Tisuće Palestinaca - i drugih Arapa - planirat će nasilne činove osvete nad Gazom. Koliko daleko će arapske vlade ići u zaštiti interesa SAD-a i Izraela od svog ljutitog stanovništva?
Stanovnici Gaze ispred indonezijske bolnice u Jabaliji, sjeverno od Pojasa Gaze, 9. listopada 2023., nakon izraelskih zračnih napada. (Palestinska novinska i informacijska agencija. ili Wafa, u ugovoru s APAimages, Wikimedia Commons, CC BY-SA 3.0)
By As'ad AbuKhalil
Posebno za Vijesti o konzorciju
Tprizori genocida u Gazi će oblikovati generacije koje dolaze, a Joe Biden je osigurao da će sadašnje i buduće generacije kriviti SAD za ovaj rat jednako kao što će kriviti Izrael. Američka vlada otvoreno priznaje da je pomagala izraelskoj vladi u provođenju genocidnog rata.
SAD će nastaviti s bezuvjetnom potporom izraelskom genocidu, a Bidenova administracija bila je puni partner dok je često glumila zabrinutost za "humanitarnu situaciju" u Gazi, kao da Palestinci umiru od razorne kuge.
Arapski politički bijes raste, a prizori uništenja Gaze iznjedrit će nove militantne organizacije i političke stranke. Povici za osvetom čuju se u svim arapskim demonstracijama, a netko će iskoristiti trenutak i vjerojatno izraziti bijes na interese SAD-a.
Dužnosnici State Departmenta dijele tu zabrinutost u internim dopisima, ali Biden i Blinken usredotočeni su na potrebu nastavka saudijsko-izraelskih pregovora o normalizaciji. Gaza će sigurno ostati u zapadnim vijestima dugo nakon što ovaj genocidni rat bude okončan.
Prerano je predvidjeti točne posljedice i reperkusije američke potpore onome što se naziva drugi Nakbah. Ono što Arapi gledaju na svojim TV ekranima prilično je drugačije od onoga malo što se filtrira kroz američke TV vijesti i glavne medije.
Biden ustraje unatoč tome što nema potporu javnosti
Međutim, očito je da su Amerikanci vidjeli dovoljno. Nova Gallupova anketa otkriva da većina Amerikanaca ne odobrava izraelski rat u Gazi, iako je Gallupovo formuliranje pitanja okarakteriziralo genocid kao puku "izraelsku vojnu akciju", dajući moralni legitimitet jednom od najgorih ratnih zločina u desetljećima.
Anketa također pokazuje da se većina demokrata i neovisnih okreće protiv Izraela u sukobu na Bliskom istoku; samo čvrsta republikanska potpora Izraelu (često predstavljena u biblijskim, milenarističkim terminima) spašava Izrael od potpunog kolapsa u javnom položaju SAD-a.
Ipak, Biden i vodstvo Demokratske stranke nastavljaju nuditi punu potporu Izraelu bez obzira na obmanjujuća curenja informacija (o razdorima između Bidena i Netanyahua) koja imaju za cilj umiriti arapsko i muslimansko javno mnijenje u SAD-u i na Bliskom istoku.
Za razliku od Prošlosti
Oštećen tenk tijekom Sueskog rata 1956. (Centar za naslijeđe i obrazovanje vojske Sjedinjenih Država/Wikimedia Commons)
SAD je desetljećima prolazio kroz razne krize u svojim odnosima s arapskim i muslimanskim svijetom. Amerika je u ratu (s velikim dijelom svijeta u razvoju) od kraja Drugog svjetskog rata i često je raspoređivala trupe, mijenjala vlade, svrgavala izabrane vođe, nametala despote i poticala nemire i pobune u raznim dijelovima regije.
Nakbah nije odmah utjecao na položaj SAD-a u regiji jer se SAD nije smatrao glavnim igračem u regiji kojom su povijesno dominirale i kolonizirale europske sile. Ali rastući bijes protiv britanske uloge u stvaranju Izraela imao je ozbiljne posljedice, a do 1956. (s trostranom invazijom na Egipat u ime francusko-britanskih gospodarskih interesa i izraelskih političkih ciljeva), Britanija je bez ceremonije protjerana s Bliskog istoka.
Antipatija prema Britaniji bila je toliko raširena da su se britanski dopisnici morali distancirati od politike svoje vlade prije nego što su mogli stupiti u razgovor s ljudima na ulici. SAD je službeno preuzeo regiju nakon Sueza 1956. SAD se pokazao kao kvalificirani nasljednik rasističkih europskih kolonizatora.
