjelovao je u američkim vojnim naporima u Afganistanu i Iraku.
Štoviše, u posljednjih 20 godina njegova je vojska postala, osobito nakon ere arapskih ustanaka, angažirana u Somaliji, Sudanu, Jemenu i Libiji. Ujedinjeni Arapski Emirati imaju bliske vojne i obavještajne odnose s mnogim arapskim zemljama, a njihovo stvaranje sveprožimajućeg nadzornog aparata izazvalo je zavist mnogih tiranina u regiji.
ČetvrtoUjedinjeni Arapski Emirati žele zadržati svoje bliske odnose sa Sjedinjenim Državama, ali se nisu zadovoljili samo primanjem iste količine američke vojne tehnologije kao Saudijska Arabija. Jedan od prvih plodova najave mira s Izraelom od UAE bilo je američko obećanje da će ga nagraditi naprednijom vojnom opremom.
UAE želi dokazati svoju korisnost NATO-u i Izraelu. Ali do sada je izbjegao dopustiti masivnu vojnu bazu za američke trupe na svom teritoriju kao što su to učinili Bahrein i Katar (u UAE se, međutim, nalazi ne tako tajna američka obavještajna baza).
Miješanje u sjevernoj Africi
Slijeva: ministar vanjskih poslova UAE Abdullah bin Zayed Al Nahyani, izraelski premijer Benjamin Netanyahu, ministar vanjskih poslova Bahreina Abdullatif bin Rashid Al-Zay i američki predsjednik Donald Trump tijekom ceremonije potpisivanja Abrahamovog sporazuma, 15. rujna 2020. . (Bijela kuća, Joyce N. Boghosian)
U aktualnim zbivanjima arapskog svijeta, UAE je vrlo aktivan u Sudanu, povezujući se sa Snagama za brzu podršku (RSF) koje su intenzivno angažirane u građanskom ratu u toj zemlji.
Zapovjednik sudanske vojske (koji je stvarni šef države) nedavno je eksplicitno optužio UAE za izazivanje smrti i razaranja u njegovoj zemlji u savezu s RSF-om, čiji je šef također blizak alat Mossada. Tada bi bilo malo vjerojatno da napori Ujedinjenih Arapskih Emirata nisu usko koordinirani s izraelskom vladom.
UAE je aktivan i u Libiji gdje podržava sve političke snage (osobito ozloglašenog feldmaršala Khalifu Haftara) koje su usmjerene protiv islamista iz žanra Muslimanskog bratstva, koji su povezani s Turskom. UAE je vrlo jasno stavio do znanja da je Muslimansko bratstvo njihov neprijatelj, zajedno s onim šijitskim skupinama neprijateljskim prema Izraelu.
Najneugodniji razvoj događaja za UAE bile su nedavne izjave alžirskog predsjednika u kojima je kritizirao intervencije "arapske države" u poslove njegove zemlje. Bilo je jasno da je govorio o UAE, a dužnosnici i propagandisti UAE-a brzo su odgovorili istom mjerom.
Alžir je protjerao državljane Ujedinjenih Arapskih Emirata koje je optužio za špijunažu za Mossad. Nadalje, Alžir nije bio zadovoljan ulaganjima UAE u duhanski sektor za koje je vlada očekivala da će biti profitabilna.
Što je najvažnije, UAE su sklonili brata bivšeg predsjednika Alžira, Abdelaziza Boutefliku, koji je pronevjerio milijune iz državne blagajne.
UAE također vrši pritisak na susjednu Mauritaniju da normalizira odnose s Izraelom. U marokansko-alžirskom sukobu, UAE je na strani Maroka (još jedna država kojom upravlja blizak saveznik Mossada).
UAE voli njegovati sliku mira i tolerancije u području ekstremizma. Ali država koju je MbZ izgradio mogla bi se kvalificirati kao najtotalitarnija država u arapskom svijetu. Nadmašila je Saddamovu “republiku straha”, ali je izbjegla masovna ubijanja unutar zemlje, gdje malo stanovništvo uživa pristojan životni standard bez političkih prava.
