U gradu duhova ne gledamo u Gazu. Sve gledamo osim Gaza.
Times Square u New Yorku. (Terabass, Wikimedia Commons, CC BY-SA 3.0)
By Caitlin Johnstone
CaitlinJohnstone.com.au
Poslušajte Tima Foleyja kako čita ovaj članak.
Whodajući ulicama ovog grada duhova, gledajući ljude duhove kako se smiju i igraju i prepuštaju se kao da Gaza ne gori, kao da djeca ne gladuju, kao da ljudi ne umiru polako zarobljeni ispod ruševina pored leševa svojih voljenih, kao Vojnici IDF-a ne hvataju rado civile dronovima i snajperima dok djeci amputiraju udove bez anestezije, uz punu podršku ove civilizacije duhova i njenih vođa duhova.
Ovaj grad duhova pun automobila duhova, autobusa duhova, vlakova duhova, pubova duhova, koncerata duhova, tematskih parkova duhova, kina duhova, festivala duhova, smijeha duhova, gozbi duhova, kupovanja duhova, sve se događa isto kao što je bilo prije svega ovo je počelo.
Mala djeca trče uokolo s mesom na kostima i organima unutar tijela kao što bi i trebala biti, pod nadzorom roditelja duhova s glavama punim društvenog utjecaja i tračeva.
Prošli mjesec muškarac se zapalio ispred izraelske ambasade i dok je gorio vikao "OSLOBODI PALESTINU". On nije bio duh. Bio je stvaran od krvi i mesa. Vidio je to. On je na to odgovorio. Tretirao je ovu noćnu moru kao stvar koja jest.
Paljenjem svijeća u čast samožrtve američkog zrakoplovca Aarona Bushnella za mir u izraelskom veleposlanstvu u Washingtonu, 26. veljače 2024. (Elvert Barnes, Flickr, CC BY-SA 2.0)
Mi to ne radimo u ovom gradu duhova. Buljimo u ekrane i bacamo grickalice i pijemo u zjapeću prazninu u sebi i mlataramo svojom pažnjom uokolo tražeći bilo što što će nas spriječiti čak i u trenutnom susretu sa stvarnim. Ne gledamo u Gazu.
Sve gledamo osim Gaza.
Pa nastavljamo sa šaradom. Mahnito držeći zupčanike ovog grada duhova koji se okreću poput hrčaka na trkaćem kotaču, trčeći sve brže i brže jer osjećamo kako nas vlažna usta autentičnosti grickaju za pete.
To je kao ogromna kazališna improvizirana igra koju svi zajedno igramo, gdje je cijela uputa održati scenu u stalnom stanju frenetičnog kretanja.
Jer svi znamo što će se dogoditi ako budemo mirni, na nekoj razini. Svi znamo da tišina omogućuje da se dim raziđe i blato taloži u vodi, i stoga je samo pitanje vremena kada ćemo se naći u tiranskom stisku jasnoće.
A onda će sve nabubriti. Laži. Lažnost. Nezadovoljstvo. Osjećaji. Sram. Krivnja. Istina. Gaza.
Ali postoji samo toliko vremena da možete bježati od sebe. Postoji samo toliko da možeš pobjeći prije nego što se iscrpiš i padneš i nađeš se kako buljiš u nebo pod kojim živiš cijeli život.
Ovaj prevarantski grad duhova ne može zauvijek nastaviti s ovom šaradom. Ništa od ovoga nije održivo. U nekom trenutku i na neki način, istina neizbježno dolazi na vidjelo.
Rad Caitlin Johnstone je u potpunosti podržava čitatelj, pa ako vam se svidjelo ovo djelo, razmislite o tome da ga podijelite okolo, pratite je Facebook, X / Twitter, Soundcloud, YouTube, ili bacanje novca u njezinu posudu za napojnice Kofi, Patreon or Paypal. Ako želite čitati više možete kupovati joj knjige. Najbolji način da budete sigurni da vidite stvari koje ona objavljuje je da se pretplatite na popis za slanje e-pošte na adresi njezinu web stranicu or na Substacku, koja će vam e-poštom poslati obavijest za sve što objavi. Za više informacija o tome tko je ona, gdje stoji i što pokušava učiniti sa svojom platformom, kliknite ovdje. Sva djela je koautor sa svojim suprugom Amerikancem Timom Foleyem.