Međutim, Washington je postao prilično uporan da neće platiti cijenu za svoje ratove i politiku u regiji. Rastuća uloga AIPAC-a (i njegovog istraživačkog ogranka, Washington Institute for Near East Policy (WINEP)) temeljila se na pretpostavci da bez obzira na to koliko se SAD blisko povezivao s izraelskom okupacijom i agresijom, nikada neće izgubiti ekonomsku i političku moć u regija.
SAD tamo ima nekoliko strateških prednosti: libijske i iračke države i društva uvelike su desetkovane američkim ratovima i vojnom intervencijom, dok je Sirija uništena i rascjepkana zahvaljujući intervenciji SAD-a i Zaljeva.
Ali Arapska liga je barem od 2003. došla pod izravnu kontrolu dužnosnika američkog State Departmenta. Američki dužnosnik sada poslušno prisustvuje sjednicama Arapske lige. Katar, a potom i Saudijska Arabija, izmjenjivali su se u kontroli agende Arapske lige u ime američke vlade.
Ipak, današnji razvoj događaja u regiji (s ratom u Gazi i Libanonu) ne može se usporediti s prošlošću.
Ova nesreća je predodređena da oblikuje generacije, i sigurno je da će tisuće Palestinaca - i drugih Arapa - planirati nasilne činove osvete.
Istini za volju, regijom dominiraju vlade koje su prijateljski raspoložene prema SAD-u, ali čak i one imaju poteškoća s kontroliranjem svoje ljutnje populacije. Koliko daleko će arapske vlade ići u zaštiti interesa SAD-a i Izraela od svog bijesnog naroda?
Regionalni prosvjedi
Prosvjed u Gazi u Teheranu u listopadu. (TasnimNews/Amin Ahouei/Wikimedia Commons)
Reakcije javnosti u arapskom svijetu nisu valjano popraćene u zapadnom tisku. Istina je da su masovne demonstracije za Palestinu bile veće u mnogim zapadnim zemljama nego u nekim arapskim zemljama. Ali masivni prosvjedi održavaju se tjedno u Jemenu (u raznim gradovima), a Iran, Pakistan i Turska također su imali nekoliko masovnih prosvjeda.
Libanon je u potpunosti angažiran u ratu protiv Izraela od 7. listopada, a Hizbullah - iako očito izbjegava veći rat - dosljedno dokazuje da su "fronte otpora potpuno ujedinjene".
Naoružane skupine u Iraku također su pokazale podršku, dok se druge zemlje moraju boriti s represivnim režimima u planiranju javnog izražavanja bijesa; čak i na Zapadnoj obali, sigurnosne snage pod pokroviteljstvom CIA-e djeluju kao i svi drugi arapski režimi u gušenju manifestacija javne solidarnosti s otporom u Gazi, Libanonu i Jemenu.
Položaj Jemena u arapskom svijetu naglo je porastao zbog odvažnog vojnog stava vladajuće vlade Ansar Al-Allah ("Houthi") unatoč američkim i britanskim napadima unutar improvizirane zemlje. Hutiji više neće biti prikazivani (kao što je bila navika saudijskih, UAE i katarskih medija) kao puko oruđe Irana.
Huti su sada u prvim redovima arapskog nacionalističkog potvrde identiteta kroz solidarnost s Gazom. S druge strane, Hezbolah se još uvijek suočava s velikim očekivanjima onih u regiji koji žele da libanonska skupina započne sveobuhvatni rat protiv Izraela.
Takozvani Abrahamov sporazum na ledu
Predsjednik Joe Biden i saudijski prijestolonasljednik Mohammed bin Salman bin Abdulaziz udarili su šake u palači Al-Salam u Jeddahu, 15. srpnja. (Saudijska tiskovna agencija, Wikimedia Commons, CC BY 4.0)
Čak su i najprijateljskiji arapski režimi prema SAD-u morali reagirati suspenzijom Abrahamova sporazuma. U administracijama Trumpa i Bidena, okosnica (ili jedini element) američke politike prema arapsko-izraelskom sukobu bilo je poticanje i promicanje normalizacije između proameričkih skladišta i Izraela.
Stavljajući ga na čekanje, barem na neko vrijeme, saudijski režim je proturječio američkim izvještajima o svojim namjerama prema normalizaciji, možda svjestan saudijske javnosti opozicija na odnos s Izraelom.
SAD će nastaviti gurati, ali će cijena saudijskog prihvaćanja biti viša (u smislu sigurnosnih aranžmana, uvoza naprednog američkog oružja i vojne tehnologije, pa čak i nuklearnog reaktora unutar kraljevstva). Saudijski režim također će iznuditi veće ustupke od Izraela; prethodno je saudijski de facto vladar, Mohammed bin Salman, govorio samo o “olakšavanju života Palestinci".