Ipak, dokle god UAE održava svoje blisko savezništvo s Izraelom, potpora američkog Kongresa vladajućem despotu zajamčena je u godinama koje dolaze. Međutim, rat u Gazi i strasti koje je zapalio u arapskom i muslimanskom svijetu vjerojatno će učiniti vladara UAE nepopularnijim nego ikad, barem izvan njegova feuda.
As`ad AbuKhalil je libanonsko-američki profesor političkih znanosti na Državnom sveučilištu California, Stanislaus. Autor je Povijesnog rječnika Libanona (1998.), Bin Ladena, Islama i novog američkog rata protiv terorizma (2002.), Bitke za Saudijsku Arabiju (2004.) i vodio je popularni blog The Angry Arab. On tweeta kao @asadabukhalil
Izražena stajališta isključivo su stajališta autora i mogu, ali ne moraju odražavati stajališta Vijesti o konzorciju.
Kao odgovor Veri Gottlieb, doista! Ovi ratovi su tako očito između starih imperijalističkih i kolonijalističkih sila koje još uvijek i nikada neće odustati od pokušaja iskorištavanja drugih nacija/naroda; uzimajući njihova prava i bogatstva samo da bi obogatili svoje jer se čini da im nikad nije dosta. Ove sile ne znaju kako odustati od onoga što se od njih traži da poboljšaju spašavanje svijeta od klimatskog zatopljenja: odreći se svojih “prava, bogatstava i utjecaja” u svijetu u kojem se svi suočavamo s istim problemom koji zahtijeva izvrsne vještine diplomacije i snalaženja na svjetskom igralištu u kojem svi pobjeđujemo ako se svi slažemo i nasilnici nauče biti dio "tima". Zapanjujuće je da su ljudi unutar naše zemlje ubijali vođe koji su znali tako djelovati. Od tada je naša nacija krenula nizbrdo. Pitam se budući da se tim nacijama koje biraju rat, a odbijaju izravno pozabaviti time kako rat utječe na klimatske promjene, može vjerovati da će se pozabaviti bilo čim drugim, a oni se pretvaraju da to rade. A ludi dio je (mnogo ludih dijelova), trebali bismo vjerovati u ono što govore kada svi MSM ponavljaju isto, a nitko ne kopa po prljavštini. Čak i neki alternativni mediji "kapitaliziraju" nevjericu u MSM s pažnjom koja privlači naslove poput Epoch News. Družim se s onima koji imaju povijest. Poželite da ljudi koji traže izvore vijesti vjeruju da imaju kamo otići tamo gdje vam govore o Robertu Parryju.
Kako je odvratno ovo licemjerno ljubljenje dupeta koje traje i traje...
Dakle, ako državni fondovi ulažu u američke vojne korporacije, mogli bi profitirati kupnjom oružja i od nas i iz naših ratova. Ako je tako, onda bi to bio incestuozni odnos kao neposredna prijetnja ljudskoj civilizaciji i motivima za povećanje profita.
Zanimljiv. Imam dojam da su se Saudijci pod binSalmanom počeli distancirati od SAD-a (tj. počeli tvrditi svoju neovisnost). Pitam se ne zaostaju li UAE daleko u tom pogledu i kakve će to posljedice imati za vanjske poslove SAD-a na Bliskom istoku i za Izrael.
Najzanimljivije. Vrijedno je spomenuti i zajedničku uzurpaciju/okupaciju otoka Socatra od strane Ujedinjenih Arapskih Emirata i izraelskih obavještajnih obavještajaca, dugotrajno priznatog Jemena strateškog teritorija na južnom ulazu u Crveno more. I još bliže Rogu Afrike.
Dugi niz godina Saudijska Arabija također je bila u utrci da impresionira lokalno stanovništvo Socatre darovima, izgradnjom škola i džamija, itd., čak i kada su UAE učinili isto. Čini se da su UAE tek u posljednjim godinama rata postigli dominaciju i doveli sa sobom svog bez sumnje neželjenog i vrijeđanog stopera. U posljednje se vrijeme šuška da su i SAD odlučile tamo izgraditi bazu. Ne pitam nikoga za dopuštenje, bez sumnje. Ja sam shawckt! Zaista shawckt!