Ovaj je članak iz CaitlinJohnstone.com.au i ponovno objavljeno uz dopuštenje.
Izražena stajališta isključivo su stajališta autora i mogu, ali ne moraju odražavati stajališta Vijesti o konzorciju.
"Ne možeš biti duh, budi duh!" (Bullworth); mislimo da smo slobodni, ali kada živite u laži, u konstruiranoj stvarnosti koja hrani vaš strah i štiti vas od njega, ne možete biti duh, na kraju postanete duh.
Mnogo puta gledam Johna Mearsheimera, mislim da je briljantan um, mogu naučiti puno o njegovim teorijama primjenom realizma. Ali čak ni on, čini se, ne može pobjeći društvenom i kulturnom pritisku.
U svojoj teoriji on je uvjeren da je Kina opasnost, a ne Rusija; da kada Kina bude dovoljno moćna postat će kao i Sjedinjene Države ("loša i opasna zemlja" iako ga nikad nisam čuo da je to priznao).
On je realist. Njegov zaključak dolazi iz zapadne perspektive, pod utjecajem kulture i društva u kojem je odrastao. A takav zaključak, kojem po mom mišljenju nedostaje holističko razmišljanje, postaje samoispunjavajuće proročanstvo.
Kad smo proučavali strane kulture, naš je profesor uvijek naglašavao „nemojte analizirati takvu kulturu svojim zapadnjačkim zatvorenim umom, otvorite je i ne osuđujte ono što smatrate drugačijim, proučavajte njezinu jedinstvenost, živite je, prihvatite je, a zatim pretpostavite ako je dobra strategija prilagodbe”.
Uz svo poštovanje koje imam prema Mearsheimeru, ne mislim da je ikada analizirao Kinu sa stajališta Kineza koji živi u Kini, nikada nije uračunao kulturnu i povijesnu različitost Kine, nikada nije istinski prihvatio ovu novu kulturu, i nikada nije istraživala nove teorije prilagodbe nacija globalnim porecima. Čak i on može pobjeći od “realizma” zapadnjačke konstruirane stvarnosti, pa se ne može zadiviti nečim novim.
Sama činjenica da je Kina promovirala multipolarizam, stavlja takvu zemlju na drugačiji put od SAD-a, koji u svojoj povijesti nikada nije prihvatio takvu ideju, mislim. Ne kažem da Kina neće postati poput SAD-a, ali kao realist, ne mogu reći da Kina danas želi biti poput SAD-a, zapravo, svaka izjava kineske vlade ukazuje na drugačiji smjer.
Izvan vlastite stvarnosti teško se snalazimo i prilagođavamo, zato radije ignoriramo druge stvarnosti, druge krikove, druge patnje, druge glasove, druge osmijehe, druge ljubavi i radosti. Zato smo mi duhovi u ovom svijetu, i nikada nećemo živjeti, nikada nećemo biti slobodni ako možemo prigrliti druge stvarnosti koje svijet nudi.
Izraz 'nacionalist' često je koristio Orwell u nekim svojim nefikcijskim spisima. 'Zapisi o nacionalizmu' napisani su 1945. Napisao je. 'Svi nacionalisti imaju moć ne vidjeti sličnosti između sličnih skupova činjenica. … Djela se smatraju dobrima ili lošima, ne prema vlastitim zaslugama, već prema tome tko ih čini, i nema nikakvog bijesa – mučenja, korištenja talaca, prisilnog rada, masovnih deportacija, zatvaranja bez suđenja, krivotvorenja, atentatima, bombardiranjem civila – koje ipak mijenja svoju moralnu boju kad ga čine 'naši'.
Koliko smo često čuli tehnobrbljanje masovnih medija koja je oblikovala vanjsku pozadinu naših života. Orwell dalje opisuje nadrealizam nacionalista ovako:
Nacionalist ne samo da ne odobrava zločine koje je počinila njegova strana, već ima nevjerojatnu sposobnost da za njih niti ne čuje! Na primjer:
”Dana 31. svibnja 2010. humanitarna flotila na putu za Gazu i prevozeći 7 stotina putnika napadnuta je u međunarodnim vodama od strane izraelskih komandosa. Šest brodova flotile isporučivalo je 10 tisuća tona prijeko potrebnih zaliha opkoljenom stanovništvu Gaze. Do kraja izraelskog napada usred noći, devet putnika na vodećem brodu Mavi Maramara ubijeno je iz vatrenog oružja. ”Ako je Operacija Lijevano olovo bila prekretnica u stavu svijeta prema nama… kolumnist Haaretza, Gideon Levy, rued, ”ova operacija je bila drugi horor film serije koja je očito u tijeku…” ('Gaza' – Norman Finkelstein ) Na i dalje i dalje. Kabuki čin će se nastaviti.