Sadrži bijes
Gnjev arapske javnosti vjerojatno se neće jednako odražavati u cijeloj regiji. Javno nezadovoljstvo egipatskim vladarom zbog ekonomskih poteškoća poraslo je zbog suradnje njegovog režima s Izraelom u opsadi i gušenju Gaze.
U Jordanu je vlada bila prisiljena zauzeti oštriji javni stav protiv izraelskog rata kako bi ublažila bijes javnosti zbog Gaze (dvije trećine stanovništva Jordana izvorno su palestinske izbjeglice). Prosvjedi ispred izraelske ambasade u Ammanu posljednjih su dana sve žešći.
Čak je i Maroko, koji su SAD i Izrael tretirali kao lojalnog klijenta Mossada, svjedočio mnogim demonstracijama usmjerenim prema odbijanju normalizacije. U Tunisu i drugim zemljama vladari moraju ponoviti svoje protivljenje normalizaciji unatoč zaljevskom (UAE-Saudijskom) promicanju teme u svojim medijima.
Bilo je potrebno nekoliko godina planiranja nakon Nakbe, da bi se registrirali prvi znakovi reperkusija. George Habash i njegovi drugovi s Američkog sveučilišta u Bejrutu počeli su smišljati osvetu ubrzo nakon protjerivanja iz domovine. Pokret arapskih nacionalista koji je Habash osnovao ranih 1950-ih, prihvatio je "osvetu" kao jedan od svojih mota.
As'ad AbuKhalil je libanonsko-američki profesor političkih znanosti na Državnom sveučilištu California, Stanislaus. On je autor Povijesni rječnik Libanona (1998), Bin Laden, Islam i novi američki rat protiv terorizma (2002), Bitka za Saudijsku Arabiju (2004.) i vodio popularnu Ljutiti Arapin blog. On tweeta kao @asadabukhalil
Izražena stajališta isključivo su stajališta autora i mogu, ali ne moraju odražavati stajališta Vijesti o konzorciju.
Loše ponašanje potiče povratni udarac, gdje god taj povratni udar mogao sletjeti; to nije uvijek gdje bi pravda mogla sugerirati.
Mnogo lošeg ponašanja potiče mnogo uzvraćanja udaraca.
SAD i Zapadna Europa imaju stoljeća, oceane koji nas čekaju, iako je malo vjerojatno da će većina ikada sletjeti.
Čini se da vjerujemo u profite trajnog rata za potpuni spektar dominacije svjetske kulture za maksimiziranje profita i kreativno uništenje za obnovu. Svjetska vladavina vojnog zaštitničkog reketa zajedno s monoteističkom religijom je ovisnost koju ljudsko društvo spušta na zemlju kako bi civilizacija preživjela.
Osveta nikad nije dobra ideja.
"Oni ne preziru zakone koji razmišljaju o osveti." (Thomas Kyd, Španjolska tragedija)
Jedna velika nepravda slijedi drugu, a eskalacija zločina ne prestaje.
U nekom trenutku zapovijed "ljubi svoje neprijatelje", ako se pravilno protumači, mora ostati na snazi da bi došao mir.
To vrijedi bez obzira na to koje skupine imamo na umu.
Možemo razumjeti osjećaj nepravde koji potiče želju za osvetom, ali rješenje je stati na kraj nepravdama, a ne povećavati ih.
Ne vjerujem ni Izraelu ni Netanyahuu ni u čemu – i Joeu Bidenu, isto vrijedi i za tebe.
Umjesto zajebancije, odaberite bilo koju arapsku zemlju o kojoj se zajebavate i recite detaljno:
1. Što bi TOČNO trebali učiniti
2. Koji bi bili rizici i troškovi (kažnjavanje, nuklearka od strane Izraela, itd.)
3. Kako bi ovo ZAUSTAVILO genocid ako SAD nastavi slati tri aviona oružja dnevno u Izrael.
Kao promatrač treće strane, iako netko tko je užasnut genocidom, zašto libanonski/arapski/muslimanski akademici koji imaju pristojne poslove na Zapadu vole istresati druge Arape?
Smatram da je to neproduktivno i kukavički.
Neproduktivno jer, ako niste primijetili, Zapad je zbio redove kako bi zaštitio Izrael. Pa ipak, vi momci uvijek bacate blato na Arape umjesto tamo gdje biste ga trebali baciti: Ujedinjeno Kraljevstvo, SAD, Njemačka, Francuska, EU najvjerniji su navijači Izraela.
