Niti jedan Palestinac nije slobodan

Manal A. Jamal o složenom sustavu zakona, politika i propisa koje je Izrael uveo kako bi ograničio prava i slobode.

By Manal A. Jamal
Zajednički snovi

TSlogan je "Od rijeke do mora, Palestina Bit će slobodan”, postao je jedan od najkontroverznijih prosvjednih povika dana.

Brojni studenti, aktivisti i političke osobe, uključujući kongresnicu Rashida Tlaib, kažnjeni su i/ili cenzurirani zbog pukog izgovaranja slogana.

Pa ipak, sveučilišna vodstva i američki politički establišment tek se moraju ozbiljno uključiti u politike koje su ovaj slogan učinile pozivom na okupljanje nove prosvjedne generacije. 

U međuvremenu, u siječnju, premijer Benjamin Netanyahuova najava da će Izrael zadržati punu sigurnosnu kontrolu nad cijelim područjem zapadno od Jordana nije toliko protuzakonio niti jedan odgovor američkog političkog establišmenta. 

U konačnici, bez obzira na to kako raščlanili prosvjedni slogan "Od rijeke do mora, Palestina će biti slobodna", ili koju interpretaciju odabrali, jedna stvarnost ostaje: između rijeke Jordan i Sredozemnog mora, niti jedan Palestinac nije slobodan . 

Od Izraela, do Zapadne obale (uključujući Istočni Jeruzalem), do Gaza Strip, Izrael je uveo složeni sustav zakona, politika i propisa koji u osnovi ograničavaju prava i slobode gotovo svakog Palestinca i Arapa (otprilike 7.4 milijuna ljudi) na ovom području. 

Čak i među svojim građanima, Izrael je uspostavio različite razine državljanstva, samo prema punom državljanstvu svog židovskog stanovništva. 

Diskriminatorni zakoni

Trenutačno 67 zakona diskriminira palestinske i arapske građane Izraela (Adalah), uključujući zakone koji ovlašćuju samo židovske odbore za provjeru da odaberu podnositelje zahtjeva za kupnju zemlje i kuće na temelju njihove "društvene podobnosti", učinkovito odbijajući podnositelje zahtjeva na temelju rase, vjere ili etničke pripadnosti. 

Godine 2018. izraelski Kneset donio je Zakon o židovskoj nacionalnoj državi koji zadržava pravo nacionalnog samoodređenja samo za svoje židovske građane i zalaže se za razvoj židovskog naseljavanja kao nacionalne vrijednosti.

Učinkovito, zakon uskraćuje kolektivna prava 2.1 milijuna Palestinaca i arapskih Izraelaca - 21 posto njihove populacije. Nedovoljno financiranje palestinskih gradova u Izraelu i diskriminacija pri zapošljavanju Palestinaca i Arapa uobičajena su pojava. 

Od 46 beduinskih sela u Izraelu, u kojima živi između 200,000 i 250,000 stanovnika (od kojih se neki identificiraju kao beduini, a ne nužno Palestinci), samo 11 je zakonski priznato od strane države. 

“Nepriznata” sela nisu uključena u državno planiranje ili vladine karte, ne primaju gotovo nikakve državne usluge kao što su voda, kanalizacija, struja ili zdravstvene i obrazovne usluge, i ne mogu dobiti građevinske dozvole za prilagođavanje prirodnom rastu stanovništva, i pod stalnom su prijetnjom države naloga za rušenje.

Te su zajednice redovito u opasnosti od prisilnog uklanjanja s domova svojih predaka. 

U lipnju 2024. obilježit će se 57. godišnjica izraelske vojne okupacije Zapadne obale i Pojasa Gaze, a svake godine od 1967. manje-više je obilježeno smanjenje prava Palestinaca koji žive pod izraelskom vojnom upravom. 

Mjere kolektivnog kažnjavanja, kao što su proizvoljni i administrativni pritvor (uhićenje bez optužbe ili suđenja), kriminalizacija mirnog prosvjeda i slobode izražavanja, policijski sat, uporaba suzavca, rušenje kuća, deportacije i rutinska nerazmjerna uporaba sile svakodnevne su značajke izraelskog vojna okupacija. 

Iako je u razdoblju nakon Osla 1993. Palestinska uprava postigla ograničenu samoupravu na OPT-u, Izrael je zadržao kontrolu nad zračnim prostorom, granicama, sigurnošću, kretanjem ljudi i dobara te registrom stanovništva (izvor: Human Rights Watch).

Štoviše, legalizacija nacionalističkih simbola, poput palestinske zastave i njezinih boja, te otvorenija politička povezanost s PLO-om popraćena je novim paralizirajućim sustavom ograničenja kretanja na cijelom teritoriju. 

Godine 1993. Izrael je postavio prvu stalnu vojnu kontrolnu točku koja je odvajala Jeruzalem od ostatka Zapadne obale i uveo opće zatvaranje s kontrolnim točkama iznad Pojasa Gaze. 