Hvala ti, Caitlin. Ovo je najsnažniji komad koji ste ikada napisali.
Duboko istinito. Više prijatelja mi je reklo da više ne šaljem članke ili poveznice na video zapise o Palestini. To ih samo čini depresivnima ili tužnima. Njihova pažnja mora biti usmjerena negdje drugdje - na njihove plitke, površne, rastresene male živote. Ponekad poželim uzeti samo jedan dan da ne svjedočim – to je prva stvar na koju pomislim kad se probudim i posljednja stvar o kojoj razmišljam kad idem spavati. Ali bilo bi pogrešno od mene da ne pogledam jer živim u svom sigurnom malom, dobro uhranjenom svijetu. Bilo bi pogrešno ne odati barem pozornost onima koji se bore – gledanjem – svjedočenjem.
Ista stvar se dogodila i meni..moja draga prijateljica želi "živjeti svoj najbolji život" i ne razmišljati previše o Gazi.
Hvala Caitlin na ovom sjajnom djelu. Da, Gaza je stvarna od krvi i mesa. Međutim, dok su stanovnici Gaze bombardirani, spaljeni i živi zakopani, protivno svakoj logici, otpor se diže iz ruševina i pepela i uzvraća udarac. Jer zna da je ovo trenutak da iskoristi priliku i izbori se za slobodu. Nema više traženja gradova duhova za isporuku onoga što ne mogu ili ne žele.
Bravo Caitlin! Hvala što ste tako jasno postavili ovu stvarnost. Mrlja genocida se neće isprati i život duhova će nas pritiskati dok se ne opametimo.
To je zato što mislimo da nam je naš imaginarni bog dao ratove i carstva za maksimiziranje profita zbog superiornosti u ratnoj tehnologiji za napredak. Bilo je 5 spaljivanja u SAD-u tijekom rata u Vijetnamu koji se ne pamte i nebrojeni slučajevi nad Tibetom, ali mi smo naoružali Tibet za hladnog rata kao što smo naoružali Afganistan i sada Ukrajinu. Rim je možda stavio religiju u oružje kao pomoć u tamošnjoj okupaciji plus imaginarnu klevetu karaktera koja traje od tada.
Zadivljen sam da se itko može ponašati kao da je život običan kad se pred našim očima događa ovaj pokolj bližnjih.
Zauvijek sam promijenjen. Nemam nula vjere u čovječanstvo.
Molimo vas da SVA ljudska bića ne smatrate istima. Pokušajte se sjetiti svih onih koji žive i bore se za pravdu, mir i slobodu za sve. Mnogo nas je i to ne možemo zaboraviti, koliko god teško izgledalo. inače, koja je svrha ustajanja ujutro?
Odličan komad, hvala. Živim u Europi i muka mi je koliko se ljudi oko mene ponaša. Naše društvo je bolesno i živimo u svijetu mašte. Nazvao bih ga zombi gradom, sa zombijima.
Prije mnogo godina netko je napisao esej o zombijima i vampirima. Mi obični ljudi smo zombiji, a naši vladari su vampiri. Sve previše točno.
Čita se kao recenzija Trumanova showa.
Izdani nalozi za uhićenje Bidena i Blinkena—–>>>prijavite se u zatvor okruga Cook—>>>>Chicago vas ne želi!
Pada mi na pamet budistička pjesma: "Neka postojimo u mutnim vodama s čistoćom lotosa". Voda je jako, jako prljava!
Hvala ti za ovo. ? Lotosov cvijet izlazi iz mutne vode. Inače padamo u nihilizam.
Pa, polako udaraj u bubanj, pretpostavljam. Prekrasan komad. Prošao sam kroz gradove duhova, koliko god to vrijedilo, i ovo odjekuje.
U jednom trenutku izgradimo novu ekonomiju na drugačiji način kako bismo mogli otići od svega ovoga. Ili nemamo. Evo za proljeće i sadnju.