To je kukavički jer bi obračun s cionističkim lobijem u SAD-u značio gubitak posla. Ali to je najveći problem, a ne arapske države.
I zašto bi oni pomagali ako se uvijek zajebavaš za njih? Obnavljali su Gazu svaki put kad ju je Izrael uništio. Svi se doimate kao krajnje nezahvalni.
Libanonske kršćanske stranke, FPM, Kataeb itd. najveće su one koje podrivaju Libanon. U Palestini imate samu PA koja potkopava otpor. Ali zajebancija o Arapima je sigurna.
Ne želim ostarjeti (idem na 84), ali nadam se da ću dočekati dan kada će Izrael moći žeti ono što je posijao. TKO su životinje? Ni životinje se ne ponašaju tako.
Dobro je poznato da SAD već desetljećima podržava Izrael. Među ostalim pogledajte nekoliko Jamesa Bamforda
radi i pod mnogim administracijama Ova potpora i političko davljenje američke politike (od
Podrška Harryja Trumana članstvu Izraela u UN-u) i dalje živi. Bidenova administracija nastavlja biti primjer
te politike i imunitet Izraela u gotovo svim stvarima, uključujući krađu iz "NUMEC-a", nuklearne pokuse
i slično (Obamina administracija).
Slobodna Palestina!
Prekid vatre u Palestini Joe Biden – ti imaš moć!!
Svijet nikada neće zaboraviti što su SAD i Izrael učinili u Gazi, ali mnogi ljudi u SAD-u nikada neće saznati što se zapravo dogodilo jer su naše novinske kuće zarobljene od strane bogatih elita koje potiču rat. Ali ostatak svijeta zna i povratni udarac bit će ozbiljan i dugotrajan.
Zapravo sam više zabrinut zbog False Flag događaja. Pogledajte za što su zli ljudi iskoristili 9-11. Palestina je imala zakonsko pravo na otpor (iako je to uskraćeno), ali koja je bila cijena? Siromašni ljudi u SAD-u slažu se sa siromašnima na Bliskom istoku. Ne želimo rat. Ne slažemo se s ovim genocidom. Ne želimo vidjeti kako nam djeca umiru, a ne želimo ni da oni vide kako njihova umiru. Psihotičari su ti koji žude za svjetskim ratom, a ne opća populacija. To nije većina ljudi ni u jednoj zemlji, unatoč tome što mediji pokušavaju natjerati ljude da vjeruju ili potaknuti emocije prema njima. Ljutnju treba usmjeriti na nepravde i nepravde, a ne na ljude. Pojedinci odgovorni za zločine trebaju odgovarati, a ne puk. Inače, kako će se ikada promijeniti?
Arapi neće nikoga napasti! Znaju da će oni i njihova djeca biti ispareni. Oni nisu glupi. Sve o čemu sanjaju je dolazak u Ameriku i napredovanje.
Zajebancija o Arapima omiljeni je sport zapadnih akademika koji su previše bez hrabrosti da se bore protiv cionističkog lobija. Pretvaraju se da rade nešto tražeći plodove koji im ne padaju zbog kojih neće dobiti otkaz. Nikada ne govore što bi Arapi točno trebali učiniti ili kako bi to zaustavilo Izrael. Zadnje što Palestincima treba je da bogati Arapi završe kao Irak itd. Oni su ti koji uvijek plaćaju obnovu.
apsolutno. nasilje samo rađa nasilje, “mi” ne želimo rat. nakon svega, cui bono? dok je “Gladio B” još uvijek tu, bit će lažnih zastava, bit će osvete i više smrti i bijede, ali bit ćemo “mi”, normalni ljudi koji žele mir i priliku da svoju djecu odgajaju na pristojan način. ciljano. ljudi su pametniji od toga, stoga tražimo mirna rješenja.
hxxps://wikispooks.com/wiki/Operation_Gladio/B
Sjajno, komentar na mjestu, Voltaria Voltaire.
Onima koji su patološki opasni za nas ostale nikada se ne smije dati moć ili bogatstvo dovoljno da kupe takvu moć.
Doba božanskog prava na novac, koje prakticiraju kolonijalisti – Carstva nasilja, izrabljivanja i opake prijevare moraju završiti, inače će čovječanstvo prestati postojati.
Da! Da! Da! Dobro rečeno." Doba božanskog prava na novac” a la kolonijalni mentaliteti i institucije moraju završiti.
Hvala vam na komentaru Voltaria Voltaire. Volio bih da više ljudi na Zapadu ustane protiv ovog najnovijeg oblika genocida, protiv promjene režima i protiv izdaje SAD-a i drugih naroda prema običnim muškarcima i ženama umjesto da ih uvijek iznova glasaju.