Od početka 2023. bilo je približno 645 takvih prepreka kretanju na Zapadnoj obali, što je uključivalo 77 kontrolnih točaka s punim radnim vremenom, 139 povremenih kontrolnih točaka, 304 cestovne blokade i 73 zemljana zida (izvor: UNOCHA). 

Ova ograničenja kretanja ozbiljno sprječavaju ili ograničavaju pristup uslugama, glavnim cestama, urbanim središtima i poljoprivrednim područjima, i ukratko su uništila palestinsko gospodarstvo. 

Više od 750,000 židovskih izraelskih doseljenika sada živi na Zapadnoj obali. Ove zone naseljavanja čine približno 40 posto teritorija kojem Palestinci nemaju pristup ili imaju minimalan pristup (izvor: B'Tselem). 

Izraelski židovski doseljenici imaju povlašteni tretman u svakom aspektu života od pristupa prirodnim resursima, ekonomskih povlastica, slobode kretanja, do zajamčene vojne zaštite i iako doseljenici podliježu izraelskim građanskim zakonima, Palestinci podliježu izraelskim vojnim zakonima. 

Nakon izraelske aneksije istočnog Jeruzalema 1980. godine, oko 372,000 jeruzalemskih Palestinaca postali su stalni stanovnici Izraela koji nisu bili državljani. Uz status stalnog boravka, Izrael im je omogućio pristup državnom zdravstvenom osiguranju i državnim uslugama te pravo glasa na općinskim izborima, a za razliku od Palestinaca u ostatku OPT-a, mogu slobodno putovati cijelim teritorijem. 

Međutim, kao stalni stanovnici Izraela koji nisu građani, Palestincima u Jeruzalemu nije dopušteno glasati na nacionalnim izraelskim izborima (a nedavno je Izrael odlučio da ne mogu glasovati ni na palestinskim nacionalnim izborima). 

Općina rutinski nedovoljno opslužuje palestinska područja istočnog Jeruzalema, što rezultira nedovoljnim obrazovnim sadržajima i uslugama i lošijom infrastrukturom, te uskraćuje građevinske dozvole tim zajednicama. Ograničenja kretanja odsjekla su Istočni Jeruzalem od ostatka Zapadne obale, prekinuvši ključne organske gospodarske veze, ponovno razarajući gospodarstvo arapskog Istočnog Jeruzalema. 

Jeruzalemski Palestinci dužni su redovito dokazivati ​​da je njihovo "središte života", odnosno primarno prebivalište, u Jeruzalemu. Neuspjeh u potvrđivanju stalnog boravka dovodi do opoziva statusa boravka. Od 1967. Izrael je ukinuo prebivalište i prisilno raselio više od 14,000 jeruzalemskih Palestinaca (izvor: B'Tselem). 

Izrael je zatvorio malenu enklavu koja je Pojas Gaze i stavio je pod potpunu opsadu počevši od 2007. Od tada je Izrael strogo ograničio kretanje robe i sprječava stanovnike Gaze da putuju na Zapadnu obalu ili kroz Izrael, uskraćujući većinu medicinsko liječenje kritično za stanovništvo te obrazovne i profesionalne mogućnosti koje su se mogle dobiti samo izvan Stripa.

Politika zatvaranja ugušila je gospodarstvo Gaze, dovevši do stope nezaposlenosti od približno 46 posto u 2023., jedne od najviših u svijetu, i učinivši da 80 posto stanovništva ovisi o humanitarnoj pomoći. Enklavu od 141 četvornu milju najbolje je opisati kao zatvor na otvorenom, a dok pišem ovaj članak, zarobljeno stanovništvo Gaze izloženo je izraelskom genocidnom ratu. 

Bez obzira na to kako odlučimo tumačiti slogan, "Od rijeke do mora, Palestina će biti slobodna", ovo je stvarnost na terenu u smislu slobode za Palestince, a ovaj se članak čak ni ne bavi svakodnevnim nasiljem koje Palestinci su podvrgnuti.

U konačnici, ako postoji ikakva nada za pravedno rješenje ovog sukoba, politički establišment u Sjedinjenim Državama morat će se pozabaviti dvama pitanjima: mogu li izraelski saveznici nastaviti uskraćivati ​​osnovna ljudska prava Palestincima — prava koja bi trebala biti svojstvena svim ljudima bića? I treba li Izrael ostati iznad međunarodnog prava i zakona nacija koji podupiru poredak temeljen na pravilima?

Manal A. Jamal je profesorica političkih znanosti na Sveučilištu James Madison i autorica knjige Promicanje demokracije: snaga političkih nagodbi u nesigurnim vremenima.

Ovaj je članak iz  Zajednički snovi.

Stavovi izraženi u ovom članku mogu, ali i ne moraju odražavati stavove Vijesti o konzorciju.